REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1066/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika JJ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-841/2021-12 od 18. prosinca 2023., 2. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-841/2021-12 od 18. prosinca 2023. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Mirjane Popovac iz Splita poslovni broj Ovrv-4047/2021 od 11. lipnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 512,05 EUR / 3.858,01 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovrhe u iznosu od 29,86 EUR / 225,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

2. Prvostupanjski sud je ovu presudu donio na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), primjenom pravila o teretu dokazivanja, a nakon što je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženik prihvatio ponudu za osiguranje. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 921. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).

3. Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu zbog povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je drugostupanjski sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Pozivajući se na to da je ugovor o osiguranja neformalne prirode, tužitelj je ukazao da je u prilog svojih tvrdnji predložio izvesti adekvatne dokaze, osobito saslušati njegovu djelatnicu te izvršiti uvid u ponudu koja je ovjerena potpisom. No prvostupanjski sud je te dokaze neosnovano odbio izvesti. Prema njegovom mišljenju, grafološko vještačenje ne bi polučilo željeni rezultat.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana.

6. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita.

7. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Zato ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Tužbeni zahtjev odnosio se na plaćanje neplaćene premije osiguranja po polici osiguranja automobilskog kaska broj 004295047518.

9. Među strankama je sporno je li tuženik prihvatio tužiteljevu ponudu automobilskog kaska broj 492295047518? Drugim riječima, sporno je je tuženik li prihvaćanjem spomenute ponude sklopio ugovor o osiguranju s tužiteljem?

10. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženik prihvatio tužiteljevu ponudu automobilskog kaska broj 492295047518 te je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. No, stanje u spisu u ovoj pravnoj stvari upućuje na to da je tužitelj radi utvrđenja okolnosti da je tuženik prihvatio njegovu ponudu automobilskog kaska broj 492295047518, predložio izvesti dokaze uvidom u samo ponudu koju je dostavio u spisu, kao i saslušanjem svjedoka OJ.

12. Međutim, prvostupanjski sud je odlučio odbiti izvođenje tužiteljevih dokaza. To je po ocjeni ovog suda dovelo do onemogućavanja tužitelja u raspravljanju pred sudom i u dokazivanju njegovih tvrdnji (čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a). To upravo zato što je tužitelj tvrdio da je tuženik prihvatio njegovu ponudu automobilskog kaska broj 492295047518, tj. da je došlo do sklapanja ugovora o osiguranju, a svojim dokaznim prijedlozima pokušao je to i dokazati. Odatle, za sada nerazumljivost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).

13. Pravno odlučne činjenice mogu se, u načelu, dokazivati svim mogućim dokaznim sredstvima, na temelju kojih se sud može obavijestiti o tim činjenicama. Sud u pravilu nije zakonom ograničen u izboru dokaznih sredstava niti je određen redoslijed izvođenja dokaza. Također, ne postoje zakonska pravila o klasifikaciji dokazne snage pojedinog dokaznog sredstva. Među dokaznim sredstvima kojima je moguće utvrditi odlučne činjenice, Zakon o parničnom postupku navodi neka konkretna sredstva: stvarna (isprave i predmeti uviđaja) i osobna (svjedoci, vještaci, tumači i stranke), ali time lista dokaznih sredstava nije ograničena. Kako za valjanost Ugovora o osiguranju nije potreban određeni oblik, već je dovoljno da se stranke sporazume o bitnim elementima ugovora, to je iskaz svjedoka svakako dopušteno dokazno sredstvo radi utvrđivanja sporne činjenice. Ta sporna činjenica (je li došlo do sklapanja ugovora o osiguranju među strankama) ne treba se dokazivati isključivo pisanim ispravama.

14. Ugovor o osiguranju je neformalni obvezno-pravni posao. O sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (listu pokrića i sl.). Za valjanost forme ugovora o osiguranju dovoljno je da ga je potpisao osiguratelj, ovdje tužitelj (čl. 925. ZOO-a). Zbog toga je promašen zaključak prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj u biti trebao dokazati da je tuženik vlastoručno potpisao njegovu ponudu te da bi za to jedini adekvatni dokaz bio grafološko vještačenje.

15. Slijedom navedenog, pobijana presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a). Kako odluka o trošku postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, odluka o troškovima je također ukinuta.

16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će vodeći računa o naprijed navedenom, raspraviti odlučne činjenice i provesti potrebne dokaze radi njihova utvrđivanja. Prvostupanjski sud će posebno ocijeniti sadržaj isprava u spisu te tužiteljeve dokazne prijedloge (saslušanje svjedoka OJ). Nakon ocjene svih dokaza, prvostupanjski sud će donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti navođenjem razloga za njeno donošenje i navođenjem materijalnopravnih propisa koje je pri tome primijenio.

Zagreb, 2. prosinca 2024.

Sudac

Nikolina Mišković