Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-268/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljan predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Ivice Raguž člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Nenadu Horvat iz Zagreba, protiv tuženika [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Danku Škare, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-5187/2021-15 od 26. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P- 5187/2021-15 od 26. veljače 2024.

- potvrđuje u odluci o glavnoj stvari sadržanoj u točkama I. i II. presude,

- preinačava rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. presude tako da je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 755,79 eura a preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška se odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika od dana 20. veljače 2007., sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, koja nosi naziv "NAKNADA", a koja glasi: "0,50 % (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita".

II Nalaže se tuženiku ... isplatiti tužitelju JV iznos od 415,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2007. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.412,04EUR sa zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka"

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) te zbog odluke o troškovima. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovo vijeće utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP), na koju žalbom upućuje tuženik s obzirom da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni, neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6.1. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita te zahtjev za isplatu iznosa naplaćenog temeljem navedene odredbe.

8. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 20. veljače 2007. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 138.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, kojim se tuženik obvezao tužitelju isplatiti kredit u navedenom iznosu na rok otplate od 360 mjeseci uz ugovorenu kamatnu stopu promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, koja na dan zaključenja ugovora iznosi 4,95% godišnje, da je ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem prema danu dospijeća prema otplatnom planu, te da je u ugovoru naznačeno plaćanje naknade u iznosu od 0,50% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

8.1. Nije sporno da je tuženik prilikom isplate predmetnog kredita naplatio od tužitelja naknadu za obradu kredita od 0,50% iznosa odnosno iznos od 3.127,47 kuna što iznosi 415,09 eura.

8.2. Nije sporno i da su stranke temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15. i 102/15., - ZPK) sklopile dodatak broj Konv-01/2016 kojim su izvršili konverziju ugovora u kunski kredit s valutnom klauzulom u euro, a nije sporno i da je kredit još u otplati.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio ništetnom ugovornu odredbu iz ugovora o kreditu kojom je propisano da se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, s obzirom da se radi o odredbi potrošačkog ugovora unaprijed sastavljenog standardnog ugovora po tuženiku, te da tuženik u postupku nije dokazao da se o navedenoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo.

10. U vrijeme zaključenja ugovora nije postojalo zakonsko ograničenje ugovaranja predmetne naknade, a stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 101/17. od 12. listopada 2017.) je propisana zabrana naplata naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade.

11. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača.

12. Imajući na umu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 0,50 % na iznos kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača ta ugovorna odredba je nepoštena, a time i ništetna. Stoga je plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% iznosa kredita prouzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj.

13. Budući da se radi o standardnoj odnosnoj tipskoj ugovornoj odredbi koja je odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo i tužitelj nije imao utjecaj na njen sadržaj, da u ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ugovorna naknada, niti jasno i nedvosmisleno predočena tužitelju od čega se troškovi obrade zahtjeva ugovora o kreditu sastoje, te kako tuženik nije dokazao da bi se o navedenoj odredbi pregovaralo, takva ugovorna odredba je ništetna jer je prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetnu tužitelja kao potrošača.

14. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03., - ZZP) te nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Činjenica da je trošak obrade zahtjeva i odobravanje kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadnom nisu obuhvaćeni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadnom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita obuhvaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku odobrenog iznosa kredita.

16. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbu o naplati naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita, pravilno primjenjujući odredbu članka 81. stavak 4. ZZP-a, te je pravilno obvezao tuženika na isplatu tužitelju iznosa koji je naplaćen u iznosu od 3.127,47 kuna / 415,09 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana naplate 28. veljače 2007. do isplate s obzirom da je tuženik dužan kao nepošteni stjecatelj platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja (članak 1111. i članak 1115. ZZP-a).

17. Budući da predmet dodatka ugovora o kreditu nije bilo plaćanje navedene naknade, na obvezu povrata utuženog iznosa nije od utjecaja sklapanje dodatka ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud obrazlažući da se prema zaključenom dodatku ugovora o kreditu ne regulira pitanje valjanosti prethodno naplaćene naknade i prava koja pripadaju tužitelju kao potrošaču niti ih se isti odrekao.

18. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, odredbom članka 361. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, - nastavno ZOO) propisano je da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Kondemnatorni dio tužbenog zahtijeva tužitelja predstavlja restitucijski zahtjev koji nastaje kao posljedica djelomične ništetnosti ugovora (članak 104. stavak 1 ZO-a) te u takvom slučaju zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta ništavost utvrđena (tako i pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: SU IV - 47/2020. održanoj 30. siječnja 2020.).

19. U odnosu na žalbeni razlog u kojem tuženik navodi da je potrebno utvrditi savjesnost postupanja tužitelja u svakom konkretnom slučaju valja ukazati da je na navedene okolnosti tuženik u odgovoru na tužbu i na ročištu predložio saslušanje javnog bilježnika i prisjednika javnog bilježnika.

19.1. S obzirom da javni bilježnik nije sudjelovao u postupku pregovaranja između stranaka, dokaz saslušanjem javnog bilježnika i prisjednika koji je solemnizirao ugovor nije dokaz kojim bi se utvrđivale navedene činjenice.

19.2. S obzirom na navedeno, odbijanjem provođenja navedenog dokaza koji je predložio, tuženik nije onemogućen u raspravljanju te nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju sadržajno žalbom upućuje tuženik.

20. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o tužbenom zahtjevu.

21. Pravilno je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, međutim, osnovano žalitelj u žalbi ukazuje da je visinu troškova postupka prvostupanjski sud pogrešno utvrdio, s obzirom da je odluku o troškovima donio uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora nenovčanog zahtjeva tužitelja za utvrđenje djelomične ništavosti ugovora o kreditu i vrijednost novčanog zahtjeva za isplatu.

21.1. Naime, u konkretnom je tužitelj istaknuo deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i kondemnatorni zahtjev za isplatu a prihvaćanje deklaratornog zahtjeva predstavlja prethodno pitanje za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva.

21.2. U slučaju kada je u tužbi istaknut deklaratorni zahtjev kojem je svrha rješavanje prethodnog pitanja vezanog uz zahtjev za činidbu istaknut u istoj tužbi, pri utvrđivanju predmeta spora se uzima u obzir samo vrijednost zahtjeva za činidbu a ne i zahtjeva za utvrđenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske odluka Revr- 475/08, Revr-31/02, Rev-688/00).

21.3. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio vrijednosti predmeta spora međutim, sud je propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora sukladno odredbi članka 40. stavak 3. ZPP-a. Propuštanje prvostupanjskog suda da o tome pravodobno odluči najkasnije na pripremnom ročištu ne može ići na štetu stranke, te je sud i nakon toga morao odlučiti o prigovoru tuženika na označenu vrijednost predmeta spora, koji prigovor tuženik ponavlja i u žalbi.

21.4. S obzirom na vrijednost kondemnatornog zahtjeva osnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora od 415,09 eura, te tužitelju za sve radnje koje mu je prvostupanjski sud priznao pripada naknada troškova postupka u visini od 50 bodova, što ukupno za sve priznate radnje po prvostupanjskom sudu, što se žalbom posebno ne osporava, iznosi 262,50 bodova odnosno 525,00 eura. Pored navedenog tužitelju pripada trošak PDV-a u iznosu od 131,25 eura te troškovi sudskih pristojbi koje je priznao prvostupanjski sud u iznosu od 99,54 eura, koji iznos pristojbi se žalbom posebno ne osporava.

21.5. Slijedom navedenog, osnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 755,79 eura.

22. Zbog navedenog, žalba tuženika je djelomično odbijena kao neosnovana a djelomično prihvaćena kao osnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu presude u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu u točkama I. i II. presude sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, a rješenje o troškovima sadržano u presudi u točki II. je preinačeno u smislu odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, tako da je naloženo tuženiku naknada troškova postupka tužitelju u iznosu od 755,79 eura, a preostali dio zahtjeva za naknadu troška odbijen.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen s obzirom da je sa žalbom uspio jedino u pogledu odluke o troškovima (članak 154. stavak 3. ZPP-a).

Vukovar, 2. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan