REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4070/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA SV. FILIP I JAKOV, OIB 57113796391, Sv. Filip i Jakov, Obala kralja Tomislava 16, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, protiv tuženika SUNTURIST HOTEL d.o.o., OIB 03355667078, Zadar, Narodni trg 2, kojeg zastupa punomoćnik Marin Brkić, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-235/2022-27 od 27. listopada 2023., 2. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-235/2022-27 od 27. listopada 2023. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-235/2022-27 od 27. listopada 2023. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorane Brčić iz Biograda na Moru poslovni broj Ovrv-21/2020 od 9. travnja 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.858,12 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.659,04 EUR (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.161,32 EUR (točka III. izreke).

2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući točke I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prave te pobija odluku o parničnom trošku. U žalbi u bitnom navodi da u ovom postupku nije niti bilo sporno postojanje tražbine tužitelja budući da je tuženik istaknuo prigovor radi prijeboja. Ističe da prvostupanjski sud unatoč tome nije odlučio o prigovoru radi prijeboja, onako kako ga je istaknuo tuženik u podnesku od 12. siječnja 2021. nego je svejedno odbio tužbeni zahtjev iako osnova potraživanja prema platnom nalogu sadržanom u rješenju o ovrsi nije sporna već je bilo sporno pitanje osnovanosti prigovora radi prijeboja. Smatra da zbog toga presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno odlučnim činjenicama postoji proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude i same presude. Posebno osporava točku II. izreke kojom je odlučeno o parničnom trošku ističući kako je postupak vođen krivnjom tuženika, budući da je tuženik tijekom postupka sklapao ugovore o prijenosu potraživanja da bi opravdao prigovor radi prijeboja što je upućivalo na poduzimanje radnje koje su išle na teret tuženika i da stoga nema nikakve osnove da tužitelj snosi cjelokupne troškove parničnog postupka. Između ostalog upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući da se prvostupanjski sud na ročištu za glavnu raspravu pozvao na nagodbu sklopljenu u predmetu poslovni broj Povrv-324/2020, koja je sklopljena između drugih stranaka i u kojoj nije sudjelovao tuženik, a unatoč tome nije dao mogućnost tužitelju da se očituje o sklopljenoj nagodbi imajući u vidu da u postupku u kojem je sklopljena sudska nagodba tužitelja Općinu Sveti Filip Jakov nije zastupao punomoćnik koji ga zastupa u ovom postupku. Navodi da bez konzultacijom sa strankom i provjera autentičnosti i valjanosti nagodbe nije mogao postupiti sukladno toj nagodbi i povući tužbu, što mu je postupanjem suda onemogućeno. Između ostalog upire da ako je sud prihvatio sadržaj nagodbe da je onda trebao prihvatiti nagodbu i u dijelu u kojem je rečeno da će u ovom predmetu tužitelj i tuženik snositi svaki svoje troškove. Upravo i iz tih razloga tužitelj je zahtijevao odgodu ročišta što sud nije dopustio, a čime je počinjena bitnih povreda odredaba postupka. Konačno ističe kako prvostupanjski sud u obrazloženju navodi kako su ovdje parnične stranke sklopile nagodbu u predmetu poslovni broj Povrv-324/2020 iako iz iste proizlazi da tuženik nije sudjelovao u navedenom postupku i da stoga nije sklopio nagodbu u odnosu na ovaj predmet, a što presudu čini nerazumljivom, a posebice u dijelu u kojem sud utvrđuje da je tuženikova obveza prestala prijebojem, radi čega je odlučeno kao u izreci, dok u izreci nije odlučeno o prigovoru radi prebijanja niti je dano valjano obrazloženje u tom pogledu. Zaključno ističe da ukoliko je prvostupanjski sud presudu temeljio na nagodbi iz drugog postupka, onda je prema sadržaju nagodbe trebao odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove, a ne naložiti tužitelju da naknadi cjelokupne troškove tuženiku. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku naknaditi troškove tužitelju ili ju preinačiti samo u odnosu na parnični trošak tako da se odredi da svaka stranka snosi svoje parnične troškove ili ju podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati odluka u sporu male vrijednosti (čl. 467. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.858,12 EUR na ime plaćanja zakupnine za 12 parkirnih mjesta. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev isticanjem prigovora radi prebijanja s tražbinom koju je stekao od tužiteljevih vjerovnika na temelju ugovora o cesiji te je istakao da se u postupku koji se vodi u predmetu poslovni broj Povrv-324/2020 između istog tužitelja ali drugog tuženika također raspravlja o tražbini koju je stavio u prijeboj. Tužitelj je pak osporio postojanje tražbine tuženika prema tužitelju te osnovanost prigovora radi prebijanja.

7. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti onom iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire tužitelj. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda se može ispitati, jer sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje je utvrđivao i dokazima koje je izvodio za ocjenu da tužbeni zahtjev nije osnovan. U situaciji kada sud utvrdi da tužbeni zahtjev nije osnovan, nema potrebe utvrđivati osnovanost prigovora radi prebijanja.

8. Žalitelj svojim žalbenim navodima kako sud nije odgodio ročište radi očitovanja tužitelja o sklopljenoj sudskoj nagodbi u predmetu poslovni broj Povrv-324/2020 upućuje na žalbeni razlog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i na relativno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 314. st. 2. ZPP-a.

8.1. Međutim, u ovom se postupku sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti, pa se na osnovi odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Stoga ovaj žalbeni sud te žalbene navode nije ispitivao.

8.2. Unatoč tome, valja reći da je tužitelju bilo poznato da je sklopio sudsku nagodbu u predmetu poslovni broj Povrv-324/2020 (na koji se pozivao tuženik i predlagao je izvršiti uvid u taj spis) i da to što tužitelj s tom činjenicom nije upoznao svog punomoćnika, koji ga zastupa u ovom predmetu, ne znači da se radi o novim činjenicama zbog kojih bi trebalo odgoditi ročište radi tužiteljevog očitovanja.

9. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan budući da je uvidom u e-Spis predmeta poslovni broj Povrv-324/2020 utvrdio da je u tom postupku tužitelja OPĆINU SV. FILIP I JAKOV zastupao drugi odvjetnik i da je sklopljena sudska nagodbu poslovni broj Povrv-324/2020-35 od 22. rujna 2023. kojom je tužitelj priznao tražbinu tuženika u tom postupku SUNTURIST TRAVEL AGENCY d.o.o. Zadar te da je tu tražbinu taj tuženik ustupio tuženiku u ovom predmeti i da je izvršen prijeboj tražbina zbog čega se tužitelj OPĆINU SV. FILIP I JAKOV u točki 3. Nagodbe obvezao da će po potpisivanju te nagodbe povući tužbu u predmetu poslovni broj Povrv-235/2022 koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru, dakle u ovoj pravnoj stvari. Budući da je utvrdio da je tuženikova obveza prestala prijebojem, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan i odbio tužbeni zahtjev. Iako se nije pozvao na materijalno pravo, prema odredbi čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) jedan od načina prestanka obveze je kompenzacija (prijeboj), a prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem.

10. Odluku o trošku donio je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a budući da je prema sklopljenoj nagodbi tužitelj trebao povući tužbu u ovom predmetu, a nije tako postupio.

11. Neosnovan je žalbeni navod da je u situaciji kada je sud odluku o glavnoj stvari temeljio na Sudskoj nagodbi da je i odluku o parničnom trošku trebao donijeti sukladno čl. 3. Nagodbe kojom je dogovoreno da svaka stranka snosi svoje troškove.

12. Iz Sudske nagodbe poslovni broj Povrv-324/2020-35 od 22. rujna 2023. proizlazi da su stranke te nagodbe tužitelj OPĆINU SV. FILIP I JAKOV i tuženik SUNTURIST TRAVEL AGENCY d.o.o. Tuženik nije sudionik te nagodbe, pa se sporazum stranaka u vezi troškova postupka ne može odnositi na tuženika u ovom predmetu, nego samo na stranke koje su sudionici te nagodbe.

13. Prema tome pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. st.

1. ZPP-a naložio tužitelju da naknadi trošak tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu. Žalitelj nije osporavao visinu troška dosuđenog tuženiku, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima spora.

14. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 2. prosinca 2024.

Sutkinja

Ružica Omazić