Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca br. 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-45/2024-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Igoru Njegovanoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Igora Prpića, u kaznenom predmetu protiv optuženog OR, zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 216. stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj K-DO- 63/13 od 29. svibnja 2013., nakon javne rasprave održane 3. listopada 2024. i 29. studenog 2024., u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice KR, optuženog OR i njegovog branitelja Josipa Čičeka, odvjetnika u Zagrebu, 2. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/1, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje: ZKP/08),

optuženi OR, sin ŠR i O, rođen u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], rođen **.**.1989., državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju kuhar, uzdržava se povremenim neprijavljenim radom, pismen, sa završenom srednjom školom, OIB: [osobni identifikacijski broj], neoženjen, bez djece, bez čina, neodlikovan, bez imovine, osuđivan, drugo kazneni postupak se ne vodi; nalazi se na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi, na koju je osuđen u drugom predmetu,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca srpnja 2011. u mjestu [adresa], Općina Perušić, došao do obiteljske kuće u vlasništvu ORC, popeo se na balkon, te tjelesnom snagom nasilno otvorio zaključana vrata, nakon čega je ušao u unutrašnjost kuće, od kuda je, odlučivši bez ovlasti za sebe ih zadržati, uzeo motornu pilu "Stihl MS 180C", motorne škare marke "Stihl HS 81R", kružnu pilu marke "Bosch"", kutnu brusilicu marke "Bosch", kutnu brusilicu marke "Makita", električnu blanjalicu marke "Toolson", LCD televizor marke "S-View" i digitalni prijemnik marke "Digimax", oštetivši time imenovanog za iznos od oko 15.000,00 kn,

dakle, provaljivanjem u zatvoreni prostor, tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom, opisano u članku 217. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 216. stavkom 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 217. stavku 1. Kaznenog zakona.

II. Na temelju članka 508. stavka 5. ZKP/08, stavlja se u cijelosti izvan snage pravomoćna presuda Općinskog suda u Gospiću broj K-90/2013-84 od 9. ožujka 2021.

III. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08, oštećeni GR se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

IV. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću podignulo je 31. svibnja 2013. optužnicu broj KMP-DO-34/2013 od 29. svibnja 2013., kojom je OR optužilo za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – teškom tjelesnom ozljedom, opisanog i kažnjivog po članku 217. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 216. stavkom 1., a kažnjivog po članku 217. stavku 1. Kaznenog zakona. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću broj Kov-92/2013-4 od 28. listopada 2014. (list 42 spisa).

2. Rješenjem izvanraspravnog vijeća broj Kv-103/2020-6 od 29. prosinca 2020. (str. 114-116 spisa) odlučeno je da će se optuženom OR suditi u odsutnosti, te je kazneni postupak pravomoćno okončan osuđujućom presudom od 9. ožujka 2021. (str. 137 – 145, 153 – 155 spisa). Rješenjem izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Gospiću broj Kv-122/2022-9 od 1. veljače 2024. odlučeno je, na temelju članka 507. stavka 1. i 3. ZKP/08, da se po prijedlogu osuđenog OR dopušta obnova kaznenog postupka, te se predmet vraća u fazu rasprave.

3. Optuženi OR očitovao se da se ne smatra krivim po optužnici (str. 351 spisa).

4. Tijekom dokaznog postupka u obnovljenom kaznenom postupku ispitani su svjedoci TR (str. 352 – 353 spisa), GR (str. 353 – 354 spisa), ŠR (str. 354 – 355 spisa), FR (str. 355 – 356 spisa) i ĐR (str. 346 – 347 spisa). Pročitane su sljedeće isprave: potvrda Policijske postaje Gospić o privremenom oduzimanju predmeta, broj 0433823 (list 11 spisa), zapisnik o očevidu od 26. srpnja 2011. (list 14 – 18 spisa); zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog GR, sa snimkom (list 14 – 15 spisa); punomoć izdana GR, od 25. listopada 2004. (list 36 spisa). Kao zadnji dokazi prije ispitivanja optuženika na završetku dokaznog postupka, pročitani su podaci prekršajne (str. 213 – 214 spisa) i kaznene (str. 215 – 219 spisa) evidencije za optuženika.

