K-793/2019-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Vuki Adžiću Kataliniću, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Čerkez, u kaznenom postupku protiv okrivljenog SC, zbog kaznenog djela iz čl. 141. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-389/2019 od 23. svibnja 2019., nakon javno provedene rasprave 13. lipnja, 4. rujna i 28. studenog 2024., u prisutnosti okrivljenika i zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu MC, **.**.2024. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENI: SC, zvan " S", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i pok. Ž, rođene P, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, upravni  referent,  ostvaruje  prihode  od  iznajmljivanja  soba  i apartmana u prosjeku tijekom godine u iznosu od oko 5.000,00 kuna, vlasnik osobnog vozila BMW god. 2006., oženjen, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, protiv njega se drugi kazneni postupak ne vodi, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

I. što dana 20. veljače 2019. oko 12,45 sati, u Splitu, s namjerom da neovlašteno uđe u stan na adresi [adresa], u podrumu, došao do naznačenog stana i čekao da se otvore ulazna vrata stana, pa kada je korisnik stana ŽC otvorio vrata, imenovanog odgurnuo te unatoč protivljenju ŽC ušao u stan, te iz istog nije htio izići kada je to od njega zatražila SCZ, kćerka ŽC, već je stan napustio oko 13,20 sati na zahtjev policijskih službenika,

dakle, neovlašteno prodro u tuđi dom i na zahtjev ovlaštene osobe od tuda se nije udaljio,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv privatnosti – narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora – djelo opisano i kažnjivo po čl. 141. st. 1. KZ/11.

III. Stoga se, na temelju čl. 141. st. 1. KZ/11, okrivljeni SC

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

IV. Potom se, na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca na koju je osuđen neće izvršiti ako on u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08), okrivljenik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 € (dvjesto eura).

Obrazloženje:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu br. K-DO-389/2019 od 23. svibnja 2019. protiv okrivljenog SC, zbog kaznenog djela iz čl. 141. st. 1. KZ/11. Ta je optužnica potvrđena rješenjem br. Kov-317/2019 od 11. srpnja 2019.

2. Na raspravi od 13. lipnja 2024., koja je zbog proteka zakonskog roka od tri mjeseca počela iznova, okrivljenik je prilikom očitovanja o optužbi izjavio da se ne smatra krivim za inkriminirano kazneno djelo te da će svoju obranu dati na kraju dokaznog postupka.

2.1. U daljnjem tijeku postupka ispitani su svjedoci PC i HC te su pročitani iskazi svjedoka SCZ i ŽC (listovi 143-144), budući da su oni bili ispitani pred istim sucem.

2.2. U dokazne svrhe su pročitani i pregledani dopis ODO-a u Splitu od 19. prosinca 2018 (list 7), dopis ŽC upućen ODO-u u Splitu od 27. studenog 2018. (listovi 8-9), dopis Grada Splita, Odsjeka za gospodarenje imovinom od 30. kolovoza 2018. (list 10), potvrda o prijavi boravišta za okrivljenika (list 20), ugovor o najmu stana zaključen između [adresa] i ŽC (list 39-42), zahtjev za kupnju nekretnine ŽC upućen Ministarstvu državne imovine od 15. srpnja 2018. (listovi 43-46), specijalistički nalaz KBC Split, Klinike za psihijatriju za KC (list 47), kao i dokumentacija koju je uz svoj odgovor na optužnicu dostavio okrivljenik (listovi 76-122).

2.3. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (listovi 171-174) te je potom on ispitan.

3. Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljeni SC počinio kazneno djelo narušavanja nepovredivosti doma iz čl. 141. st. 1. KZ/11 upravo na način opisan u izreci.

4. Naime, navedeno kazneno djelo čini onaj tko neovlašteno prodre u tuđi dom ili poslovni prostoru ili zatvoreni ili ograđeni prostor koji pripada tom domu ili poslovnom prostoru ili se na zahtjev ovlaštene osobe otuda ne udalji.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je okrivljenik dana 20. veljače 2019. oko 12,45 sati, u Splitu došao do stana na adresi [adresa], u podrumu, i čekao da se otvore ulazna vrata stana, pa kada je korisnik stana ŽC otvorio vrata, ušao u stan, te je stan napustio oko 13,20 sati na zahtjev policijskih službenika.

5.1. Navedena utvrđenja proizlaze, kako iz obrane okrivljenika, tako i iz drugih izvedenih te prethodno pobrojanih dokaza (odlomci 2.1. i 2.2.).

6. Međutim, sporno je bilo pitanje je li okrivljenik pri ulasku u stan odgurnuo ŽC, je li se potonji protivio ulasku okrivljenika u stan te je li od okrivljenika SCZ, kćerka ŽC, zatražila da izađe iz stana.

7. Naime, okrivljeni SC u svojoj obrani (listovi 13-18, 48-53 i 175-176 spisa), u osnovi navodi da je kritične prigode ušao u predmetni stan nakon što je ŽC otvorio vrata, pritom dodajući da ŽC vjerojatno ne bi otvorio vrata da ga je vidio. Prilikom ulaska u stan nikoga nije gurao, a KC je "urlala" na njega, rekla mu je "di ćeš ti govno jedno", odnosno pokušala ga je riječima izbaciti te ga je povukla za jaknu. Nakon što je ušao u stan sjeo je za stol i sjedio je oko 1 sat, sve do dolaska policijskih službenika, za koje pretpostavlja da su pozvani od strane KC.

7.1. Okrivljenik tvrdi da je on vlasnik stana na adresi [adresa] u podrumu, a dijelom Republika Hrvatska, prijavio je boravište na adresi tog stana te policijski službenici nisu imali osnova da ga "izvedu" iz stana. Također je naveo da do kritičnog dana nije podnio tužbu radi iseljenja ŽC i njegove obitelji iz stana. Međutim, naknadno je podnio zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice, prijedlog za ovrhu i tužbu za naknadu štete za neplaćenu najamninu. Prema njegovim saznanjima ŽC je korisnik stana, imao je zaključen ugovor o najmu s Gradom Splitom ali je ugovor istekao te se inkriminirane prigode nalazio u stanu bez osnova. Inače, ŽC je želio s okrivljenikom zaključiti ugovor o najmu, ali on to nije prihvatio. Okrivljenik je prilikom dolaska u stan imao namjeru razgovarati s ŽC o dospjelim računima i utvrditi jesu li računi plaćeni. ŽC nije najavio svoj dolazak, ŽC mu nije ponudio da uđe u stan i da sjedne, pri ulasku u stan nije odgurnuo ŽC, tražio je od policijskih službenika da ga nakon ispitivanja u policijskoj postaji vrate u stan, a kako bi nastavio razgovarati s ŽC, te nije zvao nikoga da mu donese hranu ili odjeću dok se nalazio u stanu.

7.2. Na raspravi okrivljenik ispravlja dio svojih prethodnih navoda da ŽC vjerojatno ne bi otvorio vrata da je vidio okrivljenika. Naime, tako je bilo formulirano pitanje ali on ne zna bi li ŽC otvorio vrata da je znao da je okrivljenik tu, a napominje da mu je u prethodnih par navrata ŽC bio otvorio vrata. Isto tako ispravlja dio navoda da je okrivljenik od policajaca tražio da ga vrate u stan, već je tražio da ga vrate ispred stana gdje mu je ostao parkiran auto.

7.3. Osim toga, osvrnuo se na iskaze ispitanih policajaca jer obojica tvrde da kad su došli u stan nije bilo nikakve svađe (osim što se glasno pričalo) niti su vidjeli ikakvo nasilje, a nije se nitko niti žalio da je bilo nasilja. Također nema podataka niti o tome da bi okrivljenik neovlašteno a kamoli nasilno ušao u ovaj stan. Dakle, nije narušavao javni red i mir, a to je i policija konstatirala. I sam ŽC kaže da okrivljenik nije bio nasilan. Njega ove prigode nitko nije izbacio iz ovog stana, ŽC je dao izjavu da nije od njega tražio da izađe iz stana. S druge strane kćerka ŽC je tvrdila da nije bilo nikakvog razgovora i da je nasilno ušao i da ih je sve odgurnuo, a to nije istina.

7.4. Prema tome nije točno da je okrivljenik nakon što bi ŽC otvorio vrata njega odgurnuo i unatoč njegovom protivljenju ušao u stan, kao što nije točno ni da je od njega KC tražila da izađe iz stana, odnosno nije točno da je okrivljenik odbio izaći iz stana kada bi bilo tko od to njega zatražio, osim kad je to policija od njega zatražila on je njih poslušao. To je potvrdio i ŽC, kao i policajci, iako KC to negira.

8. S druge strane svjedok - oštećeni ŽC (listovi 30-32 i 144) navodi da u stanu na adresi u [adresa], podrumski stan površine 63 metra kvadratna, stanuje 35 godina, s članovima uže obitelji suprugom HC i kćerima KC, Anom i H. U istom stanu su živjeli temeljem ugovora o najmu zaključenim s Gradom Splitom i bili u mirnom posjedu sve do ljeta 2018. točnije srpnja mjeseca kada je SC nasilno htio ući u isti stan. SC je tek tada upoznao, isti mu je pokazivao dokumentaciju po kojoj se on smatra suvlasnikom stana, to je osoba koja nikada nije stanovala u navedenom stanu.

8.1. Kritičnog dana 20. veljače 2019. oko 12,45 sati nalazio se u stanu zajedno sa kćeri KC i namjeravao je izaći vani u dvor. Kada je otvorio ulazna vrata stana u hodniku je ugledao SC koji je odgurnuo vrata prema unutra, nasilno svojom fizičkom snagom odgurnuo i oštećenika u stranu i ušao u hodnik gdje se oštećenik prethodno nalazio. Ostao je u šoku jer istog nije očekivao u hodniku niti je itko pozvonio ni pokucao prije nego je otvorio vrata. SC koji je mlađi od oštećenika, fizički jači i viši, i ranije je u više navrata pokušavao ući u oštećenikov stan tako je što je oštećivao bravu ulaznih vrata, ispisivao svoje prezime s vanjske strane vrata, više puta zvonio na parlafon na ulazu u zgradu, a jednom i ušao u stan bez dozvole oštećenika. Zbog toga mu se ovaj put nije imao hrabrosti suprotstaviti, a ni volje za to. U istom trenutku kći KC dolazi do njih i hvata za rukav SC govoreći mu da iziđe vani. SC je nije poslušao, otrgao joj se i krenuo prema kuhinji gdje je sjeo na stolicu i kazao: "Došao sam na svoje". Iznenađen nastalom situacijom oštećenik nije znao kako bih reagirao te je došao do SC, sjeo za stol gdje je došla i kći KC.

8.2. SC ni na koji način nije dao do znanja da se nalazi ispred ulaznih vrata stana, u tom slučaju ga oštećenik sigurno ne bi pustio da mirno uđe u stan, a to sve zbog događanja koje je ranije proživio s njim. Nije tražio od SC da napusti stan jer je bio u šoku, ali je to zatražila njegova kći KC i to sigurno najmanje dva puta, ali kako SC nju nije poslušao odustali su od daljnjeg traženja već su nastojali smiriti situaciju do dolaska policije koju je KC u međuvremenu nazvala. Za vrijeme dok su svi troje sjedili za stolom što je trajalo otprilike pola sata ništa se nije događalo i ništa nisu razgovarali, SC je jednom telefonski razgovarao ne zna s kim, samo je oštećenik čuo da je svome sugovorniku rekao da mu donese nešto za pojesti i da mu donese nešto robe. Sjeća se da je SC zatražio da mu stavi na stol pepeljaru jer je zapalio cigaretu, a da će u suprotnom tresti pepeo cigarete na pod, u jednom trenutku se digao od stola, otišao do prozora i mobitelom snimao okućnicu i dvorište. Oštećenik se nije ugodno osjećao, inače je srčani bolesnik i ima dijagnozu hipertenzije, situacija je bila neizvjesna utoliko što ni oštećenik ni KC nisu znali što SC smjera. KC je u jednom trenutku otišla u sobu, a kada se vratila rekla je oštećeniku da je zvala policiju, a je li to čuo i SC nije siguran. S obzirom da je KC nazvala policiju oštećeniku je laknulo te je ostao sjediti za stolom i da se smiri radio je cigarete od duhana i papirića.

