1

                                                                                                        Poslovni broj: 13 Gž R-986/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 13 Gž R-986/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz K., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u S., protiv tuženika L. H. d.o.o. k.d., OIB: …, V. G., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2144/2022-7 od 5. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2144/2022-7 od 5. srpnja 2023. u pobijanom dosuđujućem dijelu izreke pod točkom I. izreke kojom je tužiteljici dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 2.136,84 €[1]/16.100,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2020. do isplate, kao i u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke kojom je tužiteljici dosuđena naknada imovinske štete u iznosu od 32,52 €/245,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2023. do isplate te pod točkom III. izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 416,08 €/3.134,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2023. do isplate.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2144/2022-7 od 5. srpnja 2023. u pobijanom dosuđujućem dijelu izreke pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 2.136,84 € /16.100,00 kn (za iznos od 1.844,85 €/13.900,00 kn), te u dosuđujućem dijelu izreke pod točkom II. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 32,52 €/245,00 kn (za iznos od 13,94 € /105,00 kn) te u dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove preko iznosa od 416,08 €/3.134,98 kn (za iznos od 1.257,58 € /9.475,21 kn) i sudi:

 

1. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa naknade neimovinske štete od 1.844,85 €/13.900,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa naknade imovinske štete od 13,94 € /105,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

2. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.257,58 € /9.475,21 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti iznos od 3.981,68 €/30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe dok je za više zatraženi iznos od 2.389,01 €/ 18.000,00 kn, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 46.45 €/ 350,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 218,99 €/1.650,00 kn te više zatražene kamate koje bi tekle od podnošenja tužbe, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.673,66 €/12.610,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

 

2. Protiv dijela navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke te pod točkom III. u pogledu odluke o parničnom trošku, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu koju je pretrpjela dana 16. veljače 2019. kada je prilikom rada u komori za smrznute proizvode udarila rukom u metalna kolica za pripremu.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja nejasni te pobijana presuda sadrži proturječne razloge o odlučnim činjenicama kako to osnovano ističe tuženik. Međutim, primjenom čl. 373. a. st. 3. ZPP prvostupanjsku je presudu moguće preinačiti u tom dijelu temeljem stanja spisa.

 

6. Iz stanja prvostupanjskog postupka proizlazi;

- da je tužiteljica stradala 16. veljače 2019. za vrijeme radnog vremena prilikom rada u komori kada je ozlijedila ruku;

- da iz Prijave o ozljedi na radu od 20. veljače 2019. proizlazi da tužiteljica stradala 16. veljače 2019. oko 14 sati na način da je prilikom rada u komori za smrznute proizvode udarila rukom u metalna kolica;

- da iz izjave tužiteljice od 11. travnja 2019. proizlazi da je navela da se nezgoda dogodila na početku smjene prilikom ulaska u komoru te je krenula staviti peći što joj je potrebno i jednim okretom je udarila rukom odnosno laktom u željezna kolica;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je navedenog dana radila u komori površine oko 70 m2 u kojoj se s obje strane nalaze kutije, a po sredini su željezna kolica, a prostor između kutija i kolica je oko 1-1,5 m ili manje, ovisno o kutijama koje se naručuju za tjedan dana. Zatim, proizlazi da je uzela kutiju s obje ruke želeći je staviti na kolica pa se naglo okrenula i rukom udarila u kolica, a radi se o kolicima za noćni start koja imaju tri police na koje se stavljaju kutije za iduću smjenu te su ta kolica uvijek u komori, a djelatnici u popodnevnoj smjeni na njih stavljaju kutije kako bi djelatnici u jutarnjoj smjeni stavljali peći te proizvode pri čemu se ujutro ta kolica izvuku, stave se proizvodi peći, a kolica se potom vraćaju u komoru, a zaposlena je kod tuženika od 2012.

- ponovo saslušana tužiteljica je sada iskazivala da je prostor veličine 50 m2 i da kad se posao obavi se kolica otklanjaju, a da je tog dana kada se dogodila nezgoda bilo tijesno, ali je ona otklonila kutije koje su ostavili radnici iz jutarnje smjene pri čemu se nije žalila nadređenim osobama na uvjete rada jer se nije imala kome žaliti.