5. Nije nedvojbeno dokazano da je optuženi OR počinio kazneno djelo za koje je optužen.

6. Optuženi OR u svom je iskazu, kojeg je sukladno članku 417.a stavku 5. ZKP/08, iznio na završetku dokaznog postupka (str. 377 spisa) rekao da u svoju obranu nema što za reći, osim ponoviti da nije kriv i da ne zna zašto se protiv njega vodi ovaj postupak. Odgovarajući na pitanja svog branitelja, optuženik je rekao da ne zna koje je razdoblje obuhvaćeno optužbom u ovom predmetu, a kada mu je predočeno da je riječ o srpnju 2011., rekao je da je tada zajedno s AR radio kod TR u mjestu [adresa]. Negira da bi kada kome prodavao televizor, flekserice ili pile. Za vrijeme dok je radio u [adresa], TR bi ih znao u [adresa] odvesti svojim automobilom, i ondje bi znali provesti petnaest do trideset dana. Ondje su živjeli, a poslije im je TR pronašao stan u [adresa], gdje su optuženik i AR neko vrijeme zajedno živjeli. Dok je optuženik radio u [adresa], policija ga je ondje tražila. Negira da bi ikada, pa tako i u srpnju 2011., bio u [adresa].

7. Između stranaka nije sporno da je, na način opisan u optužnici, tijekom srpnja 2011. provaljeno u obiteljsku kuću u vlasništvu KRC u [adresa]. Sporno je što je te prilike od predmeta koji su bili kući uzeto, te je li sve to počinio upravo optuženi OR.

8. Svjedok GR u svom je iskazu na raspravi 3. listopada 2024. (str. 352 – 353 spisa) u bitnom naveo da je imao punomoć za čuvanje objekta, koju mu je izdao vlasnik ŠRC. U objekt je provaljeno, te je nestalo puno tehničke robe, televizora, bušilica, brusilica i drugih alata, u tadašnjoj vrijednosti od preko 20.000,00 kuna. Nazvao je policiju, koja je obavila očevid. Jedan televizor je kasnije pronađen i njemu vraćen. Policiju je pozvao istoga dana kada je došao u objekt i vidio da je bila provala, a posljednji put u kući je bio osam dana ranije. Kada je policija došla, pozvao je vlasnika, i on mu rekao što sve nedostaje, a što je prenio policiji, koja je to unijela u zapisnik. Kada je ranije obilazio kuću, sve stvari bile su na svojim mjestima, a nakon provale vidio je kutije od novih motornih pila, dok su motorne bile odnesene. Vlasnik je imao sve račune od kupljenog alata, i serijske brojeve alata, što je policija sve evidentirala. Policajcima je predočio račune, a ne zna jesu li ti računi ostali kod policije. Motorne pile u kutijama bile su u posebnoj prostoriji, radionici, u kojoj nije boravio za svog posjeta koji je prethodio onome u kojem je opazio da se dogodila provala, jer za to nije bilo potrebe. Kuća je površine od oko 500 metara kvadratnih, a radionica se nalazi u prizemlju. Na katu je bio prozor, jedini prozor bez rešetki, koji je bio otvoren, i kroz kojeg su provalnici očito ušli u kuću.

8.1. S obzirom da je svjedok GR na prijašnjem ispitivanju tijekom ranije rasprave, održane 29. rujna 2015., naveo činjenice kojih se više ne sjeća, predočen mu je njegov prijašnji iskaz (list 55 – 56), te je svjedok upitan zašto je iskazao drukčije, sukladno članku 426. ZKP/08. U tom prijašnjem iskazu naveo je, između ostaloga, da je u srpnju 2011., primijetio da je prozor otvoren i da su zavjese bile vani. Imao je ključ, otključao je ulazna vrata i vidio da su na hodniku bile razbacane stvari, kreveti prevrnuti i odjeća iz ormara izvučena. Tada je nazvao ŠRC i on mu je na hrvatskom rekao što mu nedostaje: to je bio alat, motorna pila "Stihl", motorne škare za živicu, kružna pila marke "Bosch", kutna brusilica "Bosch", kutna brusilica marke "Makita" i električna blanjalica marke "Toolson", televizor LCD koji je poslije vraćen, te digitalni prijemnik marke "Digimax". ŠRC mu je poslije rekao da to sve košta oko 15.000,00 kuna. Tada kada je ušao u kuću primijetio je da su na balkonu vrata na katu kuće bila provaljena, a prije toga su i ona bila zaključana. U svom odgovoru na pitanje zašto je na raspravi 3. listopada 2024. iskazao drukčije, svjedok GR je rekao da je svoj prijašnji iskaz dao dok je sjećanje na događaj još bilo svježe.

9. Svjedok ĐR u svom je iskazu na raspravi 29. studenoga 2024. (str. 375 – 376 spisa) u bitnom naveo kako ne zna zašto je pozvan svjedočiti, a čak se niti ne sjeća ranijeg svog ispitivanja u istom predmetu, zato što je njegovo zdravstveno stanje ozbiljno narušeno uslijed pretrpljenih dvaju srčanih udara i kronične bubrežne bolesti. Poznaje optuženog OR, koji je prema njemu uvijek bio korektan, i pružao mu pomoć, kada bi to od njega zatražio. Ne sjeća se da bi tko od njih dvojice nekada nešto prodao onome drugome. Ne sjeća se da bi mu optuženik prije desetak godina prodao televizor, kao što se ne sjeća niti što je bilo prije mjesec dana, a s gubitkom pamćenja suočava se posljednjih dvadeset pet godina, otkad je obolio od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), s tim da mu se stanje posljednjih godina pogoršalo.

9.1. S obzirom da je i svjedok ĐR na prijašnjem ispitivanju tijekom ranije rasprave, održane 29. rujna 2015., naveo činjenice kojih se više ne sjeća, predočen mu je njegov prijašnji iskaz (list 56 – 57), te je svjedok upitan zašto je iskazao drukčije, sukladno članku 426. ZKP/08. U tom prijašnjem iskazu isti svjedok je naveo da mu je policija 2013. oduzela LCD televizijski prijamnik, koji se nalazio u kući, a kojeg je, 2012. ili ranije, kupio od OR za 300,00 kuna, bez računa i garancije. Nije ga zanimalo otkud OR televizor, bilo mu je bitno da je jeftin. Taj je televizor prethodno vidio u kafiću "Ena" u [adresa], vlasnika ZR. ZR došao mu je kući kada je kupio televizor od OR i rekao da je to njegov televizor, na što mu je svjedok rekao da mu neće dati televizor dok mu ovaj ne dade 300,00 kuna. ZR je na to odvratio da će televizor biti njegov kad-tad. Kada mu je OR prodavao televizor, on je bio sam, na terasi. Nakon što je svjedok ĐR upozoren na odstupanje od svog prijašnjeg iskaza danog na ispitivanju tijekom dokazne radnje (list 30 spisa), kada je naveo da mu je OR tada nudio i razni električni alat, svjedok ĐR je na raspravi 29. rujna 2015. odgovorio da se ne može sjetiti što je rekao prije godinu dana. Osamnaest je godina u mirovini, ne zna što je tada rekao. OR mu nije rekao od kuda mu to, niti ga je pitao. Ne sjeća se koje je marke bio televizor, samo zna da mu je policija dala neki papir o oduzimanju predmeta, ali se ne sjeća se što je na njemu pisalo, koje je marke bio televizor. Na raspravi 29. studenoga 2024., u svom odgovoru na pitanje zašto je na raspravi 29. rujna 2015. iskazao drukčije, svjedok ĐR je rekao da se ne sjeća apsolutno ničega, da se čak nije sjećao da je imao dijete, i da ne može reći koji je njegov iskaz točan, onaj s prijašnje ili s rasprave 29. studenoga 2024., jer se ne sjeća.

10. Svjedok FR u svom je iskazu na raspravi 3. listopada 2024. (str. 356 spisa) u bitnom naveo kako mu je poznato da se njega teretilo za provalu u obiteljsku kuću u mjestu [adresa], Općina Perušić, tijekom 2011., i da je on tada prihvatio krivnju, i odradio 60 sati rada u Crvenom križu, te da je to učinio na nagovor svoga oca. Optuženika je poznavao, jer je odrastao u [adresa], ali se s njim nije družio. 10.1. S obzirom da je svjedok FR u svom iskazu odstupio od svog prijašnjeg iskaza, danom tijekom prijašnje rasprave, od 5. travnja 2016. (list 69 spisa), predočen mu je njegov prijašnji iskaz, te je svjedok upitan zašto je iskazao drukčije, sukladno članku 426. ZKP/08. U tom prijašnjem iskazu isti je svjedok naveo da optuženog OR od ranije poznaje, ali da nema saznanja da bi on bio počinitelj provale u [adresa]., za koju je njega policija teretila, i za što je prihvatio krivnju, ne htijući se dalje natezati i raspravljati. Na raspravi 29. studenoga 2024., u svom odgovoru na pitanje zašto je odstupio od svog prijašnjeg iskaza, danog na raspravi 5. travnja 2016., svjedok FR je rekao da u cijelosti ostaje kod prijašnjeg iskaza od 5. travnja 2016., koji mu je pročitan, i da smatra da se taj iskaz ne razlikuje od iskaza s rasprave od 3. listopada 2024. Točno je da je u prijašnjem iskazu rekao da je krivnju prihvatio jer se nije htio dalje natezati i raspravljati, ali je to učinio upravo na savjet svoga oca. Nije želio biti uveden u evidenciju, iako mu se krivnja ne bi mogla dokazati, jer ondje nije bio.

