Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1596/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Ivanu Miroševiću odvjetniku u Splitu, protiv tuženih 1. ĐM iz [adresa], IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Medaku, odvjetniku u Splitu, 2. FM iz [adresa] i 3. CMD iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja pravovaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2574/2021 od 26. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2574/2021 od 26. lipnja 2024., u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužiteljima tuženiku ĐM naknaditi trošak postupka od 6.938,75 eur uz pripadajuću zateznu kamatu.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke u kojem je tužiteljima naloženo ĐM naknaditi trošak od 4.281,25 s pripadajućom zateznom kamatom te sudi:

Odbija se zahtjev tuženika ĐM za naknadu troškova postupka od 4.281,25 eur.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke pred svjedocima koju je, 10. rujna 1996., u Splitu sačinio oporučitelj RM, a koja je proglašena 24. veljače 1999. u ostavinskom postupku, koji se pri Općinskom sudu u Splitu vodi pod posl.br. O- 1731/1997 (točka I. izreke) te je tužitelju naloženo tuženima naknaditi trošak postupka od 11.220,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu podnose tužitelji, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, dalje ZPP) te predlažu pobijanu presudu ukinuti te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku uz izvođenje dokaza na ročištu pred drugostupanjskim sudom.

3. Odgovorom na žalbu tuženik CM osporava žalbene navode te predlaže potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja, kao zakonskih nasljednika pok. PM, da se oporuka pok. RM, koja je proglašena 24. veljače 1999., utvrdi nevaljanom.

6. Iz prvostupanjske presude te stanja spisa proizlazi:

-da je RM umro **.**.1997.,

-da se iza njega vodio ostavinski postupak pod posl.br. O-1731/97, u kojem je postupku proglašena njegova oporuka od 10. rujna 1996., i to dana 24. veljače 1999.,

-da je nasljednica PM na ročištu 24. veljače 1999. nasljedničkom izjavom izjavila da traži nužni dio, a o valjanosti forme oporuke da će se naknadno očitovati,

-da je nasljednica PM podneskom koji je bio zaprimljen 19. travnja 1999. priznala predmetnu oporuku i prihvatila se nasljedstva,

-da je nasljednica PM rješenjem posl. br. O-1731/97 od 30. ožujka 2009. bila upućena da u roku 30 dana pokrene parnicu radi utvrđenja pravne valjanosti oporuke i sastava ostavinske imovine te je u tom postupku istim rješenjem bio određen i prekid postupka,

-da je u ostavinskom postupku iza pok. RM doneseno rješenje o nasljeđivanju pod posl.br. O-1603/2009, dana 30. studenog 2011. te su temeljem oporuke proglašeni nasljednici iza pok. RM, a iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da nasljednica PM nije u ostavljenom roku pokrenula parnicu na koju je bila upućena.

7. Prvostupanjski sud ističe da je po službenoj dužnosti dužan paziti je li protekao prekluzivni rok iz čl. 29. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' br. 48/2003 s izmjenama i dopunama, dalje ZN) za podnošenje predmetne tužbe.

8. U tom kontekstu ocjenjuje da su tužitelji tužbu radi utvrđivanja pravne nevaljanosti Oporuke pred svjedocima od 10. rujna 1996. podnijeli 15 godina nakon smrti ostavitelja RM (ostavitelj je umro **.**.1997., a tužba je podnesena 31.10.2012.) i 13 godina nakon njenog proglašenja na ročištu od 24. veljače 1999. (prvostupanjski sud očito omaškom navodi datum - 09.09.2016.)

9. Stoga prvostupanjski sud ocjenjuje da pravni prednik tužitelja pok. PM nije u zakonskom roku od 10 godina od proglašenja oporuke pokrenula postupak na koji je upućena rješenjem posl.br. O-1731/97 od 30. ožujka 2009. te da ga nakon proteka roka od 10 godina od proglašenja oporuke ne mogu pokretati ni tužitelji kao njeni pravni sljednici.

10. Ističe da iz sadržaja Izvoda iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) održane 5. ožujka 2004., broj: Su-IV- 222/04 od 5. ožujka 2004., proizlazi da je zauzeto stajalište da „Rok iz odredbe čl.82. Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71 i 47/78) prekluzivni je rok na koji sud pazi po službenoj dužnosti“.

11. Nadalje navodi, da ako sud ne odbaci tužbu zbog prekluzije mora je odbiti zbog razloga što su tužitelji njome u stvari izmijenili nasljedničku izjavu njihove pravne prednice PM koju je dala u podnesku od 19.04.1999. i na zapisnik od 24. veljače 2000.

12. PM da je u danoj nasljedničkoj izjavi jasno potvrdila da se prihvaća nasljedstva koje joj pripada temeljem Oporuke od 10. rujna 1996. , stoga da se ne može nakon 15 godina u ovome parničnom postupku mijenjati jednom dana nasljednička izjava te odbija tužbeni zahtjev.

13. Donošenjem pobijane presude nije počinjena nit jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. U presudi je prvostupanjski, temeljem provedenih i obrazloženih dokaza, iznio jasan stav i razloge za donošenje pobijane presude te nisu počinjene niti povrede iz. čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP-a, kao niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. budući da je presudu moguće ispitati.

14. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjskom spisu ne prileži ostavinski spis vođen iza smrti pok. RM valja istaknuti da spisu prileži sva dokumentacija koja je relevantna i potrebna za utvrđivanje činjenica pa tako i sve relevantne odluke i zapisnici iz navedenog ostavinskog spisa.

15. Iako je prvostupanjski sud u obrazloženju, kao datum proglašenja oporuke napisao pogrešan datum, iz izreke pobijane presude, zapisnika s ročišta u postupku O-1731/97 od 24. veljače 1999., nedvojbeno proizlazi da je od proglašenja oporuke do podnošenja predmetne tužbe protekao rok od 13 godina, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

16. Zastarijevanje zahtjeva za poništenje oporuke zbog nedostatka oblika prekinuto je osporavanjem oporuke, te ono ponovno počinje teći od pravomoćnosti rješenja o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju zakonskih nasljednika na parnicu, dakle od pravomoćnosti rješenja kojim je prednica tužitelja upućena na parnicu, koje je rješenje doneseno 30. ožujka 2009.

17. Međutim, pravilno prvostupanjski sud ističe da je PM priznala oporuku ostavitelja i prihvatila se nasljedstva temeljem predmetne oporuke, u konačnici nije ostvarila svoje pravo na koje je bila upućena rješenjem od 30. ožujka 2009. te je iza pok. RM doneseno i rješenje o nasljeđivanju.

18. Pravilno iznosi prvostupanjski sud da je stajalište sudske prakse da, nakon što je nasljedniku predočena oporuka i nakon što je priznao njezinu valjanost, zahtijevajući nužni dio, više ne može osporavati valjanost takve oporuke niti u ostavinskom postupku tražiti ništa drugo od onoga što je traženo danom nasljedničkom izjavom.

19. Tužitelji, kao nasljednici pok. PM, inače zakonske nasljednice pok. RM, stupili su u njenu poziciju te ih nasljednička izjava njihove prednice obvezuje, a danom nasljedničkom izjavom PM izgubili su pravo osporavati valjanost oporuke, dok u ostavinskom postupku iza pok. RM imaju pravo ostvarivati, sukladno njenoj nasljedničkoj izjavi, pravo na nužni dio.

20. Prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

21. Žalbenim navodima tužitelji osnovano ukazuju na propuste u odnosu na dosuđene troškove postupka.

22. Treba navesti da je čl. 161. st. 3. ZPP-a propisano da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove postupka, a u konkretnom slučaju tužitelji svoj zahtjev temelje na pravima zajedničkog prednika te su u tom smislu solidarni i u obvezi naknade troškova postupka.

23. Međutim, osnovano tužitelji ukazuju na pogrešnu primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 dalje Tarifa) u odnosu na troškove sastava podnesaka koje je prvostupanjski sud prihvatio.

24. I po ocjeni ovog suda ne radi se o podnescima na koje se ima primijeniti odredba Tbr.8. t. 1. Tarife ili kao za podnesak od 12.12.2022. Tbr. 2. , već Tbr.8.t.3. Tarife, s tim da je osnovan žalbeni navod da spisu niti ne prileži podnesak od 12.12.2022 te je za taj podnesak u cijelosti valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška.

25. Stoga, prvotuženiku za sastav tih četiri podnesaka pripada pravo na naknadu od od 125,00 eur po podnesku (500,00 eur uz PDV 25% 125,00 eur, ukupno 625,00), a ne 500,00 eur za 4 podneska i 250,00 za jedan (2.250,00 eur uz PDV 25% 562,50 eur, ukupno 2.187,50 eur) te je stoga valjalo i u tom dijelu preinačiti zahtjev za naknadu troškova i prvotuženikov zahtjev odbiti po navedenim radnjama za iznos od 1.968,75 eur.

26. Također i ovaj sud ocjenjuje da prvotuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova sastava prijedloga za ponavljanje postupka, sastava žalbe na odluku prvostupanjskog suda te sastava revizije, sve vezano uz postupak ponavljanja postupka u kojem prvotuženik nije uspio, kao ni trošak zastupanja na ročištu održanom povodom tog prijedloga, a koje je radnje prvotuženiku dosuđena naknada od ukupno 2.626,00 eur uz PDV 25% 656,50 eur te je i u tom dijelu odbijen zahtjev prvotuženika za naknadu troška od ukupno 3.282,50 eur.

27. Prvotuženiku ne pripada niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude kojem nije bio prisutan, u ukupnom iznosu od 100,00 eur, uz PDV 25% 25,00 eur, odnosno ukupno 125,00 eur.

28. Slijedom navedenog preinačena je odluka o troškovima postupka i zahtjev je prvotuženika odbijen za ukupno 4.281,25 eur.

29. Tužiteljima, budući da osim u dijelu sporednog potraživanja – troškova postupka, nisu uspjeli u žalbenom postupku nije priznat trošak sastava žalbe.

30. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 2. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec