Poslovni broj K- 56/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Vlaha Boškovića, uz sudjelovanje Marije Benić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene UH KH po optužnici ODO u Dubrovniku pod poslovnim brojem: KO-DO-65/2022 od 30. ožujka 2022 zbog kaznenog djela protiv osobne slobode- prijetnja, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017, 118/2018., 126/2019., 84/2021 u daljem tekstu KZ/11), nakon održane javne rasprave, dana 2. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 544 st. 1. ZKP/08 stavlja se izvan snage Presuda- kazneni nalog Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. K-56/2022 od 31. ožujka 2022.

II. Optužena KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer UH i U rođ. K, rođena **.**.1975. Godine u [adresa], sa prebivalištem na adresi [adresa], G, državljanka Republike Hrvatske, po zanimanju inženjer, zaposlena kod Zračne luke Dubrovnik, sa mjesečnim primanjima u iznosu od oko 800,00 €, udana, majka četvero djece, sa završenom višom stručnom spremom, srednjeg imovnog stanja, nalazi se na slobodi.

k r i v a  j e

što je dana 26. listopada 2021. oko 9,00 sati, u Cavtatu, Stjepana Radića 5, ispred Osnovne škole „Cavtat“, prilikom razgovora sa UHH, razrednicom njenog sina UH, a nezadovoljna ponašanjem učiteljice te škole GH prema njenom sinu DH i u nakani da kod učiteljice GH izazove osjećaj straha i prepasti, rekla: „ Nju treba staviti na mjesto, ja ću je staviti na mjesto, ubit ću je“ koje riječi je UHH istoga dana oko 9,50 sati prenijela GH i koje riječi su kod GH izazvale osjećaj straha i osobne ugroženosti,

dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11

pa se optužena KH temeljem odredbe čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 i u svezi sa čl. 48 i 49 KZ/11 osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca,

te se potom na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 istoj izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseci neće izvršiti ako okrivljena KH u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. a u svezi čl. 145. st. 2. t. 1- 6. ZKP/08 optužena KH se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka u paušalno određenom novčanom iznosu od 120,00 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-5622 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K. 56/2022).

O b r a z l o ž e n j e

1. ODO u Dubrovniku je pred ovim sudom dana 30. ožujka 2022. podiglo optužnicu podiglo protiv optužene KH pod poslovnim brojem: KO-DO-65/2022 od 26. veljače 2021 zbog kaznenog djela protiv osobne slobode- prijetnja, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga.

2.1. Presudom ovog suda pod posl. br. K- 56/2022 od 31. ožujka 2022. izdan je kazneni nalog kojim je okrivljena oglašena krivom za predmetno kazneno djelo, te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju u od 8 (osam) mjeseci uz uvjetnu osudu u trajanju od 2 (dvije) godine.

2.2. Okrivljena je dana 7. travnja 202. protiv prije navedene presude podnijela prigovor uzu kojem je navela da činjenično stanje u predmetu ne ukazuje da bi okrivljena počinila kazneno djelo zbog kojeg je izdan kazneni nalog, niti postoje dokazi koji bi upućivali na osnovanost kaznenog naloga, te ne postoji osnovana sumnja da bi okrivljena počinila navedeno djelo.

3. Rješenjem ovog suda pod posl. br. Kov-71/2022 od 26. svibnja 2022 potvrđena optužnica protiv okrivljenika.

4. Upitna na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužnici optužena je izjavila da se ne smatra krivom zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela.

5. Optužena je ispitana na kraju dokaznog postupka te je u svojoj obrani navela da su predmetnog dana njen suprug i ona otišli na informacije razrednici najmlađeg sina UH, razrednica je profesorica UHH, a to bilo praktički njihovo upoznavanje jer je profesorica tek počela raditi u školi, da njihov sin DH ima problema sa disanjem te je zbog toga morao operirati krajnike, da je operacija dosta puta bila odgađana i par dana prije su im javili da će se operacija održati te su zbog toga otišli na informacije kako bi dogovorili Martinovo praćenje nastave za vrijeme izostanka, te je to bila prva tema njihovog sastanka. Nadalje je navela da je dan prije sastanka, njihova kćer IH imala problem sa profesoricom UHH, najprije ju je na satu likovnog odgoja pitala kako to crta, a IH je to bilo omalovažavanje jer ona lijepo crta, a imaju i umjetnike u obitelji, te se istog dana profesorica izderala na IH budući su se djeca gurala i zbog toga ju je IH malo odgurnula, ali se profesorica izderala samo na IH, te je stoga njen suprug spomenuo i ovaj događaj na informacijama, da su potom prijavili vršnjačko nasilje nad njihovim sinom UH, njen suprug je najviše govorio o tome, a također su prijavili i postupanje profesorice GH, budući je ona njihovog UH izvela na ploču da čita, govorila mu je da je neuredan, cijela bilježnica mu je u crvenome, a ona je razrednici govorila da oni šalju svoju djecu kako bi u školi nešto naučili a ne da se netko izderava na njih, da je to otprilike bio sadržaj cijelog njihovog sastanka, da su još pričali i o zajedničkim poznanicima jer su se upoznavali, a dogovorili su se naknadno čuti kako bi detaljno dogovorili praćenje nastave UH, da su se na kraju sastanka smo rukovali te razišli. U pogledu odnosa profesorice GH je navela da su oni nažalost navikli na njena izderavanja, to za njih nije predstavljalo nikakvu novost, a o čemu je pred sudom svjedočila njihova kćer IH, koji iskaz je u potpunosti točan, i sve se zbilo onako kako je IH ispričala, da ona ne voli pričati u vožnji, te je iz tog razloga sam IH da stavi mobitel na razglas kada joj je rekla da zove škola, da misli da se ovo zbilo nekih dvije do tri godine prije predmetnog događaja, odnosno 2019., da su tada njen suprug i ona došli u školu te najprije je bio razgovor sa profesoricom u prisutnosti sina, da se profesorica cijelo vrijeme derala, njen sin se pokušavao ispričati, odnosno izrekao je ispriku otprilike 4 puta, ali ona to nije prihvaćala, a da je nakon toga došla i ravnateljica i počela tonom smirivati situaciju, a oni su ubrzo nakon toga napustili sastanak jer nisu njima mogli pričati zbog izderavanja profesorice. Nadalje je navela da je njihov DH tijekom školovanja u toj školi trpio vršnjačko nasilje koje je počelo u 5. razredu kada je počeo ići u centralnu zgradu škole a ne u područnu školu, da su oni tako tri puta prijavili vršnjačko nasilje u autobusu, dva do tri puta nasilje u samoj školi, da su o tome imali i dokaze, a fotografije se nalaze u njihove pedijatrice, bilo je tu ugriza, udaraca nogom, čvoruga na glavi, ali da bez obzira na njihove prijave ništa se nije poduzelo, već se uvijek krivnja svaljivala na UH, odnosno od njega se radilo nasilnika umjesto žrtve, da je također njena kćer IH više puta UH vodila u ravnateljice prijaviti nasilje kada bi nešto uočila u školi, a to njima nisu doma govorili, da je bez obzira na kaznenu prijavu profesorice, ona je i dalje predavala njihovom sinu UH, te da je ona to s obzirom na prijavu smatrala nenormalnim, te se obratila školi, a škola joj je odgovorila da je to bila njihova odluka, da su oni potom UH počeli voditi na lekcije iz hrvatskog i matematike,a to je bilo nakon predmetnog događaja, te ih je odmah nakon prvog sata lekcija zvala profesorica hrvatskog i rekla da je odmah utvrdila da DH nema neuredan rukopis već da ima disgrafiju i disleksiju te nas upozorila da sve to prati i dislalija, da su nakon toga UH počeli voditi kod logopeda, BH te im je ona rekla da je DH trebao imati pomoćnika u nastavi od 1. do 4. razreda, međutim to njegovo stanje nitko u osnovnoj školi nije prepoznao, štoviše smatrali su ga lijenim i glupakom, dok je tek u 6. osnovne ona sam dobila Rješenje kojim joj se odobrava rad na pola radnog vremena a sve kako bi se mogla posvetiti nadoknađivanju propuštenog u Martinovu školovanju, a sve budući nije imao pomoćnika u nastavi do tada. U pogledu rada škole je navela da je škola za vrijeme covida prijavila njenu kćer IH radi prijetećih poruka koje je slala jednoj majci prijateljice, a to su kasnije preimenovali u poruku neprimjerenog sadržaja, a u isto vrijeme se njenu kćer IH prijavilo radi kontakta sa pedofilom, a smatrano je da je to sve povezano, da je kada je saznala za ovu prijavu, ona zvala svoju kćer i pitala je o čemu se radi, a ona joj je odgovorila da se radi o dječaku od 15 godina iz Stona s kojim je igrala on line igricu te pričali o psima, te su zbog ovog morali ići u centar za socijalnu skrb, državno odvjetništvo i policiju a ne zna kako je sve to trebala objasniti svojoj kćeri, dok ne zna kako se ovaj postupak završio, nikada nije dobila nikakvu informaciju o tome, dok o tome još odlučuje ministarstvo, a ovo se zbilo kad je IH bila 6. osnovne, de je škola nakon postavljanja dijagnoze UH, obavijestili da DH ne može imati poseban program do 6. razreda osnovne škole, te su potom na preporuku psihologice KHH na polovici 6. razreda, UH ispisali iz O.Š. Cavtat te ga upisali u O. Š. Gruda, da bez obzira na sve probleme koje ima DH, razrednica, ravnateljica i ostale stručne službe nisu ništa poduzele kako bi ga zaštitile da zbog ovog predmetnog događaja ona nije niti mogla imati nikakve neposredne informacije od škole a sve zbog straha od nove lažne prijave, već su sve komunicirali putem e- maila, da su je iz škole zvali da dođe fizički u školu i da popriča s njima, ali ona nije htjela doći sve u strahu od nove lažne prijave, a to joj je savjetovala policija, te da ne zna što je profesorica OH mogla prenijeti profesorici GH, kada joj je ona jedino pričala o tome kako je ona UH izvela na ploču, dok misli da je samo rekla da profesoricu treba staviti na mjesto.

