REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1999/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Olujić, odvjetnik u Splitu, Narodni trg 2, protiv 1. tuženika PIK-ESOP d.o.o. iz Rijeke, Krešimirova 26, OIB: 48434719726, 2. tuženika HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. tuženika GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Nevenu Mariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bradvica, Marić, Wahl, Cesarec d.o.o. u Zagrebu, Miramarska 24, radi sklapanja ugovora, odlučujući o žalbi prvo do trećetuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-444/2023-10 od 16. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvo do trećetuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-444/2023-10 od 16. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom navedenoj u izreci ove presude prvostupanjski sud je naložio tuženicima da s tužiteljem sklope Ugovor o kupoprodaji dionica (jer će u protivnom taj ugovor zamijeniti presuda) tako da tužitelj prodaje tuženicima 1000 redovnih dionica društva PIK d.d. iz Rijeke, Krešimirova 26, OIB: 40174736344, oznake PIKR-R-A nominalne vrijednosti jedne dionice 17,92 EUR s time da je kupoprodajna cijena po jednoj dionici 17,92 EUR odnosno da tuženici kao kupcu solidarno isplate cijenu u ukupnom iznosu od 19.920,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. kolovoza 2023. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u članku 2. Ugovora koji je sastavni dio izreke presude (točka I. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tuženicima da solidarno naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.225,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2024. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude (točka II. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbe članka 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine” broj: 109/07, 36/09, 108/12, 90/13, 99/13 i 148/13) jer je rješenjem Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga Klasa: UP/I- 976-04/21-02/01, Ur. broj: 326-01-60-62-21-8 od 15. travnja 2021. nastala za tuženike obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva PIK d.o.o., što je učinio samo prvotuženik (i to po cijeni od 49,00 kn / 6,50 EUR po dionici), no kako je po kasnijem rješenju Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga Klasa: UP/I-976- 02/21-02/03 od 7. travnja 2022. sa str. 67. -74. spisa odbijen zahtjev (ovdje) prvotuženika za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje prema kojoj je ponuđena cijena od 49,00 kn po dionici jer minimalna cijena po kojoj je ponuditelj sukladno članku 16. stavcima 2., 3. i 6. Zakona o preuzimanju dioničkih društava obvezan ponuditi za kupnju iznosi 134,99 kn po dionici (naime, u vrijeme nastanka obveze objavljivanja ponude ciljnog društva 13. veljače 2019. dionice ciljnog društva su vrednovane u tom iznosu), to je sud prvog stupnja sukladno navedenom rješenju Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga odredio sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica po toj cijeni; pri tome, sud prvog stupnja je sve navode tuženika iznesene tijekom postupka ocijenio neodlučnim za presuđenje u ovoj pravnoj stvari budući da je navedeno rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga potvrđeno presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-545/2022-5 od 29. kolovoza 2022 i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4280/2022-2 od 1. ožujka 2023., pa s obzirom na to da je sud vezan za upravne akte u granicama njihove pravomoćnosti te da su i Upravni sud u Rijeci i Visoki upravni sud Republike Hrvatske svoje odluke utemeljili na činjeničnom utvrđenju iz obrazloženja prema kojem cijena dionica treba iznositi 134,99 kn, to je u sud u parničnom postupku vezan upravo tom cijenom i obvezom nastalom za tuženike. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli svi tuženici pobijajući je u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelji u žalbi u bitnom navode da je sud pogrešno utvrdio da je za tuženike nastala obveza za davanje obveze ponude za preuzimanje te da cijena dionice ciljnog društva iznosi 134,99 kn odnosno 17,92 EUR. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da se sud samo oslonio na rješenje HANFA-e u pogledu nastanka obveze za davanje obvezne ponude za preuzimanje te da cijena dionice ciljnog društva iznosi 17,92 EUR. Dakle, sud nije kritički analizirao rješenje HANFA-e niti je obrazložio osnovanost prigovora tuženika u vezi pogrešnih utvrđenja suda. Zato je sud prihvaćajući rješenje HANFA-e koje je po svom sadržaju nezakonito, pogrešno primijenio materijalno pravo te pogrešno utvrdio činjenično stanje. U odnosu na obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje žalitelji ističu kako je HANFA neosnovano odredila obvezu tuženicima za objavljivanje ponude za preuzimanjem ciljnog društva temeljem primjene odredaba članka 42. stavaka 7. i 8. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o preuzimanju dioničkih društava te ističu da je pri donošenju rješenja HANFA-e došlo do grube i teške povrede primjene prava u konkretnom slučaju te da cijena dionice ciljnog društva u prvostupanjskoj presudi nije točno utvrđena budući da ta cijena nije 134,99 kn (17,92 EUR) nego 49,00 kn (6,50 EUR) po dionici te je zato prvostupanjska presuda u tom dijelu nezakonita. Naime, u pogledu cijena dionice ciljnog društva sud je bez prigovora prihvatio stajalište HANFA-e, no prema mišljenju žalitelja ta je cijena nepravilno utvrđena. U nastavku žalbe žalitelji ističu zbog čega je, prema njihovu mišljenju rješenje HANFA-e nezakonito i da je ispravna cijena ona iz elaborata o procjeni fer vrijednosti dionice ciljnog društva koji je revidiran od strane ovlaštenog revizora, a koja iznosi 49,00 kn (6,50 EUR). Tuženici predlažu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da prihvati njihovu žalbu, preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naloži tužitelju plaćanje parničnog troška te trošak žalbe i žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 837,66 EUR. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba svih tuženika nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Odredbom članka 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava je propisano ako ponuditelj, nakon nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, neovisno o tome je li ista utvrđena rješenjem Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga sukladno odredbama tog Zakona, u zakonskom roku ne podnese uredan zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje ili mu Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odbije ili odbaci zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje ili nakon što mu je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odobrila zahtjev za objavljivanje ponude za preuzimanje, ne objavi ponudu za preuzimanje, pod uvjetima i na način iz toga Zakona, svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje.

Prema tome, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da nakon nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje i nakon što, između ostalog, ponuditelj(i) ne podnesu uredan zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje ili mu (im) Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odbije zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje, svaki dioničar ciljnog društva može zahtijevati od mjesno nadležnog trgovačkog suda obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica s ponuditeljem i to pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje.

5. U konkretnom predmetu, a što je između stranaka nesporna činjenica, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga je na temelju odredbe članka 48. Zakona o preuzimanju dioničkih društava donijela rješenje Klasa: UP/I 976-04/21- 02/01 od 15. travnja 2021. kojim je utvrđeno da je za tuženike nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje dioničkog društva PIK d.d. te im je naloženo da u roku od 90 dana od primitka rješenja u skladu s odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava podnesu toj Agenciji zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva PIK d.d. (str. 52. spisa). Nadalje, nesporno je da je zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude podnio jedino prvotuženik i da je njegov zahtjev odbijen rješenjem Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga Klasa: UP/I-976- 02/21-02/03 od 7. travnja 2022. jer je ponuđena cijena od 49,00 kuna po svakoj dionici iz zahtjeva niža od cijene po dionici koje su tuženici posredno stjecali u iznosu od 134,99 kn. Prema tome, kao što to i prvostupanjski sud pravilno navodi u obrazloženju pobijane presude, prema navedenom rješenju Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 7. travnja 2022. minimalna cijena koju je ponuditelj sukladno članku 16. stavcima 2., 3. i 6. Zakona o preuzimanju dioničkih društava obvezan ponuditi u ponudi za preuzimanje je cijena od 134,99 kn po dionici.

Nadalje, premda je protiv navedenog rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga podnesena upravna tužba, ta je tužba odbijena presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-545/2022-5 od 29. kolovoza 2022., a navedena presuda je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4280/22-2 od 1. ožujka 2023. Slijedom navedenog, budući da pravomoćna rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, a kako to i prvostupanjski sud pravilno navodi u obrazloženju pobijane presude, predstavljaju rješenje prethodnog pitanja o kojem ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, to sud u postupku kojim se nalaže ponuditelju/ponuditeljima da s dioničarom sklope ugovor o prodaji dionica više ne ispituje jesu li zakonita rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga u odnosu na cijenu koju ponuditelj mora platiti za dionicu i tko je (sve) ponuditelj.

Prema tome, budući da je nadležno tijelo (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga) pravomoćno odlučila i o obvezi sva tri tuženika na objavljivanje ponude za preuzimanje te je u upravom postupu utvrđeno da su tuženici posredno stjecali dionice po cijeni od 134,99 kn po dionici zbog čega je upravo iz tog razloga u upravnom postupku odbijen zahtjev prvotuženika za objavljivanje ponude za preuzimanje po cijeni od 49,00 kn po dionici, to sud u ovom postupku više ne može ispitivati je li odluka nadležnog tijela zakonita niti može kao prethodno pitanje ispitivati tko su ponuditelji i po kojoj cijeni moraju objaviti ponudu za preuzimanje. Naime, kao što to i prvostupanjski sud pravilno navodi u obrazloženju pobijane presude, sudovi su vezani za upravne akte u granicama njihove pravomoćnosti. Prema tome, budući da je upravo ranije navedenim rješenjem Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga odbijen zahtjev prvotuženika za odobrenje za objavljivanje ponude za preuzimanje društva PIK d.d. po cijeni od 49,00 kn (6,50 EUR) po dionici jer je odredbom članka 16. stavka 2. Zakona o preuzimanju dioničkih društava propisano da u ponudi za preuzimanje cijena ne može biti niža od najviše cijene po kojoj su ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički stekli dionice s pravom glasa u razdoblju od jedne godine prije dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, uključujući i stjecanje na temelju kojeg je za ponuditelja i/ili osobe koje s njim djeluju zajednički nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje, a ta je cijena iznosila 134,99 kn po dionici (što je utvrđeno u upravnom postupku), to je sud prvog stupnja pravilno naložio tuženicima sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica po cijeni od 134,99 kn (17,92 EUR) po dionici. Nadalje, budući da je tužitelj imatelj ukupno 1000 dionica trgovačkog društva PIK d.d., a što također između stranaka nije sporno, to je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženike na sklapanje Ugovora o kupoprodaji dionica prema kojoj ukupna cijena tih dionica iznosi 17.920,00 EUR. Slijedom navedenog, žalbu svih tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 2. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Kamelija Parać