REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-1673/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tužene Croatie osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-476/2023-14 od 17. rujna 2024., u sjednici održanoj 2. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-476/2023-14 od 17. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica na ime naknade štete isplati 11.227,52 eura/84.593,78 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2022. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Smatra da je u ovom postupku trebalo primijeniti odredbe članaka 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZMO), a ne članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), po načelu specijalnosti i načelu lex posterior derogat legi priori. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tužitelja sud prvog stupnja postupio je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguravatelja mirovinskog osiguranja, za naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastale uslijed ozljede na radu svome osiguraniku MF u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2022., u iznosu od 11.227,52 eura.
6.1. Pritom nije sporno da je priznavanje prava na invalidsku mirovinu tužiteljevom osiguraniku prema rješenju od 4. rujna 2017. posljedica štetne radnje (prometne nezgode) koju je prouzročio vozač autobusa osiguranog kod tuženice.
7. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev, jer prema odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelj ne trpi štetu budući da su osiguraniku tužitelja, MF, ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju utvrđene kao ozljede na radu te mu je tužitelj rješenjem od 4. rujna 2017. utvrdio potpuni gubitak radne sposobnosti i priznao pravo na invalidsku mirovinu pa ne postoji šteta u smislu navedene zakonske odredbe.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.
10. Među strankama je sporna primjena materijalnog prava - primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe članaka 161. i 164. ZMO-a, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine njegovom osiguraniku, po kojim odredbama bi tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, ili se primjenjuje članak 27. ZOOP-a.
11. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
12. Po shvaćanju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud u ovom sporu kojega je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv štetnikova osiguratelja radi naknade štete koju trpi u vidu isplaćene mirovine primijenio članak 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.
12.1. Naime, tuženica nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP-a društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženice u konkretnom slučaju proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila). Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženica se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stoga tuženica može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP-a kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.
12.2. Iako je ZMO kasniji zakon, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer je ZOOP posebniji zakon budući da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZMO-om koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO-a iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO-a u pogledu odgovornosti osiguratelja. Stoga, kao posebniji (lex specialis), valja primijeniti ZOOP.
13. Prema ocjeni ovog suda, a u skladu s jasnim izričajem odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženica) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
14. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavcima 2. i 3. članka 27. ZOOP-a, obveza tuženice postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovorna tuženica na ime osiguranja stvarnog štetnika.
15. Tužitelj očito ne trpi štetu kako je propisano člankom 27. stavcima 2. i 3. ZOOP- a, jer invalidsku mirovinu isplaćuje zbog ozljede na radu pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
16. S obzirom na do da se tužitelj u žalbi poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, valja navesti da pravna shvaćanja iz ove odluke predstavljaju recentnu i ustaljenu praksu toga suda izraženu u većem broj odluka, npr. Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023., Rev 1149/2022-2 od 20. ožujka 2024., Rev-620/2024- 2 od 15. svibnja 2024., Rev-958/2024-2 od 10. srpnja 2024.
17. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
U Puli 2. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Alenka Paus
