K-29/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 29 a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Magde Davidović Glumac, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Marine Grgičević i Nede Anđelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Ćapeta kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika VK zbog četiri kaznena djela, i to jednog kaznenog djela protiv spolne slobode - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode – opisanog u članku 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i u svezi s člankom 153. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivog po članku 154. stavak 2. KZ/11, jednog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom – opisanog u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivog po članku 139. stavak 3. KZ/11, jednog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom – opisanog u članku 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivog po članku 117. stavak 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji - opisanog i kažnjivog po članku 179.a KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO- DO-27/2024 od 22. srpnja 2024., nakon održane i zaključene rasprave s koje je isključena javnost 27. studenog 2024. u nazočnosti zastupnika optužbe Marine Matušan, zamjenice županijske državne odvjetnice u Splitu, zamj. pun. žrtve MK, odvj. u [adresa], optuženika i njegovog branitelja Denisa Kulušića, odvj. u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom 2. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENIK:

VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin AK i majke SK rođene V, rođen **.**.2003. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, instalater, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez primanja,  neoženjen,  bez djece,  bez  imovine, neosuđivan za kaznena djela, osuđivan za prekršaje, drugi kazneni postupak se ne vodi, lišen slobode - u istražnom zatvoru koji mu se računa od 12. svibnja 2024. pa nadalje,

k r i v  j e

I. što je neutvrđenog dana početkom travnja 2024. u noćnim satima u [adresa], u stanu u kojem su od 15. rujna 2023. zajedno živjeli kao podstanari, u spavaćoj sobi, u nakani svog spolnog zadovoljenja, zatražio od svoje djevojke LK s kojom je bio u intimnoj ljubavnoj vezi, da s njim ima spolni odnos, a kada je ona to odbila jer se loše osjećala, bacio je na krevet tako da je ležala na leđima, svukao joj odjeću, te dok je ona plakala i molila ga neka prestane, sjedeći na njoj ugurao svoje prste u njezinu vaginu, a kada je počela vikati zbog bolova i nastavila ga moliti neka prestane i neka je ostavi na miru, odmaknuo se i počeo masturbirati,

dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a kazneno djelo je počinio uporabom sile i prema bliskoj osobi,

II. što je u razdoblju od 15. rujna 2023. do 10. svibnja 2024. u [adresa], u stanu u kojem su zajedno živjeli kao podstanari, suprotno članku 10. točka 1. i točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), u nakani da ponizi svoju djevojku LK s kojom je tada bio u intimnoj ljubavnoj vezi, povrijedi njezino dostojanstvo, te izazove strah za njezinu sigurnost te u nakani da je tjelesno ozlijedi i da je zastraši:

-učestalo je vrijeđao pogrdnim riječima govoreći joj da je glupača, kurva, štraca, fonjica, udarao je otvorenim dlanom po licu, hvatao je rukama za vrat i stiskao, bacao stvari po stanu,

-24. rujna 2023. u jutarnjim satima, nakon što je zatražila neka ode iz stana jer je pod utjecajem droga i počela pakirati njegove stvari, uhvatio je objema rukama za vrat i stiskao, te je otvorenim dlanom nekoliko puta udario po licu,

-24. rujna 2023. u popodnevnim satima, nakon što je ponovno zatražila neka ode iz stana, u nakani da je zastraši, rekao joj da će joj ocu zapaliti kuću, da će joj oca izbosti nožem, da će nju ubiti,

-18. studenoga 2023. i 21. prosinca 2023. rukama je tukao po glavi,

-neutvrđenog dana početkom travnja 2024. u jutarnjim satima, počeo bacati stvari po stanu, vičući joj da je kurva, bolesna drolja, fonjica, da je i njezina majka OK kurva i štraca, a da je ona ista kao majka, rukama je uhvatio za vrat i stiskao, bacao je po podu, u nakani da je tjelesno ozlijedi, udarao je više puta i to šakom u oko, uho i usne, te u srednji dio kralježnice, zbog čega je zadobila tjelesne ozljede u vidu nagnječenja ispod oka, u predjelu uha, usne i na leđima, nakon čega je u strahu pobjegla kod prijateljice,

-10. svibnja 2024. oko 14:30 sati dok se pakirao kako bi odselio iz stana, govoreći joj da je kurva, glupača, štraca i drolja, počeo bacati stvari po stanu, razbio posude s cvijećem, čaše, vaze, slušalice, sat, a kada je počela sve to snimati mobitelom, uzeo joj iz ruku njezin mobitel, te u nakani da je tjelesno ozlijedi, uhvatio je rukama za vrat i počeo gušiti, bacio je na pod, čupao je za kosu i držeći je za kosu vukao je po podu, udarao je više puta šakom po glavi i rukama, udario je laktom u prsa, njezinim mobitelom sebe udarao po glavi, te bacio na pod njezin mobitel, vičući da će joj slomiti ruke, zadavši joj tjelesne ozljede u vidu tri krvna podljeva mekog oglavka čeono, sljepoočno lijevo, te zatiljno, pri čemu ga je braneći se ogrebala po licu, vratu i rukama, te udarila nogom u potkoljenicu, što je sve kod LK prouzročilo bojazan za vlastitu sigurnost, osjećaj poniženja i uznemirenosti, tako da je bježala kod prijateljice,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti i nanijeti zlo podmetanjem požara, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, drugoga tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinio prema bliskoj osobi, te grubo, učestalo i teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

čime je u stjecaju počinio četiri kaznena djela, i to radnjom opisanom pod točkom I. izreke kazneno djelo protiv spolne slobode - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode – djelo opisano u članku 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i u svezi s člankom 153. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 154. stavak 2. KZ/11, a radnjama opisanim pod točkom II. izreke tri kaznena djela, i to kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom – djelo opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom – djelo opisano u članku 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – djelo opisano i kažnjivo po članku 179. a. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

Stoga se optuženiku VK prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to kako slijedi:

- za kazneno djelo teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, na temelju čl. 154. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci,

- za kazneno djelo prijetnje, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 5. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

- za kazneno djelo tjelesne ozljede, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

- za kazneno djelo nasilja u obitelji, na temelju čl. 179. a. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

Potom se optuženik VK, na temelju članka 51. st. 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku VK u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. svibnja 2024. pa nadalje.

Na temelju članka 70. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku VK izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, a koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 73. KZ/11 optuženiku VK izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja na udaljenost manju od 100 metara, uznemiravanja i uhođenja žrtve LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći M, s prebivalištem u [adresa], u trajanju od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 76. st. 1. KZ/11 optuženiku VK izriče se sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora, pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust, a koja će se mjera nad optuženikom provoditi odmah po izlasku iz zatvora, sukladno članku 64. KZ/11, time što vrijeme provjeravanja traje tri godine, a koju mjeru na temelju članka 64. stavak 2. KZ/11 provodi nadležno tijelo za probaciju.

Na temelju čl. 148. st. 6., u svezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, optuženik VK oslobađa se dužnosti plaćanja troškova ovog kaznenog postupka.

Obrazloženje

1.Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-27/2024 od 22. srpnja 2024. protiv optuženika VK zbog četiri kaznena djela, i to jednog kaznenog djela protiv spolne slobode - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode – opisanog u članku 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i u svezi s člankom 153. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivog po članku 154. stavak 2. KZ/11, jednog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom – opisanog u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivog po članku 139. stavak 3. KZ/11, jednog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom – opisanog u članku 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivog po članku 117. stavak 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji - opisanog i kažnjivog po članku 179.a KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

2.U ovom kaznenom postupku sud je, na prijedlog optužbe, čemu se optuženik nije usprotivio, odlučio na temelju čl. 388. st. 2. toč. 4. ZKP/08 isključiti javnost radi zaštite osobnog i obiteljskog života žrtve.

3.Iako je optuženik, pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, na raspravi održanoj 30. listopada 2024. izjavio da se ne smatra krivim za terećena kaznena djela, isti je na raspravi održanoj 27. studenog 2024. tražio da iznese obranu na početku dokaznog postupka promijenivši svoje očitovanje o krivnji s prethodne rasprave navodeći da se u cijelosti smatra krivim za sva kaznena djela koja mu se u postupku stavljaju na teret, koja da je počinio baš na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnice.

4.Sukladno čl. 417. a. st. 1. ZKP/08 optuženik je iznio svoju obranu na početku dokaznog postupka.

4.1.Iako je prilikom prvog ispitivanja u prethodnom postupku optuženik negirao počinjenje terećenih kaznenih djela, iznoseći obranu na raspravi priznao je da je kaznena djela za koja se tereti počinio na način kako ga se tereti optužnicom. Iskreno se pokajao i iskazao žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela te se ispričao žrtvi LK, obećavši pri tom da će se u budućnosti suzdržati od činjenja bilo kakvih protupravnih radnji te svoje ponašanje uskladiti s pozitivnim pravnim poretkom RH. Upitan o osobnim i obiteljskim prilikama naveo je da živi s majkom, do trenutka kada je završio u istražnom zatvoru bio je zaposlen i ostvarivao redovna primanja, iako je naglasio da je lošeg imovnog stanja. Nije u braku, nema djecu te nema zakonsku dužnost skrbiti ni o kome. Prije tri godine sporadično je znao konzumirati drogu marihuanu, prigodno konzumira alkohol, ali se ne smatra ovisnikom ni o drogi ni o alkoholu.

5.U dokaznom postupku potom su pregledani i pročitani: kriminalističko tehnička izvješća s fotodokumentacijom na CD medijima, koji su reproducirani, stana (157-159), ozljeda žrtve (165-167) i ozljeda optuženika (154-156), nalaz Hitnog prijama KBC Split na ime žrtve LK od 10. svibnja 2024. (43- 44), nalaz Hitnog prijama KBC Split na ime optuženika od 13. svibnja 2024. (45), fotografije žrtvinih ozljeda iz mobitela i poruke poslane TK (15, 17- 23), ispis poruka iz mobitela žrtve koje joj je slao optuženik (16, 91-92), pisma koje je optuženik ostavio žrtvi u stanu (42 i 50), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta II PP Split broj 00243750 od 11. svibnja 2024., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta II PP Split od 11. svibnja 2024. (48-49) te socijalna anamneza za optuženika (221-222) i za žrtvu (194-195).

5.1.Ujedno su na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 suglasnošću stranaka pročitani: zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve LK na dokaznom ročištu pred sucem istrage ovog suda od 19. lipnja 2024. (211-214), zapisnik o ispitivanju svjedoka TK pred ŽDO Split od 16. svibnja 2024. (141-144), zapisnik o ispitivanju svjedoka KK pred ŽDO Split od 16. svibnja 2024. (145-147), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠK pred ŽDO Split od 16. svibnja 2024. (148-150), zapisnik o ispitivanju svjedoka SK na dokaznom ročištu pred sucem istrage ovog suda od 28. svibnja 2024. (190-191), zapisnik o ispitivanju svjedoka DK pred PU SD od 21. svibnja 2024. (161-163), sudsko-medicinsko vještačenje ozljeda žrtve i optuženika sačinjeno po stalnom sudskom vještaku dr. Antoniu Alujeviću od 22. svibnja 2024. (170-173), kombinirano sudsko-psihijatrijsko i psihologijsko vještačenje žrtve sačinjeno po stalnim sudskim vještacima dr. Dolores Britvić i mr. EK od 17. srpnja 2024. (258-269) i sudsko-psihijatrijsko vještačenje optuženika sačinjeno po stalnom sudskom vještaku dr. Mileni Pernat od 26. svibnja 2024. (181-187).

5.2.Na kraju dokaznog postupka pregledan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika iz kojih proizlazi da se radi o počinitelju koji prethodno nije osuđen za kaznena djela, iako nije bilo sporno da je isti u dva navrata tretiran maloljetničkim sankcijama - odgojnim mjerama zbog počinjenja kaznenih djela razbojničke kazne iz čl. 231. st. 1. KZ/11 i tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 (rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. Km-9/2020 od 27. listopada 2020.) i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 (rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. Km-29/2020 od 14. rujna 2021.), time što je isti u tri navrata pravomoćno osuđen zbog počinjenih prekršaja, i to odlukama Općinskog prekršajnog suda u Splitu pod poslovnim brojevima Pp- 805/2022 od 12. travnja 2022., zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, Pp-14976/2021 od 29. prosinca 2021., zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te broj Pp-2235/2021 od 5. travnja 2024. zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

6.Nazočne stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.

7.Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz posebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, utvrdio da je optuženik u stjecaju počinio četiri kaznena djela, i to jedno kazneno djelo protiv spolne slobode - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode – opisano u članku 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i u svezi s člankom 153. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 , a kažnjivo po članku 154. stavak 2. KZ/11, jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, jedno kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom – opisano u članku 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji - opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, na način kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude.

8.Da je optuženik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim proizlazi prvenstveno iz njegove obrane u kojoj je u potpunosti priznao počinjenje svih inkriminiranih radnji iz optužbe, a na pravilnost i potpunost njegovog priznanja upućuju i drugi dokazi izvedeni tijekom postupka, prvenstveno iskaz žrtve LK koji je potkrijepljen iskazima ostalih svjedoka ispitanih tijekom postupka te provedenim vještačenjima.

8.1.Naime, ispitana kao svjedok žrtva LK u svom je iskazu detaljno i uvjerljivo opisala optuženikovo inkriminirano postupanje spram nje za vrijeme dok su kao intimni partneri živjeli u zajedničkom domaćinstvu u stanu u [adresa] u razdoblju od 15. rujna 2023. do 10. svibnja 2024., a njeno kazivanje u bitnom je potkrijepljeno i verificirano iskazima ispitanih svjedoka TK, KK i ŠK, kojima je žrtva pričala o optuženikovim postupcima, dok su svjedokinje TK i KK ujedno i osobno vidjele ozljede na žrtvi.

8.2.Ocjenjujući vjerodostojnost žrtvinog iskaza, sud je posebno cijenio utvrđenja iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja žrtve kojim je utvrđeno kako su kod žrtve prisutni znaci anksioznosti i depresivnosti, te simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja koji su uzrokovani traumatskim događajem. Kod nje postoji teža psihopatologija u strukturi ličnosti, značajne teškoće u psihološkoj prilagodbi, pasivnost u interpersonalnim odnosima, ovisnost o drugima, izražena potreba da se netko za nju brine, ozbiljni i dugotrajni psihički problemi koji se manifestiraju kroz osjećaj manje vrijednosti, nisko samopoštovanje, nisko samopouzdanje. Klinički profil upućuje na seksualnu posttraumatsku reakciju i klasičan posttraumatski profil. S obzirom na svoje psihičko stanje, žrtva je bila sposobna donijeti odluku o pristanku na spolni odnos, izraziti odbijanje spolnog odnosa, te shvatiti značenje pristanka i odbijanja spolnog odnosa. Ne nalaze se elementi psihičke bolesti, teške duševne smetnje ili ovisnosti o alkoholu i drogama. Postoji rizik razvoja poremećaja ličnosti.