8.3. Po dolasku dvoje policijskih službenika u policijskoj odori, oni su ih zatekli na istom mjestu u kuhinji za stolom gdje je SC i dalje sjedio na stolici. Na upit policijskog službenika oštećenik je kazao što se dogodilo, a SC je ponavljao istu rečenicu, da je on došao na svoje. S obzirom da je KC nazvala svoje sestre Anu i H one su također došle u stan dok je policija uzimala njihove osobne podatke. Na traženje policijskih službenika od SC da napusti stan i pođe s njima on je na to pristao i mirno izašao iz stana kojom prilikom ih je upitao hoće li ga oni vratiti natrag u stan jer ga oni navodno neće pustiti. KC i oštećenik su također otišli zajedno s policijskim službenicima u II. PP radi obavijesnog kazivanja i podnošenja prijave. Zainteresiran je za kazneni progon okrivljenika.

8.4. Na raspravi oštećenik dodaje da je u međuvremenu odselio iz ovog stana, prije oko 2 godine, stan je predan Gradu Splitu. Ponašanje okrivljenika ga je psihički dosta potreslo, a ne samo njega nego i cijelu obitelj, premda nikad nije bilo nikakvog fizičkog nasilja prema njima. Bilo je i prije dosta toga što je on njima radio. Prilikom ulaska u stan kritične prilike okrivljenik je zaista oštećenika odgurnuo u stranu i ušao u hodnik, no kada je oštećenik rekao da nije bilo fizičkog nasilja prema njima mislio je na neko eventualno udaranje ili šaketanje, a ovo je bilo samo odgurivanje. Kad je odgurnuo oštećenika, budući da se oštećenik pomakao, onda je i oštećenik odgurnuo svoju kćerku KC koja je tada bila trudna, njen je trbuh tada sigurno bio vidljiv. Okrivljenik dok je boravio u stanu nije oštećeniku govorio ružne riječi ili mu prijetio ili pravio nekakav nered. Okrivljenik je policiji rekao da ako ga oni sada odvedu da ga oštećenik više neće pustiti ponovno u stan.

8.5. T očno je da je okrivljenik prije ovog događaja bio došao do ovog stana i da ga je oštećenik bio pustio nakon što je pozvonio, ali to je bilo kad je prvi put došao, nekih 5, 6 a možda i 7 mjeseci prije događaja zbog kojeg se vodi ovaj postupak, tada je s njim u društvu bila još jedna ženska osoba. Tada je prvi put vidio okrivljenika. Dakle, oštećenik ih je bio pustio u stan i okrivljenik mu je tada bio rekao da ima mjesec dana za iseliti.

9. Svjedokinja SCZ (listovi 34-36 i 143) u bitnom navodi da se 20. veljače 2019. oko 12:45 sati nalazila u domu svoje obitelji u [adresa], premda tu osobno ne živi, ali zbog ranijih situacija nametljivog ponašanja, zastrašivanja, pokušaja nasilnog ulaska u stan od strane SC, u stan kod roditelja dolazi svakodnevno u svoje slobodno vrijeme i tu boravi par sati, a posebno u vrijeme između 12 i 14 sati jer je to vrijeme kada SC vrlo često dolazi u ulicu te pokušava uči u istu zgradu. U stanu živi njen otac ŽC, majka HC i dvije sestre, Ana i H, gdje je i ona živjela do 2010. kada sam se preselila u susjedstvo. Okr. SC je osoba koju je upoznala u drugoj polovici srpnja 2018. prilikom njenog posjeta roditeljima u stan. Tada ga je vidjela prvi put kao i njeni roditelji, isti je došao u društvu s jednom ženom.

9.1. S obzirom na životnu dob svojih roditelja i njihovo zdravstveno stanje otac joj je 24. srpnja 2018. dao punomoć da ga zastupa u postupcima pred sudovima i drugim tijelima, u koje vrijeme je otac već imao imovinskopravni postupak u svezi predmetnog stana. Naime, otac je sa svojom obitelji uselio u navedeni stan krajem 1983., u kojem je u mirnom posjedu te ga koristi temeljem ugovora o najmu stana zaključenog između [adresa] i ŽC, ovjerenog kod javnog bilježnika Mire Rubić 2. kolovoza 2016., čiju presliku je priložila, kao i presliku dokumenta – Zahtjeva za kupnju kojeg je ŽC uputio 15. srpnja 2018. Ministarstvu državne imovine i dopis [adresa] ŽC od 30. kolovoza 2018. kojim se isti obavještava o promjeni vlasnika na stanu u [adresa]. Smatra da njeni roditelji na temelju tih dokumenata imaju pravo boraviti u predmetnom stanu te da nisu dobili obavijest nadležnih tijela da bi ga trebali napustiti.

9.2. Kritičnog dana oko 12,45 sati otac je namjeravao izići iz stana po drva te je došao do ulaznih vrata stana, za koje vrijeme se svjedokinja nalazila na pragu sobnih vrata koja su od ulaznih vrata udaljena oko 1 m. Vidjela je da je otac otvorio vrata i da se nekome obratio riječima: "Di ćeš ti", a istovremeno SC je odgurnuo svojim tijelom njenog oca svom silinom u stranu prema zidu i ušao u hodnik. Reagirala je tako da je prišla SC i uhvatila ga za gornji dio rukava jakne i povikala: "Izlazi vani!". SC joj se izmakao, krenuo naprijed prema kuhinji, svjedokinja je krenula za njim i opet mu rekla da izlazi vani, na što je on rekao: "Idem na svoje", otišao u kuhinju i sjeo na stolicu uz kuhinjski stol. Otac i ona su također sjeli za stol, oboje su bili uznemireni, u strahu od mogućeg događanja i bojazni od njegovih namjera koje su im bile nepredvidive.

9.3. U sljedećih 10-ak minuta svjedokinja se podizala par puta od stola i odlazila u drugu prostoriju, dok je otac i dalje ostao sjediti cijelo vrijeme za stolom pored SC. Kroz odškrinuta vrata nije vidjela oca i SC koji za to vrijeme nisu ništa razgovarali, a za to vrijeme je ona ulazila i izlazila iz prostorije i telefonski razgovarala. Najprije je pozvala policiju oko 12,50 sati, potom pokušavala telefonski kontaktirati odvjetnika Eduarda Sušca punomoćnika njenih roditelja.

9.4. Kada se konačno malo primirila vratila se natrag i sjela za stol pored svog oca i SC i nastavili su u šutnji čekati dolazak policije. Sigurna je da SC nije kazala da je zvala policiju i vjeruje da on to nije mogao čuti jer je telefonski poziv obavila u drugoj prostoriji. Sestre H i Ana su stigle u stan u vrijeme kada je tamo već stigla policija. Do tada se samo jednom SC obratio njenom ocu i to u trenutku kada je svjedokinja uzela pepeljaru sa stola te je ocu rekao da mu doda pepeljaru ili će tresti pepeo od cigarete na pod, te je otac bez riječi primaknuo pepeljaru ispred SC. Za vrijeme dok su čekali policiju SC je obavio jedan telefonski razgovor, čula je da je sugovorniku rekao: "Evo me u stanu, a ništa donit će mi nešto za pojest i neku robu". U jednom trenutku se SC podigao sa stolice, otišao do kuhinjskog prozora odakle je mobitelom fotografirao zajedničko dvorište. Vidjela je da je otac bio vidno uznemiren.

9.5. Njen otac nije zatražio od SC izričito da izađe iz stana već je to učinila svjedokinja sigurno dva puta odlučno i glasno riječima: "Izlazi vanka", skoro istovremeno s očevom gestom, stavši ispred vrata i pitajući: "Gdje ćeš ti". Osobno je istupila u ime svog oca utoliko što ima punomoć i što je u tom trenutku bila hrabrija i odlučnija od oca. Tvrdi da SC ni na jedan način nije dao do znanja da se nalazi ispred ulaznih vrata, odnosno nije pozvonio na vrata, nije pokucao, a da je to i učinio otac ga ne bi pustio u stan. Na traženje policijskih službenika da zajedno odu u policijsku postaju otac i ona su na to bili spremni i otišli su, a na isto traženje policije od SC on se usprotivio te pitao policajce hoće li ga oni vratiti u stan ako on sad izađe, da ga oni više neće pustiti natrag u stan, a na ponovno traženje policije da napusti stan i ode u policijsku postaju tada je SC poslušao.

9.6. SC nikada nije stanovao u predmetom stanu ni boravio, njegovo maltretiranje traje od ljeta 2018. tako što na razne načine pokušava prisiliti obitelj da napusti stan kojeg je stana SC suvlasnik za 64% idealnog dijela stana od svibnja 2018. SC je u više navrata ubacivao puknute ključeve u bravu ulaznih vrata stana, razbio bravu ulaznih vrata stana, razbio vrata načinivši rupu u njima, išarao ih flomasterima i sprejom ispisujući svoje ime i prezime, otuđio grilje s vanjskog pročelja zgrade, zvonio u kasne noće sate na parlafon i stajao po nekoliko sati u više navrata pred vratima stana, priječeći ulazak u stan sestri Ani.

9.7. Na raspravi svjedokinja dodaje da se vodio parnični postupak između njenog oca i okrivljenika, koji je dakle tužio oca i cijelu obitelj za iseljenje. Taj postupak je i okončan na način da je njena obitelj obvezana SC isplatiti iznos najamnine za vrijeme boravka u stanu, s tim da je ranijim odlukama presuđeno u čijem vlasništvu je taj stan i to na način da se radi o suvlasništvu RH i okrivljenika. Njena obitelj je iz tog stana i iselila u mjesecu svibnja 2021. na način da je stan predan Ministarstvu državne imovine.

10. Svjedok PC (listovi 56-59 i 166) navodi da su 20. veljače 2019. on i kolega JC upućeni na adresu [adresa] u [adresa] po dojavi KC da je u stan njenih roditelja nasilno ušao SC te da ne želi izaći. Kada su on i kolega došli na naznačenu adresu, negdje oko 12,45 sati, tamo su zatekli KC, njenog oca ŽC i SC. Kada su ušli u stan, SC je sjedio za stolom dok su KC i ŽC stajali na nogama. Atmosfera u stanu je bila "napeta", posebno je bila uzbuđena KC. Oni su kratko porazgovarali s imenovanima, ali kada bi počeli razgovarati s jednom osobom u razgovor bi se "ubacivala" druga strana, pa su zaključili da je najbolje da svi nazočni odu u policijsku postaju. Kada su rekli SC da treba otići u postaju on se nije protivio te su svi nazočni otišli sa svjedokom i kolegom u postaju.

10.1. Na raspravi svjedok PC navodi da se ne sjeća je li okrivljenik od njih nakon što su ga odveli u policijsku postaju, a i u stanu, tražio da ga vrate u taj stan. Kad su došli u stan u [adresa], vrata tog stana su bila u normalnom stanju, nisu bila razbijena. Kad su došli u taj stan nije bila u tijeku nikakva svađa. Po dolasku u stan koliko se sjeća nitko se nije žalio na ozljede. Ne sjeća se je li mu tko od osoba koje su bile u stanu rekao da bi okr. nasilno ušao u taj stan.

