Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-821/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje tužitelj) HU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Josip Janković, Mate Burazin, Daro Banić i Tomislav Horački iz Karlovca, protiv tuženika-protutužitelja (dalje tuženik) INA – Industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB 27759560625, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na posao te radi sudskog raskida ugovora, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj: Pr-389/2016-61 od 28. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj: Pr-389/2016-61 od 28. svibnja 2021., u točki I. izreke te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 30.03.2015.g. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i to ugovora o radu broj 210-354289/13-H s primjenom od 01.02.2013.g. sklopljenog između tužitelja HU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženog INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. Zagreb, Av. V. Holjevca 10, pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao prodavača na benzinskoj postaji u Regiji Zagreb te mu prizna sva prava iz radnog odnosa kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo, te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 378.609,96 kn uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje tekući na pojedine iznose od različitih datuma pa do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14 % godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88 % godišnje, od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68 % godišnje, od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41 % godišnje, od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g. po stopi od 7,09 % godišnje, od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54 % godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30 % godišnje, od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89 % godišnje, a od 01.01.2021.g. pa do isplate po stopi od 5,75 % godišnje, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 4.801,98 kn tekući od 16.06.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 7.262,88 kn tekući od 16.07.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 7.238,41 kn tekući od 16.08.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 7.289,69 kn tekući od 16.09.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 7.262,88 kn tekući od 16.10.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 7.262,88 kn tekući od 16.11.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 7.289,69 kn tekući od 16.12.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 7.238,41 kn tekući od 16.01.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 7.289,69 kn tekući od 16.02.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 7.289,69 kn tekući od 16.03.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 5.219,22 kn tekući od 16.04.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 5.103,00 kn tekući od 16.05.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 5.292,45 kn tekući od 16.06.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 5.754,68 kn tekući od 16.07.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 4.941,00 kn tekući od 16.08.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 5.398,83 kn tekući od 16.09.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 5.014,64 kn tekući od 16.10.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 5.450,14 kn tekući od 16.11.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 4.937,32 kn tekući od 16.12.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 4.937,32 kn tekući od 16.01.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 5.346,00 kn tekući od 16.02.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 5.200,00 kn tekući od 16.03.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 5.081,84 kn tekući od 16.04.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 5.024,30 kn tekući od 16.05.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 5.017,16 kn tekući od 16.06.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 5.024,30 kn tekući od 16.07.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 5.032,13 kn tekući od 16.08.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 5.017,16 kn tekući od 16.09.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 5.032,13 kn tekući od 16.10.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 5.423,31 kn tekući od 16.11.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 5.091,97 kn tekući od 16.12.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 5.288,14 kn tekući od 16.01.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 5.155,82 kn tekući od 16.02.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 5.031,10 kn tekući od 16.03.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 5.091,95 kn tekući od 16.04.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 5.982,42 kn tekući od 16.05.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 5.388,28 kn tekući od 16.06.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 5.936,15 kn tekući od 16.07.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 4.970,46 kn tekući od 16.08.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 5.451,65 kn tekući od 16.09.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 4.954,47 kn tekući od 16.10.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 5.486,09 kn tekući od 16.11.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 4.886,55 kn tekući od 16.12.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 4.772,16 kn tekući od 16.01.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 4.813,87 kn tekući od 16.02.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 4.634,25 kn tekući od 16.03.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 4.587,96 kn tekući od 16.04.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 5.829,26 kn tekući od 16.05.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 5.124,29 kn tekući od 16.06.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 5.748,85 kn tekući od 16.07.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 5.357,33 kn tekući od 16.08.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 5.573,43 kn tekući od 16.09.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 5.108,21 kn tekući od 16.10.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 5.194,21 kn tekući od 16.11.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 4.980,60 kn tekući od 16.12.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 5.549,07 kn tekući od 16.01.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 5.769,40 kn tekući od 16.02.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 5.315,55 kn tekući od 16.03.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 5.777,76 kn tekući od 16.04.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 7.190,33 kn tekući od 16.05.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 7.344,49 kn tekući od 16.06.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 6.538,35 kn tekući od 16.07.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 6.118,97 kn tekući od 16.08.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 6.919,07 kn tekući od 16.09.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 5.806,48 kn tekući od 16.10.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 5.209,43 kn tekući od 16.11.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 2.474,79 kn tekući od 16.12.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 4.683,47 kn tekući od 16.01.2021.g. pa do isplate, te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati neto iznos od 15.000,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 8,14 % tekući počevši na različite iznose od različitih datuma do 31.12.2015.g., od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88 % godišnje, od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68 % godišnje, od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41 % godišnje, od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g. po stopi od 7,09 % godišnje, od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54 % godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30 % godišnje, od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89 % godišnje, a od 01.01.2021.g. pa do isplate po stopi od 5,75 % godišnje, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 2.500,00 kn tekući od 16.12.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 2.500,00 kn tekući od 16.12.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 2.500,00 kn tekući od 16.12.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 2.500,00 kn tekući od 16.12.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 2.500,00 kn tekući od 16.12.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 2.500,00 kn tekući od 16.12.2020.g. pa do isplate, a ujedno se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 100.000,00 kn (sto tisuća kuna) uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 5,75 % godišnje, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekući počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 28. svibnja 2021. pa do isplate, sve to u roku od 8 dana''.

II. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje točka II. izreke citirane prvostupanjske presude.

III. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u točki III. 1. izreke.

IV. Prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se točka III. 2. izreke citirane prvostupanjske presude te sudi:

Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak postupka od 16.373,17 eur, s pripadajućom zateznom kamatom koja po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a teče od 2. prosinca 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak sastava žalbe od 1.562,50 eur, u roku 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom se presudom utvrđuje da nije dopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 30. ožujka 20215., zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa te je tuženiku naloženo tužitelja vratiti na rad i priznati mu sva prava iz radnog odnosa te mu isplatiti 378.609,96 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i daljnjih 15.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naknaditi mu trošak postupka 100.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (točka II. izreke).

2. Točkom III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 1. veljače 2013. te zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

3. Žalbu protiv točke II. izreke prvostupanjske presude podnosi tužitelj, pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik žalbom pobija točke I i III izreke prvostupanjske presude, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Predmet spora utvrđenje je nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu te posljedično tome priznanje svih prava iz radnog odnosa tužitelju (vraćanje na rad, isplata plaće i dr.) te zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu.

7. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje:

-da je tužitelj temeljem Ugovora o radu br. 210-354289/13-H od 1. veljače 2013. bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme

-da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta Prodavača na benzinskoj postaji u Regiji Zagreb,

-da je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu broj TNM-ROT-01/2015 od 30. ožujka 2015. tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa te je odlučeno da ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od 1 mjesec i jedan tjedan, koji počinje teći od dana dostave odluke, s tim da na zahtjev poslodavca radnik prestaje raditi i nije dužan dolaziti na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka tijekom kojeg razdoblja ima pravo na isplatu naknade plaće i priznanja ostalih prava kao da je radio, osim prava na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla,

-da iz Odluke o otkazu proizlazi da je 10. veljače 2015., po nalogu direktora Službe internih istraga, provedena interna istraga na BP Karlovac – Rakovac,

-da iz Izvješća povodom interne istrage broj 50390495-14-PT-14/01/15proizlazi da je u smjeni zatečen prodavač HU, iako je po rasporedu trebao raditi prodavač TU, da je tužitelj zatečen u back office-u BP-a uz nepoznatu civilnu osobu da konzumira pivo i cigarete, da je pregledom video zapisa nadzora utvrđeno da su navedene nedozvoljene radnje trajale sat vremena, da je provjerom kod regionalnog voditelja maloprodaje NU utvrđeno da MU kao pretpostavljeni nije bio upoznat sa zamjenom smjene radnika HU s radnikom TU niti je odobrio navedenu promjenu rasporeda, da je utvrđeno kontrolom blagajne da se u blagajni nalazi manjak gotovine u iznosu od 114,17 kn, da je pronađen komadić papira na kojem su ispisana prezimena prodavača BP sa iznosima od 120 kn, time da je tužitelj objasnio da se radi o evidenciji prikupljanja gotovine u iznosu od 360,00 kn za plaćanje čistačice, da je pregledom računala back offica utvrđena nepravilna prijava i odjava tužitelja u evidenciji radnog vremena, odnosno da isti nema prijave i odjave u mjesecu veljači 2015., što da je suprotno naputcima i preporukama Službe unutarnje sigurnosti društva s kojima je isti bio upoznat, da je u ladici ispod blagajne zatečena osobna iskaznica i visa kartica za koje je tužitelj izjavio da su ih stranke zaboravile, pa da je isti upozoren da je te predmete dužan vratiti vlasnicima ili predati nadležnim ustanovama, da je kontrolom robe široke potrošnje zatečen višak robe i to 6 komada Karlovačkog piva od 1 l u ukupnom iznosu od 128,94 kn i manjak robe široke potrošnje i to dva komada Ožujskog piva od 0,5 l u iznosu od 26,98 kn, 3 komada Staropramen piva 0,5 l po 7,99 u iznosu od 23,97 kn, 20 komada cigareta CHS.RED u iznosu od 200,00 kn, cigarete CHS. BLUE u iznosu od 200,00 kn i autoglass E30 1/1 3 komada u iznosu od 35,97 kn, odnosno ukupno 486,92 kn,

-da iz obrazloženja Odluke o redovitom otkazu proizlazi da tuženik u obrani radnika ne nalazi olakotne okolnosti, jer je opisano postupanje radnika suprotno odredbama Pravilnika o zaštiti na radu u SD trgovinama na malo od 28. listopada 2013., koja točka 2. 2.11. govori o zabrani unošenja i konzumiranja alkohola i drugih sredstava ovisnosti prije i tijekom radnog vremena u prostorima, izdvojenim mjestima rada i površinama za kretanje u SD TNM, zatim odredbama Odluke o zabrani pušenja u radnim prostorijama i prostorima SD trgovina na malo od 2 od 28. listopada 2009., koja u točki 1. navodi da se zabranjuje pušenje u svim zatvorenim objektima i prostorima u kojima rade i borave radnici SD trgovine na malo, zatim suprotno odredbama Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima (Narodne novine br. 108/95, 56/10), čl. 17. koji navodi da je u zonama opasnosti zabranjeno pušenje i korištenje otvorene vatre u bilo kojem obliku, zatim protivno Uputi izdavanja računa na BP od 1. srpnja 2014. točka 2. u kojoj se između ostalog navodi obveza izdavanja računa za robu i usluge prilikom naplate na maloprodajnom mjestu kao i teška povreda radne obveze u slučaju neizdavanja računa ili izdavanja neodgovarajućeg računa

-da iz Odluke proizlazi da tuženik smatra da je radnik HU počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa navedene u čl. 111. Pravilnika o radu INA d.d., oznaka HR-INA4, izdanje 09, od 24. studenog 2014. i to: neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa, konzumiranje alkohola i / ili narkotičkih sredstava tijekom radnog vremena, netočno vođenje evidencije radnog vremena, neprovođenje propisanih mjera zaštite na radu i zaštite od požara zbog koje su nastupile ili su mogle nastupiti teže posljedice po život i zdravlje radnika i imovine, povreda propisa o sigurnosti i zaštiti na radu i propisa o zaštiti od požara, zbog čega je nastupila ili je mogla nastupiti šteta i ne pridržavanja odredbi zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca,

-da je, sukladno čl. 119. st. 1 Zakona o radu poslodavac radnika prethodno upozorio na obveze iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza za slučaj nastanka kršenja radnih obveza i to temeljem reklamacije broj 446/2014-R upućene na INA besplatni telefon dana 29. kolovoza 2014. jer je utvrđeno nedolično ponašanje radnika HU prema kupcu jer da je isti neprofesionalnim, neljubaznim i nekorektnim ponašanjem prema kupcu prekršio odredbe internog priručnika kvalitete usluge na maloprodajnim mjestima od 31. prosinca 2010. točka 6.7. koji propisuje kvalitetu usluge na maloprodajnim mjestima te odredbe Pravilnika o radu INA d.d. od 1. travnja 2014., navedene u čl. 110. kojom su utvrđene osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog čega je tužitelju upućeno pisano Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza broj TNM-UP-45/14 od 22. rujna 2014.

-da iz obrazloženja Odluke proizlazi i da, unatoč primljenom Upozorenju, nisu postignute promjene u načinu izvršavanja obveza iz radnog odnosa na strani tužitelja zbog čega da je nastavak radnog odnosa nemoguć,

-da je o namjeri redovitog otkazivanja ugovora o radu od 18. ožujka 2015. izvješteno Radničko vijeće INA d.d. koje se o istom nije očitovalo,

-da je tužitelj pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava radnika tuženiku, na koji zahtjev tuženik nije odgovorio.

8. Nadalje, prvostupanjski je sud, u prisutnosti stranaka, pregledao snimku nadzorne kamere na kojoj je naznačeno da je snimljena u ''Trgovina ured'' 10. veljače 2015. samo u prostoru ureda u BP odnosno tzv. back office, da se na snimci od početka vidi da se u back office-u nalaze dvije osobe i to tužitelj i svjedok CU, da se na sefu nalaze četiri otvorene limenke Staropramen piva i jedna zatvorena limenka, pri čemu da je prvo vidljivo da CU pije iz jedne limenke, nakon toga je vidljivo da svjedok CU puši cigaretu, cigareta da je jasno vidljiva, da je vidljivo da tužitelj pije iz limenke na kojoj piše Staropramen u 16,37 sati, da potom svjedok CU otvara sljedeću, odnosno petu limenku piva koja je bila zatvorena, da do 16,39 tužitelj boravi u back office-u sa svjedokom CU, izlazi na kratko, vraća se, ponovno uzima limenku na kojoj piše Staropramen i pije (u 16,39 sati), da je u vremenu od 16,39 do 16,40 sati na snimci vidljivo da svjedok CU pije i puši cijelo vrijeme u back ofice-u, da je u 16,41 sati ponovno vidljivo da svjedok CU pije iz limenke na kojoj piše Staropramen, zatim u 16,43 sati i u 16,45 ponovno je vidljivo da svjedok CU pije iz iste limenke, da u 16,46 sati tužitelj pije iz limenke na kojoj piše Staropramen, da u 16,47 sati dolaze djelatnici nadzora, zatiču svjedoka CU u back office-u, zajedno sa tužiteljem, da se vidi pet otvorenih limenki na kojima piše Staropramen, da djelatnik nadzora pregledava zatečenu osobu u back office-u odnosno svjedoka CU koji da iz džepova vadi cigarete i iste pokazuje djelatniku nadzora u 16,48, da u 16,50 djelatnik nadzora slika limenke piva, da u periodu od 16,51 do 16,52 ostali djelatnici nadzora ulaze i slikaju limenke piva u back office-u i pregledavaju informacijski sustav, da u 16,54 sati djelatnik nadzora mirisom provjerava sadržaj limenki, da u 16,56 sati djelatnik nadzora pronalazi šestu limenku koja se nalazila iza police te stavlja istu limenku na sef i slika s ostalim limenkama.

9. Uzimajući u obzir opisane dokaze te cijeneći iskaze tijekom postupka saslušanih svjedoka i tužitelja prvostupanjski sud navodi da, analizirajući razloge koji su navedeni u obrazloženju Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, zaključuje da tuženik nije dokazao da je imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

10. Naime, razlog da je tužitelj HU radio u smjeni u kojoj nije trebao raditi da nije opravdani razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, jer da je saslušanjem svjedoka utvrđeno da je šef BP Rakovac naložio tužitelju da dođe u drugu smjenu dana 10. veljače 2015., iako nije trebao raditi, obzirom da su tog dana bili na bolovanju prodavači UU koji je trebao raditi i šef BP BU. Stoga da je preraspodjela radnika koji će taj dan raditi izvršena od strane voditelja BP Rakovac, što znači da tužitelj nije samovoljno mijenjao smjenu.

11. Nadalje, iskazi svjedoka da ukazuju da su se zaposlenici na benzinskoj postaji duže vremena, pa čak i prije zasnivanja radnog odnosa s tužiteljem, koristili radom treće osobe za čišćenje prostora BP koju su plaćali osobno svojim novcem, da su se i drugi zaposlenici pri dolasku na posao prijavljivali zapravo pinom koji je omogućavao korištenje kase i smatrali su nepotrebnim obavljati prijave i odjave u evidenciji radnog vremena, a koje ponašanje da je tužitelj samo prihvatio. Stoga da se može smatrati da je takve povrede radnih obveza tuženik kroz duže vrijeme tolerirao i ostalim zaposlenicima i iste da se ne mogu smatrati teškim povredama radnih obveza koje bi počinio tužitelj.

12. U odnosu na utvrđeni manjak gotovine u blagajni od 114,17 kn, koji je postojao u trenutku nadzora i koji premašuje minimalno dopušteno odstupanje od nekoliko kuna, a vezano uz koji tužitelj objašnjava da se radi o tome da jedan kupac nakon što je već natočio gorivo nije imao dovoljno novca da plati račun u cijelosti, pa da ga je zato pustio kući po novac jer je poznavao tu osobu koja je i podmirila račun u cijelosti do kraja smjene, prvostupanjski sud ocjenjuje da se radi o postupanju tužitelja koje je reakcija na situaciju koju je svojim ponašanjem izazvao neodgovorni kupac.

13. Vezano uz činjenicu da je u ladici zatečena osobna iskaznica i visa kartica koje su stranke zaboravile, prvostupanjski sud ističe da ovo ne ukazuje na osobito tešku povredu radnog odnosa niti je opravdan razlog za otkaz, jer da i iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da predmetna osobna iskaznica i visa kartica nisu zaboravljene za vrijeme trajanja smjene tužitelja na dan 10. veljače 2015. , kada je vršen nadzor, nego ranije, a uz to da se često događa da kupci goriva zaborave neku od svojih kartica pa se po istu ubrzo vrate ili ih prodavači na BP nazovu da dođu po svoje dokumente ako ih poznaju, a ako ne da o tome obavijeste šefa BP koji onda drugi dan za izgubljene osobne iskaznice kontaktira policiju a za izgubljene kreditne kartice banku ili kartičnu kuću koja je iste izdala.

14. U odnosu na dan nadzora utvrđen višak od 128,94 kn i manjak od 486,92 kn, prvostupanjski sud navodi da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je praktično nemoguće da bi prodavač koji radi jednu smjenu znao ima li u datom trenutku viška ili manjka nekog od mnogobrojnih artikala RŠP koji se prodaju na BP, jer da se inventura radi jednom godišnje, a prebrojavanje robe svakih nekoliko mjeseci te ocjenjuje da nema dokaza da je utvrđeni manjak nastao u smjeni tužitelja i sa sigurnošću da se ne može dovesti u vezu s radom tužitelja te ova okolnost da ne predstavlja opravdani razlog za otkaz.

15. Kada se radi o tvrdnji da je tužitelj pustio nepoznatu civilnu osobu u prostor back office-a BP, prvostupanjski sud navodi da je zaista tijekom nadzora zatečena u back office-u osoba koja nije prodavač u smjeni niti šef BP, da se radilo o prijatelju i radnom kolegi tužitelja, da je ta osoba – CU sama otišla u back office, te zaključuje da činjenica da je CU zatečen u back office-u u trenutku dolaska djelatnika nadzora ne predstavlja opravdani razlog za otkaz.

16. U odnosu na tvrdnju da je tužitelj zatečen da u back office-u BP uz nepoznatu civilnu osobu konzumira pivo i cigarete, prvostupanjski sud ističe da je ta tvrdnja samo djelomično točna. Pregledom snimke nadzora i saslušanjem svjedoka da nije utvrđeno da bi tužitelj uopće konzumirao cigarete, odnosno pušio u back office-u, a što se tiče konzumacije cigareta i piva od strane treće osobe CU u prostoru back office-a da je utvrđeno da je ta tvrdnja istinita. Međutim, iako tužitelj nije spriječio treću osobu da konzumira pivo i cigarete u području back office- a, ocjenjuje da je ova povreda obveze iz radnog odnosa počinjena u prostoru back office-a, a činjenicu da je i tužitelj u društvu CU konzumirao pivo, kako je utvrđeno pregledom nadzorne kamere - tri puta kratko pio iz limenke Staropramen piva, ocjenjuje da to kršenje obveze iz radnog odnosa treba detaljno i precizno sagledati u kontekstu cijelog događaja.

17. Dakle, ocjenjuje da je tužitelj tri puta pio iz jedne limenke Staropramen piva što da upućuje na zaključak da je popio samo manju količinu piva, a koje je alkoholno piće s malim udjelom alkohola pa niti tuženik da ne tvrdi da je tužitelj radio u alkoholiziranom stanju, niti su djelatnici službe tuženika koja je provela nadzor pozvali drugog prodavača da nastavi s radom jer nisu zaključili da bi tužitelj bio u alkoholiziranom stanju i radi toga radno nesposoban.

18. Nadalje, djelatnici nadzora da nisu pozvali Službu zaštite na radu tuženika koja raspolaže potrebnim tehničkim sredstvima (drager i dr) radi utvrđivanja alkoholiziranosti tužitelja jer na isto nisu niti posumnjali te prvostupanjski su, ocjenjujući da kada se ima u vidu vrlo mala količina konzumiranog piva, a koje piće da je s niskom razinom alkohola, kao i činjenicu da niti djelatnici tuženika koji su provodili nadzor nisu posumnjali da bi bilo dovedeno u pitanje daljnje uredno obavljanje radnih zadataka tuženika u njegovoj smjeni, zaključuje da se radi o manjem kršenju obveza iz radnog odnosa, koja ne predstavlja opravdani razlog za otkaz tužitelju.

19. Čl. 17. st. 1. toč. 2. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima ("Narodne novine" broj 108/95, 56/10) da je propisana zabrana pušenja i korištenja otvorene vatre u bilo kojem obliku u zonama opasnosti, a za kršenje propisane zabrane da je predviđena i prekršajna odgovornost, kako pravne osobe tako i fizičke osobe (čl. 23. i 24.), što da znači ne samo zabranu zaposleniku tuženika, nego ta zabrana da vrijedi i za treće osobe, a zaposlenik je dužan treću osobu u zoni opasnosti upozoriti na zabranu pušenja i korištenja otvorene vatre u bilo kojem obliku, pa na primjereni način takvo ponašanje i spriječiti.

20. Tužitelj da je svom posjetitelju omogućio pušenje u back officu, ali u konkretnom slučaju prvostupanjski sud ističe da treba utvrditi je li ta prostorija koja se nalazi u poslovnom prostoru tuženika zona opasnosti u smislu čl. 17. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima te ističe da iz nalaza vještaka iz oblasti kemije, tehnologije i ekologije mr.sc. ČU proizlazi da na osnovu obrazloženja iz literature., čl. 17. i drugih odredbi Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima, Pravilnika o postajama za opskrbu prijevoznih sredstava gorivom ("Narodne novine" 93/98, 116/07 i 141/08) i priloženih slika, back office (ured) na Benzinskoj postaji Rakovac ne spada u zonu opasnosti.

21. Vještak da je obrazložio da se, što se tiče same eksplozivne smjese i u teoretskim i u literaturnim podacima, navode tri vrste zone opasnosti - zona nula stalno, zona I povremeno i zona dva rijetko i kratkotrajno, a u konkretnom području vani, tamo gdje se toči gorivo i uzima plin da se vidi veliko upozorenje zabrana od pušenja i upotrebe mobitela, a sa strane se vide i protupožarni aparati. U uredu back offica vještak da ne vidi bilo zabrane pušenja bilo protupožarne aparate i po ocjeni vještaka, u back officu da ne postoji povećana opasnost od zapaljenja u odnosu na druge stambene ili poslovne prostorije s obzirom da se ipak ovaj back office nalazi unutar benzinske postaje.

22. Prvostupanjski sud stoga utvrđuje da se radi o situaciji skrivljenog ponašanja tužitelja, ali ne u tako teškom stupnju da bi predstavljalo opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

23. Čl. 111. Pravilnika o radu da je propisano što se smatra osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa, pa između ostalog: unošenje alkohola i/ili narkotičkih sredstava u radne prostore Poslodavca, dolazak na posao i rad u alkoholiziranom stanju i/ili pod utjecajem narkotičkih sredstava, konzumiranje alkohola i/ili narkotičkih sredstava tijekom radnog vremena, a s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja da kod tužitelja nije dokazano alkoholizirano stanje, da nije dokazano tko je donio alkohol i da je tužitelj konzumirao malu količinu alkohola te ovo skrivljeno ponašanje tužitelja da nije opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

24. Cijeneći da otkaz nije dopušten ocjenjuje da je tuženik dužan tužitelja vratiti na rad i isplatiti mu zaostale pripadajuće plaće i druga prava iz radnog odnosa koja bi tužitelju pripala da tuženik nije donio nedopuštenu odluku o otkazu ugovora o radu, a temeljem nalaza vještaka financijske struke utvrđuje visine tužbenog zahtjeva, odnosno razliku plaće koju bi tužitelj primao da je ostao raditi kod tuženika i plaće koju je primao u navedenom razdoblju kod drugih poslodavaca te za taj iznos usvaja tužbeni zahtjev, a isti odbija u dijelu koji se odnosi na buduće, nedospjelo razdoblje od siječnja 2021. pa do vraćanja tužitelja na rad.