 

7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da postoji isključiva odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja jer da je obveza tuženika da skrbi da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnosti i zdravlje radnika, što se odnosi i na prostor u kojima se odvija rad kao i predmete u istom. Također, prvostupanjski sud zaključuje da suprotno tvrdnji tuženika, nije dokazano da bi tužiteljica postupala suprotno pravilima struke niti je dokazano postojanje isključive ili djelomične odgovornosti na strani tužiteljice niti činjenica da bi se ista ozlijedila namjerno ili zbog krajnje nepažnje, u kojem slučaju bi tuženik mogao izbjeći svoju odgovornost, slijedom čega zaključuje da tuženik odgovara za štetu koju tužiteljica trpi zbog predmetnoga događaja.

 

8. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o izostanku doprinosa na strani tužiteljice u konkretnom slučaju u nastanku predmetne nezgode, a time i posljedicama proisteklim ne mogu prihvatiti kao pravilna te osnovano tuženik ističe da je takav zaključak prvostupanjskog suda proturječan stanju spisa.

 

9. Odgovornost tuženika u konkretnom slučaju temelji na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), po kojoj odredbi ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava odnosno da se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju primijeniti opće odredbe o odgovornosti tuženika iz odredbe čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) te odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO.

 

10. Naime, odredbom čl. 1067.st. 3. ZOO propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećeni djelomično pridonio nastanku štete.

 

11. Isto tako, odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14 i 118/14 - dalje: ZZR), propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenja suda prvog stupnja i s time u svezi primjenu materijalnog prava koja se odnose na postojanje tuženikove odgovornosti za nastanak štete. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik, sukladno čl. 10. Zakona o zaštiti na radu, kao poslodavac bio dužan osigurati uvjete rada na siguran način, a kako bi se izbjegle moguće ozljede na radu. Tuženik to nije učinio, pa je stoga temeljem čl. 25. st. 1. ZZR odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljici.

 

13. Međutim, tuženik je osnovano tvrdio tijekom postupka da pri ocjeni odgovornosti za nastali štetni događaj prvostupanjski sud nije cijenio navode da je tužiteljici bio poznat način rada u komori i da u takvoj situaciji, a imajući u vidu opisane uvjete, tužiteljica nije upotrijebila dužnu pažnju kod uzimanja kutija jer se nije smjela naglo okretati, ako je znala kako je i sama navela da se radi o kolicima koja se uvijek nalaze na istom mjestu na koje se stavljaju kutije za iduću smjenu te su ta kolica uvijek u komori, a djelatnici u popodnevnoj smjeni na njih stavljaju kutije kako bi djelatnici u jutarnjoj smjeni stavljali peći te proizvode pri čemu se ujutro ta kolica izvuku, stave se proizvodi peći, a kolica se potom vraćaju u komoru te je takav rad uobičajen kod tuženika, a iz čega bi proizlazilo da tužiteljica nije postupala kao prosječno pažljiv radnik u danoj situaciji te je bila nemarna, a koju osnovanost prigovora je prvostupanjski sud propustio cijeniti s obzirom na odredbe iz čl. 1063. i čl. 1067. ZOO.

 

14. Prema tome, uvažavajući sve okolnosti predmetnog slučaja po stavu ovog suda postoji i doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, kako to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka jer se tužiteljica kako je sama navela naglo okrenula i jednim okretom udarila rukom odnosno laktom u željezna kolica odnosno uzela kutiju s obje ruke želeći je staviti na kolica pa se naglo okrenula i rukom udarila u kolica, a pri tome je znala da se na predmetnom mjestu nalaze željezna kolica jer joj je bio poznat radni prostor i ta su kolica uvijek u komori.

 

15. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da radnik koji je osposobljen za rad na siguran način i kojemu su pružena sva zaštitna sredstva, mora biti u svakom trenutku svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno pravilima zaštite na radu, što uključuje i propuštanje dužne pažnje što može biti od utjecaja na oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu, a pogotovo imajući u vidu da je tužiteljici bilo poznato radno okruženje znajući da se u komori nalaze željezna kolica te je usprkos tome uzela kutiju s obje ruke želeći je staviti na kolica pa se naglo okrenula i rukom udarila u kolica. Naime, tužiteljica je dugogodišnja radnica tuženika i poznati su joj radni procesi i rad u komori te se nikako nije smjela "naglo " okretati i postupati bez dužne pažnje. Slijedom toga, ovaj sud zaključuje da je tužiteljica djelomično doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%, dok je odgovornost tuženika 70%.

 

16. Isto tako, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom neimovinske štete u iznosu od 3.981,68 €/ 30.000,00 kn usvojio. Naime, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, opseg smanjenja životne aktivnosti (2%), pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavlja iznos od 3.052,62 €/23.000,00 kn, a ne iznos od 3.981,68 €/ 30.000,00 kn, koliko je to utvrdio prvostupanjski sud.

 

17. U odnosu na daljnje žalbene navode kojima tuženik osporava da je tužiteljica uopće pretrpjela ozljedu koja bi opravdala dosuđenje pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, valja reći da kod krajnje ocjene dane u nalazu i mišljenju vještak dr. L. je sa neurološkog aspekta dao procjenu trajne invalidnosti kod tužiteljice od 2% te je utvrdio da se to umanjenje sastoji u smanjenoj registraciji osjeta u području 5-og prsta lijeve šake i ulnarnog dijela dlana lijeve šake te je svoju procjenu trajne invalidnosti kod tužiteljice s neurološkog aspekta zasnovao na dijagnozi oštećenja ulnarnog živca, a za kojeg je utvrdio da teoretski može biti posljedica udarca u području lakta lijeve ruke u blizini tzv. ulnarnog kanala, a čime je vještak potvrdio da postoji uzročno posljedična veza između tužiteljičine ozljede na radu (udarca u području lakta lijeve ruke) i utvrđene dijagnoze oštećenja ulnarnog živca. Također je i vještakinja dr. D. T. istakla da je liječenje tužiteljice bilo vezano za oštećenje lijevog ulnarnog živca. Sa gledišta ortopedske dijagnoze ista je istaknula dijagnozu postavljenu od strane fizijatra i to osjetljivost u području lakta i to lateralnog epikondila, što se može povezati s problemom teniskog lakta, a da bi teniski lakat se mogao povezati sa mogućim trzajem ili udarcem u području te regije na laktu, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani.

 

18. Slijedom navedenog, utvrđeni iznos pravične novčane naknade od dosuđeni iznos neimovinske štete od 3.052,62 €/23.000,00 kn, potrebno je još umanjiti u omjeru od 30% s obzirom na doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, tako da tužiteljici na ime neimovinske štete pripada iznos od 2.136,84 €/16.100,00 kn, a na ime imovinske štete iznos od 32,52 €/245,00 kn te prvostupanjsku presudu u dijelu izreke pod točkom I. preinačiti temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke i odbiti ju za iznos od 1.844,85 €/13.900,00 kn, a isto tako preinačiti i pod točkom II. izreke ove odluke i odbiti ju za iznos od 13,94 € /105,00 kn. U preostalom dijelu žalba tuženika je neosnovana te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. temeljem odredbe čl. 368. ZPP.

 

19. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o uspjehu u sporu ovisi.

 

20. Tužiteljica je u pogledu visine naknade štete s obzirom na zahtjev koji je postavila uspjela sa 34% svog zahtjeva dok je glede osnove uspjela sa 70% zahtjeva što ukupno iznosi 104%, podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 52%, dok s druge strane tuženik je uspio u dijelu osnove zahtjeva od 30%, a u odnosu na visinu je uspio s 66%, a što je podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) 48%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 52% s kojim je uspjela tužiteljica od manjeg postotka uspjeha tuženika od 48%, dobije se 4% te tuženik treba tužiteljici naknaditi 4% opravdanog i potrebnog troška.

 

21. Stoga tužiteljici trošak od 2.438,74 €/8.374,69 kn sukladno uspjehu od 4% iznosi 97,55 €/734,98 kn uz trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 318,53 €/ 2.400,00 kn kao potreban i nužan odnosno ukupno 416,08 €/3.134,98 kn. Kako je tužiteljici na ime parničnog troška dosuđen iznos 1.673,66 €/12.610,19 kn to je valjalo odbiti tužiteljicu na ime parničnog troška za iznos od 1.257,58 € /9.475,21 kn te odlučiti kao pod točkom II. toč. 2. izreke.

 

 

U Zagrebu 19. prosinca 2023.

 

 

                         Predsjednica vijeća:

                                                                                             Jasenka Grgić, v.r.