11. Dakle, razmatrajući ovakve iskaze sudionika u postupku, sud prihvaća iskaze oštećenog ŽC i svjedokinje SCZ, kao detaljne, uvjerljive i međusobno komplementarne. Štoviše, i sam okrivljenik prilikom svog prvog ispitivanja priznaje da ga je GC pokušala izbaciti iz stana, ali to onda na raspravi negira, očito postavši svjestan da mu ta okolnost ne ide u prilog.

11.1. S druge strane, sud ne prihvaća obranu okrivljenika kada on negira sporne okolnosti (odlomak 6.), jer su takvi njegovi navodi neuvjerljivi, suprotni prihvaćenim dokazima i evidentno usmjereni na njegovu ekskulpaciju.

11.2. Svjedok PC o ovim spornim okolnostima nije imao saznanja jer nije bio prisutan tom dijelu događaja.

11.3. Prema tome, vezano za sporne okolnosti, sud zaključuje da je okrivljenik pri ulasku u stan odgurnuo oštećenog ŽC, koji se protivio ulasku okrivljenika u stan (pri otvaranju vrata nije ni znao da je okrivljenik pred stanom, a da je znao tvrdi da ga ne bi bio pustio da uđe, dok svjedokinja GC navodi da se oštećenik u tom trenutku obratio okrivljeniku riječima "Di ćeš ti") te je od okrivljenika SCZ bila zatražila da izađe iz stana. Osim toga, okrivljenik se iz stana udaljio tek nakon što je od policijskih službenika pozvan da to učini.

12. Ovdje je za istaknuti kako nije bilo sporno da je oštećenik u inkriminirano vrijeme živio u predmetnom stanu s obitelji, a kod kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora predmet kaznenopravne zaštite nije vlasništvo na domu nego ustavno pravo nepovredivosti doma, kao jedno od temeljnih sloboda čovjeka i građanina (kao u presudi Okružnog suda u Sisku br. Kž-35/85 od 3. travnja 1985.). Stoga se ovdje nije bilo potrebe upuštati u razjašnjenje pitanja vlasništva nad ovim stanom, u kojem pravcu ide obrana okrivljenika.

13. Vezano za subjektivni odnos okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu, sud je utvrdio da je on to djelo počinio s izravnom namjerom, jer je bio svjestan svojih čina i posljedica koje mogu nastupiti, odnosno da bez ovlasti ulazi u tuđi dom, pa je ipak to učinio na način naveden u izreci.

14. Ubrojivost okrivljenika tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, pa prema tome sud smatra kako je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.

15. Stoga je okrivljeni SC kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci.

16. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela - KZ/11, s tim da naknadne izmjene i dopune tog propisa nisu blaže za okrivljenika, pa ih nije trebalo primjenjivati.

17. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je okrivljeniku u olakotnom smislu cijenio protek vremena od dana počinjenja kaznenog djela od preko pet godina, činjenicu da je on otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno te njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost. U otegotnom smislu valorizirano je to što je okrivljenik bio osuđen zbog prekršaja protiv javnog reda i mira presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. listopada 2018. (list 173 spisa).

17.1. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora do 1 godine), sud smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može postići i bez izvršenja kazne. Stoga je okrivljenik, na temelju 141. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a zatim mu je, po čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda, s tim da se navedena kazna neće izvršiti ako on u roku provjeravanja od jedne godine po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

17.2. Naime, sud smatra kako će navedena kaznena sankcija utjecati prije svega na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

18. Konačno, kako je okrivljenik proglašen krivim, a ima prihoda i imovine, sud ga je, na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, obvezao snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od od 200,00 €, koji je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka te broj poduzetih sudskih radnji. Po pravomoćnosti ove presude okrivljeniku će posebnim podneskom biti dostavljene instrukcije za plaćanje navedenog troška.

19. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 2. prosinca 2024.

S U D A C

Vuko Adžić Katalinić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ODO-u u Splitu,

- okrivljeniku,

- oštećenom ŽC (adresa: list 143 – po pravomoćnosti),

- u spis.