REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4351/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „VEPAR“, OIB 55680816401, Kolovoz 4/1, Oprtalj, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, radi isplate iznosa od 3.259,28 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi i žalbi umješača protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-119/2023-49 od 6. rujna 2024., 2. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-119/2023-49 od 6. rujna 2024.

Obrazloženje

1.1. Pobijanom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 3.259,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.119,93 EUR od 25. kolovoza 2021. do isplate, a na iznos od 139,36 EUR od 28. kolovoza 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

1.2. Tuženiku je naloženo da tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 2.044,49 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 6. rujna 2024. pa do isplate a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.219,94 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U obrazloženju se navodi da se 29. lipnja 2021. dogodila prometna nezgoda na način da je pred vozilo marke „Citroen C4” registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala FPJ, a koja se kretala državnom cestom D-44 (Ponte Porton-Buzet) oko 400 metara nakon naseljenog mjesta Rušnjak, s područja lovišta tuženika iskočila srna i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala materijalna šteta. Tužitelj je kao kasko osiguravatelj vozila registarske oznake [registarska oznaka] po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] isplatio osiguraniku FP, suprugu vozačice i vlasniku vozila, naknadu štete u iznosu od 3.259,28 EUR (24.557,09 kn). Navedene činjenice utvrđene su očevidom i provedenim vještačenjem po sudskom vještaku Željku Petkoviću, iz čijeg nalaza proizlazi da je šteta na vozilu iznosila 3.344,00 EUR. Također je utvrđeno da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, da je predmetna šteta nastala od opasne stvari (divljači) i da tuženik nije dokazao da su vozač ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete. Prvostupanjski je sud odluku donio na temelju odredaba članaka 963., 1045. stavka 3. i članaka 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), a odluku o trošku je donio uz primjenu odredaba članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, ukazujući na pogrešnu primjenu odredbe članka 80. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24; dalje: ZL). Ukazuje da divljač nije i ne može biti opasna stvar te na učestalost naleta na divljač upravo na predmetnoj prometnici zbog čega smatra da bi bilo svrhovito postavljanje žičane ograde. Predlaže preinačiti ili ukinuti pobijanu presudu. Sadržajno podjednaku žalbu je izjavio i umješač ukazujući dodatno da cesta nije dio lovišta zbog čega bi odgovorna trebala biti pravna osoba koja upravlja cestom. Ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, konkretno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT) prilikom odlučivanja o trošku postupka.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije pravilna i osnovana na zakonu. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a propisano je da se presuda u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušteni razlog u sporu male vrijednosti pa zato navodi u žalbi kojima se upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđene činjenice nisu razmatrani, a osnovanost žalbe je cijenjena polazeći od činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbama ukazuju tuženik i umješač.

8. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa koji je tužitelj isplatio svome osiguraniku s osnove Ugovora o kasko osiguranju motornoga vozila zbog naleta na divljač.

9. Tijekom postupka i u žalbama tuženik i umješač neosnovano ponavljaju navode kojima osporavaju pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tvrdeći da u slučaju naleta divljači na motorno vozilo u skladu s odredbom članka 80. stavka 6. ZL-a tuženik odgovara samo ako je šteta nastala zbog provođenja lova, a u vrijeme prometne nesreće lov se nije provodio. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 80. stavka 6. ZL-a, kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. To znači da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, ako nije odgovoran vozač jer je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi. U slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov, i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode i štete nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drugačije. Odštetna je odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno člankom 1045. stavkom 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te odredbama članaka 1063. -1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, što je u skladu sa sudskom praksom. Sukladno navedenim odredbama Zakona o obveznim odnosima za štetu nastalu na vozilu naletom divljači koja pretrčava cestu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na kojem je ta divljač živjela, a u konkretnom slučaju nije sporno da je to upravo tuženik. Prema članku 7. točka 10. ZL-a, lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači (članak 7. točka 17. ZL-a). Iz zakonskih je odredbi jasno da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta. Odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište, upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela, i na čijem se području nesreća dogodila. Pri tome nije odlučno iz kojeg lovišta je na cestu naletjela divljač već samo lokacija prometne nezgode, dakle, da se prometna nezgoda dogodila unutar granica lovišta i kojeg iz odredbe članka 1067. stavaka 2. i 3. ZOO-a proizlazi da se lovoovlaštenik može osloboditi odgovornosti za štetu od divljači ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili djelomično ako je oštećenik pridonio nastanku štete. U tom smislu za nastalu štetu može biti odgovoran vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, a odgovornost može biti i na strani osobe ovlaštene upravljati javnom cestom ako nije poduzela potrebne mjere sukladno zakonskim odredbama.

10. Iz izvedenih dokaza, očevida i isprava dostavljenih u spis nesporna je točna lokacija prometne nesreće koja se dogodila u granicama lovnog područja tuženika.

11. Također, neosnovano umješač ističe prigovor promašene pasivne legitimacije ističući da bi tuženik odgovarao za štetu koju divljač nanese motornom vozilu ako je šteta nastala zbog provođenja lova sukladno odredbi članka 80. stavka 6. ZL-a. Kako je već navedeno, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, kako propisuje članak 76. stavak 2. ZL-a. Budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu, a takav stav iznio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I- 4249/2018 od 18. lipnja 2019. Dakle, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe članaka 1063. - 1067. ZOO-a jer je prema stajalištu sudske prakse divljač na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik (članak 1064. ZOO-a), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Budući da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (članak 3. ZL-a), za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku.

12. Tuženik, a niti umješač, nije posebno prigovarao visini tužbenoga zahtjeva, a visinu je potvrdio i vještak, koji je ujedno utvrdio i da je predmetna cesta standardno opremljena u smislu zaštite od naleta na divljač odnosno na predmetnoj dionici je postavljen znak opasnosti „divljač na cesti“, a za takvu cestu nije predviđena žičana ograda kao standardna oprema kakva se postavlja na autoceste.

13. U odnosu na odluku o trošku postupka sadržanu u pobijanoj točki II. izreke prvostupanjske presude prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a u odnosu na osnovanost dosuđenog troška, a u odnosu na visinu dosuđenog troška tuženik ne iznosi konkretne navode. Nije osnovan niti navod umješača o pogrešnom obračunu troškova jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu Tbr. 52. stavak 3. i 54. OT.

14. Budući da su izneseni žalbeni navodi neosnovani, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti tuženikovu i umješačevu žalbu kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

Zagreb, 2. prosinca 2024.

Sudac

Mirna Maržić