Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-859/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Jarmilki Kučera-Slivar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Rikardo Perković & Sanja Perković iz Zadra protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1524/2023 od 20. rujna 2024., 02. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1524/2023 od 20. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1524/2023 od 20. rujna 2024. odbijen je prigovor tuženika kojim prigovora mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Zadru.

2. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlaže preinačiti rješenje na način da se prihvati prigovor tuženika ili ukinuti pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, te potražuje trošak žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer rješenje sadrži razloge o bitnim činjenicama zbog kojih je sud odbio prigovor tuženika. Nije ostvarena ni neka druga bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno je odbio kao neosnovan prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru.

5. Prema sadržaju ugovora o kreditu (list spisa 20-27) kojeg su stranke sklopile 24. studenoga 2006. i to člankom 16. ugovoreno je da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke. Tuženik ni u prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, a ni u žalbi ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je ugovor o kreditu, a time i ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti, unaprijed formuliran s njegove strane na unaprijed formuliranom obrascu, da se o toj ugovornoj odredbi nije posebno pregovaralo i da na njen sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, već samo osporava da je takva odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

6. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03

– dalje: ZZP/03), koji se primjenjivao u vrijeme zaključena predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenju uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba i ništetna, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca.

7. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se o ugovornoj odredbi o mjesnoj nadležnosti suda u slučaju spora nije pojedinačno pregovaralo, jer to proizlazi i iz činjenica navedenih u tužbi, a tuženik na kojem je teret dokazivanja da se o ugovornoj odredbi o mjesnoj nadležnosti suda pregovaralo na tu okolnost osim uvida u ugovor o kreditu nije predložio druge dokaze. Pravilno sud zaključuje da ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja s obzirom na prostornu udaljenost između prebivališta tužitelja i sjedišta ugovorom određenog mjesno nadležnog suda u Rijeci, te s time povezan otežan pristup tužitelja sudu, a sasvim je sigurno kako je za tužitelja kao slabiju stranu u ugovornom odnosu manje tegobno voditi postupak u sudu u blizini mjesta svoga prebivališta, nego što je to u sjedištu tuženika u Rijeci, već i sama udaljenost mjesta prebivališta tužitelja i sjedišta ugovorom određenog mjesno nadležnog suda te s tim povezan trošak prijevoza, vrijeme trajanja putovanja, pa posljedično tomu i mogućnost dolaska tužitelja na sud, imaju značaj okolnosti koje odvraćaju tužitelja od ostvarivanja njegovih prava pred sudom čija je nadležnost ugovorena. Sve naprijed navedene okolnosti potkrjepljuju osnovanost zaključka o znatnoj procesnopravnoj neravnoteži ugovornih strana uzrokovanoj protivno načelu savjesnosti i poštenja po tuženiku nametnutoj prorogacijskoj klauzuli na štetu tužitelja kao potrošača, što tu klauzulu čini nepoštenom, a posljedično tomu i ništetnom u smislu odredbe članka 87. stavak 1. , u vezi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP/03, važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Pritom posebno valja naglasiti kako iz sadržaja i smisla odredbe članka 81. stavak 1. i 2. i članka 82. ZZP/03 ne proizlazi da predmet ocjene nepoštenosti ne mogu biti i procesne ugovorne odredbe, uključujući i prorogacijsku klauzulu.

8. Osim toga, Općinski sud u Zadru je mjesno nadležan i primjenom odredbe članka 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., dalje: ZPK).

9. ZPK-a je propisano da se tim Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ZPK-a (članak 1.), da je potrošač fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ZPK-a djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja (članak 2. stavak 1.), da je vjerovnik fizička ili pravna osobu koja na području Republike Hrvatske odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja (članak 2. stavak 2.) i da je ugovor o kreditu, u smislu ZPK-a, ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka (članak 2. stavak 3.).

10. Odredbom članka 19. l ZPK-a je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište (članak 19. l stavak 1.) i da se od odredbe stavak 1. ZPK-a može odstupiti samo sporazumom koji je sklopljen nakon nastanka spora, koji omogućuje potrošaču pokretanje postupka pred sudom različitim od suda koji je naveden u stavku 1. članka 19. l ili koji je sklopljen između potrošača i druge ugovorne strane, od kojih oba u vrijeme sklapanja ugovora imaju prebivalište ili uobičajeno boravište, odnosno sjedište u istoj državi i kojim se prenosi nadležnost na sudove te države, pod pretpostavkom da taj sporazum nije suprotan pravu te države (članak 19. l stavak 4.).

11. Kako tuženik ne tvrdi da su stranke sklopile sporazum nakon spora, primjenom članka 19. l ZPK-a, tužitelj je mogao podnijeti tužbu sudu gdje potrošač ima prebivalište.

12. Za primjenu odredbe članka 19. l ZPK-a mjerodavno je njezino važenje u vrijeme odlučivanja o nadležnosti odnosno pokretanje predmetnog postupka. Takvo pravno shvaćanje ne odstupa od izraženog shvaćanja u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019.

13. Budući je mjesno nadležan Općinski sud u Zadru i prema odredbi članka 19. l ZPK- a, žalbeni navodi da bi primjenom članka 46. stavku 1. članka 48. ZPP-a bio nadležan sud u Rijeci nisu odlučni.

14. Primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđeno je pobijano rješenje.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 166. stavak 1. i članka 381. ZPP-a, s obzirom da tuženik sa žalbom nije uspio.

Bjelovar, 02. prosinca 2024.

Sutkinja

Jarmilka Kučera-Slivar