6.1.Tijekom postupka izvedeni su dokazi saslušanje oštećene GH, te svjedoka UHH, ĐH, IH i ŽH, reproducirana je snimka nadzorne kamere ispred Osnovne škole Cavtat, te su pregledane i pročitane isprave Obavijest Osnovne škole Cavtat od 26. listopada 2021. (l.s. 38); Ispisnica iz osnovne škole za UH (l.s. 92); Dopis Osnovne škole Cavtat od 4. studenog 2021. (l.s. 93); E-mail okrivljene upućen OŠ Cavtat dana 15. ožujka 2022 (l.s. 101);Nalaz Opće bolnice Dubrovnik od 16. studenog 2022. (l.s. 102); Ispričnica od 13.prosinca 2024.(l.s. 103), kao i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu (l.s. 65). Sud je po službenoj dužnosti izveo i dokaz saslušanjem svjedokinje D, ravnateljice Osnovne škole Cavtat.

6.2. I nije izveden dokazni prijedlog obrane pribavljanja informacije o datumu prijave IH profesorice UHH, budući su iz izvedenih dokaza utvrđene su sve bitne činjenice u ovom postupku.

7.1. U svom iskazu oštećena GH je u pogledu predmetnog događaja navela da je predmetnog dana došla na posao te ju je susrela jedna kolegica koja se nedavno vratila sa porodiljnog dopusta i rekla joj da je to jutro imala informacije sa roditeljima odnosno sa okrivljenom te da su pričali o njoj, odnosno kako ona njihovom sinu predaje hrvatski jezik, da joj je kolegica rekla da je okrivljena iznijela prijetnju odnosno da je rekla da će ju ubiti i da ju treba ubiti, da je nakon ovoga otišla kod ravnateljice i to joj prenijela te je taj dan nastavila raditi i nekako uspjela odraditi cijeli dan, ali da je sutradan otišla na policijsku postaju u Grudi i ovo prijavila, da je zbog ovoga bila uzrujana, te ju je liječnica opće prakse uputila kod psihijatra u Opću bolnicu Dubrovnik, te je zbog stresa i straha za vlastiti život bila na bolovanju tjedan dana, da ju je bez obzira na ovaj postupak škola prisilila da cijelu godinu predaje sinu okrivljene, a što je ona i napravila, dok joj se okrivljena cijelu godinu obraćala e- mailovima u kojima ju je upućivala kako da postupa sa njezinim sinom te je ona na takav način i postupala, da je kraju školske godine je u školu došla i inspekcija, a misli da je inspekciju pozvala okrivljena, a to pretpostavlja budući je bilo riječi i o ovom slučaju, da se ne sjeća da je nekoliko dana prije predmetnog događaja izvela na tablu maloljetnog UH, ali da je to moguće kao što proziva svu drugu djecu, da u vrijeme predmetnog događaja škola nije imala rješenje nadležnog tijela da je maloljetni DH ima određene poteškoće, a tek nakon događaja su dobili naputak kako trebaju postupati sa UH, da se taj naputak se dobije tek kada se pokrene postupak dobivanja rješenja, ali da je ona primijetila da kod UH da postoje teškoće u izgovoru, teškoće sa čitanjem i pisanjem.

7.2. Na upit braniteljice oštećena je navela i da je osim malodobnom UH predavala još dvojici sinova okrivljene dok nije predavala kćeri, da se tijekom njenog rada znalo dogoditi da okrivljena i njen suprug budu dosta neugodni u komunikaciji sa učiteljima, pa čak i sa njom, te je u školi bila praksa da kad oni dolaze na informacije u blizini prostorije da bude jedna muška osoba, nekad učitelj, a nekad i domar, da može ispričati jednu neugodnu situaciju sa srednjim sinom okrivljene, da je bila na zamjeni umjesto profesora tjelesnog te je čuvala djecu u dvorani, a sin okrivljene je bacao lopte prema nekim djevojčicama, da ga je ona prvo opomenula, a kada je lopta pogodila jednu od djevojčica sam prema njemu i povisila ton, da joj je tada dječak mahao prstom prema njoj i govorio mi da će vidjeti, i tada su pozvali roditelje koji su došli u školu s posla te su imali razgovor u prisutnosti ravnateljice koji je bio vrlo neugodan i trajao oko sat vremena, odnosno trajao je i duže ali je ona morala otići budući je u to vrijeme imala malo dijete dok nakon ovog događaja s obitelji IH nije imala sukoba.

8.1. U svom iskazu svjedokinja UHH je u pogledu predmetnog događaja navela da se predmetnog dana sastala sam se sa okrivljenom i njenim suprugom ispred OŠ Cavtat, budući su tada bile na snazi mjere zbog epidemije Covid 19, da je razgovor tekao uobičajeno, razgovarali su o nekim problemima, međutim došlo je do gradacije ovog razgovora budući su se roditelji ljutili zbog nekih prijašnjih događaja koji su se zbili u školi, a koji su njoj bili nepoznati, budući je bila na porodiljinom dopustu, da su tako spominjali njenu kolegicu LH i neke događaje koji su se zbili između nje i djece, te da je tada u razgovoru okrivljena u jednom trenutku rekla za oštećenu LH „nju treba staviti na mjesto, ja ću je staviti na mjesto, ubit ću je“, da je ovo kod nje izazvalo nelagodu te je nakon završetka razgovora, sve ovo prenijela oštećenoj GH.

8.2. Na upit braniteljice okrivljene, svjedokinja je navela da se okrivljena tijekom razgovora ljutila na odnose profesora prema njihovoj kćeri i sinu, da ona nikada nije imala problema sa njihovom kćeri IH, smatra da je to drago dijete, ali da je jednom prilikom ona otišla kod ravnateljice prijaviti ju, budući je svjedokinja jednom prilikom nosila veliki paket niz stepenice, dok je IH trčala po hodniku te je naletjela na nju, te se zbog toga na nju izderala, odnosno povišenim glasom joj rekla da pazi, i zbog toga je ona otišla prijaviti ju kod ravnateljice, da ne zna točno kada se zbio ovaj događaj ali čini joj se da je to bilo prije događaja zbog kojeg se vodi ovaj postupak, da ju je ravnateljica me zbog ovog događaja sa kćeri IH samo obavijestila, te nije imala nikakvih posljedica zbog toga. Na upit okrivljene, svjedokinja je navela i da se ne sjeća se da je kćer okrivljene, IH dana **.**.2021., dva puta verbalno napala, da se sječa samo događaja na stepenicama o kojem je iskazivala, da se ne sječa da li su o događaju na stepenicama pričali na informacijama, da su pričali o uobičajenim stvarima na informacijama, pri tome misli na razgovore o djeci i školi, a to je bilo i faktički njuhovo upoznavanje jer su se do tada čuli samo telefonskim putem, da su na ovom informativnom razgovoru roditelji su opet prijavili vršnjačko nasilje u školskom autobusu prema njihovom sinu UH, da se vodio razgovor i oko izbivanja UH iz škole zbog operacije krajnika, odnosno načinu na koji će pratiti nastavu u tom razdoblju, da ne zna da li je te godine GH predavala hrvatski jezik IH, te da su svi troje razgovarali na informativnom razgovoru a ne zna tko je vodio glavnu riječ.

9. U svom iskazu svjedok ZH je naveo da su predmetnog dana njegova supruga i on smo došli na informacije zbog 4 razloga. Prvi razlog je bio operacija krajnika našeg sina UH dana 22. Studenog 2021., drugi razlog je bio dva verbalna napada profesorice SH na njihovu kćer IH koji se zbio dan prije, treći razlog je bio to što je nekih 6,7 dana prije toga, profesorica GH izvela njihovog sina UH pred tablu i izderala se na njega kako ne zna čitati ni pisati a dijete ima disleksiju i disgrafiju te zbog stresa zna teško disati, dok je četvrti razlog bio vršnjačko nasilje prema našem sinu UH u autobusu, da su se sa razrednicom profesoricom OH našli na terasi ispred škole i ona je započela razgovor, govorila je o tome kako su jutros imali sat razredne zajednice te da su pričali o tome kako djeca trebaju učiti, da su nakon toga pričali o događaju profesorice sa njihovom kćeri IH, a ona im je rekla da su obje krive zbog tog događaja, ali im nije jasno zašto se profesorica izderala samo na njihovu našu kćer a ne i na drugu djecu, da es nakon toga vodio razgovor zašto je profesorica GH izvela njihovog UH na tablu te se na njega izderala pri čemu je on rekao da oni šalju djecu u školu da uče a ne da ih se ponižava a njegova supruga je tada samo rekla da profesore treba staviti na mjesto, da se razgovor nastavio o učenju i talentima pa nam je profesorica rekla kako je taj dan našoj kćeri dala ocjenu 4 iz likovnog, a on joj je odgovorio da svatko ima svoj talent pa da tako i on u svojoj obitelji imam puno akademskih umjetnika, da se priču završili sa problemom operacije UH, odnosno mogućnosti praćenja nastave on-line, međutim zbog zatvaranja bolnice ta operacija se nikada nije obavila, da se sa razrednicom također pričali i o vršnjačkom nasilju prema UH a koje nasilje je evidentirano u liječničkom kartonu UH, odnosno evidentirani su ugrizi, udarci i sve ozljede koje je zadobio, te da se nakon ovog sastanka sa razrednicom pojačalo nasilje nad UH te je po uputi psihologice, sin ispisan iz OŠ Cavtat i danas pohađa OŠ Grudu., dok se u ispisnici navodi da je sin ispisan zbog vršnjačkog nasilja i lošeg obrazovanja a to je potpisala ravnateljica, da je njemu disleksija i disgrafija dijagnosticirana tek u 5.om razredu osnovne škole, dok je on zbog toga morao biti pod individualiziranim programom sa asistentom, te su učitelji u školi kao stručne osobe to morali prepoznati a sve su nam to rekli logopedi, da DH boluje i od dislarije, odnosno otežanog govora a koji problem se pojačava kad je pod stresom, da se razgovor završio srdačno, pri tome su se rukovali, a cijeli razgovor snimila je nadzorna kamera dok sam on jednom prilikom pitao policajca da li se vidi da smo se na kraju rukovali, a on mu je odgovorio potvrdno, te kada su odlazili, on se okrenuo te sam vidio da je ravnateljica škole izašla te ih tražila pogledom, a kada ih je ugledala, vratila se u školu. Nadalje je naveo da oni već dugo vremena imaju probleme sa ravnateljicom, pa je tako ona prijavila DORH-u da je njihova kćer IH putem društvenih mreža šalje prijeteće poruke i priča sa pedofilom, te im je zbog toga dolazio i Centar za socijalnu skrb, međutim Državno odvjetništvo nije ništa utvrdilo, dok on smatra da je zbog ove prijave, ravnateljica ocrnila njegovi kćer za cijeli život. 10. 1. U svom iskazu svjedokinja MH je u bitnom navela da se sjećam da se predmetnog dana odvijao razgovor između roditelja, odnosno okrivljene i njenog supruga i razrednice UHH na školskoj terasi a da je ona to vidjela iz svoje kancelarije, da se nakon razgovora, odnosno nakon nekih sat vremena, susrela sam razrednicu i razgovarala s njome, te joj je ona tada rekla da je okrivljena u razgovoru izrekla prijetnje smrću prema učiteljici GH,da je nakon nastave njen ured je došla i učiteljica GH te joj je rekla da joj je razrednica GHH prenijela prijetnju, da se sve razgovarale, te su odlučile pozvati policiju, te da je policija pozvala učiteljice da dođu u policijsku postaju dati svoje izjave, budući se radi o privatnoj stvari.

10.2. Na poseban upit suda, svjedokinja je navela da se ne sjeća da li je nakon razgovora roditelja sa razrednicom izlazila iz škole, moguće da jest nešto morala ići okolo škole, ali se ne sjeća da bi vidjela okrivljenu i njenog supruga taj dan, da je sigurno bilo sugestija i pritužbi na rad škole od strane roditelja, međutim, nije bilo nikakvih pritužbi koje bi bile značajne, dok se sve sugestije i pritužbe od strane roditelja evidentiraju, razmatraju se na razrednim vijećima i slično, da se sjeća da je bila pritužba kćeri okrivljene, IH, na ponašanje učiteljice UHH, dogodio se jedan susret između njih na hodniku kada je učiteljica nosila neku veliku kutiju i nije vidjela IH, a zbog tog događaja se učiteljica IH i ispričala, misli da se dogodio nekakav kontakt između njih sa tom kutijom, da sin okrivljene, DH, danas više ne pohađa OŠ Cavtat, već pohađa OŠ Gruda, a promjena oko škole je bila odluka roditelja, da ona smatra da je DH u školi bio prihvaćen kao učenik, dobivao je potporu u skladu sa njegovim rješenjem o primjerenom obliku školovanja, da je bio je sretan u školi, na izletima, a to smo utvrdili u razgovoru sa njime, a kada joj je predočena ispisnica iz osnovne škole, (list spisa 92), navela je da djelatnici škole tu ispisnicu samo potpisuju, dok roditelji popunjavaju formular, da misli da je malodobni DH išao na psihološki tretman izvan škole, te da je u tom tretmanu sugerirano da promjeni školu, da je u školi bilo različitih situacija vršnjačkog nasilja u kojem je sudjelovao i malodobni DH, nekim učenicima je izrečena pedagoška mjera upozorenja, dok UH nikada nije izrečena nikakva mjera, da je jedan roditelj obavijestio razrednicu malodobne IH o komunikacijama pojedinih učenika na društvenim mrežama koje nisu bile primjerene, to se događalo izvan nastave na mrežama koje nije zadala škola, da su o ovim saznanjima su obaviještene nadležne institucije i roditelji, jer je to stvar koja se nije mogla rješavati unutar škole.

11. U svom iskazu svjedokinja IH je navela da joj je profesorica UHH predavala likovni u 8. razredu osnovne škole, da se sjeća jednog dana da su imali sat likovne umjetnosti i nešto su crtali, nastavnica je obilazila razred te je tako došla do nje i vidjela što crtam te ju pitala kako tako djevojčica u 8. razredu može crtati, a ona se zbog toga osjećala neugodno, kao da ne zna crtati, da su istog dana imali tjelesni odgoj zadnja dva sata, te je cijeli razred išao prema sportskoj dvorani, da su svi trčali i gurali su se, te su uz jedne stepenice, da je ona išla iza jedne svoje prijateljice, a u suprotnom smjeru je išla profesorica UHH, te budući su se svi gurali, ona je slučajno zakačila profesoricu koja je nosila neke kutije, da se učiteljica potom na nju zaderala, rekla joj kako ja to trči i hoda, rekla joj da su joj mogle ispasti sve kutije, a potom ju je natjerala da ju mirno zaobiđe u širokom luku, dok je ona poslije toga otišla kod ravnateljice prijaviti nastavnicu, da joj je poznato da je njena majka zbog ovog događaja poslala e-mail ravnateljici te da je dobila odgovor, da joj je poznato da je ravnateljica zbog tog događaja opomenula nastavnicu kao i da su njeni roditelji nakon par dana išli na informacije kod profesorice OH, da joj je poznato tko je GH, da je ona predavala njenom starijem bratu hrvatski jezik u 5. razredu, dok je njoj jedanput bila na zamjeni, da se sjeća da je jednom bila sa majkom u automobilu, da je zvonio telefon i da je majka rekla da se javi i stavim na zvučnik, da je na drugoj liniji bila profesorica GH, koja je doslovno vrištala na telefon i nešto govorila kako ju je njen stariji brat nju pogodio spužvom, dok je pogodio još jednu curicu, te da joj je profesorica UHH likovni predavala samo u 8. razredu dok joj nije predavala prije, a tu profesoricu nisam viđala u školi sve do 8. razreda.

