1              Poslovni broj: II Kž-524/2023-5

Poslovni broj: II Kž-524/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kov-iz-20/2023. od 28. studenog 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2023.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba okrivljenog D. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. K., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 4. KZ/11. produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Okrivljeniku se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 2. listopada 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. K. po branitelju, odvjetniku V. G. bez posebnog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor okrivljeniku, a podredno da se prema okrivljeniku primijene mjere opreza.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije osnovan žalbeni prigovor žalitelja da u konkretnom slučaju nije izvan svake razumne dvojbe utvrđeno postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koja mu se stavlja na teret, kao i da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. za određivanje odnosno produljenje istražnog zatvora, te se željena svrha može postići i određivanjem blaže, odnosno adekvatne mjere opreza koja bi zamijenila istražni zatvor.

5.1. Naime, u ovom kaznenom postupku podignuta je optužnica, a u stadiju podignute optužnice nesumnjivo je utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, bez ulaženja u kaznenu odgovornost okrivljenika. Prema tome, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 227. stavak 4. KZ/11., a osnovana sumnja proizlazi iz optužnice i dokaza na kojima se temelji optužnica, te je za svoju ocjenu prvostupanjski sud dao valjane, jasne i dostatne razloge, navevši u obrazloženju pobijanog rješenja dokaze koji tu ocjenu potkrjepljuju, a time je udovoljeno odredbi članka 124. stavak 3. ZKP/08. Pritom, valja dodati da se okrivljeniku uopće ne stavlja na teret počinjenje kaznenog djela nepružanja pomoći, na koje ukazuje žalitelj tvrdeći da ne postoji osnovana sumnja.

5.2. Pored navedenog, nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Naime, kada se ima na umu da je po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. D. B. utvrđeno da kod okrivljenika postoji povijest dugogodišnje konzumacije alkohola po dipsomanom tipu zbog koje ima poteškoća u obiteljskom i socijalnom funkcioniranju, te da mu se može postaviti dijagnoza ovisnosti o alkoholu, kao i da je okrivljenik sklon povremenoj zlouporabi marihuane koju navodno konzumira nekoliko puta mjesečno, a mišljenje je vještaka da uslijed svega navedenog kod okrivljenika postoji opasnost da bi zbog alkohola počinio slično ili teže kazneno djelao, te kako je u odnosu na okrivljenika potrebno izreći mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu, to drugostupanjski sud nalazi da je valjano i na zakonu osnovano prvostupanjski sud produljio mjeru istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Jednako tako, prvostupanjski sud je i valjano zaključio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti primjenom neke od blažih mjera, kako se to sugerira u žalbi.

6. Iako je točno kako to navod žalitelj da okrivljenik do sada nije osuđivan, iz toga izvodi pogrešan zaključak da se neosuđivanom okrivljeniku ne određuje istražni zatvor, pozivajući se pritom na odluke Europskog suda za ljudska prava i hrvatskih sudova. Naime, iako se s posebnom pažnjom pristupa određivanju istražnog zatvora neosuđivanim okrivljenicima, netočno je zaključiti da se istražni zatvor ni u kom slučaju takvom okrivljeniku ne može odrediti, već se dosadašnja neosuđivanost uzima u obzir, a postoji li ili ne potreba za primjenom mjere istražnog zatvora ocjenjuje se od slučaja do slučaja. Pa tako u ovom konkretnom slučaju, unatoč dosadašnjoj neosuđivanosti, opasnost od ponavljanja kaznenog djela proizlazi iz nalaza vještaka medicinske struke, a i iz okolnosti što okrivljenik jest već i ranije bio u sukobu sa zakonom. Naime, isti je prekršajno kažnjavan zbog posjedovanja droge i nasilja u obitelji, pa iako žalitelj tvrdi da se redi o prekršajima iz druge sfere od ovog kaznenog djela, te da je okrivljenik sa svojih 46 godina osoba koja je uvijek poštivala prometna pravila, imajući u vidu da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je izazvao prometnu nesreću pod utjecajem visoke koncentracije alkohola, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da uslijed navedene ovisnosti postoji opasnost da će okrivljenik pod utjecajem alkohola počiniti istovrsno kazneno djelo.

7. Okrivljenik neosnovno ističe da se istražni zatvor ne smije pretvarati u kaznu, čime upire na načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi načela razmjernosti, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, koja se, prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. Prema tome, istražni zatvor se prema ocjeni drugostupanjskog suda nije pretvorio u izdržavanje kazne, posebice stoga što je ovo prva istražnozatvorska kontrola od uhićenja okrivljenika 2. listopada 2023., te je u konkretnom slučaju istražni zatvor nužan i opravdan radi zašite zahtjeva javnog interesa i očuvanja sigurnosti koji pretežu nad pravom na slobodu pojedinca.

8. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. prosinca 2023.