Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1052/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari postupku tužitelja ZŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa Krunoslav Vuljak, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, kojega zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P- 465/2023-4 od 7. listopada 2024., 2. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, ukida se rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-465/2023-4 od 7. listopada 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.
2. Predmetno rješenje žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, odnosno da podredno pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Polazeći od toga da je sporna odredba ugovora o kreditu od 12. prosinca 2007. – kojom je za slučaj spora ugovorena mjesna nadležnost suda u Rijeci - sadržana u potrošačkom ugovoru, pa da ista s obzirom na udaljenost između prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, prvostupanjski sud smatra da je tužitelj podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu, kao sudu njegova prebivališta, postupio u skladu s odredbom članka 19.I Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16. i 128/22. - dalje: ZPK).
6. Osnovano tuženik žalbom osporava primjenu odredbe članka 19.l ZPK na konkretan spor, jer je njome regulirana nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom, kada jedna ugovorna strana ima sjedište na području države različite od one u kojoj potrošač ima prebivalište. Kako u konkretnom slučaju obje stranke (potrošač i trgovac) imaju prebivalište odnosno sjedište na području Republike Hrvatske, u odnosu na pitanje mjesne nadležnosti suda u ovom sporu mjerodavne su isključivo odredbe ZPP.
7. Među strankama nije sporno da je u ugovoru o kreditu sadržana odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda koji bi i inače bio općemjesno nadležan u smislu odredbe članka 48. stavak 1. ZPP.
8. U situaciji kada tužitelj, kao potrošač, tvrdi da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, što tuženik spori, onda je u pravu tuženik kada u žalbi ukazuje da nije bilo osnove da prvostupanjski sud po vlastitom nahođenju spornu ugovornu odredbu proglasi nepoštenom, već je u odnosu na istaknuti prigovor bilo potrebno provesti kontradiktorni postupak i tuženiku omogućiti dokazivanje tvrdnji da se o predmetnoj odredbi, sadržanoj u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo, jer je ta mogućnost izrijekom propisana odredbom članka 96. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07. – dalje: ZZP).
9. To stoga što bi tek ona ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, bila nepoštena (članak 96. stavak 1. ZZP), a time i ništetna (članak 102. stavak 1. ZZP).
10. Kada je prvostupanjski sud paušalno i bez posebnog obrazloženja spornu ugovornu odredbu proglasio ništetnom, bez da je tuženiku onemogućio dokazivanje pojedinačnog pregovaranja, time je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, jer je tuženiku na taj način onemogućeno raspravljanje pred sudom.
11. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP, žalbu tuženika uvažiti, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
12. Za slučaj da sud u nastavku postupka utvrdi da se o spornoj odredbi (prorogacijskoj klauzuli) nije pregovaralo i da je ista ništetna u smislu odredbe članka 102. stavak 1. ZPP, treba voditi računa da je ugovorna odredba kojom se u slučaju spora, u postupku u kojem je tuženik trgovac, ugovara nadležnost suda sjedišta tuženika, odraz odredbe članka 48. stavak 1. ZPP koja bi se na nadležnost primjenjivala i da to stranke nisu posebno ugovorile. No, to samo pod uvjetom da se ne radi o sporu u povodu djelatnosti poslovne jedinice, jer bi u slučaju da tuženik ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, a spor je nastao u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti bio nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
13. Odluka o troškovima nastalim u povodu žalbe ostavlja se za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).
Sisak, 2. prosinca 2024.
Sutkinja
Zlatana Bihar