25. U odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud ocjenjuje da se nisu ispunile zakonske pretpostavke i to iz razloga što je tužbeni zahtjev osnovan. Tužbeni zahtjev radi sudskog raskida ugovora o radu bez obzira da li ga postavlja radnik ili poslodavac, da je vezan uz utvrđenje da je otkaz nedopušten.

26. Čl. 125 st. 1. ZR-a da je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete, a st. 2. da je propisano da odluku iz st. 1. tog čl. sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

27. U konkretnoj situaciji tuženik da je, kao poslodavac postupio u skladu s odredbom čl. 125 st. 3 ZR-a, jer je zahtjev za prestanak ugovora o radu podnio do okončanja glavne rasprave, no ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke za sudski raskid predložen od strane tuženika.

28. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a.

29. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da su u presudi izneseni razlozi za njeno donošenje te je istu moguće ispitati.

30. Međutim, prvostupanjski je sud iz utvrđenih činjenica u postupku izveo pogrešan zaključak te je i pogrešno primijenio materijalno pravo.

31. Nedvojbeno je da je u postupanju tužitelja, prilikom postupka provedbe nadzora, utvrđen čitav niz propusta, a u sklopu svih opisanih i utvrđenih propusta stav prvostupanjskog suda koji se temelji na stavu da se tako uobičajeno postupa, da pušenje u back office-u ne dovodi do moguće opasnosti, da tužitelj kako je razvidno iz snimke nije puno popio, da se ne zna tko je donio i čije su sve zatečene limenke piva, da se ne vidi da je tužitelj pušio, da tuženik nije izvršio alkotestiranje putem svojih službi i sl., nije i ne može biti prihvatljiv.

32. Tuženik je kao poslodavac točno propisao zabranjena i nedopuštena postupanja radnika na radnom mjestu, koja su kako to navodi i prvostupanjski sud, propisana Pravilnikom o radu.

33. Posebno se ukazuje da je Odlukom o zabrani pušenja u radnim prostorijama i prostorima SD trgovina na malo, od 16. lipnja 2009. pod točkom 1. – zabranjeno pušenje u svim zatvorenim objektima i prostorima u kojima rade i borave radnici SD Trgovine na malo, a pod točkom 2. opisano je da se zatvorenim prostorom smatra prostor koji ima krov i potpuno je zatvoren više od polovice površine pripadajućih stijena, što konkretno, kako proizlazi iz snimaka video nadzora, predmetni back office jest.

34. Točkom 3. ove Odluke taksativno su navedeni prostori gdje je pušenje bilo dozvoljeno. a u koje ne spada predmetni back office, te je propisana, točkom 6., posljedica pušenja izvan prostora koji su opisani kao dopušteni, a to je da se isto smatra težom povredom radne obveze, koja će biti sankcionirana aktima koji reguliraju takve povrede.

35. Pravilnikom o zaštiti na radu u SD Trgovina na malo, i to točkom. 2.3.3. st. 2. propisano je da radnik čini težu povredu iz radnog odnosa, između ostalog ako ''tijekom rada konzumira alkoholna pića ili druga sredstva ovisnosti ili ih unosi u radne prostore'', kao i ako ''puši na mjestu na kojem je to izričito zabranjeno zbog opasnosti od požara i eksplozije''.

36. Pregledom snimke nadzorne kamere utvrđeno je da je tužitelj konzumirao alkohol za vrijeme rada i u tom kontekstu procjena je li to u maloj količini i sadrži li taj napitak više ili manje alkohola, nije relevantno.

37. Tužitelj u radni prostor dopustio ulazak osobi koja tamom nije zaposlena, zajedno s tom osobom je konzumirao alkohol i ujedno toj osobi je svojim postupanjem dopustio pušenje u radnom prostoru.

38. Činjenica da iz nalaza vještaka proizlazi da pušenje u tzv. back officu ne može izazvati eksploziju, požar ili sl., ne utječe na činjenicu da je citiranom Odlukom to prostor u kojem nije dozvoljeno pušenje, odnosno da prostor tzv. back office-a ne spada u krug prostora gdje bi pušenje bilo dozvoljen.

39. Olakotnu okolnost ne predstavlja niti činjenica da je osoba koja je zatečena uz tužitelja također bila zaposlenik na jednoj od benzinskih postaja.

40. Temeljem u postupku utvrđenih činjenica, a polazeći od odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. – u daljnjem tekstu: ZR), u vezi sa čl. 119. ZR-a, prvostupanjski je sud neosnovano usvojio tužbeni zahtjev ocijenivši da je odluka o otkazu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika u okolnostima konkretnog slučaja nezakonita.

41. Prema odredbi čl. 115. st. 1. to. 3. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

42. S obzirom da je po ocjeni ovog suda tužitelj počinio opisane povrede, na što kako je navedeno ne utječe stav prvostupanjskog suda da se nešto uvriježeno tako radi, da nije tužitelj zatečen kako puši, nego treća osoba, a kojoj to po ocjeni ovog suda tužitelj time što joj nije zabranio dopušta, da je tužitelj popio ''samo malo piva, koje ima manji udio alkohola'' i sl., to bez daljnjeg ima značaj kršenja obveze iz radnog odnosa sve opisano u svojoj ukupnosti je razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

43. Prema odredbi članka 119. stavka 1. ZR-a, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

44. Sukladno čl. 119. st. 1. ZR-a tuženik, kao poslodavac tužitelja je prethodno već upozorio na obveze iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza za slučaj nastanka kršenja radnih obveza, i po ocjeni ovog suda, a obzirom na sve opisane povrede, za daljnja upozorenja nije bilo niti potrebe te je po ocjeni ovog suda potpuno jasno da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za davanje otkaza ugovora o radu tužitelju.

45. Budući da ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, neosnovani su i zahtjevi koji se uz to vežu (obveza vraćanja na rad, priznanje svih prava nakon isteka otkaznog roka, isplata plaće) te je u tom dijelu preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude, a potvrđena u točki II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu nedospjelih plaća.

46. Zahtjev za sudski raskid ugovora o radu tuženik je postavio u slučaju da se udovolji tužbenom zahtjev.

47. Budući da je ovom presudom odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, tada niti odlučivanje o zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu nema smisla, budući da se otkaz temelji na predmetnoj Odluci te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev.

48. Budući da je preinačena pobijana presuda u odnosu na tužbeni zahtjev, valjalo je preinačiti odluku o trošku postupka kojom je udovoljeno zahtjevu tužitelja za naknadu troška te je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, koji je prvostupanjskom presudom odbijen, preinačen na način da je primjenom čl. 155. st. 5. ZPP-a valjalo tuženik dosuditi troškove postupka.

49. Tuženiku, koji nije uspio samo u neznatnom dijelu a zbog kojeg nisu niti nastali posebni troškovi, temeljem čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa) priznat je, uz primjenu Tbr. 52. Tarife, trošak zastupanja po odvjetniku, i to zastupanja na 11 ročišta (Tbr. 9.t.1. Tarife – 1.000,00 eur po ročištu), sastav odgovora na tužbu (1.000,00 eur, Tbr.8.t.1. Tarife), sastav podnesaka od 16.10.2017., 26.02.2019., 5.03.2021. (1.000,00 eur po podnesku), 8.04.2016., 26.07.2018., 25.07.2018., 14.03.2019., 2.10.2019. (250,00 eur po podnesku, Tbr.8.t.3. Tarife), kao i trošak vještačenja 123,17 eur (928,00 kn).

50. Valja dodati da tuženik u odnosu na navedene radnje zastupanja nije postavio zahtjev za naknadu PDV-a.

51. Budući da je tužitelj gotovo u cijelosti uspio u žalbenom postupku, primjenom čl. 154. st. 5. dosuđen mu je trošak sastava žalbe (1.250,00 eur – Tbr.10.t.1. Tarife), uvećano za pripadajući PDV 25% (312,50 eur).

52. Tuženik, budući da nije uspio u žalbenom postupku nije priznat trošak sastava žalbe.

53. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 2. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec