Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1578/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja Cash-Experta s.l. /[osobni identifikacijski broj]/ sa sjedištem u [adresa], koga zastupa Vlatka Nadramija, Zoran Bogojević i Domagoj Gregurić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu d.o.o. Nadramija i Partneri iz [adresa], protiv tuženika HR /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-382/2021-15 od 21. srpnja 2022., nadnevka 2. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-382/2021-15 od 21. srpnja 2022. pod stavkom I. i III. izreke, i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića u [adresa], poslovni broj Ovrv-1008/2020 od 11. studenog 2020., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku, ovrhovoditelju sada tužitelju isplatiti iznos od 6.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.500,00 kuna od 22. lipnja 2020. i na iznos od 2.500,00 kuna od 9. srpnja 2020., sve do isplate (stavak I. izreke) i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.235,00 kuna sa zateznim kamatama od 21. srpnja 2022. do isplate (stavak III. izreke).

Ukinut je platni nalog sadržan u dijelu troškova ovršnog postupka za iznos od 240,00 kuna i predvidivih u iznosu od 45,00 kuna sa zateznim kamatama (stavak II. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela slijedom žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 6.000,00 kuna (prema Izvatku iz poslovnih knjiga od 8. srpnja 2020. - 5.000,00 kuna po osnovi glavnice + 1.000,00 kuna po osnovi pristojbe) na ime obveze preuzete Ugovorom o zajmu broj ES-19- 28575, sklopljenog na daljinu 25. rujna 2019. između tužitelja (zajmodavca) i tuženika (zajmoprimca), na temelju kojeg je tužitelj predao (isplatio) tuženiku iznos od 4.930,00 kuna.

6. Prvostupanjski je sud pod stavkom I. izreke održao na snazi platni nalog obrazlažući da je tuženik dužan na ime povrata zajma i ugovorene naknade isplatiti tužitelju predmetni iznos jer da je ugovorene naknade u skladu sa člankom 5., 8. i 10. Općih uvjeta tužitelja, koji su sastavni dio Ugovora o zajmu sklopljenog na daljinu, da je tuženik nedvojbeno bio upoznat sa načinom rada tužitelja i pravnim učincima uplate prolongata prema aneksima sklapanim nakon postignutog sporazuma, da nije bilo nesporazuma niti zablude oko plaćanja naknada propisanim Općim uvjetima, da nisu ispunjene pretpostavke ništetnosti Ugovora o zajmu na daljinu iz odredbe članka 329. ZOO-a[1] i da tuženik nije dokazao da je ispunio obveze prema tužitelju za vrijeme trajanja Ugovora o zajmu, a niti nakon otkaza / raskida (8. srpnja 2020.).

7. Osporavajući prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu tuženik, osim što ukazuje na proturječnosti obrazloženja sa stanjem spisa i nedostatak razloga o odlučnim činjenicama vezano za predmetni pravni odnos (nisu uzeti u obzir niti ocijenjeni materijalni dokazi u spisu), u bitnome ustrajava na povredi načela savjesnosti i poštenja po tužitelju kao jačoj ugovornoj strani na njegovu štetu (u Ugovoru se nigdje ne spominje prolongat niti osnova za isto, tužitelj nije prikazao jasno i vidljivo mogućnost višekratnog ugovaranja prolongata, niti da se uplatom prolongata ne smanjuje iznos zajma i pristojbi, na što se odnose pristojbe i naknade, prolongatom i pristojbama tužitelj je mijenjao cijelu dinamiku plaćanja i same obveze uzimajući čak 20% vrijednosti glavnice o čemu je svoje klijente obavještavao tek kad na naplatu stigne prva rata zajma, na ime zajma primio od tužitelja 4.930,00 kuna, a vratio / platio tužitelju 8.560,00 kuna).

8. Opravdano tuženik dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu pozivom na povredu pravila o odlučivanju iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a (nedostatak razloga o odlučnim činjenicama, proturječnost 1 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.)

navedenih razloga sa stanjem spisa) sa neotklonjivim posljedica na meritorno suđenje u žalbenom stadiju postupka.

9. Naime, prvostupanjski sud, iako dužan, s obzirom da se tuženik pozvao na nepoštenost (ništetnost) odredbi Ugovora sklopljenog na daljinu, sastavni dio kojeg su i Opći uvjeti određeni po tužitelju, a na što pazi i po službenoj dužnosti, budući da takvi prigovori nisu usmjereni samo na zaštitu pojedinačnog interesa, već i na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, što u konačnici potvrđuju osim odredbi članka 49.

- 56. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015., 14/2019.) koje su bile na snazi 2019., kad je Ugovor na daljinu sklopljeni i članka 4. ZOO-a, izmijene kako Zakona o zaštiti potrošača, tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju, nije dao jasne i dostatne razloge zašto smatra da odredbe Ugovora o prolongatu, pristojbama i naknadama nisu nepoštene, niti je razlozima navedenim pod točkom 16. - 18. obrazloženja odgovorio na to prethodno pitanje, koje čini samostalno pravnu cjelinu, bez rješenja kojeg se u predmetnom postupku nije mogla donijeti meritorna odluka.

10. Za ocjenu nepoštenosti (ništetnosti) odredbi Ugovora o zajmu sklopljenog na daljinu, nužno je bilo (ali nije) u skladu sa pravilima o odlučivanju, među kojima su i pravila o sadržaju presude, iskazati stav i dati odgovore na pitanja:

- ima li tuženik u konkretnom pravnom odnosu svojstvo potrošača, a ako ima;

- jesu li odredbe Ugovora o zajmu na daljinu unaprijed i standardno formulirane po tužitelju, zbog čega tuženik nije imao utjecaja na njihov sadržaj;

- jesu li, a ako jesu, koje odredbe Ugovora suprotne načelu savjesnosti i poštenja;

- uzrokuju li, a ako uzrokuju, koje odredbe Ugovora sastavni dio kojeg su i Opći uvjeti znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to ne samo u kvantitativnom (ekonomskom) smislu ocjenjivanjem koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcija koja je predmet ugovora s jedne strane te troškova, pristojbi i naknada s druge strane, koji na temelju konkretne odredbe terete potrošača, već i u kvalitativnom smislu, na štetu tuženika kao potrošača, koje može proizlaziti iz činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora ili ograničenja u njihovu korištenju ili pak u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena nacionalnim pravilima (presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C-621/17, EU:C:2019:820, t. 51.)" - točka 92. obrazloženja;

- jesu li i koje odredbe Ugovora protivne ciljevima postavljenim Direktivom 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EE, kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2021/2167 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita te izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU (SL L 438/1, 8. 12. 2021.), koja je izmjenama i dopunama Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 156/2023) unesena i u pravni poredak Republike Hrvatske,

- odnosno je li tužitelj prije sklapanja Ugovora o zajmu na daljinu koristio standardni kreditni obrazac, koji sadrži sve važne informacije o ugovoru, uključujući troškove kredita, godišnju stopu, prolongat, naknadu za odobreni prolongat, pristojbe, te je su li tuženiku pod uvjetom da je potrošač pravodobno pružene sveobuhvatne informacija prije sklapanja Ugovora i u okviru kreditnog sporazuma vezano za isto, i je li tuženik uopće bio u situaciji tražiti objašnjenja ili pregovarati o rizicima zajma, preklapanju naknada i drugih davanja (pristojbe, naknade za prolongat) i koristiti se pravima koja mu pripadaju kao potrošaču.

11. Naime, to što je u Općim uvjetima tužitelja, koje prvostupanjski sud navodi u točki 16. obrazloženja određeno da je zajmoprimac dužan platiti zajmodavcu iznos zajma i troškove obrade u skladu sa standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima, da će zajmodavac predati zajmoprimcu otplatni plan, da na dan dospijeća zajma, zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili prolongirati rok otplate i drugo, ne znači da je u konkretnom slučaju i korišten standardni kreditni obrazac u smislu naprijed navedenog, a niti da je tuženik upoznat sa načinom poslovanja tužitelja i da između stranaka „nije bilo nesporazuma niti zablude“, kako to u obrazloženju navodi prvostupanjski sud, očito ispuštajući iz vida da standardni europski potrošački kreditni obrazac podrazumijeva ne samo obvezu pružanja informacija potrošačima prije sklapanja ugovora i u okviru kreditnog sporazuma, uključujući i zahtjeve glede oblika ugovora, već i informacije o pravu na odustanak i njegove posljedice, poništenje ugovora zbog zablude, prijevare, prijetnje ili nepoštene zlouporabe, kao i učinke, odnosno posljedice poništenja, tumačenje, sadržaj i učinke ugovora glede glavnih i sporednih tražbina (kamata, naknada, pristojbi), te ocjenu i posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba i povrat primljenoga nakon poništenja / ništetnosti i raskida ugovora.

12. Nadalje, ako je tuženik na ime zajma primio od tužitelja iznos od 4.930,00 kuna, a po obračun dostavljenom po tuženiku trebao vratiti 8.500,00 kuna (list 95. spisa) i pod pretpostavkom nekompromitirane činjenice da je tuženik po istoj osnovi platio tužitelju iznos od 8.560,00 kuna, te nesporne činjenice da je tužitelj otkazao / raskinuo Ugovor o zajmu (8. srpnja 2020.), to nije jasno na temelju kojih okolnosti je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dužan na ime povrata zajma vratiti tužitelju i daljnji iznos od 5.000,00 kuna, a na ime pristojbe (za koju se ne zna na što se odnosi) platiti iznos od 1.000,00 kuna.

13. Iz razloga navedenih pod točkama 9. - 12. obrazloženja, uz činjenicu da i dužnost naknade troškova zavisi od konačne odluke o glavnom zahtjevu, ukinuta je presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-382/2021-15 od 21. srpnja 2022. pod stavkom I. i III. izreke, i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, odnosno odlučeno kao u izreci (članak 369. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a).

14. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka otkloniti nedostatke na koje mu je ukazana, na način da će učinkovito ispitati podneske, argumente i dokaze iznesene po strankama u postupku, dati ocjenu njihove mjerodavnosti za odluku, na temelju pravilno izabranog i primijenjenog materijalnog prava, i odluku obrazložiti na način propisan odredbom članka 338. stavkom 4. u vezi s člankom 457. ZPP-a.

U Zagrebu 2. prosinca 2024.

Sutkinja:

Slavica Garac