REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
P-130/2024-88
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ADDIKO BANK d.d. (ranije HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, Zagreb, Maksimirska 25, protiv tuženika OPĆINE BRTONIGLA, Brtonigla, Trg. Sv. Zenona 4, OIB: 81025770849, zastupanog po punomoćniku Nikši Radišiću, odvjetniku u Puli, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene 18. listopada 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, dana 02. prosinca 2024. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule, posl. broj: Ovrv-1613/12 od 13. prosinca 2012. godine.
II. Nalaže se tuženiku da društvu H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 6a, OIB: 13667298928, isplati iznos od 154.117,47 eura[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 116.188,49 eura[2] teče od 03.prosinca 2012., do isplate, i to od 03. prosinca 2012. do 01. kolovoza 2015. po stopi zateznih kamata koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, nadalje za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svaku polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za osam postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana. 1 1.161.198,11 kn
2 875.422,15 kn
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 24.693,13 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana donošenja ove odluke, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova ovog postupka u preostalom dijelu od 6.471,96 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj HYPO ALPE-ADRIA BANK je 07. prosinca 2012. godine podnio tužbu protiv tužene OPĆINE BRTONIGLA radi isplate iznosa od 1.161.198,11 kn, sada 154.117,47 eura, od čega se iznos od 875.422,15 kuna, sada 116.188,49 eura, odnosi na glavnicu, a iznos od 285.775,96 kn na kamatu obračunatu na iznos glavnice od dospijeća do 03. prosinca 2012. godine. Tužitelj dalje potražuje kamatu na iznos glavnice i to od 03. prosinca 2012. godine, pa do isplate.
2. Navedeni iznos tužitelj HYPO ALPE-ADRIA BANK potražuje od tužene OPĆINE BRTONIGLA po osnovi Ugovora o factoringu broj 318-3510, a koji su 4. ožujka 2010. zaključili društvo DADIĆ kao prodavatelj te tužitelj HYPO ALPE-ADRIA BANK kao kupac. Predmet ugovora je bila tražbina koja je predmet ovog postupka. U međuvremenu je promijenjena tvrtka tužitelja tako da sada glasi ADDIKO BANK.
3. U čl. 1. tog ugovora između stranaka je utvrđeno da prodavatelj M ima potraživanje prema tuženoj OPĆINI BRTONIGLA utemeljeno na računu broj 8 BM-
06/09 od 31.01.2010., s dospijećem 30.07.2010., u iznosu od 972.691,28 kn s osnova izvođenja građevinskih radova temeljem ugovora o izvođenju građevinskih radova (Ugovor o I. fazi rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje postojeće zgrade mlina u muzej vina i seljačkog umijeća – list 52 do 58 spisa, te njegovih Anexa 1., 2. i 3. – list 59 do 63 spisa). Predmet tužbenog zahtjeva je iznos od 875.422,15 kn, ne 972.691,28 kn, jer je iznos od 972.691,28 kn umanjen za 10% (97.269,13 kn) sukladno čl. 2. navedenog ugovora (972.691,28 kn – 97.269,13 kn = 875.422,15 kn).
4. U tijeku postupka tužitelj HYPO ALPE-ADRIA BANK, sada ADDIKO BANK, je ugovorom o ustupu tražbine od 15. svibnja 2014. godine tražbinu koje je predmet postupka ustupio društvu H-ABDUCO, pa je tužbeni zahtjev preinačio sukladno novonastaloj situaciju na način da je odredio da se isplata utuženog iznosa umjesto njemu isplati H-ABDUCU.
5. Presudom ovog suda posl. broj: P-193/2015-32 od 27. siječnja 2017. godine tužbeni je zahtjev prihvaćen u cijelosti te je tuženoj OPĆINI BRTONIGLA naloženo da H-ABDUCU isplati utuženi iznos.
6. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da iz sadržaja Ugovora o factoringu broj 318-3510 od 4. ožujka 2010. proizlazi da predstavlja ugovor o ustupu tražbine (cesiji) iz čl. 80. do 89. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) jer je tim ugovorom DADIĆ kao vjerovnik na HYPO ALPE-ADRIA BANK kao treću osobu prenio svoju tražbinu koju ima prema tuženoj OPĆINI BRTONIGLA. Na temelju sadržaja tog ugovora i navoda stranaka, zaključeno je da se ne bi radilo o tražbini čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja bi se po svojoj naravi protivila prenošenju na drugoga. Utvrđeno je da je tuženik bio obaviješten o ustupanju tražbine te da je pristao na ustupanje. Iz sadržaja Potvrde od 8. ožujka 2010. koju je potpisao zakonski zastupnik (načelnik) tuženika, proizlazi da je tuženik potvrdio postojanje duga u iznosu od 972.691,28 kn po računu broj 8 BM-06/09 od 31. siječnja 2010. s dospijećem 30. srpnja 2010., a kojeg je izdalo društvo DADIĆ, kao i da je znao što potpisuje posebno zato što za njegovo potpisivanje nije tražio nikakvu suglasnost vijeća jer se radilo o istoj obvezi samo se radilo o promjeni osobe kojoj je trebalo izvršiti plaćanje. Isto tako potpisivanjem te potvrde tuženik je potvrdio da su izvršeni svi radovi po računu na koji se potvrda odnosi. Zbog navedenog je sud tu potvrdu ocijenio valjanom te je protutužbeni zahtjev da se utvrdi da je potvrda ništetna, odbijen. U prvostupanjskom postupku tuženik je izjavio građanskopravni prijeboj svoje tražbine u iznosu od 2.902.623,86 kn po osnovi naknade štete, a koju bi imao prema društvu DADIĆ po osnovi loše izvedenih radova, sa tražbinom tužitelja koja je predmet tužbenog zahtjeva, a što sud nije prihvatio iz razloga što je tuženik primatelju tražbine izjavio da bez ograde pristaje na ustup tražbine pa mu više ne može prebiti nikakve svoje tražbine koje ima prema ustupitelju. Dodatno, u trenutku izjavljivanja prijeboja (građanskopravnog u ovom slučaju) tražbina tuženika nije bila dospjela (jer je osporena) pa se ni iz tog razloga ne bi mogla staviti u prijeboj.
7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž- 2895/2017-3 od 20. listopada 2020. godine u cijelosti je potvrđena prvostupanjska presuda i stavovi izraženi u toj presudi.
8. No, u povodu izjavljene revizije po tuženiku Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. broj: Rev-93/2022-2 od 13. ožujka 2024. godine ukinuo i drugostupanjski i prvostupanjski presudu u dijelu u kojem je odlučeno o tužbi (o protutužbi je pravomoćno odlučeno) te je predmet vratio na ponovno postupanje, a zbog toga što nije utvrđeno potpuno činjenično stanje je jer nije utvrđivano da li je u pravnom poslu između tužitelja kao cedenta i treće osobe H-ABDUCA kao cesionara ugovoreno da li je tužitelj ovlašten u svoje ime, a za račun cesionara nastaviti ovaj postupak, a što se tiče problematike aktivne legitimacije tužitelja u ovom postupku o čemu se dalje isključivo raspravljalo u ponovljenom postupku obzirom su sve ostale odlučne činjenice već raspravljene i utvrđene (osnov i visina tužbenog zahtjeva).
9. Ovaj postupak pokrenut je na temelju prijedloga za ovrhu kojeg je podnio ovrhovoditelj HYPO ALPE-ADRIA-BANK povodom kojeg prijedloga je doneseno rješenje o ovrsi posl. broj: Ovrv-1613/12 od 13. prosinca 2012. godine. U tijeku postupka tužitelj je promijenio tvrtku tako da nova tvrtka tužitelja sada glasi ADDIKO BANK d.d. (rješenje na listu 98 do 101 spisa, obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007 na listu 102 spisa).
10. U nastavku postupka, ovrhovoditelj, sada tužitelj (cedent), sklopio je sa trgovačkim društvom H-ABDUCO d.o.o. (cesionar) Ugovor o ustupu predmetne tražbine dana 15. svibnja 2014. godine (list 76 do 83 spisa).
11. U čl. 3. navedenog ugovora propisano je da: „Cesionar time s danom stupanja na snagu ovog Ugovora o ustupu postaje isključivi nositelj predmetne tražbine, dok Cedent s istim danom prestaje biti nositelj istih.“
12. Tuženik je smatrao da obzirom na navedeni ugovor o ustupu tražbine tužitelj nema više aktivne legitimacije u ovom predmetu.
13. Tužitelj je najprije predložio da umjesto njega u parnicu stupi novi tužitelj – H-ABDUCO d.o.o. no do toga nije došlo jer se tuženik istome protivio (čl. 192. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP)).
14. Radi navedenog, tužitelj je postupio sukladno čl. 195. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, te je u vezi toga prilagodio tužbeni zahtjev na način da sada predlaže da se isplata utuženog iznosa izvrši H- ABDUCU d.o.o., novom stjecatelju tražbine, pod uvjetom da se prethodno održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. broj: Ovrv-1613/12 od 13. prosinca 2012. godine.
15. Sud je utvrdio da je na taj način, usklađivanjem tužbenog zahtjeva novim okolnostima, prigovor nepostojanja aktivne legitimacije tužitelja neosnovan.
16. Takav stav suda u cijelosti je prihvatio i drugostupanjski sud.
17. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju posl. broj: Rev- 93/2022-2 od 13. ožujka 2024. godine ukazuje na pravno shvaćanje koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 14. rujna 2020. godine, a prema kojem otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.
18. Kako ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu utvrđivali da li iz pravnog posla kojim je ustupljena tražbina (Ugovor o ustupu predmetne tražbine dana 15. svibnja 2014. godine sklopljenog između tužitelja kao cedenta i H-ABDUCA kao cesionara) proizlazi ovlaštenje tužitelja da nastavi voditi ovaj postupak u svoje ime, a za račun H-ABDUCA, to je predmet vraćen na ponovno suđenje kako bi se činjenično stanje potpuno utvrdilo (da li je tužitelj imao ovlaštenje nastaviti ovaj postupak iako je svoju tražbinu prenio na drugoga).
19. U nastavku postupka tužitelj je dana 04. lipnja 2024. godine dostavio podnesak u kojem navodi kako nije suglasan sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatrajući da je stav prvostupanjskog i drugostupanjskog suda po tom pitanju ispravan. No, unatoč tome dostavlja u spis izjavu od 23. svibnja 2024. godine, ovjerenu po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek u Zagrebu, koju je izdalo trgovačkog društvo H-ABDUCO, primatelj predmetne tražbine, a kojom je to društvo ovlastilo tužitelja na poduzimanje daljnjih radnji i vođenje ovog postupka u svoje ime, a za račun trgovačkog društva H-ABDUCO. Također, tom izjavom se odobravaju sve do sada poduzete radnje od strane tužitelja. Smatra kako iz te izjave jasno proizlazi kako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe (H-ABDUCO) "proizlazi što drugo" te da u konkretnom slučaju zbog svih navedenih okolnosti ovog pravnog odnosa između tužitelja i treće osobe ne dolazi do primjene odredbe čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku odnosno da tužitelj nije izgubio aktivnu legitimaciju time što je otuđio predmet spora trećoj osobi. Slične ovlasti tužitelja iz čl. 195. st. 1. ZPP-a da uskladi svoje procesnopravno ovlaštenje s novonastalom materijalnopravnom situacijom regulirano je i odredbom čl. 337. st. 2. ZOO-a prema kojoj ugovaratelj koji je u svoje ime ugovorio tražbinu u korist trećeg ima pravo od dužnika zahtijevati da ispuni prema trećem ono što je ugovoreno u korist te treće osobe.
20. Također, smatra kako upravo iz držanja društva H-ABDUCO koji je htio stupiti u ovu parnicu na mjesto tužitelja, ali nije jer tuženik nije dao pristanak na to, "proizlazi što drugo" tj. u kontekstu ovog spora proizlazi postojanje aktivne legitimacije tužitelja. Obzirom da tuženik nije dao svoj pristanak da na mjesto tužitelja stupi H- ABDUCO na kojeg je prenesena tražbina koja je predmet ovog postupka, tužitelj nije imao niti jedne druge mogućnosti nego prilagoditi tužbeni zahtjev novonastaloj situaciji, a iz čega smatra da proizlazi ovlaštenje H-ABDUCA da vodi ovu parnicu.
21. U ponovljenom postupku proveden je dokazni postupak kao i prethodno te je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu i to: ovršni spis posl. broj: Ovrv-161/12 na listu 1-18 spisa, ugovor o ustupu tražbine na listu 34-41 i na listu 76-83 spisa, ugovor o prvoj fazi rekonstrukcije, gradnje i nadogradnje postojeće zgrade mlina u muzeju vina i seljačkog umijeća na listu 52-58 spisa, aneks tog ugovora na listu 59-60 spisa, aneks 2. na listu 61-63 spisa, očitovanje o zahtjevu za produljenje roka gradnje na listu 64 spisa, 65, i 66 spisa, očitovanje jedinstvenog upravnog odjela tuženika na listu 67-69 spisa, i 70-71 spisa, natječaj za davanje u zakup posl. prostora na listu 72-74 spisa, rješenje Tt-16/22619-2 na listu 98-101 spisa, obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u na listu 102-103 spisa, potvrda na listu 104 spisa, izvješće državne revizije na listu 109-111 spisa, saslušan je ML, raniji načelnik Općine Brtonigla, te dodatno izjavu od 23. svibnja 2024. na listu 284 spisa.
22. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
23. Iz sadržaja Ugovora o ustupu tražbine od 15. svibnja 2014. sklopljenog između tužitelja (tada HYPO ALPE ADDIKO BANK) kao cedenta i trgovačkog društva H-ABDUCO d.o.o. kao cesionara, ne proizlazi da je ugovoreno da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun cesionara provesti ovaj postupak. Naime, odredbom čl. 3. tog ugovora jasno je i nedvosmisleno određeno da je ustup tražbine neopoziv i bezuvjetan te da Cesionar (H-ABDUCO) danom sklapanja ugovora postaje isključivi nositelj predmetne tražbine, a Cedent (tada HYPO ALPE ADDIKO BANK) s istim danom prestaje biti nositeljem istih. Također, iz sadržaja odredbe čl. 6. tog ugovora, jasno proizlazi da cesionar H-ABDUCO nije ovlastio cedenta tužitelja (tada HYPO ALPE ADDIKO BANK) da u svoje ime, a za račun cesionara (H-ABDUCO) utuži i naplati predmetnu novčanu tražbinu. Naime, u čl. 6. tog ugovora se jasno navodi da cedent (tada HYPO ALPE ADDIKO BANK) ovlašćuje cesionara (H-ABDUCO) da temeljem tog ugovora stupi na mjesto cedenta kao njegov sljednik u sve postupke koji se vode u vezi s ustupljenom tražbinom.
24. Međutim, tužitelj je u spis predmeta dostavio ovjerenu izjavu od 23. svibnja 2024. godine (list 284 i 285 spisa) kojom H-ABDUCO ovlašćuje ADDIKO BANK d.d. (prije HYPO ALPE ADDIKO BANK), odnosno tužitelja da u svoje ime, a za račun H- ABDUCO d.o.o., vodi ovaj postupak, a sve temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 15. svibnja 2014. Kako su tužitelj i novi vjerovnik (H-ABDUCO d.o.o.), nakon neuspjelog prijedloga da novi vjerovnik stupi u parnicu umjesto tužitelja (jer se tuženik sa time nije suglasio), suglasni da tužitelj dovrši ovu parnicu, a da tuženik koji je obaviješten o prijenosu tražbine obvezu ispuni novom vjerovniku, ovaj sud zaključuje da je tužitelj aktivno legitimiran (odnosno da je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan) jer je tako dogovoreno između sudionika tog odnosa.
25. Što se tiče trenutka podnašanja navedene izjave od 23. svibnja 2024. godine (list 284 i 285 spisa) tužitelj istu nije mogao podnijeti u ranijim fazama postupka jer tada ista nije postojala. Radi se, stoga, o dokazu koji stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti ranije (čl. 299. ZPP-a) pa bi u svakom slučaju (i da je postupak proveden po noveliranom ZPP-u, odnosno da je proveden i zaključen prethodni postupak) taj dokaz bio izuzet od zabrane iznošenja novih dokaza u fazi glavne rasprave (čl. 299. ZPP-a). Stoga ovaj sud ocjenjuje da tuženik neosnovano tvrdi da je tužitelj prekludiran u iznošenju tog dokaza. No, iz istog razloga sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog da se u dokaznom postupku izvrši uvid u spis P-153/2021 iz razloga što je takav prijedlog mogao predložiti ranije.
26. Ovaj postupak je započet tako što je u povodu prijedloga tužitelja javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj: Ovrv- 1613/12 od 13. prosinca 2012. godine pa je u povodu prigovora tuženika postupak nastavljen u ovoj parnici u kojoj je tužitelj predlagao da sud održi na snazi platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi.
27. No, tijekom postupka tužitelj je ustupio svoju tražbinu društvu H-ABDUCO. Subjektivna preinaka tužbenog zahtjeva na način da umjesto tužitelja u parnicu stupi novi tužitelj H-ABDUCO (na kojeg je tražbina prenesena) nije uspjela jer se tuženik tome usprotivio. Nakon toga, tužitelj je, sukladno odredbi čl. 195. st. 1. ZPP-a, tužbenim zahtjevom zatražio da sud obveže tuženika na ispunjenje utužene tražbine umjesto tužitelju – trećoj osobi, odnosno trgovačkom društvu H-ABDUCO na kojeg je tužitelj prenio tražbinu. Radi navedenog valjalo je ukinuti platni nalog te postupak nastaviti kao po tužbi jer u parničnom postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga može se odlučivati samo o onom platnom nalogu koji je sastavni dio rješenja o ovrsi (u konkretnom slučaju javnobilježničkog). S obzirom na to da je tužitelj u tijeku postupka podneskom od 27. lipnja 2016. (objektivno) preinačio tužbu, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 452. st. 3. ZPP-a trebalo je ukinuti platni nalog i odlučiti o preinačenoj tužbi u kojoj su sada iznosi konvertirani iz kuna u eure prema fiksnoj stopi konverzije od 1 euro = 7,53450 kn.
28. Slijedom svega navedenog sud je naložio tuženiku da isplatu utuženi iznos društvu H-ABDUCO, a sve iz razloga koji su izneseni ranije u ovom obrazloženju i odlukama koje su donošene ranije. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. ZOO-a, kako je vrijedila za određeno razbolje.
29. Stranke su potraživale troškove ovog postupka.
30. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka.
31. Punomoćnik tužitelja je dostavio troškovnik (list 317 spisa).
32. Sukladno vrijednosti predmeta spora koja iznosi 154.117,47 eura te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023), koja se primjenjuje na radnje poduzete u ovo postupku sukladno Tbr. 52. tužitelju se za svaku radnju za koju mu se priznaje 100% nagrade iz Tbr. 7.1. priznaje 1160 bodova odnosno 2.320,00 eura (Tbr. 54., 1 bod = 2 eura).
33. Tužitelju se priznaje za sastav podneska od 08. lipnja 2016., koji je podnesen 16. lipnja 2016. godine iznos od 2.320,00 eura (tužitelj potražuje trošak za podnesak i od 08. lipnja 2016. godine i od 16. lipnja 2016. godine no radi se o jedno te istom podnesku koji nosi datum 08. lipnja 2016. godine, a podnesen je sudu 16. lipnja 2016. godine), prema Tbr. 8.1. (obrazloženi podnesak), te po istoj osnovi tužitelju se priznaje trošak za sastav podnesaka 29. lipnja 2016. godine, 24. kolovoza 2016. godine te 07. prosinca 2016. godine, u iznosima od 2.320,00 eura po podnesku. Tužitelju se dalje priznaje trošak za pristup ročištima 08. lipnja 2016. godine, 11. listopada 2016. godine, 12. prosinca 2016. godine te 18. listopada 2024. godine u iznosu od 2.320,00 eura po ročištu, prema Tbr. 9.1. (ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i/ili su se izvodili dokazi). Tužitelju se ne priznaje trošak za pristup ročištu 05. lipnja 2024. godine jer je isto odgođeno zbog toga što je upravo tužitelj predao podnesak sudu dan prije ročišta radi čega je zakazano novo ročište. Ukupno na ime troškova zastupanja tužitelju se priznaje iznos od 18.560,00 eura (4 podnesaka i 4 ročišta) uvećano za PDV 25% u iznosu od 4.640,00 eura prema Tbr. 42. odnosno sveukupno iznos od 23.200,00 eura. Tom iznosu treba pridodati i plaćeni iznos sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura (potvrda o plaćanju na listu 166 spisa) dok se sudska pristojba ne priznaje na tužbu jer je ovaj postupak nastavljen u povodu prigovora protiv platnog naloga. U preostalom dijelu, u iznosu od 6.463,61 eura odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovog postupka.
34. Što se troška ovršnog postupka tiče, sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017. godine, o troškovima postupka koji nastaju nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Zaključak Su-IV-204/17 od 02.06.2017.g.) određeno je da presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
35. Sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11, 112/12, 114/12) za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke i dostavljanja rješenja strankama ovisno o visini postavljenog zahtjeva, pripada javnobilježnička nagrada u jedinstvenom iznosu. Radi navedenog tužitelju se po osnovi javnobilježničkog troška priznaje samo iznos javnobilježničke nagrade uvećane za PDV, u iznosu od tada 6.250,00 kn odnosno sada 829,52 eura, ne i trošak javnobilježničke nagrade na potvrdu ovršnosti (koji nije mogao ni nastati), kano ni drugi nespecificirani trošak (do 6.312,90 kn koliko je priznato rješenjem o ovrsi, odnosno 62,90 kn, sada 8,35 eura).
36. Ukupno na ime troškova postupka tužitelju se priznaje iznos od 24.693,13 eura (23.200,00 eura + 663,61 eura + 829,52 eura), koji iznos mu je tuženik dužan platiti dok se u preostalom dijelu, u iznosu od 6.471,96 eura (6.463,61 eura + 8,35 eura), njegov zahtjev za naknadom troškova odbija.
37. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Pazinu, 02. prosinca 2024. godine
Sutkinja:
Tijana Licul
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri pisana primjerka u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
