REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4364/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika SLAVONIJA KLAS j.d.o.o., Draganlug (Općina Čaglin), Draganlug 2, OIB 87220536077, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-490/2023-12 od 3. srpnja 2024., 2. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-490/2023-12 od 3. srpnja 2024. u točkama I. i II. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Osijeku je pobijanom presudom:
- u točki I. njezine izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Maria Včelika Ovrv-504/23 od 13. travnja 2023. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 257,62 eur te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,19 eur; kao i platiti zatezne kamate na navedene iznose
- u točki II. njezine izreke naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 153,89 eur te zatezne kamate na taj iznos od 3. srpnja 2024.
- u točki III. izreke odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 46,87 eur.
2. Prema obrazloženju pobijane presude predmet spora je tužiteljev zahtjev, koji se temelji na ugovoru o cesiji, za isplatu iznosa od 257,62 eur te zateznih kamata na navedeni iznos.
3. Prvostupanjski sud je tako odlučio, na temelju odredbe članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), utvrdivši:
- da je tuženik zasnovao pretplatnički odnos s Hrvatskim telekomom d.d. - da je tuženik koristio usluge iz navedenog pretplatničkog odnosa, i to u razdoblju od ožujka do studenog 2022. po ugovorenoj tarifi
- da tuženik nije podmirio cijenu za korištenje navedenih usluga
- da je to potraživanje valjanim ugovorom o cesiji prešlo na tužitelja kao novog vjerovnika budući da su Hrvatski telekom d.d. kao prodavatelj i tužitelj kao otkupitelj 27. listopada 2017. sklopili ugovor o cesiji te kasnije dodatke tom ugovoru.
3.1. S druge strane prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje koje je iznio tijekom postupka.
4. Tuženik je protiv presude pravovremeno podnio žalbu. U žalbi navodi da u pobijanoj presudi nema razloga o prigovoru zastare te da su njegovi brojevi na bonove, a ne pretplatu. Slijedom toga da za njega nije moglo nastati dugovanje. Predlaže predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na postojanje koje u žalbi ukazuje tuženik.
8.1. Naime, od očitovanja u pisanom obliku tuženik je jedino podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojem nije iznio prigovor zastare. Također, tuženik nije niti pristupio na ročišta koja su održana u ovoj pravnoj stvari na kojima je mogao istaknuti navedeni prigovor.
8.2. S druge strane, odredbom članka 214. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisano je da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao.
8.3. Stoga pobijana presuda, protivno tuženikovom shvaćanju, nije niti trebala sadržavati razloge o zastari.
9. Tuženikovi žalbeni navodi da su njegovi brojevi na bonove, a ne pretplatu predstavljaju nove činjenice čije iznošenje u žalbi nije dopušteno u skladu s odredbom članka 352. stavka 1. ZPP-a. Naime, tuženik navedenu tvrdnju nije iznio u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave niti na ročištima koja su održana u ovoj pravnoj stvari.
10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 2. prosinca 2024.
Sutkinja
Dubravka Matas