Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-96/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 2. veljače 2024. poslovni broj Pr-4889/2018-62, dana 2. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženice i ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 2. veljače 2024. poslovni broj Pr-4889/2018-62, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 731,64 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.147,51 EUR sa zateznom kamatom.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19.) uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste zakonske odredbe i temeljem čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2018., nesporne činjenice da je tužitelj bio zaposlen kod tuženice, u Područnom carinskom uredu Zagreb na radnom mjestu carinika, te spornih činjenica – o broju odrađenih sati prekovremenog rada, iskorištenih slobodnih dana, te primjene podataka o broju iskorištenih slobodnih dana iz obračunskih lista plaća ili evidencije o korištenju radnog vremena u vezi kojih je sud proveo dokaze (navedene pod toč. 3. obrazloženja), ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je financijsko knjigovodstvena vještakinja Petra Blašković izradila nalaz u dvije verzije s obzirom da obračunske liste plaća i evidencija o korištenju radnog vremena ne sadrže identične podatke o broju iskorištenih slobodnih dana, pa je nalaz u verziji A) izrađen na temelju podataka o iskorištenim slobodnim danima prema obračunskim listama plaća, dok je nalaz u verziji B) izrađen na temelju podataka o iskorištenim slobodnim danima prema podacima iz evidencija o korištenju radnog vremena

- da prema verziji A) nalaza tužitelju nije isplaćena razlika plaće s osnova prekovremenog rada u iznosu od 5.512,51 kn, dok prema verziji B) nalaza tužitelju nije isplaćena razlika plaće s osnova prekovremenog rada u iznosu od 2.227,66 kn

- da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev prema nalazu vještaka u verziji A), dok tuženica smatra prihvatljivim nalaz vještaka u verziji B) navodeći da bi ponovnom isplatom s osnova prekovremenog rada tužitelj konzumirao navedeno pravo po dvije osnove s obzirom da je po istoj osnovi koristio slobodne dane

- da sud prihvaća nalaz vještaka u verziji A) koji je utemeljen na obračunskim listama te je povoljniji za tužitelja, s obzirom da su obračunske liste plaća sastavljene sukladno Pravilniku o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće i otpremnine ("Narodne novine" broj 32/15.), te se smatra da su uneseni podaci u obračunske liste točni, a da tuženica nije dokazala da su obračunske liste nepravilno sastavljene,

pa pozivom na Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike koji u čl. 41. propisuje što čini plaću radnika, te u čl. 44. uvećanje plaće temeljem dodataka na plaću, zaključuje da tužitelj ima pravo na razliku plaće u bruto iznosu od 731,64 EUR (ranije 5.512,51 kn) sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospjelosti do isplate, izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima.

6. U žalbi tuženica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 6. i 11. ZPP. To iz razloga što nigdje ne navodi da je tuženica priznala dug u iznosu od 2.234,54 kn već u postupku mirnog rješenja spora za 42 sata prekovremenog rada i da je prije no što se upustila u raspravljanje u ovom postupku priznala tužbeni zahtjev u iznosu od 2.234,54 kn čime su se stekli uvjeti za donošenje djelomične presude na temelju priznanja, a što sud nigdje ne spominje već navodi da je tuženica osporila osnovanost zahtjeva i predložila tužbeni zahtjev odbiti, što je proturječno navedenom stanju u spisu pa je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nadalje, navodi da je sud iznio paušalne zaključke na temelju kojih je prihvatio verziju A) nalaza vještaka, a da se pritom nije osvrnuo na tvrdnje tuženice kojima je ukazivala na prihvatljivost verzije B) nalaza vještaka, s obzirom da su u evidenciji o korištenju radnog vremena evidentirani svi sati koje je tužitelj odradio u pojedinom mjesecu i koji su temelj za određivanje broja prekovremenih sati i da su u toj evidenciji evidentirani svi slobodni dani koje je tužitelj iskoristio, da Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ne propisuje u kojem roku službenik može koristiti slobodne radne dane, te nije sporno da ih je tužitelj koristio po osnovi prekovremenog sukladno čl. 44. st. 14., odnosno čl. 38. st. 14. Kolektivnog ugovora, s time da je tužitelj podnosio i zamolbe za korištenje slobodnih dana. S tim u vezi ukazuje na odluku VSRH od 15. veljače 2023. broj Rev-1140/2022-2 u kojoj je izraženo stajalište da predmet spora treba raspraviti primjenom tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora br. 8/44, 2/35 i 24/44 i Tumačenja od 16. svibnja 2012. na koja se tuženica i tijekom ovog postupka pozivala, te na odluku od 26. siječnja 2021. broj Revd-4029/2019-2 u kojoj je izraženo stajalište da ostvarene prekovremene sate rada treba umanjiti za iskorištene slobodne dane, pri čemu je na tužitelju teret dokazivanja da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime prekovremenog rada. U nastavku žalbe osporava odluku o troškovima postupka ukazujući da je priznala dio tužbenog zahtjeva, a što je trebalo vrednovati prilikom odlučivanja o troškovima postupka.

7. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi žalbenim navodima ukazujući da je prvostupanjski sud osnovano utvrdio broj iskorištenih slobodnih dana prema podacima sadržanim u obračunskim listama jer su iste sastavljene u skladu s Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine i to u onom dijelu kada se isti u pojedinim mjesecima razlikuju od podataka iz evidencije o radnom vremenu, da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, te o radnom vremenu sukladno čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., u daljnjem tekstu: ZR), a da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom kada poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. st. 1. ZR na propisani način teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu.

8. Osnovani su žalbeni navodi kojima tuženica ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama na koje je ukazivala tuženica, a određeni razlozi koje sud navodi u obrazloženju nemaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza jer ti dokazi nisu provedeni.

9. Naime, prema stanju u spisu ovaj sud utvrđuje da između stranaka nije sporno da je tužitelj koji je inače obavljao poslove svog radnog mjesta u turnusima (12-24-12-48) ostvario sate prekovremenog rada i da nije sporno da je na ime prekovremenog rada koristio slobodne dane. Međutim, stranke, vještak i sud tvrde da podaci o broju iskorištenih slobodnih dana nisu identični u obračunskim listama plaća i evidenciji o korištenju radnog vremena za određene mjesece. Vještakinja je iz tog razloga sačinila nalaz u verziji A) i B) koji se razlikuju u tome - jesu li podaci o broju iskorištenih slobodnih dana korišteni iz obračunskih lista plaća (verzija A)) ili iz evidencije o korištenju radnog vremena (verzija B)). Pretežiti dio obrazloženja presude (toč. 7., 9., 10., 13., 14., 15., 16., 17., 20., 21., 22., 23., 24. i 25.) odnosi se na izlaganje nalaza i dopuna nalaza vještakinje, da bi pod toč. 27. prvostupanjski sud ocijenio „prihvatljivim“ nalaz u verziji A) s osnovnim obrazloženjem da su obračunske liste sastavljene u skladu s Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine pa se smatra da su ti podaci točni, odnosno da tuženica nije dokazala da su obračunske liste nepravilno sastavljene.

10. Međutim, iako se stranke i vještakinja pozivaju na evidenciju radnog vremena, pri čemu vještakinja u osnovnom nalazu navodi da je imala na korištenju evidenciju za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2018. (list 247 spisa), te u konačnici i sud radi komparaciju nalaza u verziji A) i B) i opredjeljuje se za nalaz koji je rađen na bazi obračunskih lista plaća, ovaj sud utvrđuje da evidencija radnog vremena nije priložena u spis, niti je provedena kao dokaz (toč. 3. obrazloženja). To znači da je izostala analiza i ocjena dokaza (evidencije radnog vremena) na kojemu je utemeljen nalaz vještakinje u verziji B), a da sud prihvaća verziju A) nalaza jer obračunske liste plaća sadrže točne podatke, iz čega bi se dalo zaključiti da evidencija radnog vremena koju također vodi tuženica prema ocjeni prvostupanjskog suda - ne sadrži takve podatke (točne).

11. Naime, iz dopune nalaza vještakinje s lista 632 do 635 spisa proizlazi da je broj prekovremenih sati identičan u obje verzije nalaza, a da se jedino razlikuju podaci o broju iskorištenih slobodnih dana i to za razdoblje od listopada 2015. nadalje. Isto tako tuženica je dostavila u spis zamolbe tužitelja za korištenje slobodnih dana u koje je sud izvršio uvid (navedeno pod toč. 3. obrazloženja), ali u obrazloženju presude sud ne navodi što je na temelju zamolbi utvrđeno, a radi se o zamolbama kojima je tužitelj zatražio korištenje slobodnih dana s osnove prekovremenog rada i koje je odobrila odgovorna osoba poslodavca (list 596 do 613 spisa).

12. Stoga nije utvrđeno je li tuženica vodila evidenciju o radnom vremenu u skladu s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" br. 32/15., 97/15.) i Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" br. 73/17.) koji su važili u utuženom razdoblju, a za koju tužitelj (iako nije priložena u spis) nije tvrdio da ne sadrži točne podatke o korištenju radnog vremena, niti je tvrdio da nije koristio slobodne dane koji su iskazani u toj evidenciji.

13. U izostanku navedenog utvrđenja sud je donio arbitrarnu odluku kada se opredijelio za nalaz u verziji A), s obzirom da nije ocijenio dokaze na temelju kojih je donesen nalaz u verziji B), pa nije imao osnova ocijeniti vjerodostojnijim obračunske liste plaća u odnosu na evidenciju o radnom vremenu (koju nije imao) i podacima o broju iskorištenih slobodnih dana koje tužitelj nije osporio, niti je uzeo u obzir tvrdnje tuženice da su sati prekovremenog rada kompenzirani slobodnim danima jer tu mogućnost propisuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16.) u čl. 44. st. 10. i 14. i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17., 12/18.) u čl. 38. st. 10. i 14., da su dokaz tome zamolbe tužitelja i podaci iz evidencije o radnom vremenu, kao i da nije propisan rok u smislu ograničavajućeg vremenskog faktora u kojem službenik može koristiti slobodne dane, a da tužitelj ne može po istom osnovu koristiti dva prava (na slobodne dane i isplatu).

14. Tuženica je u ovom postupku dužna dokazati da je omogućila tužitelju korištenje slobodnih dana, za što ne mora postojati odobrenje u vidu posebnog rješenja nego to može dokazivati i evidencijom o radnom vremenu (i drugim dokaznim sredstvima), pri čemu je potrebno utvrditi je li tužitelju ta evidencija predočavana, da li je evidenciju potpisivao i prihvaćao ili je na istu iznosio primjedbe, dok je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po nekom drugom osnovu od prekovremenog rada (što tužitelj u konkretnom slučaju ne tvrdi), s time da se o teretu dokazivanja tih činjenica do sada izjasnila aktualna sudska praksa u većem broju odluka (VSRH, Rev-445/2023, Rev-927/2022, Rev-123/2023).

15. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tuženice i primjenom čl. 369. st. 1. i 370. ZPP ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitnu povredu na koju je ukazano ovom odlukom, te će provođenjem predloženih dokaza i to pregledom evidencije o radnom vremenu utvrditi relevantne činjenice – je li dostavljena tužitelju, da li je istu potpisivao, prihvaćao ili se istoj protivio u iskazanim podacima o korištenim slobodnim danima, kao i pregledom zamolbi za korištenje slobodnih dana i komparacijom s podacima o iskorištenim slobodnim danima, te će potom analizom i ocjenom svih provedenih dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP ponovno ocijeniti osnovanost zahtjeva tužitelja. Ujedno će novom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, pri čemu je sud dužan ocijeniti tvrdnje tuženice da je djelomično priznala tužbeni zahtjev i da se isto treba reflektirati na pravo stranaka na naknadu troškova.

U Varaždinu 2. prosinca 2024.

Sutkinja

Sanja Bađun