REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–306/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CL i dr., zbog kaznenog djela iz članka 315. stavka 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog CL i optuženog LL podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 19. veljače 2024., broj K-189/2017-29, u sjednici održanoj 2. prosinca 2024.,

r i j e š i o je:

I. U povodu žalbi optuženog CL i optuženog LL, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod I., žalbe optuženog CL i optuženog LL su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog CL zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11, počinjenog na štetu DL za koje mu je, na temelju članka 315. stavka 4. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine i kazneno djelo napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 1. KZ/11, počinjeno na štetu OL, za koje mu je, na temelju članka 315. stavka 1. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, nakon čega je optuženog CL, na temelju članka 51. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11., optuženom CL je potom izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti sedam mjeseci, a dio kazne osam mjeseci se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Istom presudom je optuženi LL proglašen krivim za dva kaznena djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 1. KZ/11, za koja mu je za svako od tih kaznenih djela na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci te tri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11, za koja mu je za svako od tih kaznenih djela na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci, pa je, na temelju članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine. Na temelju članka 57. KZ/11., optuženom LL je potom izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti deset mjeseci, a dio kazne jedna godine i dva mjeseca (pogrešno navedeno 14 mjeseci) se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17. 126/19. i 80/22 - dalje: ZKP/08.) dužni su optuženici CL i LL naknaditi paušalni trošak u iznosu od po 100,00 eura svaki, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli optuženi CL i optuženi LL putem branitelja Tadiše Miloševića, odvjetnika iz Splita „sa osnove iz čl. 468. st. toč. 11., čl. 469, čl. 470. i čl. 471. Zakona o kaznenom postupku.“ U žalbi se za oba optuženika predlaže „oslobađajuću presudu u odnosu na oba okrivljenika, odnosno vratiti predmet prvostupanjskom sudu uz uputu kako to stoji u ovoj žalbi, a podredno preinačiti presudu na način da se okrivljeniku ad. 1. Izreče uvjetna osuda za jedno kazneno djelo iz čl. 315 KZ-a, a okrivljeniku ad. 2. za jedno djelo iz čl. 315. i jedno iz čl. 139. Kaznenog zakona, te da se istima izreče ukupna kazna zatvora od 1(jedne) godine, te na istu primjeni uvjetna osuda u cijelosti.“

2.1. S obzirom da se žalba odnosi na oba optuženika, kako je to i naznačeno u uvodu žalbe, a i sadržajno iz istih žalbenih razloga i navoda, bit će razmatrana kao jedna žalba optuženog CL i optuženog LL.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17. 126/19., 80/22 i 36/24 – koji se sada primjenjuje - dalje: ZKP), dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola.

5. Žalbe su bespredmetne.

6. Iako optuženici u uvodu žalbe ističu da se žale zbog žalbenih osnova bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, argumentima iznesenim u sadržaju žalbe u biti isključivo prigovaraju pravilnosti činjeničnih utvrđenja, a posljedično tome i pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon.

7. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe oba optuženika, u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP-a., utvrđeno je da je u istoj ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na odluku o kazni, a i oni koji su dani su nejasni.

7.1. Naime, činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne odlučne su činjenice i sud je dužan u obrazloženju presude o tim činjenicama dati jasne i potpune razloge, a ako se radi o više kaznenih djela počinjenih u stjecaju, onda je dužan svaku pojedinačnu utvrđenu kaznu posebno obrazložiti, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

7.2. Naime, prvostupanjski sud, niti jednu od pojedinačno utvrđenih kazni zatvora koje je izrekao optuženicima posebno nije obrazložio, a niti je obrazložio odluku o visini jedinstvene kazne, pa nije jasno zašto će upravo kazna zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca, koja izrečena optuženom CL, i kazna zatvora u trajanju dvije godine, koja je izrečena optuženom LL postići svoju svrhu, pri čemu nije niti vodio računa o odredbi članka 51. stavka 1. KZ/11, koja ga obvezuje da vodi računa o ličnosti počinitelja i počinjenim kaznenim djelima u njihovoj ukupnosti.

7.3. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud optuženicima utvrđuje samo otegotne okolnosti u vidu njihove ranije kaznene i prekršajne osuđivanosti pri čemu ne navodi kada su to optuženici osuđivani, za koja kaznena i prekršajna djela i koje su im kaznene sankcije izrečene, pa nije jasno da li su optuženici osuđivani prije počinjenja sada presuđenih kaznenih djela (kada im se ranije osuđivanost može cijeniti kao otegotna okolnost), ili pak nakon počinjenih sada presuđenih kaznenih djela kada im se ta osuđivanost kao takva (ranija osuđivanost) ne može vrednovati otegotnom okolnošću u postupku odmjeravanja kazne (može kao ponašanje nakon počinjenja djela). Osim toga nije jasno je su li optuženici osuđivani u jednom navratu ili više puta te da li su predmetna kaznena djela npr. počinjena za trajanja roka provjeravanja te postoje li uvjeti za opoziv uvjetne osude ili pak uvjeti za primjenu članka 53. KZ/11.

7.4. Jednako tako kako prvostupanjski sud nije obrazložio kojim se razlozima rukovodio kada je optuženicima izrekao jedinstvene kazne zatvora, pa bi iz pobijane presude proizlazilo da je iste okolnosti koje je uzeo u obzir pri utvrđivanju pojedinačnih kazni cijenio i prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne, čime je došlo njihova dvostrukog vrednovanja, što nije dopušteno.

. 7.5. Primjedbu zaslužuje optuženicima cijenjena „izraženu drskost u radnjama poduzetim prema žrtvama“, za koju utvrđenu okolnost sud ne daje nikakve razloge iako je određeni stupanj „drskosti“ imanentan kod počinjenja kaznenih djela iz članka 315. KZ/11, a nejasno je kako je ta ista okolnost kao otegotna cijenjena u jednakoj mjeri obojici optuženika iako je optuženik CL uz kazneno djelo iz članka 315. stavka 1. KZ/11, počinio i kazneno djelo iz članka 315. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11. Posebno je nejasno na koji se način „izražena drskost u radnjama poduzetim prema žrtvama“, reflektira na odluku o kazni svakom optuženiku obzirom da je optuženik LL osuđen za počinjenje čak pet kaznenih djela na štetu različitih žrtava, a CL za dva kaznena djela.

8. Istovjetan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a ostvarena je u pobijanoj presudi i time što presuda u odnosu na izreku o djelomičnoj uvjetnoj osudi (članak 57. KZ/11) nema razloga.

8.1. Naime, prema odredbi članka 57. stavka 1. KZ/11 sud može počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od jedne, a manjem od tri godine, izreći uvjetnu osudu za samo dio kazne ako ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

8.2. U smislu članka 459. stavak 6. ZKP-a, sud je dužan u presudi obrazložiti kojim se razlozima rukovodio kada je optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu.

8.3. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je u razlozima presude naveo samo otegotne okolnosti koje je imao u vidu kod odmjeravanja kazne (članak 47. KZ/11) optuženicima. Međutim, prvostupanjski sud je optuženicima izrekao djelomične uvjetne osude, a u razlozima presude nije naveo kojim se razlozima rukovodio kad je našao da optuženicima dio kazne treba uvjetovati, a niti je iz spisa vidljivo temeljem čega i čime se prvostupanjski sud rukovodio kada je izvršenje uvjetovanog dijela izrečene kazne optuženicima uvjetovao rokom provjeravanja od tri godine (u izreci je za optuženog LL slovima navedeno i četiri godine).

8.4. Kako je prvostupanjski sud u smislu navedenih zakonskih propisa posebno bio dužan obrazložiti čime se rukovodio kada je našao da optuženicima treba izreći djelomične uvjetne osude, pogotovo u situaciji kada im nije utvrdio olakotne okolnosti, kao i da je duljina roka provjeravanja u skladu s potrebom ostvarivanja specijalne, a posebno i generalne prevencije kao temeljne svrhe djelomične uvjetne osude, a kako to u razlozima pobijane presude nije učinio, tako, da se ne vidi iz kojih razloga je optuženicima izrekao djelomične uvjetne osude s konkretnim rokovima provjeravanja, to postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11 ZKP-a.

9. Budući da je prvostupanjski sud na opisane načine ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a., to je u povodu žalbi optuženog CL i optuženog LL, a po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. Žalbe optuženog CL i optuženog LL su stoga za sada bespredmetne.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će na temelju utvrđenih činjenica jasno i određeno navesti koje sve okolnosti je uzeo u obzir prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni te odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora, te će o jedinstvenoj kazni zatvora dati određene razloge jednako kao i za izrečene djelomične uvjetne osude te duljine rokova provjeravana, sve shodno obvezi iz članka 459. stavka 6. ZKP-a., naravno vodeći računa o odredbi članka 13. ZKP-a, obzirom na izostanak žalbe državnog odvjetnika.

11. Iako se optuženici žale i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a pobijana presuda je ukinuta zbog postojanja navedene bitne povreda odredaba kaznenog postupka, pa se u tom dijelu nije mogla ispitati, zbog čega je drugostupanjski sud u smislu članka 487. stavka 4. ZKP-a, bio dužan u obrazloženju ove odluke navesti ocjenu svih žalbenih navoda te dati uputu prvostupanjskom sudu u odnosu na pravno odlučne činjenice koje treba raspraviti u ponovljenom postupku, s obzirom na sadržaj žalbe kojima se u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja isključivo daje vlastita ocjena izvedenih personalnih dokaza s tvrdnjom kako je prvostupanjski sud iskaze svjedoka, policijskih službenika zbog proturječnosti u njihovim iskazima pojedinačno i međusobno, trebao vrijednosno negativno cijeniti, a prihvatiti kao vjerodostojne obrane oba optuženika, ovaj drugostupanjski sud slijedom ovako iznesenih žalbenih navoda nije u mogućnosti dati uputu prvostupanjskom sudu jer je ocjena vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka u nedostatku drugih objektivnih dokaza koji bi bili od značaja za uspoređivanje sadržaja iskaza s drugim utvrđenim činjenicama, u isključivoj nadležnosti raspravnog suda, premda ovaj sud drži kako se za sada čini da je zaključak prvostupanjskog suda u pogledu dinamike događaja, a pri tome i u ocjeni iskaza oštećenih policijskih službenika, ispravan i da onda, barem za sada, izgleda da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio činjenično stanje.

11.1. Ovdje se tek ukazuje žalitelju LL kako je pozivanje na odluku Županijskog suda u Bjelovaru iznesenog u presudi broj KŽ-133/2022 od 25. svibnja 2022., za koje drže da podržava njegovo tumačenje kako se nadležnosti u okolnostima konkretnog slučaja radi o jednom, a ne o pet kaznenih djela, za sada neosnovano u konkretnom slučaju jer se ne odnosi na predmetnu činjeničnu situaciju. Naime, u predmetnoj odluci Županijskog suda u Bjelovaru, prijetnja policijskim službenicima je upućena prije i za vrijeme poduzimanja službene radnje prema optuženiku, dok je u konkretnom slučaju optuženik LL terećen da je prijetnje policijskim službenicima uputio nakon što su u odnosu na njega dovršeno policijsko postupanje i za vrijeme dok su policijski službenici RL, UL i OL čekali dolazak odvjetnika kako bi započeli s provođenjem radnje pretrage stana. U pogledu žalbene tvrdnje kako se ovdje radi o pokušaju kaznenog djela iz članka 314. KZ/11, žaliteljima valja skrenuti pozornost da im je na teret stavljeno počinjenje kaznenih djela iz članka 315. KZ/11, a ne djela iz članka 314. KZ/11, obzirom da su optuženici aktivno djelovali na integritet policijskih službenika koji su obavljali službenu radnju i kako za sada, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, proizlazi da izrečene prijetnje optuženika LL nisu bile u funkciji izazivanja straha kod oštećenika kao dijela jedinstvene djelatnosti usmjerene na napad na policijske službenike koji su obavljali službene radnje.

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Puli – Pola 2. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dragana Kos Milevoj