1              Poslovni broj: I Kž-246/2023-5

Poslovni broj: I Kž-246/2023-5

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. C., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog K. C., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-16/2023-35 od 24. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženom K. C. prihvaćaju po sudu prvog stupnja utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to u trajanju od po 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci za kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. (točke 1. do 4. izreke prvostupanjske presude), za kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. u trajanju od po 10 (deset) mjeseci (točke 5.-9., 11.-12., 15.-16., 18.-26. i točke 29. izreke prvostupanjske presude) te u trajanju od po 1 (jednu) godinu (točke 10., 13. i 17. izreke prvostupanjske presude) te utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. (točka 27. izreke prvostupanjske presude), pa se optuženi K. C., uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina, u koju mu se temeljem članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme oduzimanja slobode po uhićenju te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. studenog 2022. pa nadalje.

 

II Odbija se žalba optuženog K. C. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi K. C. proglašen je krivim da je počinio kaznena djela protiv imovine i to djelima pod točkama 1. do 4. razbojništvo iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., djelima pod točkama 5.-26. te 28.-29., razbojništva, iz članka 230. stavku 1. KZ/11., te djelom pod točkom 27., razbojništvo u pokušaju, iz članka 230. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11. pa su mu na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. i članka 48. stavka 2. te članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci za svako djelo iz točke 1. do 4. izreke prvostupanjske presude, za kaznena djela iz točke 5.-9., 11.-12., 15.-16., 18.-26. i točke 29. izreke prvostupanjske presude temeljem članka 230. stavka 1. KZ/11., a uz primjenu članka 48. stavka 2. te članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci za svako djelo te razbojništva temeljem članka 230. stavka 1. KZ/11. u trajanju od po 1 (jednu) godinu (točke 10., 13. i 17. izreke prvostupanjske presude), a za kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. temeljem istog propisa i uz primjenu članka 48. stavka 2. te članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci (točka 27. izreke prvostupanjske presude), pa je optuženi K. C., uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode po uhićenju te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. studenog 2022. pa nadalje.

 

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11., optuženom K. C. izrečena je sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogama koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

 

1.2. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da su: novčani iznos od 1.780,00 kuna (točka 1. izreke presude), novčani iznos od 7.500,00 kuna (točka 2. izreke presude), novčani iznos od 750,00 kuna (točka 3. izreke presude), novčani iznos od 2.000,00 kuna (točka 4. izreke presude), novčani iznos od 9.165,00 kuna (točka 5. izreke presude), novčani iznos od 2.370,00 kuna (točka 6. izreke presude), novčani iznos od 1.682,00 kuna (točka 7. izreke presude), novčani iznos od 4.000,00 kuna (točka 8. izreke presude), novčani iznos od 2.000,00 kuna (točka 9. izreke presude), novčani iznos od 714,90 kuna (točka 10. izreke presude), novčani iznos od 70,00 kuna (točka 11. izreke presude), novčani iznos od 1.500,00 kuna (točka 12. izreke presude), novčani iznos od 2.755,00 kuna (točka 13. izreke presude), novčani iznos od 920,00 kuna (točka 14. izreke presude), novčani iznos od 4.290,00 kuna (točka 15. izreke presude), novčani iznos od 710,00 kuna (točka 16. izreke presude), novčani iznos od 3.280,00 kuna (točka 18. izreke presude), novčani iznos od 5.000,00 kuna (točka 19. izreke presude), novčani iznos od 2.400,00 kuna (točka 20. izreke presude), novčani iznos od 5.000,00 kuna (točka 21. izreke presude), novčani iznos od 2.700,00 kuna (točka 22. izreke presude), novčani iznos od 3.174,10 kuna (točka 23. izreke presude), novčani iznos od 2.500,00 kuna (točka 24. izreke presude), novčani iznos od 4.365,00 kuna (točka 25. izreke presude), novčani iznos od 3.820,00 kuna (točka 26. izreke presude), novčani iznos od 3.240,00 kuna (točka 28. izreke presude) te novčani iznos od 4.786,34 kune (točka 29. izreke presude), ostvareni kaznenim djelima iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11., odnosno iz članka 230. stavka 1. KZ/11., da novčani iznos od ukupno 10.945,96 eura1 / 82.472,34 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelima, koji iznos postaje imovina Republike Hrvatske, pa se nalaže optuženom K. C., OIB: …, iz Z., …, da iznos od 10.945,96 eura / 82.472,34 kuna uplati u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08. oštećenom trgovačkom društvu T. o. d.d., Z., Ulica …, OIB: …, (točka 17. izreke presude), te oštećenom trgovačkom društvu G. lj. Z., Z., …, OIB: … (točka 20. izreke presude) dosuđeni su imovinskopravni zahtjevi u cijelosti, te je naloženo optuženom K. C. iz Z., …, OIB: …, da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećenom trgovačkom društvu T. o. d.d. iznos od 733,24 eura / 5.524,58 kuna, te oštećenom G. lj. Z. iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

1.4. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom K. C. je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode po uhićenju te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. studenog 2022. pa nadalje.

 

1.5. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi K. C. oslobađen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. – 6. ZKP/08. te obveze naknade nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja u cijelosti.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik zbog odluke o kazni.

 

2.1. Državni odvjetnik predlaže da se pobijana presuda preinači te optuženiku izreknu pojedinačne kazne u duljem trajanju i izrekne stroža jedinstvena kazna zatvora, jer da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj postojećih otegotnih okolnosti, a posebno u odnosu na intenzitet i bešćutnost pri počinjenju kaznenih djela, kao i brojnost počinjenih te raniju višestruku osuđivanost, pa da okolnosti počinjenja djela te strah i stres koji su žrtve doživjele ukazuju na potrebu izricanja strožih pojedinačnih i jedinstvene kazne zatvora, a sve s ciljem ostvarenja specijalne i generalne prevencije.

 

2.2. Optuženi K. C. žali se osobno i po branitelju D. U., odvjetniku u Z., zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se istom izrekne blaža kaznenopravna sankcija. Smatra da je prvostupanjski sud trebao optuženog presuditi za produljeno kazneno djelo te da je podcijenio olakotne okolnosti, pogotovo stoga što je na strani optuženika utvrđena smanjena ubrojivost, priznanje djela i doprinos bržem okončanju kaznenog postupka, kao i spremnost u nadoknadu materijalne štete prema oštećenicima, dok u osobnoj žalbi navodi "…da ga sustav nije zaštitio, niti mu omogućio normalno funkcioniranje na slobodi…bez novaca…bez posla i da se zapita sud…zašto je počinio 31 kazneno djelo…zato jer nema ništa i tako sve u krug…", zbog čega bi i blaža kazna od izrečene postigla svrhu specijalne i generalne prevencije.

 

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

5. Prije razmatranja žalbi državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., tj. postoji li povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9.-11. i članka 468. stavak 2. ZKP/08. te je li rasprava provedena suprotno odredbama zakona i održana u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja, te je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena niti jedna navedena povreda bilo formalne ili materijalne naravi na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

6. U pravu je državni odvjetnik kada predlaže strože kažnjavanje optuženika. Naime, prvostupanjski je sud sve olakotne i otegotne okolnosti konkretnog slučaja valjano cijenio, ali ne i dostatno u odnosu na one otegotne prirode.

 

7. Tako je prvostupanjski sud kao olakotno optuženiku cijenio priznanje kojim je pridonio utvrđivanju činjeničnog stanja i efikasnijem okončanju kaznenog postupka, žaljenje i kajanje zbog učinjenog, kao i to što stupanj krivnje kod optuženika nije bio maksimalan, budući je prilikom počinjenja oba djela bio bitno smanjeno ubrojiv, povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, kao i način počinjenja, jer da je prilikom počinjenja kaznenih djela otuđio manje iznose, dok je kazneno djelo pod točkom 27. ostalo u pokušaju, a koje okolnosti opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz članaka 48. i 49. KZ/11., sve neovisno o činjenici njegove prethodne osuđivanosti.

 

8. S druge strane, otegotne okolnosti koje su ocijenjene od strane prvostupanjskog suda, ranija višestruka osuđivanost, a među ostalim i zbog istovrsnih kaznenih djela imovinskog karaktera, ali i najtežih kaznenih djela protiv života i tijela, ali činjenica, da je nakon što je otpušten s izdržavanja kazne odmah započeo s činjenjem kaznenih djela i to brojnih kaznenih djela osnovnog i kvalificiranog djela razbojništva, u kratkom periodu od 5 mjeseci, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu našle dovoljnog odraza u odabiru jedinstvene kazne zatvora izrečene po sudu prvog stupnja, koja mu je izrečena u trajanju od 6 godina.

 

9. Zbog navedenog, a sagledavajući sve izložene okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja te prihvaćanjem utvrđenih olakotnih okolnosti, ali i opasnost predmetnih kaznenih djela, te višestruku raniju kaznenu osuđivanost, kao i ličnost optuženika koji je ovisnik, drugostupanjski sud nalazi da su izrečene pojedinačne kazne pravilno odmjerene, ali ne i jedinstvena.

 

9.1. Naime, očito je da na strani optuženog K. C. postoji izostanak empatije prema drugim osobama, budući je unatoč tome što tvrdi da je radi vlastite egzistencije uzimao samo manje iznose, prilikom počinjenja istih primijenio i fizičku silu. Tako je pri učinu razbojništva opisanog pod točkom 10.) optuženik rukom više puta udario djelatnicu T. I. po glavi i desnoj ruci, pri počinjenju djela pod točkom 13.) djelatnicu J. K. pošpricao suzavcem i udario nogom u tijelo, a pod točkom 17.) djelatnicu A. R. rukama odgurnuo prema blagajni, koje okolnosti ukazuju da ne poštuje socijalne norme, te da je njegov prag tolerancije izrazito nizak, što po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ukazuje da je u pravu državni odvjetnik kada navodi kako na strani optuženika, osim dosadašnje višestruke osuđivanosti kao otegotne, postoje i posebno otegotne, koje se očituju u upornosti optuženika u činjenju kaznenih djela te opravdavaju strože kažnjavanje i to u odnosu na jedinstvenu kaznu zatvora.

 

10. Stoga, a vodeći računa o optuženikovoj ličnosti i ocjeni počinjenih djela u ukupnosti, te o svrsi kažnjavanja, jedinstvenom kaznom zatvora strožom od one koju je izrekao prvostupanjski sud i to u trajanju od 9 godina, imajući pri tome u vidu da utvrđene pojedinačne kazne zatvora premašuju zbroj od preko 25 godina zatvora, zbog brojnosti počinjenih kaznenih djela, moći će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te utjecati na optuženika da u potrebnoj mjeri shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja i da ubuduće ne čini kaznena djela nakon što se nađe na slobodi.

 

10.1. Takva kazna utjecati će i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a čime će prema mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske biti ostvarena specijalna i generalna prevencija te ispunjena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., uz izražavanje jasne društvene osude, kako zbog počinjenog, tako i zbog sve veće raširenosti kaznenih djela u kojima se djela čine primjenom nasilnih radnji prema žrtvama pri rješavanju svojih potreba za novcem, umjesto da poštenim radom i obraćanjem nadležnim institucijama rješava svoja egzistencijalna pitanja.

 

11. Dakle, kako je zadatak suda da za konkretno ostvareno kazneno djelo izrekne vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja i ličnosti počinitelja, to se po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, a na temelju ponašanja optuženog K. C. pri brojnosti i činjenju ovih kaznenih djela može zaključiti, u ovom konkretnom slučaju radilo o optuženikovoj konstantnoj i trajnoj neusklađenosti s društveno prihvatljivim normama ponašanja te da se upravo zbog toga nikako ne može govoriti da bi ovaj slučaj bio manjeg značaja u njegovom dosadašnjem ponašanju, bez obzira na povod (nije imao ništa nakon izlaska iz zatvora) i otuđenje manje vrijednosti novca, kako to žalbom sugerira optuženik, već se doista radi o njegovoj opetovanoj sklonosti protupravnom ponašanju te primjeni sile u njegovom postupanju, a što sve odgovara osobinama njegove ličnosti, pa stoga otegotne okolnosti pretežu u odnosu na one olakotne prirode, upućuju na upornost optuženika u nepoštivanju pravnog poretka, zbog čega je osnovana žalba državnog odvjetnika kojom je predloženo strože kažnjavanje optuženika (u odnosu na jedinstvenu kaznu), dok žalba optuženika za blaže kažnjavanje nije osnovana.

 

12. Budući da se prema članku 54. KZ/11. svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava u izrečenu kaznu zatvora, to je drugostupanjski sud optuženiku u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora od 9 (devet) godina uračunao vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

 

13. Iz svih navedenih razloga, temeljem članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao izreci.

 

 

Zagreb, 19. prosinca 2023.