Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-288/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljan predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Ivice Raguž člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Mireli Hajdarević, iz Zagreba, protiv tuženika [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-2982/2023-11 od 4. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-2982/2023-11 od 4. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o [broj kredita] od 15. lipnja 2005. kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu članka 3. kojim je ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, a naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 597,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2005. do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.229,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) te zbog odluke o troškovima. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovo vijeće utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP), na koju žalbom upućuje tuženik s obzirom da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni, neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6.1. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita te zahtjev za isplatu iznosa naplaćenog temeljem navedene odredbe.

8. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 15. lipnja 2005. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 28.837,82 CHF u protuvrijednosti u kunama, kojim se tuženik obvezao tužitelju isplatiti kredit u navedenom iznosu na rok otplate od 84 mjeseca uz ugovorenu kamatnu stopu promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,85% godišnje, da je ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem prema danu dospijeća prema otplatnom planu, te da je u ugovoru naznačeno plaćanje naknade u iznosu od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

8.1. Nije sporno da je tuženik prilikom isplate predmetnog kredita naplatio od tužitelja naknadu za obradu kredita od 3,30% iznosa odnosno iznos od 4.502,33 kuna / 597,56 eura.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio ništetnom ugovornu odredbu iz ugovora o kreditu kojom je propisano da se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, s obzirom da se radi o odredbi potrošačkog ugovora unaprijed sastavljenog standardnog ugovora po tuženiku, te da tuženik u postupku nije dokazao da se o navedenoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo.

10. U vrijeme zaključenja ugovora nije postojalo zakonsko ograničenje ugovaranja predmetne naknade, a stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 101/17. od 12. listopada 2017.) je propisana zabrana naplata naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade.

11. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača.

12. Imajući na umu je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 3,30 % na iznos kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača ta ugovorna odredba je nepoštena, a time i ništetna. Stoga je plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30 % iznosa kredita prouzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, je nepošteni stjecatelj.

13. Budući da se radi o standardnoj odnosnoj tipskoj ugovornoj odredbi koja je odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo i tužitelj nije imao utjecaj na njen sadržaj, da u ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ugovorna naknada, niti jasno i nedvosmisleno predočena tužitelju od čega se troškovi obrade zahtjeva ugovora o kreditu sastoje, te kako tuženik nije dokazao da bi se o navedenoj odredbi pregovaralo, takva ugovorna odredba je ništetna jer je prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetnu tužitelja kao potrošača.

14. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03., - ZZP) te nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Činjenica da je trošak obrade zahtjeva i odobravanje kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadnom nisu obuhvaćeni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadnom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita obuhvaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku odobrenog iznosa kredita.

16. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbu o naplati naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita, pravilno primjenjujući odredbu članka 81. stavak 4. ZZP-a, te je pravilno obvezao tuženika na isplatu tužitelju iznosa koji je naplaćen u iznosu od 4.502,33 kuna / 597,56 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana naplate 21. lipnja 2005. do isplate s obzirom da je tuženik dužan kao nepošteni stjecatelj platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja (članak 1111. i članak 1115. ZZP-a).

17. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, odredbom članka 361. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, - nastavno ZOO) propisano je da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Kondemnatorni dio tužbenog zahtijeva tužitelja predstavlja restitucijski zahtjev koji nastaje kao posljedica djelomične ništetnosti ugovora (članak 104. stavak 1 ZO-a) te u takvom slučaju zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta ništavost utvrđena (tako i pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: SU IV - 47/2020. održanoj 30. siječnja 2020.).

19. U odnosu na žalbeni razlog u kojem tuženik navodi da je potrebno utvrditi savjesnost postupanja tužitelja u svakom konkretnom slučaju valja ukazati da na navedene okolnosti tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka nije predlagao provođenje dokaza.

20. Pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o troškovima postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi, koju vrijednost predmeta spora tuženik nije osporio.

21. Suprotno žalbenim razlozima tužitelj ima pravo na trošak pristupa na ročište održano 4. prosinca 2023. godine po Tbr. 9. točka 1. s obzirom da se na ročištu raspravljalo o predmetu spora te mu pripada i pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude. U konkretnom se ne radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa te je pravilno tužitelju dosuđen trošak sudske pristojbe.

22. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 2. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan