REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4495/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika SAVA OSIGURANJE d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. F. Mihanovića 9, OIB 45237012600, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Kuharić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Ludbreg, Vladimira Nazora 1, radi isplate (v.p.s. 4.990,00 EUR), odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja o trošku sadržanom u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1389/2022-12 od 10. studenoga 2023., 2. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se rješenje o trošku sadržano u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1389/2022-12 od 10. studenoga 2023. i sudi:

Nalaže se tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, da tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. F. Mihanovića 9, OIB 45237012600, naknadi parnični trošak u iznosu od 216,86 EUR, dok se dio tuženikova zahtjeva za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan za daljnji iznos od 223,36 EUR.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 31,25 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu od 93,13 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-1389/2022-12 od 10. studenoga 2023.

- u točki I. izreke (koja nije predmet ovog žalbenog postupka) odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu iznosa od 4.990,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama;

- u točki II. izreke (koja je predmet ovog žalbenog postupka) naložio je tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 440,22 EUR u roku od 15 dana;

- u točki III. izreke (koja nije predmet ovog žalbenog postupka) odbio je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 82,95 EUR. Rješenjem sadržanim u istoj odluci (koje nije predmet ovog žalbenog postupka) utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 2.531,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 25. svibnja 2022. do 17. kolovoza 2022.

2. Iz obrazloženja pobijanog dijela prvostupanjske odluke (točke 21. i 22. obrazloženja) proizlazi da se odluka o troškovima temelji na čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 144/14; dalje: stara Tarifa) koja se prema nastanku troška primjenjuje u ovoj pravnoj stvari do stupanja na snagu Izmjena tarife („Narodne novine“ broj 126/22; dalje: nova Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnje, te vrijednost boda u iznosu od 10,00 kuna odnosno 15,00 kn, prema zahtjevu za naknadu troškova (list 202. spisa) te prema uspjehu u sporu (66,34% tuženik – 33,66% tužitelj = 32,68%). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), trošak podneska od 23. siječnja 2023. u iznosu od 199,08 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), te trošak pristupa na ročište dana 28. rujna 2023. u iznosu od 199,08 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), dakle 530,88 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 663,60 EUR, a obzirom na uspjeh tuženika u sporu i sukladno odredbi čl. 154. t. ZPP-a, određuje se trošak tuženiku u iznosu od 440,24 EUR, kao u točki II. izreke.

3. Žalbu protiv navedene odluke pravovremeno je podnio tužitelj, pobijajući je izričito u odnosu na rješenje o trošku postupka sadržano u točki II. izreke presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je nesporno tužitelj uspio u sporu u omjeru 33,66%, a tuženik u omjeru 66,34%, međutim, prvostupanjski sud, iako u obrazloženju pravilno navodi način obračuna omjera uspjeha stranaka u sporu (tuženikovih 66,34% - tužiteljevih 33,6% = 32,68%), tuženikove opravdano zatražene troškove u iznosu od 663,60 EUR nije množio faktorom 32,68%, iz čega bi proizlazilo da tuženiku pripada pravo na 216,86 EUR, pa ostaje nejasno kako je prvostupanjski sud došao do dosuđenog iznosa od 440,22 EUR. Predlaže preinačiti pobijano rješenje o trošku, a potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 124,38 EUR (sastav žalbe – 99,50 EUR i PDV 25% na taj iznos), a kao v.p.s. navodi iznos od 4.990,22 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu odluku na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama istaknutih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj je sud ocijenio da je ona u pobijanom dijelu nepravilna i nezakonita u odnosu na dio odluke o trošku kojim je tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova prihvaćen u odnosu na iznos od 223,36 EUR.

7. Nije sporno da je tužitelj u postupku uspio u manjem, a tuženik u većem omjeru, kao ni da se, kad se od većeg omjera uspjeha tuženika oduzme manji omjer uspjeha tužitelja, dolazi do faktora 32,68%, kojim je i prema (pravilnom) obrazloženju prvostupanjskog suda trebalo pomnožiti iznos opravdano zatraženih troškova, koje je tuženik zatražio u iznosu od 663,60 EUR.

8. Nejasno je na koji je način prvostupanjski sud došao do dosuđenog iznosa troškova, te je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju žalitelj izričito ukazuje.

9. Jednostavnim matematičkim izračunom, kada se dosuđeni iznos od 440,22 EUR podijeli sa zatraženih 663,60 EUR, dobiva se omjer od 66,34%, što odgovara tuženikovu omjeru uspjeha u sporu prije nego što se od njega oduzme tužiteljev omjer uspjeha u sporu, iz čega ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud pogriješio u izračunu tako što je zatraženi iznos troška pomnožio pogrešnim faktorom.

10. Pravilnom primjenom faktora od 32,68% na zatraženi iznos troška od 663,60 EUR dolazi se do iznosa od 216,86 EUR, koji je trebalo dosuditi tuženiku, pa je takav iznos dosuđen preinačujućom odlukom ovog suda, kojom je nadomještena pobijana odluka o trošku, s time da je u sklopu preinačujuće odluke odbijen samo preostali dio zatraženog tuženikova troška o kojemu prvostupanjski sud već nije odlučio u točki III. izreke presude (taj dio presude, kojim je odbijeno i 82,95 EUR parničnog troška, nije predmet žalbe, pa ga drugostupanjski sud nije mogao preinačavati na način da zbroji sve iznose zatraženih parničnih troškova koje je valjalo odbiti).

11. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a valjalo je preinačiti rješenje o troškovima postupka (sadržano u točki II. izreke presude) u dijelu kojim je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka dosuđen u suviše visokom iznosu.

12. Imajući u vidu da je v.p.s. žalbe iznos od 223,36 EUR (tužitelj pogrešno navodi 4.990,22 EUR, što otprilike odgovara v.p.s. -u parničnog postupka), u cijelosti uspio u žalbenom postupku, tj. u omjeru od 100%, pripada mu načelno pravo na naknadu čitavog troška žalbenog postupka, ali u iznosu koji prema tarifnim odredbama odgovara (kao polazište za izračun kategorija od 0 do 332,00 EUR po Tbr 7/1 – 25 bodova). O tužiteljevu zahtjevu za naknadu troška žalbenog postupka odlučeno je stoga na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Prema Tbr. 10.4. i Tbr. 42. Tarife tužitelj ima pravo na zatraženi trošak u iznosu od 31,25 EUR, budući da za sastavljanje žalbe protiv rješenja (a odluka o trošku to sadržajno jest, bez obzira na to što je u sklopu presude) odvjetniku pripada pravo na 50% nagrade iz Tbr. 7/1 Tarife, tj. 12,5 bodova, tj. 25,00 EUR, te PDV 25% na taj iznos, tj. sveukupno iznos od 31,25 EUR. Stoga je tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka ocijenjen kao djelomično osnovan i dosuđen kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke, dok je u preostalom zatraženom dijelu odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 2. prosinca 2024.

Sudac

Ivana Mlinarić