REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-3216/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Bruno Petrovčić, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri, odvjetnici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. listopada 2024. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te odsutnosti tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), dana 02. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217 kao pravnom slijedniku VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, Zagreb, da tužitelju RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 3.690,02 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na:

-iznos 161,50 EUR od 1. svibanj 2007.

-iznos 0,42 EUR od 1. travanj 2008.

-iznos 37,80 EUR od 1. svibanj 2008.

-iznos 5,95 EUR od 1. lipanj 2008.

-iznos 3,30 EUR od 1. srpanj 2008.

-iznos 3,96 EUR od 1. kolovoz 2008.

-iznos 5,29 EUR od 1. rujan 2008.

-iznos 21,21 EUR od 1. listopad 2008.

-iznos 12,59 EUR od 1. studeni 2008.

-iznos 16,57 EUR od 1. prosinac 2008.

-iznos 21,88 EUR od 1. siječanj 2009.

-iznos 28,51 EUR od 1. veljača 2009.

-iznos 20,55 EUR od 1. ožujak 2009.

-iznos 23,20 EUR od 1. travanj 2009.

-iznos 21,88 EUR od 1. svibanj 2009.

-iznos 19,22 EUR od 1. lipanj 2009.

-iznos 19,89 EUR od 1. srpanj 2009.

-iznos 19,22 EUR od 1. kolovoz 2009.

-iznos 20,55 EUR od 1. rujan 2009.

-iznos 24,53 EUR od 1. listopad 2009.

-iznos 23,20 EUR od 1. studeni 2009.

-iznos 21,88 EUR od 1. prosinac 2009.

-iznos 27,19 EUR od 1. siječanj 2010.

-iznos 27,19 EUR od 1. veljača 2010.

-iznos 31,17 EUR od 1. ožujak 2010.

-iznos 31,17 EUR od 1. travanj 2010.

-iznos 35,15 EUR od 1. svibanj 2010.

-iznos 37,41 EUR od 1. lipanj 2010.

-iznos 41,39 EUR od 1. srpanj 2010.

-iznos 51,08 EUR od 1. kolovoz 2010.

-iznos 48,69 EUR od 1. rujan 2010.

-iznos 47,09 EUR od 1. listopad 2010.

-iznos 55,06 EUR od 1. studeni 2010.

-iznos 51,08 EUR od 1. prosinac 2010.

-iznos 57,71 EUR od 1. siječanj 2011.

-iznos 58,38 EUR od 1. veljača 2011.

-iznos 55,06 EUR od 1. ožujak 2011.

-iznos 57,98 EUR od 1. travanj 2011.

-iznos 68,99 EUR od 1. svibanj 2011.

-iznos 75,63 EUR od 1. lipanj 2011.

-iznos 78,28 EUR od 1. srpanj 2011.

-iznos 86,25 EUR od 1. kolovoz 2011.

-iznos 72,31 EUR od 1. rujan 2011.

-iznos 70,98 EUR od 1. listopad 2011.

-iznos 68,99 EUR od 1. studeni 2011.

-iznos 69,66 EUR od 1. prosinac 2011.

-iznos 77,49 EUR od 1. siječanj 2012.

-iznos 78,28 EUR od 1. veljača 2012.

-iznos 75,63 EUR od 1. ožujak 2012.

-iznos 76,29 EUR od 1. travanj 2012.

-iznos 77,62 EUR od 1. svibanj 2012.

-iznos 76,29 EUR od 1. lipanj 2012.

-iznos 76,29 EUR od 1. srpanj 2012.

-iznos 74,97 EUR od 1. kolovoz 2012.

-iznos 72,31 EUR od 1. rujan 2012.

-iznos 75,63 EUR od 1. listopad 2012.

-iznos 76,96 EUR od 1. studeni 2012.

-iznos 75,63 EUR od 1. prosinac 2012.

-iznos 70,98 EUR od 1. siječanj 2013.

-iznos 74,97 EUR od 1. veljača 2013.

-iznos 74,97 EUR od 1. ožujak 2013.

-iznos 74,30 EUR od 1. travanj 2013.

-iznos 77,58 EUR od 1. svibanj 2013.

-iznos 49,68 EUR od 1. rujan 2013.

-iznos 74,97 EUR od 1. listopad 2013.

-iznos 72,97 EUR od 1. studeni 2013.

-iznos 73,64 EUR od 1. prosinac 2013.

-iznos 74,97 EUR od 1. siječanj 2014.

-iznos 76,29 EUR od 1. veljača 2014.

-iznos 77,62 EUR od 1. ožujak 2014.

-iznos 66,70 EUR od 1. travanj 2014., sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217 kao pravnom slijedniku VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, Zagreb, da tužitelju RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. prosinca 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od 31. svibnja 2023. navodi da je s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, sklopio 03. travnja 2007. Ugovor o kreditu broj 708397 u iznosu 18.856,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci kreditora koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,10% godišnje te da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržani u tom ugovoru nepošteni i posljedično ništetni, u kojem pravcu upućuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.7. 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 09.4.2015., Rev- 2221/18 od 03.9.2019. i Revt-575/16 od 03.10.2017. pa kako je tuženik u obvezi da mu vrati sve iznose koje je primio temeljem djelomično ništetnih odredaba ugovora o kreditu u smislu čl.323.st.1., čl.1111-1117. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), predlaže u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 24.01.2024. da sud donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da tužitelju na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene kamate i valutne klauzule isplati sveukupno iznos od 3.690,02 eura, iskazano po pojedinim iznosima, sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva, niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz iste, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Karticu prometa (str. 11-18 spisa), Otplatnu tablicu (str. 19-21 spisa), Plan otplate (str. 22-23 spisa), Ugovor (str. 24-29 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka na ročištu 01.10.2024. (str. 375 spisa).

4. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer nije odlučna za ishod ovog spora.

5. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, sukladno s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen u podnesku od 24. siječnja 2024. u cijelosti osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i Volksbank d.d., kao kreditora zaključen 03. travnja 2007. ugovor o kreditu broj 708397 s namjenom kupnje vozila u iznosu 18.856,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz kamatnu stopu od 5,10%, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te valutnu klauzulu, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća,

-da su u otplatnoj tablici i prometnoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

7. U odnosu na prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. U konkretnom slučaju sud je vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, ali je i saslušao tužitelja kao stranku, a na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba. Tužitelj je naveo da je predmetni kredit podigao u svrhu kupnje automobila, da je iz auto kuće upućen kod pravnog prednika tuženika koji ima najbolje uvjete, donio je predračun, obratio se službenici na šalteru koja mu je ponudila Ugovor. Nije bio upozoren na odredbe Ugovora, nisu mu protumačene, ali je naglašeno da je CHF stabilna valuta, odgovarao mu je rok otplate i mjesečna rata, pristao je na kredit koji je potpisan kod bilježnika.

9. Sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir kao bitnu činjenicu, što proizlazi iz iskaza tužitelja, da tužitelj vezano uz predmetni ugovor niti nije bio u mogućnosti niti je pregovarao sa pravnim prednikom tuženika o bitnim sastojcima, već su sve formalnosti oko sklapanja ugovora obavljene preko referenta. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan te je sud tužitelju dosudio zatraženi iznos temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), i to čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. čl. i 323.ZOO-a te čl.502. a i c ZPP-a, pri čemu se upućuje i na stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2019. broj: Rev-3142/18, te je odlučeno kao u izreci pod I.

10. Tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, koju je sud prihvatio te je dosudio tužitelju iznos od 3.690,02 eur pri čemu su pojedinačni iznosi i datumi plaćanja navedeni u tužbi, odnosno podnesku tužitelja od 24.01.2024.

11. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja dospijeva 01. svibnja 2007.g., a da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17), pa kako je tužitelj podnio tužbu 31. svibnja 2023.g., prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

12. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužitelju da vrati sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se smatra nepoštenim stjecateljem. Kako tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, proizlazi da ukupna razlika između anuiteta s osnove promjene kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos s obzirom na utuženo razdoblje, sve prema pojedinim mjesečnim iznosima i datumima dospijeća pobliže navedenim u tužbi i podnesku tužitelja od 24.01.2024., sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to temeljem odredbe čl. 323 st. 1, čl. 1111 st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja u sporu.

14. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, sastav podneska od 24.1.2024. prema Tbr. 8/1 - 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 09.5.2024. i 01.10.2024.. prema Tbr. 9/1 – po 200,00 eura, što ukupno iznosi 800,00 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 200,00 eura pa je priznati trošak tužitelju 1.000,00 eur. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod II. U Zagrebu 02. prosinca 2024. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.