11. Svjedok TR u svom je iskazu u bitnom naveo (str. 352 – 353 spisa) kako mu je optuženi OR nekad znao pomagati na poslovima utovara drva, na imanju u [adresa], gdje je svjedok radio od 2010. do 2014., pa je tako moguće da je i 2011. optuženi OR dolazio ondje, ali se ne sjeća je li optuženik ondje i noćio.

12. Svjedok ŠR u svom je iskazu u bitnom naveo (str. 355 spisa) kako je kao policijski službenik obavio očevid u obiteljskoj kući na području [adresa], čiji je vlasnik živio u [adresa], a nakon dojave o provali. O tome koje stvari nedostaju, a radilo se o tehničkoj robi, alatu i televizorima, utvrdili su pretežito na temelju kazivanja GR, koji se brinuo o toj kući, a ponešto i neposrednim opažanjem, primjerice, prema kablovima koji su bili postavljeni kao da je ondje stajao televizor. Ne sjeća se da bi mu GR predočio račune, niti da bi izuzeli otiske papilarnih linija ili biološke tragove, kao niti koji je kriminalistički tehničar s njim bio na očevidu.

13. U potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave ličko- senjske, Policijske postaje Gospić, broj 0433823 od 3. ožujka 2013. (list 11 spisa), navedeno je da su policijski službenici ŽR privremeno oduzeli LCD televizor marke "S-View", model 22793, te ga predali na čuvanje GR.

14. Zapisnikom o očevidu od 26. srpnja 2011. (list 14 – 18 spisa) zabilježeno je da su policijski službenici Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Gospić, 26. srpnja 2011. poduzeli očevid u [adresa], gdje se nalazi kuća u vlasništvu ORC, zbog postojanja osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo teške krađe iz članka 217. stavka 1. KZ/97. Izlazak na mjesto događaja izvršen je povodom dojave SR, dana **.**.2011. oko 12:45 sati. U zapisniku u očevidu, navedeno je, između ostalog, da su u ormarima u kući zatečene otvorene ladice i pretinci, dok su odjeća i posteljina razbacane po krevetu; u prostoru radionice zatečena je prazna kutija motornih škara "Stihl" i otvorena zelena metalna kasa.

15. Ostale izvedene dokaze sud nije uzeo u obzir, našavši da su nebitni za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja.

16. Presudu kojom se optuženik proglašava krivim sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen (članak 455. stavak 1. ZKP/08). To ovdje nije slučaj. Naime, iskaz svjedoka ĐR, i to iskaz dan na prijašnjoj raspravi, 29. rujna 2015. (list 56 – 57 spisa), zapravo je jedini dokaz koji upućuje da bi OR mogao biti počinitelj kaznenog djela koje je ovdje predmet optužbe – u tom je iskazu, naime, svjedok ĐR rekao da je od Marka Tomića 2013. za cijenu od tristo kuna kupio televizor kojeg je prethodno vidio u kafiću "Ena" u [adresa], u vlasništvu ZR. Svjedok ĐR ispitan je ponovno na raspravi 29. studenoga 2024., rekavši da se ne sjeća ničega iz prijašnjeg iskaza koji mu je predočen, i obrazloživši to svojim teškim zdravstvenim stanjem. Iako je u skladu s pravilima općeg ljudskog iskustva da je sjećanje pojedinca bolje, kada on svjedoči događaju koji je u vremenskom slijedu bliži trenutku svjedočenja, ovdje treba reći da niti prijašnji iskaz svjedoka ĐR, uz činjenicu da je predmetni televizor zaista od strane policijskih službenika privremeno oduzet od ĐR i predan na čuvanje GR, ne upućuje izvan razumne sumnje na zaključak da je upravo optuženi OR, sve ako bi i bila riječ o istom televizoru koji je nakon provale odnesen iz obiteljske kuće ORC, odgovoran za djelo opisano u činjeničnom dijelu optužbe. Naime, svjedok ĐR rekao je upravo u svom prijašnjem iskazu, na raspravi 29. rujna 2015., da je isti televizor, prije no što ga je kupio od OR, viđao u kafiću "Ena" u [adresa], te da je od njega vlasnik tog kafića, ZR, zatražio da mu taj televizor preda. Postavlja se tako pitanje kako je OR predmetni televizor uzeo iz kuće u [adresa], ako je riječ o televizoru koji je bio u vlasništvu ZR Što se tiče navoda svjedoka ĐR, danih na ispitivanju tijekom dokazne radnje, 29. travnja 2013. (list 30 spisa), bez prethodnog pozivanja i prisutnosti okrivljenika – dakle, bez da je ostvareno načelo kontradiktornosti i konfrontacijsko pravo okrivljenika – a koji je u tom svom prvotnom iskazu (a od kojeg je u kasnijim ispitivanjima na raspravi odstupio), rekao da mu je ZR rekao da je isti televizor također kupio od optuženog OR, koji mu ga je kasnije oduzeo, jer mu nije platio kupoprodajnu cijenu, treba reći da se takav iskaz ne može prihvatiti, prvenstveno iz razloga što je već na raspravi 29. rujna 2015., u prisutnosti stranaka, svjedok ĐR rekao kako mu ZR nije objasnio kako je on stekao taj televizor. Isto tako, navodi svjedoka ĐR, s ispitivanja tijekom dokazne radnje, da bi mu OR, nakon što mu je prodao televizor, na prodaju nudio i raznu tehničku robu (prijenosno računalo, mobilni telefon iPhone, odjevne predmetne i električni alat) – nisu dostatni za zaključak o tome da je OR počinitelj predmetnog kaznenog djela, jer je moguće da je riječ o predmetima koji nisu inkriminirane prigode uzeti iz kuće GRC – ponajprije stoga što neki od tih predmeta (primjerice, iPhone i prijenosno računalo) nesporno nisu niti uzeti iz kuće u koju je provaljeno. Dodatni detalj koji sud navodi na dvojbu da bi počinitelj kaznenog djela bio optuženi OR, jest činjenica da je tada maloljetni FR u postupku pred Centrom za socijalnu skrb priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela. Iako je FR, u svojim iskazima pred sudom na raspravi, govorio o tome da je navedeno priznanje dao iako nije bio kriv, želeći izbjeći sudski postupak i uvođenje u kaznenu evidenciju, ovakav iskaz nije moguće bezrezervno prihvatiti, jer je ipak u određenoj mjeri nelogičan. Naime, i sam svjedok FR je rekao da je bio svjestan da protiv njega ne postoje dokazi, pa se postavlja pitanje kako se to onda izlagao riziku da u sudskom postupku bude proglašen krivim? Dakako, moguće je da je FR tada tako postupio, jer je bio maloljetan, bez potrebnog životnog iskustva, ali isto je tako moguće da je FR uistinu priznao djelo koje je i počinio, i to bez sudjelovanja optuženog OR. Prema članku 3. stavku 3. ZKP/08, dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika. Sud tako nije imao drugog izbora nego optuženog OR osloboditi optužbe, uz zaključak da nije dokazano da je počinio kazneno djelo za koje je optužen.

17. Sud u ovom postupku nije odlučivao o imovinskopravnom zahtjevu kojeg je na ispitivanju tijekom dokazne radnje 10. svibnja 2013. u ime oštećenog ORC postavio GR, pozivajući se na punomoć koju mu je izdao ŠRC. Naime, temeljem članka 54. stavka 1. ZKP/08, opunomoćenik oštećenika može biti samo odvjetnik, što GR nesporno nije, pa o takvom, neovlašteno postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, sud nije bio niti dužan odlučivati. GR je na raspravi 29. rujna 2015. (list 55 – 56 spisa) naveo da je u međuvremenu predmetnu nekretninu stekao darovanjem od ORC, te da sada on kao oštećenik postavlja imovinskopravni zahtjev, na način da mu se vrate otuđeni predmeti. Podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje u odnosu na ovakav imovinskopravni zahtjev. Naime, GR nije dokazao što je je sve bilo obuhvaćeno darovanjem od strane ORC, odnosno, nije dokazao da bi to bili i predmeti koji u trenutku darovanja nisu bili u posjedu ORC. To će GR biti u prilici dokazati u parnici, sukladno članku 158. stavku 3. ZKP/08.

18. Odluka o stavljanju izvan snage pravomoćne presude Općinskog suda u Gospiću broj K-90/2013-84 od 9. ožujka 2021. temelji se na odredbi članka 508. stavka 5. ZKP/08,

19. S obzirom da je optuženi OR presudom oslobođen optužbe, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Gospiću 2. prosinca 2024.

Sudac

Igor Njegovanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu (članak 464. stavak 4. ZKP/08).

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, na broj K-DO-60/13

2. Optuženi OR, Kaznionica u Lepoglavi

3. Branitelj optuženika Josip Čiček, odvjetnik u Zagrebu, Huzjanova 22

4. Oštećeni ŠRC, [adresa]

5. Oštećeni GR, [adresa]