Posl.br. Gž Ovr 510/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari predlagateljice osiguranja VDE iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nadi Milić odvjetnici iz Zagreba, protiv protivnika osiguranja VD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi prijedloga za određivanje privremene mjere, odlučujući po žalbi, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Ovr 622/2023 od 30. kolovoza 2023., 2. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice osiguranja Sijtske DD, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj Ovr 622/2023 od 30. kolovoza 2023.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagateljice osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem, odbijen je prijedlog predlagateljice osiguranja za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 35.000,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te troškova postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uknjižbom založnog prava u korist predlagateljice osiguranja na nekretninama pobliže opisanim u izreci pobijanog rješenja.

2.Protiv citiranog rješenja, žalbu podnosi predlagateljica osiguranja iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a) koji se propis primjenjuje sukladno čl. 21. st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 i dr., u daljnjem tekstu OZ-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje, u granicama žalbenih razloga predlagateljice osiguranja, prema prosudbi ovog suda, nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, sadržanih u čl.354. st.2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl.365. st.2. ZPP- a u svezi čl. 21. st.1. OZ-a, kao ni postupovna povreda iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, budući da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.Nisu osnovani navodi predlagateljice osiguranja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Donoseći pobijanu odluku, prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje da je predlagateljica osiguranja podnijela tužbu pod poslovnim brojem P 843/2024 radi isplate iznosa od 35.000,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, čime da je učinila vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine prema protivniku osiguranja.

U odnosu na opasnost da bi bez određivanja predložene privremene mjere, protivnik osiguranja spriječio odnosno znatno otežao naplatu odnosno ostvarenje tražbine predlagateljice, sud prvog stupnja utvrđuje da ista u konkretnom slučaju nije predložila kao sredstvo osiguranja mjeru iz čl. 345. st.1. OZ-a, jer da kao sredstvo osiguranja traži uknjižbu odnosno podredno predbilježbu založnog prava na nekretninama, dok da je čl. 345. st.2. OZ-a izričito propisano da se privremenom mjerom ne stječe založno pravo, odnosno da ona privremena mjera koju predlaže predlagateljica osiguranja nije mjera osiguranja kojom se postiže svrha osiguranja, točnije naplata tražbine.

Osim toga, sud utvrđuje i to da predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim da bi bez određivanja predložene privremene mjere, protivnik osiguranja spriječio odnosno znatno otežao naplatu tražbine predlagateljice. U svezi sa time, sud prvog stupnja, drži da tvrdnja predlagateljice o tome da protivnik osiguranja nema druge imovine osim one koja je predmet ovog postupka, nije dostatno uvjerljiva, budući da u samoj tužbi tvrdi da je protivnik osiguranja vlasnik poslovnih udjela u trgovačkim društvima, iz kojih da protivnik osiguranja ostvaruje određena imovinska prava, kao ni iz imovine koje drži u posjedu i onemogućava predlagateljicu osiguranja u ostvarivanju njenih suvlasničkih ovlaštenja.

Shodno svemu tome, prvostupanjski je sud stava da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 344. OZ-a za određivanje predložene privremene mjere, pa odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

8.1.Polazeći od prednje izloženog, pogrešnim drži ovaj sud tumačenje predlagateljice osiguranja da pobijano rješenje nije pravno osnovano, ponajprije glede zaključka suda o nepodobnosti prijedloga predbilježbom založnog prava, smatrajući da to nije u koliziji s čl. 345. st.1. OZ-a.

Naime, čl. 344. st.1. OZ-a, propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

Nadalje je čl. 345. st.1. OZ-a propisano koje se sve mjere mogu odrediti radi osiguranja novčane tražbine, sa time da među njima nije izrijekom navedena uknjižba odnosno predbilježba založnog prava u korist predlagatelja osiguranja. Što više, st.2. istog članka, izrijekom propisuje da se privremenom mjerom ne stječe založno pravo.

8.2.Cijeneći citirane zakonske odredbe, kao i sadržaj predložene privremene mjere, ovaj sud drži da je u konkretnoj pravnoj situaciji, prvostupanjski sud pravilno protumačio pravno relevantne odredbe OZ-a, te u konačnici zaključio da privremena mjera koju predlaže predlagateljica osiguranja nije mjera osiguranja kojom se postiže svrha osiguranja, točnije naplata tražbine.

8.3.Nastavno tome, neutemeljenim se ukazuje prema uvjerenju ovog suda, žalbena tvrdnja predlagateljice osiguranja da njen prijedlog nije u koliziji sa čl. 345. st.1. OZ-a.

U svezi toga, valja naglasiti da se sadržaj čl. 345. st.1. OZ-a, ne može cijeniti, bez da se uzme u obzir i st.2. istog članka, odnosno da se st.1. i 2. tog članka, trebaju sagledati kao cjelina, te se tek u tom slučaju, nameće zaključak da privremena mjera koju je predložila predlagateljica osiguranja, nije takva mjera osiguranja kojom se postiže svrha osiguranja, što je u ovom slučaju naplata tražbine, kako je to ispravno utvrdio i prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke.

9.U kontekstu do sada iznesenih razloga, pravno irelevantnim drži ostale žalbene navode predlagateljice osiguranja kojima pobija pravilnost stajališta suda prvog stupnja glede postojanja pretpostavki iz čl. 344. OZ-a, točnije obveze predlagatelja osiguranja što mora učiniti vjerojatnim u smislu te zakonske odredbe, upirući pri tome na dokazne prijedloge iznesene u tužbi i prijedlogu za određivanje privremene mjere.

To stoga jer čak i da je predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, prosudba je ovog suda da se u konačnici ipak ne bi moglo prihvatiti prijedlog iste zbog razloga sadržanih u točkama 8.1.-8.3. ovosudnog obrazloženja.

10.Budući da predlagateljica osiguranja svojim žalbenim tvrdnjama ni na koji način nije dovela u dvojbu pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, to se pobijano rješenje ukazuje pravilnim i utemeljenim na zakonu.

11.Zbog iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu, te potvrditi prvostupanjsko rješenje primjenom čl. 380. t.2. u svezi čl. 21. st.1. OZ-a.

12.Predlagateljici osiguranja nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer ista nije uspjela u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 2. prosinca 2024.

Sutkinja

Svjetlana Pražić