REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–287/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog MO, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 11818 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 2. travnja 2024., broj: K- 105/2021, u sjednici održanoj 2. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
I. U povodu žalbe optuženog MO, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed ove odluke, žalba optuženog MO je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, od 2. travnja 2024., broj: K- 105/2021, nakon stavljanja izvan snage presude tog suda kojom je protiv optuženog MO izdan kazneni nalog od 16. ožujka 2021., broj: K-105/2021, taj je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11., te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se ta kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 - dalje ZKP) oštećenica UO upućena je da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.
1.2. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženom MO naloženo je da nadoknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 600,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi MO, bez izričitog navođenja žalbene osnove, no sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe ili da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP-a, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbe.
5. Žalba optuženog MO je bespredmetna.
6. Prije razmatranja žalbe ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP-a, i utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a, na koju ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, tijekom postupka izvedeni su dokazi razgledavanjem sadržaja video snimke zajedno s fotografijama video zapisa (listovi 7 i 8 spisa), iz kojih je razvidno kako muška osoba razbija vrata podrumskog stana, na temelju kojih je sud utvrdio kako je upravo optuženik MO prerezao i razbio šipke na blindo vratima podrumskog stana na adresi [adresa], uporabom fizičke snage, čekića i dlijeta, nakon čega je skinuo iz ležišta blindo vrata i ista odložio, i na kojim je dokazima u odlučujućoj mjeri temeljio osuđujuću presudu, obzirom da ispitani svjedoci HO i LO nisu imali neposrednih saznanja o tome da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo, nego su o tome saznanja crpili upravo iz navedenog dokaznog materijala, dok ispitani svjedok TO o počinitelju i načinu izvršenja predmetnog kaznenog djela nije imao nikakvih saznanja
8. Prvostupanjski sud na temelju članka 431. stavak 3. ZKP-a, odbija prijedlog optuženika za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza „snimke razbijanja vrata podrumskog stana na adresi [adresa] s fotografijom iz video zapisa (list 7 i 8)“, odmah nastavljajući s raspravom, s obrazloženjem u toč. 10. pobijane presude kako je „Predmetna snimka nastala u stubištu stambene zgrade, a riječ je o zajedničkom dijelu zgrade. Prema tome radi se o prostoru koji je s obzirom na svoju namjenu dostupan većem broju ljudi, stanarima u zgradi, ali i drugim osobama koje iz različitih razloga ulaze u navedenu zgradu. Dakle, u stubištu zgrade ne može se očekivati zaštita osobne privatnosti, jer radi o prostoru koji nije posebno zaštićen od pogleda.“
9. Međutim, iz iskaza svjedokinje HO i svjedoka ĆO proizlazi kako je video snimku mobitelom sačinila njima poznata osoba čiji identitet nisu željeli otkriti, koja je istu putem mobitela, odnosno mobilne aplikacije 25. rujna 2020., dostavila HO, a ona ju je potom na isti način proslijedila svom bratu OO koji ju je naknadno, nakon podnošenja kaznene prijave, neposredno na DVD mediju dostavio policiji. Pozornim pregledom sadržaja video snimke i fotografija razvidno je da su iste proslijeđene OO putem aplikacije WhatsApp, da je osoba koja je vršila snimanje to evidentno činila tajno i bez znanja snimane osobe, a radi se o opuženiku koji nije osporio da je tom snimkom sniman upravo on, potom da snimana osoba, odnosno optuženik, uopće nije bio svjestan da ga netko snima te da se snimana osoba, odnosno optuženik, za sve vrijeme snimanja nalazila u prostoriji za koju se optužnicom, a tako i izrekom pobijane presude, tvrdi da se radi o podrumu u zgradi na adresi [adresa], u kojoj su, prema sadržaju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: KO-DO-81/2021 od 27. siječnja 2021., počinjene kaznenopravne radnje za koje se tereti optuženik MO, dok se osoba koja je vršila snimanje nalazila na stubištu, očito iste zgrade u kojoj je lociran podrum, odnosno samo mjesto inkriminiranog događaja.
10. Imajući u vidu navedene činjenice, stajalište je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako je predmetna snimka nastala u stubištu stambene zgrade koji je zajednički za sve stanare zgrade i koji je stoga, s obzirom na svoju namjenu, dostupan većem broju ljudi zbog čega se u stubištu zgrade ne može očekivati zaštita osobne privatnosti, jer se prije svega snimana osoba, odnosno optuženik MO, nalazio, ne u stubištu ili hodniku, nego ispred stana oštećenice u podrumu predmetne stambene zgrade koji mogu koristiti samo suvlasnici zgrade i njihovi gosti, pa stoga taj prostor (pa čak i sam hodnik ili stubište zgrade), odnosno prostorija ima karakter privatnog, a ne javnog prostora.
10.1. Kada se uz sve navedeno ima u vidu da je snimka sačinjena potajice, pa da stoga snimana osoba, odnosno optuženik, nije bio ni svjestan da ga netko snima, pa ga prema tome onaj tko je vršio snimanje nije upozorio da će ga snimati, a niti je ovaj na bilo koji način mogao ili dao svoj pristanak na snimanje, to je povrijeđeno pravo optuženika na privatnost zajamčeno odredbom članka 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - dalje: Ustav RH).
10.2. Odredba članka 10. stavak 2. točka 2. ZKP-a kao dokaze osim slučaju iz članka 10. stavak 3. ZKP-a, isključuje svaku snimku koja je pribavljena povredom prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života. To znači da se takve privatne snimke kao dokaz mogu koristiti jedino kada njihovim snimanjem uopće nije povrijeđena privatnost osobe koja se snima, a to su oni slučajevi kod kojih postoji pristanak snimanoga ili kada su snimke načinjene na javnom mjestu, a kako ovdje to nije slučaj, to su „snimke razbijanja vrata podrumskog stana na adresi [adresa] s fotografijom iz video zapisa (list 7 i 8)“, a onda i dijelovi iskaza svjedokinje HO i svjedoka ĆO u kojima se referiraju na sadržaj snimke i fotografija, nezakoniti dokazi, a kako se prvostupanjska presuda temelji na tim dokazima, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a, zbog čega je pobijanu presudu valjalo ukinuti, uslijed čega je žalba optuženika postala bespredmetna.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka tako što će kao nezakonite dokaze izdvojiti „snimke razbijanja vrata podrumskog stana na adresi [adresa] s fotografijom iz video zapisa (list 7 i 8)“, i one dijelove iskaza svjedokinje HO i svjedoka ĆO u kojima opisuju sadržaj snimke i fotografija, provesti će sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, nakon čega će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će i valjano obrazložiti.
12. S obzirom na narav počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud nije mogao u smislu članka 487. stavka 4. ZKP-a, navesti ocjenu žalbenih navoda optuženika u pogledu činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda te dati uputu prvostupanjskom sudu u odnosu na pravno odlučne činjenice koje treba raspraviti u ponovljenom postupku.
13. Slijedom svega navedenog na temelju članka 483. stavka 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.
U Puli – Pola 2. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Dragana Kos Milevoj