12. U svom iskazu svjedok ZH je naveo da mu je prof. GH predavala hrvatski jezik u 5. razredu, da se sjeća jedne zgode te godine kada je ona bila razrednica još jednom 5. razredu, te ju je taj razred na nastavi rasplakao, da su oni imali sljedeći sat, a kolege iz drugog razreda su ih upozorile da profesorica plače, da je ona tako uplakana nama dala test te je rekla "sad ćete vi vidjeti", a nakon toga su sat trebale imati osmaši te su ih oni upozorili da profesorica plače, a kada je bio u 7. razredu osnovne škole, imali su sat tjelesnog dok je profesorica GH bila na zamjeni, da se on nešto igrao sa nekakvim spužvastim puzlama te mu je ta puzla slučajno poletjela iz ruke te pogodila profesoricu u glavu, da se on profesorici odmah došao ispričati, a ona se njega izderavala, da joj je on odgovorio da ne želi s njom pričati već da idu kod pedagogice, a tamo im je dao broj da zove moje roditelje, te je ona zvala roditelje i na njih se izderavala na telefon, a nakon toga su došli njegovi roditelji na razgovor kod ravnateljice te mu je poznato da su se vrlo kratko zadržali jer nisu htjeli pričati sa zaposlenicima škole budući su se izderavali na njih.

13. Pregledom snimke video nadzora ispred Osnovne škole Cavtat utvrđeno je da se radi o videosnimci, dok nije zabilježen audio snimak razgovora.

14. Kada se u vezu dovedu iskazi prije navedenih svjedoka sud smatra da je iskaz svjedokinje UHH vjerodostojan, istinit te mu je sud u potpunosti poklonio vjeru posebno u dijelu kojem je iskazivala o prijetnji koje je okrivljena izrekla na štetu oštećene, dok nije povjerovao iskazu svjedoka ĐH, smatra da je ovaj iskaz usmjeren ka otklanjanju kaznene odgovornosti sa okrivljene, pa tako nije povjerovao i obrani okrivljene.

15. Prije svega sud je iz svih prije navedenih iskaza utvrdio da se predmetni događaj zbio oko mjesec i pol dana nakon početka školske godine 2021/2022 pri čemu je profesorica UHH u školi tek počela raditi nakon porodiljinog dopusta, da je malodobni AH tek počeo pohađati peti razred u centralnoj zgradi Osnovne škole Cavtat, dok je do tada pohađao nastavu u nekoj od područnih škola, o čemu je iskazivala okrivljena, te da mu je profesorica LH tek počela predavati Hrvatski jezik (notorno je da mu je do četvrtog razreda Hrvatski jezik predavala nastavnica razredne nastave). Nadalje je utvrđeno da je malodobnom UH tek nakon predmetnog događaja dijagnosticirane teškoće u razvoju, odnosno da je tak nakon predmetnog događaja škola dobila naputke kako postupati sa učenikom s obzirom na teškoće.

16.1. Obzirom na činjenicu da je profesorica UHH tek mjesec i pol dana prije predmetnog nakon porodiljinog dopusta počela raditi u OŠ Cavtat, te je predmetnog dana tek upoznala okrivljenu i njenog supruga, sudu je potpuno nevjerojatno da bi ova profesorica izmišljala neke prijetnje, te time činila kazneno djelo lažnog prijavljivanja, a kako to tvrdi obrana.

16.2. Obrana kao razlog ovakvog postupanja prije navedene profesorice navodi događaj koji se zbio između profesorice i kćeri okrivljene nekoliko dana prije predmetnog događaja, a o čemu su iskazivali kako svjedokinja UHH i svjedokinja mlt. IH. Međutim iz prije navedenih iskaza sud je utvrdio da se radilo o potpuno bezazlenom događaju pri čemu je prema mišljenju suda profesorica pravilno postupila kada je povisila glas na učenicu koja ju je trčeći po hodniku odgurnula dok je nosila kutije, te joj je pri tome potpuno pravilno pokazala kako se pravilno treba ponašati, odnosno zahtijevala od učenice da ju mirno zaobiđe u širokom luku, dok iz iskaza svjedokinje DHH i MH profesorica zbog ovog događaja nije imala nikakvih posljedica. Stoga sud smatra da ovakav bezazlen događaj prije svega nije razlog da se profesoricu prijavljuje ravnateljici, već razlog da dijete promisli o svom postupanju, dok ni u kom slučaju ne ukazuje na bilo kakvu pristranost svjedokinje, niti umanjuje vjerodostojnost njenog iskaza.

17. Sudu je nadalje popuno nevjerojatno da se kao dokaz na okolnost vjerodostojnosti iskaza učitelja u školi navodi i činjenica da je sin okrivljene, odnosno svjedok ZH, nekoliko godina prije predmetnog događaja nekim spužvastim predmetom pogodio u glavu profesoricu LH, kao i da prije navedeni svjedok u svom iskazu navodi kako su njegovi vršnjaci tijekom nastave rasplakali profesoricu LH. Prije navedeno samo ukazuje na općeniti odnos prema nastavnicima u današnje vrijeme, kao i same okrivljene i njene obitelji, odnosno ukazuje na jako teške uvjete u kojima nastavnici osnovnih škola danas rade, dok ni u kojem slučaju ne ukazuje na nevjerodostojniost iskaza kako profesorice UHH, tako i svjedokinje GH.

18. Nadalje, neprihvatljiv odnos okrivljene prema nastavnicima u školi ogleda se i iz obrane okrivljene, a koji iskaz potvrđuje iskaz svjedoka ĐH, i to u dijelu u kojem je negirajući da je izrekla riječi prijetnje navela da je samo rekla da profesoricu treba dovesti u red i da će je ona dovesti u red. Ovakva izjava okrivljene u svojoj obrani prema mišljenju suda ne predstavlja činjenicu koja ukazuje da okrivljena nije izrekla riječi prijetnje, već isključivo predstavlja okolnost koja ukazuje na agresivno verbalno ponašanje okrivljene prema nastavnicima u školi, te slijedom navedenog dodatno ukazuje da je iskaz svjedokinje UHH istinit i vjerodostojan. 19. Obzirom na prije navedeno sud je, kako je to prije i navedeno, u potpunosti povjerovao iskazu svjedokinje UHH koja je iskazivala o izgovorenim riječima prijetnje, kao i iskazu oštećene GH, koja je iskazivala da su joj te riječi prenesene, te da su te riječi kod nje izazvale prepast i uznemirenost, a koje riječi su i objektivno podobne da izazovu strah i uznemirenost, pa sud smatra da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljena svojim postupanjem ostvarila bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 193. st. 3. KZ/11, pa je slijedom navedenog oglašena krivom.

20. U pogledu izrečene kazne sud je kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost okrivljene, kao i činjenicu da je majka djeteta sa teškoćama u razvoju, notornu činjenicu da osnovne škole nemaju dovoljno zaposlenog stručnog osoblja koje bi se, kako bavilo, a tako i dijagnosticiralo pojedine teškoće u razvoju djece, kao i frustraciju koju to može izazvati kod roditelja, pa je stoga primjenom odredbe čl. 48 i 49. KZ/11 sud maksimalno ublažio predloženu kaznu zatvora, odnosno izrekao kaznu u trajanju od 3 (tri) mjeseca, dok smatra da se svrha kažnjavanja u vidu utjecaja na okrivljenu da ubuduće ne čini ovakva ili slična kaznena djela može ostvariti može ostvariti izricanjem uvjetne osude sa dužim rokom kušnje od predloženog, odnosno u trajanju od 4 (godine), a što vjerojatno predstavlja vrijeme do kraja obaveznog školovanja djece okrivljene, bez obzora na duljinu izrečene kazne zatvora.

21. Obzirom na navedeno odlučeno je kao u točki I i II ove presude.

22. Sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao optuženu na snošenje troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 6. ZKP/08. Tako je istog obvezao na snošenje paušalnog troška kaznenog postupka u iznosu od 120,00 EUR. Navedeni trošak optužena je dužna podmiriti u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-532022 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K.53/2022. Optužena je dužna u roku od 15 dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta pod prijetnjom ovrhe. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optuženika.

U Dubrovniku, 2. prosinca 2024.

Sudac:

Vlaho Bošković

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj KO-DO-65/2022

- optuženik RH

- braniteljica okrivljene Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku,

- oštećena GH