8.3.Vještačenjem je utvrđeno kako je žrtva u stanju dati vjerodostojan iskaz, te je njezin iskaz rezultat proživljenog, pogotovo u pogledu spolnog nasilja koje žrtva opisuje. Žrtva nema razloga i sklonosti za podnošenje lažne kaznene prijave. Žrtva nije bila ometana u zamjećivanju podražaja, razlikuje istinu od laži, moralne i zakonske posljedice laži, činjenice od fantazija, kao i obvezu govorenja istine na sudu. Sposobnost komunikacije je očuvana, razumije prostorne i vremenske koncepte, ne postoje teškoće u narativnom iskazivanju, sposobna je adekvatno odgovarati na pitanja. Iz svega proizlazi kako žrtva ima moralnu i zadovoljavajuću kognitivnu kompetenciju za biti svjedok u sudskom postupku. Kod žrtve nije utvrđena sklonost izmišljanju i manipuliranju.

8.4.U kontekstu provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja žrtve u sklopu kojeg su vještaci ocijenili da žrtva ima kognitivnu i moralnu kompetenciju za vjerodostojno svjedočenje, ocjenjujući dokaznu snagu i vjerodostojnost žrtvinog iskaza, sud je isti ocijenio uvjerljivim te autentičnim iskazivanjem žrtve o proživljenom iskustvu s optuženikom, te je žrtvin iskaz ocijenio istinitim, tim više što iskazi ispitanih svjedoka, provedeno sudsko – medicinsko vještačenje žrtvinih ozljeda kao i pregledani materijalni dokazi u bitnom potvrđuju istinitost žrtvinog iskaza.

8.5.Tako su svjedokinje TK i KK, žrtvine prijateljice potvrdile da im je žrtva pričala da se s optuženikom, dok su bili u vezi i zajedno živjeli, često svađa, da je isti nasilan prema njoj, da ju vrijeđa i naziva pogrdnim imenima te razbija stvari po stanu, a jednom da ju je i silovao. Iste su ujedno potvrdile i da su osobno vidjele ozljede na žrtvi, te su još navele kako je žrtva zbog optuženikova nasilja bježala kod prijateljice ČK te kako im je žrtva pričala i o okrivljenikovim prijetnjama spram nje i oca. I svjedok ŠK, vlasnik stana u kojem su žrtva i optuženik živjeli u zajedničkom domaćinstvu, potvrdio je kako mu je žrtva jednom ispričala da ju je okrivljenik istukao, a 10. svibnja 2024. da ju je i osobno vidio u stanu kada je plakala i bila potresena te da je čak na njoj vidio ozljede.

8.6.Žrtvin iskaz ujedno je u cijelosti podržan provedenim sudsko- medicinskim vještačenjem te pregledanom medicinskom dokumentacijom žrtve (nalaz Hitnog prijema KBC Split od 10. svibnja 2024.) kojim je utvrđeno kako je žrtva LK kritične prigode zadobila tri krvna podljeva mekog oglavka čeono, sljepoočno lijevo, te zatiljno, što je pojedinačno i u svom zbroju, laka tjelesna ozljeda, nastala s najmanje dva međusobno neovisna udarca zatvorenom šakom silom srednjeg intenziteta, a ozljeda zatiljka mogla je nastati padom na tlo. Opisano crvenilo kože vrata i nadlaktica ne predstavlja tjelesnu ozljedu u sudsko- medicinskom smislu, iako ima važnost traga. Dijagnoze kontuzija lijeve strane prsnog koša, šaka, te trećeg prsta lijeve šake bile su postavljene na temelju subjektivnog iskaza žrtve o bolnosti, a ne na temelju objektivno vidljivog znaka ozljeđivanja, pa ne predstavljaju ozljede u sudsko-medicinskom smislu. Naime, iz nalaza Hitnog prijama za žrtvu proizlazi kako su joj 10. svibnja 2024. dijagnosticirane površinske ozljede glave i vrata, te nagnječenja ruku i prsišta. Vještačenjem je utvrđeno kako je okrivljenik zadobio oguljotine kože lica, lijeve strane vrata, desne nadlaktice, desne podlaktice, desnog koljena, te lijeve potkoljenice, koje su pojedinačno i u svom zbroju laka tjelesna ozljeda. Oguljotine lijeve potkoljenice nastale su jednim udarcem tupotvrdim predmetom (noga obuvena u cipelu) silom slabijeg intenziteta, a sve ostale oguljotine nastale su djelovanjem noktiju silom pritiska slabijeg intenziteta.

9.Teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. t.1. i u svezi s čl. 153. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 čini onaj tko s bliskom osobom bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju uporabom sile.

9.1.Iz naprijed navedenih i analiziranih dokaza na nedvojben način proizlazi da je optuženik inkriminirane zgode (početkom travnja 2024.) primijenio silu prema žrtvi tako što ju je nasilno digao s wc školjke, svukao joj odjeću, bacio na krevet na leđa te je pritiskao težinom svog tijela sjedeći na njoj, nakon čega joj je ugurao prste u vaginu. Žrtva je zbog optuženikovog prijašnjeg ponašanja spram nje već bila uplašena i traumatizirana te ujedno i pod utjecajem alkohola, ali je usprkos tome izrazila svoje izričito protivljenje spolnom odnosu, pa kada joj je ovaj ugurao prste u vaginu, ista počela vikati zbog bolova, molila ga neka prestane i neka je ostavi na miru, plakala i vikala od bola, što znači da je kako verbalno tako i fizički uporno izražavala protivljenje spolnom odnosu, nakon čega se optuženik ipak odmaknuo i počeo masturbirati. Nedvojbeno je da u konkretnom slučaju imisija prstima od strane optuženika u žrtvinu vaginu s ciljem zadovoljavanja spolnog nagona predstavlja sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju. Također u postupku nije bilo sporno da bi optuženik i žrtva u vrijeme inkriminiranog događaja bili partneri u intimnoj vezi i osobe koje žive u zajedničkom domaćinstvu, odnosno u postupku nije bio sporan žrtvin status bliske osobe u smislu st. 87. st. 9. KZ/11.

9.2.Stoga je u postupku na nedvojben način dokazano da je optuženik spram žrtve ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. t.1. i u svezi s čl. 153. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na način kako je to opisano u točki I. izreke ove presude.

10.Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 čini onaj tko bliskoj osobi ozbiljno prijeti da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti i nanijeti zlo podmetanjem požara.

10.1.Ključno je da su riječi koje imaju karakter ozbiljne prijetnje zlom objektivno prikladne da kod žrtve izazovu osjećaj straha i uznemirenosti, što se procjenjuje s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.

10.2.Za počinjenje kaznenog djela prijetnje nije odlučno je li počinitelj upućujući drugome prijetnju ozbiljno mislio, već je bitno da je prijetnja takva da je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost ili osobnu ugroženost. Ujedno je bitno napomenuti da su elementi kaznenog djela prijetnje ostvareni već samim upućivanjem ozbiljne prijetnje drugoj osobi, budući da se radi o kaznenom djelu apstraktnog ugrožavanja tako da nije potrebno da je tom ozbiljnom prijetnjom kod žrtve ujedno stvoren osjećaj straha i osobne nesigurnosti.

10.3.Prema ocjeni ovog suda optuženikove riječi upućene žrtvi 24. rujna 2023. da će je ubiti te da će izbosti nožem njezinog oca i da će njezinom ocu zapaliti kuću u okolnostima kada se optuženik i žrtva učestalo svađaju i kada su odnosi između njih narušeni, pri čemu je žrtva ženskog spola, mlade dobi od 18 godina, sama, bez potpore obitelji, jer joj oboje roditelja, koji su razvedeni, žive i rade u inozemstvu, bez ikakve sumnje bile su objektivno prikladne da kod iste izazovu strah, uznemirenost odnosno osobnu ugroženost, što potvrđuje i činjenica što je žrtva navedene prijetnje nakon dva dana osobno prijavila policiji. Također u postupku nije bilo sporno da bi optuženik i žrtva u vrijeme inkriminiranog događaja bili partneri u intimnoj vezi i osobe koje žive u zajedničkom domaćinstvu, odnosno u postupku nije bio sporan žrtvin status bliske osobe u smislu st. 87. st. 9. KZ/11.

10.4.Stoga je u postupku na nedvojben način dokazano da je optuženik spram žrtve ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 na način kako je to opisano u točki II. izreke ove presude.

11.Podrobnom analizom i dovođenjem u međusobnu vezu žrtvinog iskaza s iskazima ispitanih svjedoka TK, KK te ŠK, kao i s medicinskom dokumentacijom ozljeda žrtve te fotografijama ozljeda koje je žrtva preko mobitela slala svjedokinji TK, što sve potkrjepljuje provedeno sudsko – medicinsko vještačenje, na nedvojben način je utvrđeno da je optuženik ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na štetu žrtve LK, za koju je prethodno nedvojbeno utvrđeno da ima status bliske osobe u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11.

12.Također iz žrtvinog iskaza kojeg u bitnom potvrđuju iskazi svjedoka TK, KK te ŠK, kao i pregledana WhatsApp komunikacija između žrtve i optuženika, na nedvojben način proizlazi da je optuženik na štetu žrtve LK, tadašnje partnerice u intimnoj vezi s kojom je živio u zajedničkom domaćinstvu (bliske osobe) u inkriminiranom vremenskom razdoblju od 15.rujna 2023. do 10. svibnja 2024. ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela nasilja u obitelji.

12.1.U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji treba napomenuti da se radi o kaznenom djelu koje ima blanketnu odnosno upućujuću dispoziciju odnosno koja se poziva na propise o zaštiti od nasilja u obitelji, a u konkretnom slučaju se radi o tempore criminis važećem Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine“ br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24).

12.2.Člankom 10. spomenutog Zakona nasilje u obitelji je definirano kao 1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci 3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

12.3.U postupku je na nedvojben način utvrđeno da je optuženik u konkretnom slučaju teško prekršio upravo citirani čl. 10. toč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na način kako je to opisano u toč. II. izreke, čime je kod partnerice u intimnoj vezi izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, a takvim svojim ponašanjem nije počinio neko drugo teže kazneno djelo.

12.4. Naime, imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da je optuženik u duljem vremenskom razdoblju zajedničkog života između njega i žrtve (15. rujna 2023. – 10. svibnja 2024.) manifestirao na načine kako se to navodi u toč. II. izreke spram žrtve razne oblike psihičkog i fizičkog nasilja, što implicira znatnu količinu, ozbiljnost, težinu te kontinuitet u primjeni obiteljskog nasilja, čime su inkriminirane radnje poduzete u duljem vremenskom razdoblju ujedno bile snažnog intenziteta te su značajno i ozbiljno ugrozile odnosno povrijedile zaštićeno dobro te je optuženikovo iskazano nepravo bilo toliko ozbiljno i teško, to se nesumnjivo radi o kaznenom djelu nasilja u obitelji, a nipošto ne o prekršaju. Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju moguć je realni stjecaj između kaznenog djela nasilja u obitelji, koje djelo je počinjeno unutar duljeg vremenskog razdoblja, te kaznenih djela prijetnje i tjelesne ozljede na štetu žrtve LK, a koja kaznena djela su počinjena kao jednokratna radnja. Naime, s obzirom da je nasilje u obitelji između ostalog definirano i kao primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, u konkretnom slučaju moguć je stjecaj između kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 na štetu iste žrtve. Pri tome treba posebno naglasiti da je zakonodavac domašaj klauzule supsidijarnosti ograničio isključivo na odnos kaznenog djela nasilja u obitelji i težih kaznenih djela, što znači da je moguć stjecaj između kaznenog djela nasilja u obitelji i drugih kaznenih djela za koja je propisana jednaka ili manja kazna zatvora, pri čemu valja cijeniti je li cjelokupno nepravo iscrpljeno samo u kaznenom djelu nasilja u obitelji te predstavlja li počinjenje tog drugog djela neznatnu kriminalnu količinu u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji ili predstavlja novi oblik napada na zaštićeno dobro i stvara novu kriminalnu količinu. Također, iako je za kazneno djelo prijetnje na štetu bliske osobe propisana teža sankcija u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji, između navedena dva kaznena djela ne bi došlo do prividnog stjecaja u konkretnom slučaju uvažavajući činjenicu da je prijetnja spram žrtve počinjena kao jednokratan čin 24. rujna 2023., koje kazneno djelo je žrtva prvo i prijavila, a što sve predstavlja zaseban napad na drugo zaštićeno pravno dobro, u odnosu na zaštićeno pravno dobro kod kaznenog djela nasilja u obitelji, koje uostalom nije bio jednokratan čin koji bi se dogodio samo tog dana, već je, kako je prethodno navedeno, počinjeno tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

13.Slijedom svega navedenog utvrđeno je da je optuženik svojim postupanjem opisanim u izreci presude ostvario sva bitna obilježja bića četiri kaznena djela: teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i u svezi s člankom 153. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 , prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

14.Utvrdivši naprijed navedeno, valjalo je potom ocijeniti postoji li u konkretnom slučaju optuženikova krivnja, jer da bi neka radnja bila kazneno djelo njome mora biti ostvareno biće kaznenog djela, koje ujedno mora biti protupravno i skrivljeno.

14.1.Sastojci krivnje propisani su člankom 23. KZ/11 prema kojem je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

14.2.Što se tiče ubrojivosti optuženika tempore criminis sud je na tu okolnost izveo dokaz psihijatrijskim vještačenjem.

14.3.Iz pisanog i usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Milene Pernat, a kojem vještvu sud u cijelosti poklanja vjeru kao stručnom, argumentiranom i sačinjenom lege artis, proizlazi da je optuženik emocionalno nestabilan, nezreo, sklon umanjivanju problema, davanju socijalno poželjnih odgovora i prikazivanju sebe u najboljem svijetlu, što govori u prilog narcističnim i emocionalno nezrelim crtama u strukturi ličnosti, koje crte međutim nisu dostatne da bi se kod njega utvrdila dijagnoza poremećaja ličnosti. Optuženik ne boluje od duševnih bolesti te u konkretnom slučaju nije bilo privremene duševne poremećenosti kao ni pokazatelja nedovoljnog duševnog razvitka tempore criminis, što znači da je optuženik tempore criminis bio u potpunosti ubrojiv.

