REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3225/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja IE, vlasnika Autolimarskog i autolakirerskog obrta „[obrt]“ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-873/2023-5 od 23. srpnja 2024., 2. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane tužiteljeva i tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-873/2023-5 od 23. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 248,89 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28. siječnja 2023. do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 71,74 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Predmet spora odnosi se na tužbeni zahtjev za isplatu osigurnine na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti. Tužitelju je spornu tražbinu ustupio PE, vlasnik oštećenog automobila registracijskih oznaka [registarska oznaka], marke BMW serija 1. Tuženik odgovora kao osiguratelj od automobilske odgovornosti štetnika. Utuženi iznos se odnosi na trošak popravka oštećenog automobila po tužitelju kao autoserviseru u visini razlike cijene sata rada koju tuženik nije odobrio i dobrovoljno namirio.

3. Između stranka je u postupku pred prvostupanjskim sudom bila sporna tužiteljeva aktivna legitimacija, tuženikova pasivna legitimacija i odgovornost za štetni događaj. Sporna je i okolnost ima li oštećenik pravo zahtijevati naknadu troškova popravka preko iznosa štete koji je procijenio tuženik i cijene sata rada koju on priznanje svojim ugovornim partnerima, odnosno postoji li oštećenikova obveza popravljanja oštećenog automobila po tuženikovim ugovornim partnerima kao obveza oštećenika da smanji nastalu štetu (doprinos oštećenika šteti – čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Sporna je i visina cijene pružene usluge popravka automobila.

4. Prvostupanjski sud je na temelju Ugovora o ustupu potraživanja radi ispunjenja od 23. ožujka 2023., utvrdio da je vlasnik oštećenog automobila PE potraživanje po računu popravka štete br. 12/1/1 koje ima prema tuženiku kao dužniku prenio na tužitelja. Zbog toga tužitelj kao primatelj tražbine, ima na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a prema tuženiku kao dužniku ista prava koje je imao PE kao ustupitelj. Tuženik je o činjenici ustupa notificiran. Zbog toga je ocijenjen neosnovanim prigovor promašene aktivne legitimacije.

5. Iz tuženikovog Izvida štete koji se odnosi na vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] marke BMW serija 1, te činjenice da je tuženik isplatio nesporni iznos štete vlasniku oštećenog automobila, prvostupanjski sud je ocijenio postojanje tuženikove pasivne legitimacije kao osiguratelja od automobilske odgovornosti štetnika te ujedno njegovu odgovornost za štetni događaj.

6. Samu visinu štete prvostupanjski sud je utvrdio iz tužiteljeva računa broj 12/11//11 od 27. siječnja 2023. izdanog na iznos od 2.275,08 EUR, od čega je tuženik podmirio nesporni iznos od 2.026,19 EUR, priznajući pri tome količinu utrošenih radnih sati, ali sporeći visinu satnice. Prvostupanjski sud je ocijenio vjerodostojnim izdani račun jer je uvidom u tužiteljev Cjenik poslovanja i druge račune, ispostavljene drugim klijentima radi popravka, utvrdio da je tužitelj u sporno vrijeme u svom poslovanju uobičajeno naplaćivao satnicu od 34,29 EUR za rad limara i lakirera.

7. Također je ocijenio neosnovan tuženikov prigovor doprinosa oštećenika visini nastale štete, jer je ocijenio da oštećenik kao potrošač ima pravo slobodnog izbora u kojem će servisu obaviti popravak automobila, te da tuženik nije isticao da bi u svojim općim uvjetima odredio kod kojeg će se ugovornog partnera obavljati popravak.

8. Tužitelj je protiv pobijane presude u dijelu u kojem je sadržana odluka o troškovima postupka podnio žalbu. U žalbi je naveo da je prvostupanjski sud propustio tužitelju priznati nastali trošak sastava podneska po odvjetniku od 22. kolovoza 2023.

9. Tuženik je protiv pobijane presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. Tuženik je u žalbi naveo da tužitelj uopće nije činjenično opisao štetni događaj te da Izvid štete nije dokaz njegove odgovornosti.

11. Tuženik je ponovio prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj nije vlasnik oštećenog automobila pa on nije pretrpio štetu.

12. Tuženik smatra da prvostupanjski sud nije mogao slobodnom ocjenom utvrđivati visinu cijene satnice tužiteljeva rada, jer mu sukladno sudskoj praksi takvo ovlaštenje pripada jedino u odnosu na visinu satnice NKV radnika. On drži da tužiteljev račun kao interna isprava nije vjerodostojan dokaz o visini cijene tužiteljeva rada, te je istaknuo da je on još u odgovoru na tužbu dostavio dokaze na okolnost da tužitelj cijene određuje proizvoljno, od slučaja do slučaja.

13. Tuženik ponavlja da je oštećeniku pružio mogućnost popravka automobila po svojim ugovornim partnerima po nižoj cijeni, koju je kao nesporan iznos štete isplatio u mirnom postupku. Smatra da je odluka oštećenika da popravak obavi kod tužitelja utjecala na to da šteta bude veća pa to predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a.

14. Tužiteljeva i tuženikova žalba nisu osnovane.

15. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka (čl. 356. ZPP-a).

16. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura pa je riječ o sporu male vrijednosti (čl. 501. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

17. U odnosu na tužiteljevu žalbu, ovaj sud ističe da iz sadržaja tužiteljeve žalbe proizlazi da tužitelj smatra da mu kao stranci koja je ostvarila uspjeh u postupku, povrh dosuđenog iznosa parničnih troškova od 71,74 EUR trebalo priznati i nastali trošak sastava podneska po odvjetniku od 29. kolovoza 2023.

18. Međutim, iz sadržaja spisa proizlazi da tužitelj nije do trenutka donošenja pobijane presude zatražio naknadu nastalih odvjetničkih troškova sastava tog podneska od 29. kolovoza 2023., jer trošak nije popisao na samom podnesku, a presuda je donesena bez održavanja usmene rasprave (čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP-a).

19. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno odlučio o visini nastalih tužiteljevih troškova, u granicama tužiteljeva zahtjeva (čl. 2. ZPP-a).

20. U odnosnu na tuženikovu žalbu, ovaj sud napominje da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke naveo jasne i dostatne razloge o tome kako je utvrdio postojanje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, koje prihvaća i ovaj sud. 21. Činjenicu postojanja tužiteljeve aktivne legitimacije utvrdio je iz pročitanog Ugovora o ustupu potraživanja radi ispunjenja od 23. ožujka 2023. Zato neovisno o tome što tužitelj nije vlasnik oštećenog automobila, on je uslijed ustupa sporne tražbine za isplatu osigurnine (koja se odnosi na nastalu imovinsku štetu na automobilu) od strane vlasnika automobila kao ustupitelja, stekao ista prava prema tuženiku kao dužniku koja je imao i ustupitelj (čl 84. st. 1. ZOO-a).

22. Također, tuženik je u mirnom postupku koji se vodio prije pokretanja ove parnice, obavljenim izvidom štete i isplatom nespornog iznosa štete priznao osnovu dugovanja (čl. 241. st. 2. ZOO-a), a time i vlastitu pasivnu legitimaciju kao osiguratelj štetnika, kao i odgovornost za štetni događaj. Ostala je sporna samo visina nastale štete za obavljeni popravak automobila.

23. Tuženikove žalbene tvrdnje o tome da prvostupanjski sud nije na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio visinu nastale štete (koja se odnosi na troškove popravka automobila), sadržajno predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po toj osnovi u sporovima male vrijednosti nije dozvoljeno pobijati presudu prvostupanjskog suda (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Pri tome razlozi koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude, nisu arbitrarni niti nedostatni, jer je prvostupanjski sud naveo iz kojih je isprava utvrdio visinu satnice tužiteljeva rada (izdani račun za popravak, Cjenik poslovanja kao i računi izdani drugim klijentima). Također, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda da bi u sporu male vrijednosti, kao što je riječ u ovoj pravnoj stvari, izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku prometne struke o tome koja je opravdana cijena za popravak, predstavljalo nesrazmjerni trošak visini iznosa štete u smislu odredba čl. 464 a u vezi s čl. 223. st. 1. ZPP-a.

24. U odnosu na tuženikov prigovor doprinosa oštećenika visini nastale štete, ovaj sud napominje da iako je ispravna tuženikova tvrdnja o tome da postoji dužnost oštećenika da nastoji smanjiti visinu nastale štete (čl. 1092. st. 1. ZOO-a), takav zahtjev ne smije biti pretjerano tegoban za oštećenika. Oštećeniku ne može biti svejedno kojem se serviseru obraća za popravak i gdje se nalazi tuženikov ugovorni partner. Suprotno navodima žalbe, uz odgovor na tužbu dostavljene ponude se ne odnose na istu lokaciju – grad [adresa], u kojem je prebivalište vlasnika oštećenog automobila PE te ujedno sjedište tužiteljeva obrta. Osim toga, po tuženiku dostavljene ponude za popravak se ne odnose na oštećeni automobil marke BMW serija 1. Slijedom navedenog, tuženik nije dokazao osnovanost svog prigovora (čl. 219. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 221.a ZPP-a)

25. Sijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 2. prosinca 2024.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac