REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3810/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE iz Zagreba, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika H. G. L. TOMO d.o.o. iz Bjelovara, Pavleka Miškine 11/3, OIB 88457258498, kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Figač-Gregurić, odvjetnica u Bjelovaru, Mihanovićeva 15b, radi isplate iznosa od 11.509,33 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-86/2023-15 od 1. ožujka 2024., 2. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-86/2023-15 od 1. ožujka 2024. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbacuje se tužiteljeva žalba podnesena protiv točke III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-86/2023-15 od 1. ožujka 2024., kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja sud prvog stupnja je odlučio da se tužba smatra povučenom te je naložio tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.809,79 EUR (točke I. i II. izreke rješenja). Istim rješenjem prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR (točke III. izreke rješenja). Tako je prvostupanjski sud riješio sukladno odredbi članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19) jer uredno pozvani tužitelj nije pristupio ročištu za glavnu raspravu od 1. ožujka 2024., a tuženik se na tom ročištu nije upustio u raspravljanje. Nadalje, odluke o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio primjenom odredbi članka 158. stavka 1. Zakona o parničnom postupku dosuđujući tuženiku troškove postupka koji su bili potrebni za vođenjem tog postupka.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj ne navodeći pri tome žalbene razloge. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je 6. ožujka 2024. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje temeljem odredbe članka 117. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj ističe da njegova punomoćnica FČ opravdano nije pristupila na zakazano ročište za glavnu raspravu koja je trebala biti održana 1. ožujka 2024. te da je sud za dan 17. travnja 2024. zakazao ročište povodom tužiteljeva prijedloga za povrat u prijašnje stanje pa stoga tužitelj opreza radi ulaže žalbu na pobijano rješenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Tužiteljeva žalba djelomično nije osnovana, a djelomično je nedopuštena.
Ispitavši pobijano rješenje temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku u dijelu u kojem je donio odluku o presumiranom povlačenju tužbe te u dijelu u kojem je naložio tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.
4. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Pž-2514/2024 od 29. srpnja 2024. (kojom je potvrdio prvostupanjsko rješenje o odbijanju prijedloga tužitelja za povrat u prijašnje stanje) na str. 553.-558. spisa, između ostalog, naveo da su ročištu sazvanom za 31. siječnja 2024. pristupile obje stranke te je tada tužitelju raspravnim rješenjem naloženo da u roku od osam dana uredi tužbu i tužbeni zahtjev sukladno uputi iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5442/21 od 4. srpnja 2023.; ujedno je na tom ročištu sud prvog stupnja sazvao novo ročište za dan 1. ožujka 2024. u 9,00 sati što su stranke tada primile na znanje. Nadalje, iz spisa proizlazi da tužitelj, premda je podneskom od 7. veljače 2024. uredio tužbu i tužbeni zahtjev, nije pristupio ročištu za glavnu raspravu od 1. ožujka 2024. niti je svoj izostanak opravdao, a prisutni tuženik (njegov punomoćnik) se na tom ročištu nije želio upustiti u raspravljanje što proizlazi iz zapisnika s tog ročišta sa str. 517. spisa. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje.
5. Prvostupanjski je sud pravilno donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe sukladno odredbi članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, a koja odredba se sukladno članku 116. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 70/19) primjenjuje na sve postupke koji su pokrenuti (i) prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 25/13).
Naime, prema članku 295. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.
Prema tome, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kada ročištu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu. Međutim, iako (tadašnji) Zakon o parničnom postupku (a za razliku od sada važeće odredbe članka 295. stavka 2. tog Zakona koja odredba je izmijenjena člankom 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine” broj 88/22) ne spominje slučaj kada samo tuženik pristupi ročištu te se ne želi upustiti u raspravljanje, a tužitelj je uredno pozvan, mišljenje je ovog suda da su i tada ispunjene zakonske pretpostavke za presumirano povlačenje tužbe.
Naime, ovaj sud kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-3838/18 od 9. siječnja 2019. smatra da u situaciji kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku. Dakle, u takvim okolnostima za zaključiti je da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom, tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao (neopravdano je izostao), a tuženik time što se na istom ročištu nije htio upustiti u raspravljanje. U takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu jer sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati, pa je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, a što je sud dužan utvrditi deklaratornim rješenjem.
Žalbeni navod tužitelja da je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje jer punomoćnica tužitelja FČ opravdano nije pristupila ročištu za glavnu raspravu sazvanu za 1. ožujka 2024. je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
Nadalje, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 158. stavka 1. Zakona o parničnom postupku obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak potreban za vođenjem ovog spora, što uostalom ni tužitelj u žalbi posebno ne osporava.
Stoga je tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u točkama I. i II. izreke, a na temelju odredbe članka 380. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.
6. Međutim, u dijelu u kojem tužitelj žalbom pobija točku III. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR, ovaj sud nalazi da tužitelj nema pravni interes žalbom pobijati taj dio presude jer je tim dijelom presude uspio u sporu. Zbog navedenog, u tom dijelu tužiteljeva žalba je nedopuštena u smislu odredbe članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku jer žalitelj usvajanjem njegove žalbe protiv tog dijela prvostupanjske odluke ne bi postigao povoljniju pravnu zaštitu od one koju mu je pružio prvostupanjski sud.
Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu u dijelu kojim pobija točku III. izreke prvostupanjske presude je valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe članka 380. točke 1. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 2. prosinca 2024.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