14.4.Prema ocjeni ovog suda optuženik je biće svih kaznenih djela za koja je proglašen krivim počinio s izravnom namjerom u smislu čl. 28. st. 2. KZ/11 odnosno isti je bio svjestan svih obilježja bića navedenih djela te je htio njihovo ostvarenje, što je uostalom i sam priznao prilikom iznošenja obrane. Tako je optuženik bio svjestan da primjenjuje silu prema tadašnjoj djevojci, bliskoj osobi žrtvi LK u cilju svog spolnog zadovoljenja, sve u svrhu svladavanja njenog otpora kako bi bez njezinog pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a što je i htio. Isti je također bio svjestan da će joj udarcima više puta zatvorenim dlanovima po glavi i rukama zadati tjelesne ozljede, a imajući u vidu silu i intenzitet zadanih udaraca te njihov lokalitet, što je također htio. Optuženik je upućujući žrtvi riječi da će ju ubiti, te ocu zapaliti kuću i izbosti ga nožem, u cilju njenog zastrašivanja bio svjestan da se radi o ozbiljnim prijetnjama koje su po svom sadržaju prikladne kod svakog prosječnog čovjeka, a pogotovo bliske osobe, izazvati osjećaj uznemirenosti, što je također htio. I konačno optuženik je bio svjestan da svojim postupanjem u razdoblju zajedničkog života s partnericom u intimnoj ljubavnoj vezi krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno manifestira nasilje prema žrtvi, čime ju dovodi u ponižavajući položaj i gazi njezino temeljno ljudsko dostojanstvo, te kod nje izaziva strah za njezinu sigurnost, a što je sve i htio.

14.5.Pored ubrojivosti i oblika krivnje, kod optuženika je ujedno postojala i svijest o protupravnosti takvog njegovog postupanja odnosno isti je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. Sama svijest o protupravnosti svodi se u suštini na zahtjev da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan društveno-opasnog značenja svojih radnji, što je optuženik kao psihički zdrava i poslovno sposobna osoba nesumnjivo bio.

14.6.Na strani optuženika nije utvrđeno da bi isti postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, što znači da nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

15.Nakon što je utvrđeno da je optuženik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenih kaznenih djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima oštećenika te kojom će se ujedno ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

15.1.Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio prijašnji život optuženika u vidu dosadašnje neosuđivanosti za vrijeme punoljetnosti, što proizlazi iz optuženikovog izvatka iz kaznene evidencije, da je bio zaposlen na koji način je pridonosio društvenoj zajednici, složenu obiteljsku situaciju i teško odrastanje, kako to proizlazi iz pregledane socijalne anamneze optuženika, činjenicu što je kaznena djela počinio u mladoj životnoj dobi, na samoj granici mlađeg punoljetstva, njegovo priznanje počinjenja svih utuženih kaznenih djela, čime je bitno doprinio bržem okončanju postupka i smanjenju troškova postupku, a ujedno je takvim stavom prema optužbi pokazao određeni stupanj kritičnosti prema vlastitom ponašanju, njegov odnos prema žrtvi kojoj se prilikom iznošenja obrane na raspravi ispričao, iskazujući pri tom žaljenje i kajanje zbog počinjenog, iskazano obećanje da će se u budućnosti suzdržati od činjenja kaznenih djela te svoje ponašanje uskladiti s pravnim poretkom RH kao i stav žrtve prema kaznenom progonu optuženika tako što je ista na dokaznom ročištu navela da odluku o kaznenom progonu prepušta nadležnim tijelima, čime nije manifestirala posebnu zainteresiranost za optuženikov kazneni progon.

15.2.Kao otegotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio da je optuženik kaznena djela počinio s izravnom namjerom kao najvišim stupnjem krivnje, iskazanu količinu kriminalne aktivnosti kao i upornost i ustrajnost u počinjenju kaznenih djela, pri čemu je kod kaznenog djela nasilja u obitelji sud cijenio otegotnim duljinu razdoblja kroz koje je optuženik činio to djelo zbog čega je žrtva dulje vrijeme bila u strahu i dovedena u ponižavajući položaj. Otegotnim je valjalo cijeniti i okolnost što je optuženik kada je imao pravni status maloljetnog počinitelja kaznenog djela u dva navrata procesuiran pred nadležnim sudom, u kojem postupku su mu izrečene maloljetničke sankcije – izvaninstitucionalne odgojne mjere, koje očito nisu postigle svoju svrhu i optuženika odvratile od daljnjeg činjenja kaznenih djela te na njega pozitivno utjecale. Na koncu, sud je otegotnim cijenio naročiti porast i društvenu pogibeljnost kaznenih djela počinjenih na štetu žena od strane njihovih partnera, vodeći pritom računa o potrebi postizanja svrhe ne samo specijalne nego i generalne prevencije.

15.3.Međutim, u postupku utvrđene olakotne okolnosti kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti predstavljaju one naročite olakotne okolnosti koje su u skladu s čl. 48. st. 2. KZ/11 pretpostavka za primjenu instituta ublažavanja kazne ispod propisanog minimuma u odnosu na predmetna kaznena djela, a u kojem slučaju se svrha kažnjavanja prema stavu suda može postići i takvom blažom kaznom od redovne.

16.Potom je sud optuženiku, polazeći od optuženikovog stupnja krivnje (izravna namjera kao najviši stupanj krivnje) i svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11, cijeneći pri tom sve naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora, i to za kazneno djelo teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, na temelju čl. 154. st. 2. KZ/11, primjenom instituta ublažavanja kazne iz čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11 u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, primjenom instituta ublažavanja kazne iz čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 5. KZ/11 u trajanju od 5 (pet) mjeseci, za kazneno djelo tjelesne ozljede, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11, primjenom instituta ublažavanja kazne iz čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 u trajanju od 9 (devet) mjeseci te za kazneno djelo nasilja u obitelji, na temelju čl. 179. a. KZ/11, primjenom instituta ublažavanja kazne iz čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 u trajanju od 9 (devet) mjeseci, ocijenivši da se upravo navedene kazne zatvora ukazuju primjerenima težini počinjenih kaznenih djela i ličnosti optuženika te su na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju, nakon čega je optuženika, na temelju članka 51. st. 1. i 2. KZ/11, ocijenivši pri tom optuženikovu ličnost i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

17. Naime, bitno je naglasiti da se izbor mjere kazne ne svodi na isključivo matematičku valorizaciju izrečenih pojedinačnih i jedinstvene kazne, već predstavlja složeni proces odmjeravanja kazne sa svrhom propisanom zakonom (članak 41. KZ/11). Prema ocjeni ovog suda izricanjem optuženiku jedinstvene kazne zatvora upravo u trajanju od 3 (tri) godine moći će se ostvariti svrha kažnjavanja određena člankom 41. KZ/11., koja ima svoju retributivnu, specijalno i generalno preventivnu komponentu te resocijalizacijski zahtjev koji omogućava optuženiku da se nakon izdržane kazne ponovno uključi u društvo. Upravo u tom kontekstu (kontekstu svrhe kažnjavanja) odmjeravanje kazne nije prosta matematička operacija, već složena zadaća suda da izabere onu vrstu i mjeru kazne koja će ostvariti uvodno navedenu svrhu kažnjavanja, što je sud i napravio ujedno primijenivši i dodatni zakonski kriterij odmjeravanja kazne za djela počinjena u stjecaju (ocjena počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela – članak 52. stavak 1. KZ/11).

18.S obzirom da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru, to će mu se, na temelju čl. 54. KZ/11 vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. svibnja 2024. pa nadalje uračunati u prethodno izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.

19.Budući da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Milene Pernat proizlazi da kod optuženika egzistira opasnost ponavljanja istog ili sličnog djela, a imajući u vidu da je optuženik počinio kaznena djela s obilježjem nasilja, to je sud optuženiku na temelju čl. 70. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude.

20.Na temelju čl. 73. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja na udaljenost manju od 100 metara, uznemiravanja i uhođenja žrtve LK u trajanju od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude, što je 2 (dvije) godine dulje od izrečene jedinstvene kazne zatvora. Navedena sigurnosna mjera optuženiku je izrečena jer je sud ocijenio kako postoji opasnost da bi optuženik prema žrtvi mogao ponovno počiniti kazneno djelo uvažavajući utvrđenja iz provedenih psihijatrijskih vještačenja kojim je utvrđena kako optuženikova tako i žrtvina emocionalna nestabilnost i nezrelost, činjenicu što su optuženik i žrtva dulje vrijeme bili u intimnoj ljubavnoj vezi koja je bila "turbulentna", prožeta čestim razlazima i mirenjima, a naročito cijeneći stav same žrtve o svojoj osobnoj sigurnosti u odnosu na optuženika kada je ista izričito navela da i dalje osjeća strah od optuženika i za vrijeme dok je isti lišen slobode (u istražnom zatvoru), a kamoli kada bi se isti nalazio na slobodi.

21.Sud je također optuženiku na temelju članka 76. st. 1. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora, pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust, a koja će se mjera nad optuženikom provoditi odmah po izlasku iz zatvora, sukladno članku 64. KZ/11, time što vrijeme provjeravanja traje tri godine, a koju mjeru na temelju članka 64. stavak 2. KZ/11 provodi nadležno tijelo za probaciju, budući da su za izricanje te sigurnosne mjere ispunjene sve zakonske pretpostavke iz citirane odredbe imajući u vidu da je optuženik osuđen za kazneno djelo protiv spolne slobode te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od više od 2 (dvije) godine za namjerno kazneno djelo s obilježjem nasilja.

22.Na koncu, sud je na temelju čl. 148. st. 6., u svezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, optuženika oslobodio dužnosti plaćanja troškova ovog kaznenog postupka imajući u vidu njegovo loše imovinsko stanje, aktualnu nezaposlenost, okolnost što je bez imovine, ocijenivši da bi plaćanjem troškova postupka bilo znatno narušeno njegovo imovno stanje tako što isti ne bi mogao uredno podmirivati osnovne životne troškove.

U Splitu, 2. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Magda Davidović Glumac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud RH.

DNA:

- optuženiku (putem Zatvora u Splitu)

- branitelju

- ŽDO-u Split

- žrtvi LK (putem punomoćnika)

- pun. žrtve

- sucu izvršenja Županijskog suda u Splitu (po pravomoćnosti)

- Probacijskom uredu Split (po pravomoćnosti)

- u spis