REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3040/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C.I.O.S. GRUPA d.o.o., OIB 32900007680, Zagreb, Josipa Lončara 15, kojeg zastupa punomoćnik Ante Glamuzina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika TECHCOM GmbH, OIB 23444430505, Munchen, Leonrodstrasse 58, Savezna Republika Njemačka, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 632.718,38 EUR, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-216/2020-4 od 11. siječnja 2021., 2. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-216/2020-4 od 11. siječnja 2021.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-216/2020-4 od 11. siječnja 2021. Trgovački sud u Zagrebu odredio je ovrhu pljenidbom i prijenosom umjesto isplate novčane tražbine ovršenika na temelju pravomoćnog i ovršnog pravorijeka Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu broj AS-P-2016/6 od 7. rujna 2017., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 4.767.216,60 kn uvećane za zatezne kamate i troškove ovršnog postupka. Rješenje nije obrazloženo.
2. Protiv navedenog rješenja ovršenik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje ukinuti. U žalbi je, u bitnom, naveo kako je prema čl. 43. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) za provedbu ovrhe stvarno nadležan općinski sud, dok da je odredbom čl. 171. OZ-a propisano da je za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i provedbi ovrhe na novčanoj tražbini mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište ovršenikovog dužnika. Kako je ovršenikov dužnik društvo Adria čelik d.o.o. u stečaju sa sjedištem u [adresa], smatra da prvostupanjski sud nije bio stvarno niti mjesno nadležan za određivanje predmetne ovrhe. Ukazao je da ovrhovoditeljeva tražbina proizlazi iz Sporazuma o obročnoj otplati i osiguranju tražbine od 5. lipnja 2013. koja tražbina je potvrđena pravorijekom Stalnog arbitražnog sudišta pri HGK poslovni broj AS-P-2016/6 od 7. rujna 2017. Ukazao je da se radi namirenja iste tražbine protiv ovršenika vodi više postupaka radi prisilne naplate i da je ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine pokrenuo i vodi ovršne postupke protiv ovršenikovog dužnika društva Adria Čelik d.o.o. u stečaju kao založnog dužnika, a u okviru kojih su donesena tri rješenja o dosudi uz prijeboj dijela potraživanja ovrhovoditelja i kupoprodajne cijene u iznosu od 15.606.684,72 kn i 14.569.250,00 kn. Napomenuo je da ovrhovoditelj radi namirenja predmetne tražbine provodi i postupak prisilne naplate u Republici Njemačkoj i da je dosad naplaćen iznos ne manji od 555.943,60 EUR. Pritom smatra da je prvostupanjski sud suprotno odredbi čl. 195. OZ-a naložio ovršenikovom dužniku izvršiti plaćanje na depozitni račun prvostupanjskog suda umjesto da je izravno naložio plaćanje na ovrhovoditeljev račun.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nakon što je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe iz čl. 365. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1.OZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, no da je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti.
5. Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj predložio odrediti ovrhu na temelju pravorijeka Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj AS-P- 2016/6 od 7. rujna 2017. Pri tom je naveo da ovršenik ima prema svom dužniku Adria Čelik d.o.o. u stečaju tražbinu u iznosu od 4.767.216,60 kn prijavljenu u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu, da je presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-432/2017 od 6. prosinca 2019. odbijen zahtjev ovdje ovršenikovog dužnika za utvrđenje da ne postoji potraživanje ovdje ovršenika prema ovdje ovršenikovom dužniku po navedenoj tražbini, te je ovdje ovršenikovom dužniku naloženo da ovdje ovršeniku naknadi parnični trošak u iznosu od 360.725,00 kn. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-661/2020-2 od 23. srpnja 2023. Uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj je priložio ovjereni prijepis arbitražne odluke Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj AS-P-2016/6 od 7. rujna 2017., presliku potvrde o urednoj dostavi pravorijeka te obavijesti o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti, presudu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-432/2017 od 6. prosinca 2019. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-661/2020-2 od 23. srpnja 2023., a sud je pobijanim rješenjem odredio predloženu ovrhu.
6. Odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave.
7. Neosnovan je ovršenikov žalbeni razlog kojim prigovara stvarnoj i mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda ukazujući da je u konkretnom slučaju Općinski sud u Splitu jedini bio nadležan za odlučivanje o predmetnom prijedlogu za ovrhu.
8. Naime, valja ukazati da je odredbom čl. 37. st. 1. OZ-a propisano da su općinski sudovi stvarno nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi.
9. Međutim, odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o arbitraži („Narodne novine“ broj 88/01; dalje: ZA), propisano je da za odlučivanje o nadležnosti arbitražnog suda (čl. 15. st. 3.), polaganje pravorijeka (čl. 46.), odlučivanje o tužbi za poništaj pravorijeka arbitražnog suda (čl. 36.) i o zahtjevu za priznanje i o prijedlogu za određivanje ovrhe (čl. 39. i 40.) u predmetima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova nadležan Trgovački sud u Zagrebu, a u ostalim predmetima Županijski sud u Zagrebu.
10. Iz navedene odredbe Zakona o arbitraži, kao posebnog propisa, jasno proizlazi da je jedino Trgovački sud u Zagrebu stvarno i mjesno nadležan za odlučivanje o ovrhovoditeljevom prijedlogu za ovrhu na temelju arbitražnog pravorijeka kao ovršne isprave, stoga je neosnovan žalbeni navod ovršenika o stvarnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda za određivanje predmetne ovrhe.
11. Ovršenikov žalbeni navod kojim ukazuje da ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine pokrenuo i vodi ovršne postupke protiv ovršenikovog dužnika društva Adria Čelik d.o.o. u stečaju kao založnog dužnika, a u okviru kojih su donesena tri rješenja o dosudi uz prijeboj dijela potraživanja ovrhovoditelja i kupoprodajne cijene, ne predstavlja niti jedan od dopuštenih žalbenih razloga protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave iz odredbe čl. 50. st. 1. OZ-a, stoga je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
12. Neodlučan je ovšenikov žalbeni navod da ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine protiv ovršenika vodi više postupaka radi prisilne naplate jer nema zapreke da ovrhovoditelj radi namirenja svoje tražbine protiv ovršenika vodi više ovršnih postupaka na različitim predmetima i različitim sredstvima ovrhe dok se ne namiri, a iz isprava u spisu ne proizlazi da je ovrhovoditelj namiren.
13. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja niti ovršenikov žalbeni razloga da je prvostupanjski sud suprotno odredbi čl. 195. OZ-a naložio ovršenikovom dužniku izvršiti plaćanje na depozitni račun prvostupanjskog suda umjesto da je izravno naložio plaćanje na ovrhovoditeljev račun jer ovršenik time nije doveden u nepovoljniji položaj jer nema zapreke u konkretnom slučaju za primjenu odredbe čl. 194. st. 1. OZ-a.
14. U odnosu na žalbeni razlog zastare potraživanja, ukazuje se da ovaj sud nije ovlašten ispitivati žalbu jer je riječ o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a u odnosu na koji je odredbom čl. 52. OZ-a propisano postupanje prvostupanjskog suda. S obzirom na to da u konkretnom slučaju osnovanost žalbe ovršenik nije dokazao kvalificiranim ispravama u smislu odredbe čl. 52. st. 4. OZ-a te da se ovrhovoditelj očitovao na žalbu, prvostupanjski sud će u nastavku postupka, u odnosu na taj žalbeni razlog, postupiti u skladu s odredbom čl. 52. st. 3. OZ-a.
15. Odluka o troškovima ovršnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a, Tbr. 11. t. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te odgovarajućih odredaba Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st.1. OZ-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
Zagreb, 2. prosinca 2024.
Sudac
Ružica Omazić
