REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-436/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice, i dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, OIB: 56668956985, Zagreb, Berislavićeva 9, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1a, protiv tuženika DOMINO 5 d.o.o., OIB: 27538459063, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, Široka ulica 14/II, radi zabrane javnog priopćavanja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-181/2022-8 od 21. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-181/2022-8 od 21. studenoga 2022.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke pobijane presude zabranjeno je tuženiku da u svojim ugostiteljskim objektima u hotelu „ZADAR“, [adresa], recepciji „ZADAR“, [adresa] i caffe baru „ZADAR“, [adresa] priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz čl. 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 111/21; dalje: ZAPSP). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.416,51 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 904,51 EUR.

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da, imajući u vidu sadržaj iskaza svjedoka ČS te sadržaj zapisnika o izvršenoj kontroli, kao i Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i Tarife naknada za emitiranje, priopćavanje javnosti i druge oblike iskorištavanja fonograma, tužitelj pravno osnovano zahtijeva isplatu naknade za utuženo razdoblje (travanj 2019. do siječnja 2022.), a sukladno čl. 179. st. 1. i 2. ZAPSP-a jer je tužitelj cjenikom organizacije za kolektivno ostvarivanje prava prema čl. 162. st. 2. ZAPSP-a odredio da se posebna naknada plaća za sobe hotela, a posebna za zajedničke prostorije hotela za koju kategoriju je primjerice naznačio predvorje, blagovaonice i slično. Iz istih razloga je tuženiku zabranjeno javno priopćavanje autorskih glazbenih djela hrvatskih i stranih autora, snimki izvedbi umjetnika izvođača i snimki sadržanih na fonogramima u predmetnom hotelu „ZADAR“, recepciji „ZADAR“ te caffe baru „ZADAR“, na adresi [adresa].

3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude, zbog svih zakonom predviđenih osnova. Ističe da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama obzirom da su u obrazloženju presude samo taksativno navedeni dokazi koji su izvedeni u prvostupanjskom postupku, bez potpune reprodukcije istih te su ujedno izostali zaključci i ocjena izvedenih dokaza. Navodi da tuženik ni na koji način nije iskorištavao bilo kakva autorska glazbena djela u svom hotelu pa mu se samim time ne može zabraniti nešto što isti nije niti kršio, odnosno da iz zapisnika o kontroli ne proizlazi da je tuženik emitirao glazbu na recepciji. Također, ističe da kontrolor nije bio u niti jednoj sobi hotela, odnosno nije istina da mu je tuženik kazivao koliki broj smještajnih jedinica predmetni hotel ima te koliki je broj tv prijemnika u tim smještajnim jedinicama. Smatra da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke nije uopće uzeo u obzir krizu koju je izazvala pandemija virusa Covid-19, odnosno da nije jasno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio visinu utužene naknade, kao što nije jasno ni na koji način je utvrđeno razdoblje u kojem je tuženik navodno iskorištavao glazbena djela.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, pravilno tuženik ističe da iz obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio visinu tražbine, zbog čega pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te je pobijana presuda opterećena bitnom povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Neovisno o navedenom, u predmetnom slučaju je moguće primijeniti čl. 373.a st. 3. ZPP-a te odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, s obzirom na to da je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava koje se nalaze u spisu.

6.1. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu. Naime, u točki 7. obrazloženja pobijane presude pobrojani su dokazi koje je sud izvodio u dokaznom postupku, dok je u točkama od 18. do 20. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud ocijenio dokaze (zapisnike o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela i iskaz svjedoka kontrolora ČS).

7. Predmet spora je zahtjev kojim se tuženiku zabranjuje priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela hrvatskih i stranih autora, snimki izvedbi umjetnika i izvođača i snimki sadržanih na fonogramima jer tuženik ne posjeduje odobrenje sukladno tužitelja ZAPSP-u te zahtjev za plaćanje naknade za korištenje predmeta zaštite.

8. U predmetnom slučaju je nesporno da je tuženik vlasnika predmetnog hotela „ZADAR“, a u kojem se nalaze predmetna recepcija i caffe bar, u kojem je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržanih na fonogramima.

8.1. Prema čl. 235. st. 2. ZAPSP-a, ako cijena korištenja nije određena sukladno čl. 235. st. 1. ZAPSP-a, plaća se prema cjeniku organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Tužitelj je kao udruga autora odredio kriterije za plaćanje naknade za javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka izvedbi umjetnika izvođača i snimaka sadržanih na fonograma u skladu s Pravilnikom o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela („Narodne novine“ broj: 80/92 i 1/97), Pravilnikom o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača („Narodne novine“ broj 1/97) i Pravilnikom o naknadama za iskorištavanje fonograma („Narodne novine“ broj 116/00), Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenog 2006. i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. Nasuprot žalbenim navodima, upravo je prethodnom spomenutim pravilnicima ovlašten zaračunati utužene naknade za hotel, recepciju i caffe bar, s obzirom da je riječ o različitim objektima (u smislu primjene navedenih pravilnika), u kojima su se neovlašteno koristila autorska djela.

9. Činjenica da je tuženik neovlašteno priopćavao javnosti autorska djela u hotelu „Zadar“ utvrđena je kontrolama 13. veljače 2019., 14. studenog 2019., 1. srpnja 2020. i 19. veljače 2021. (zapisnici s listova 30. i 31. spisa), što dodatno potvrđuje i svjedok ČS u iskazu na raspravi od 10. listopada 2022. Hotel je opremljen tv prijamnicima (što tuženik nije osporio te proizlazi iz iskaza svjedoka ČS i predmetnih zapisnika o izvršenoj kontroli), koji omogućavaju priopćavanje autorskih djela javnosti, što je potvrđeno u presudi Suda EU u predmetu broj C-306/05 (SGAE v. Rafael Hoteles SA). Pritom se napominje da su zapisnici o kontrolama od 13. veljače 2019., 14. studenoga 2019. i 1. srpnja 2020. potpisani po ovlaštenoj osobi tuženika, čime je potvrđen broj smještajnih jedinica u hotelu „Zadar“.

9.1. Da je tuženik neovlašteno priopćavao javnosti autorska djela na recepciji hotela „Zadar“ utvrđeno je kontrolom 1. srpnja 2020. (zapisnik s lista 24. spisa), što dodatno potvrđuje i svjedok ČS u iskazu na raspravi od 10. listopada 2022. Recepcija je prema prethodno spomenutim pravilnicima kategorizirana kao ugostiteljski objekt te predstavlja zajedničku prostorija hotela, pri čemu je spomenutom kontrolom utvrđeno da se autorska djela priopćavaju putem USB sticka.

9.2. Da je tuženik neovlašteno priopćavao javnosti autorska djela u caffe baru „Zadar“ utvrđeno je kontrolama 1. srpnja 2020. i 22. studenog 2021. (zapisnik s lista 19. spisa), što dodatno potvrđuje i svjedok ČS u iskazu na raspravi od 10. listopada 2022. Osim toga, navedeno je tuženik izričito priznao da u odgovoru na tužbu.

9.3. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zabranio tuženiku da u svojim predmetnim objektima priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima jer je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno da je tuženik neovlašteno priopćavao javnosti autorska djela u predmetnim objektima.

10. U odnosu na hotel „Zadar“ utuženu naknadu valjalo je obračunati u skladu s Pravilnikom o autorskoj naknadi (odredba Tbr. 5.1.a), Pravilnikom o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe (Tbr. 2.1.a) i Pravilnikom o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe (Tbr. 2.1.a) i to za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. svibnja 2019., od 1. listopada 2019. do 31. ožujka 2020. i od 1. svibnja 2020. do 31. prosinca 2021. Pritom je tuženik bio dužan u razdoblju do 31. prosinca 2019. mjesečno platiti iznos od 2.678,25 kuna, od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. mjesečno iznos od 2.740,25 kn, a od 1. siječnja 2021. mjesečno iznos od 2.768,50 kuna. Slijedom navedenog, utužena naknada u odnosu na hotel „Zadar“ iznosi 10.542,74 EUR (tada 79.434,25 kuna).

10.1. U odnosu na recepciju hotela „Zadar“ utužena naknada obračunata je u skladu s Pravilnikom o autorskoj naknadi (odredba Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2., a) i b)), Pravilnikom o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe (Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2., a) i b)) i Pravilnikom o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe (Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2., a) i b)), i to za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 30. studenog 2020. Slijedom navedenog, utužena naknada u odnosu na recepciju hotela „Zadar“ iznosi 196,25 EUR (tada 1.478,64 kuna).

10.2. U odnosu na caffe bar „Zadar“ utužena naknada obračunata je u skladu s Pravilnikom o autorskoj naknadi (odredba Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2., a) i b)), Pravilnikom o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe (Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2., a) i b)) i Pravilnikom o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe (Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2., a) i b)) i to za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2021. Slijedom navedenog, utužena naknada u odnosu na caffe bar „Zadar“ iznosi 677,53 EUR (tada 5.104,85 kune).

10.3. Slijedom svega navedenog, razvidno je da ukupna naknada koju je tuženik dužan platiti iznosi 11.416,52 EUR (tada 86.017,74 kune) s pripadajućim zateznim kamatama, s obzirom na to da je tuženik u zakašnjenju s plaćanjem utužene naknade.

11. Osim toga, tuženik u tijeku prvostupanjskog postupka nije dokazao da je bez odgađanja obavijestio tužitelja o eventualnim promjenama okolnosti korištenja ili o samom prestanku korištenja, čime bi ispunio svoju zakonsku obvezu iz čl. 160. st. 3. ZAPSP-a (tako i ovaj sud u odluci broj Pž-8545/11-4 od 4. prosinca 2013.). Stoga su neosnovani njegovi navodi da predmetni objekti nisu radili tijekom pandemije virusa Covid-19.

12. Također je pravilna i prvostupanjska odluka o troškovima postupka jer ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti paziti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove parničnog postupka.

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 373.a st. 3. ZPP-a tuženikovu žalbu odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 2. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać