REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: K-237/2014-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji za mladež Diani Debeljuh kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Samante Šijan, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KMP-DO-18/14 od 7. srpnja 2014. protiv okrivljenog UV, zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12, u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održane rasprave zaključene 27. studenog 2024. u prisutnosti zastupnice optužbe FV, savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, okrivljenog UV i braniteljice okrivljenika u zamjeni Slavice Milevoj, odvjetnice u Puli i branitelja okrivljenika Damira Krpana, odvjetnika u Umagu, objavljene 29. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 okrivljeni UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca U i majke F rođene UV, rođen **.**.1979. u [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, , s prebivalištem i boravištem u [adresa], sa završenom višom školom, oženjen, otac četvoro djece, zaposlen, državljanin Republike Hrvatske

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da je

u razdoblju od listopada 2013. do veljače 2014. u Poreču, na adresi [adresa], kao otac djece mlt. OV (rođena **.**.2004.) i mlt. AV (rođena **.**.2007.), svjestan da svojim ponašanjem negativno utječe na psihički razvoj mlt. djece OV i AV i pristajući na to, kao otac mlt. OV i AV, za vrijeme održavanja susreta i druženja sa kćerkama, istima u više navrata govorio da su idiotkinje, budale, konjine glupače a mlt. AV da je debela, u više ih navrata istukao kad ne bi bile poslušne ili ako ne bi dovoljno brzo došle do njega nakon što ih pozove branio im da pred njim kažu da vole svoju majku a ako bi to ipak rekle tada ih je znao udariti, u više navrata branio im tuširanje u njegovom stanu u jednom navrtu istukao mlt. OV jer nije dovoljno brzo donijela knjigu iz lektire a u jednom navratu udario mlt. OV priborom za jelo po glavi nakon što mu je za vrijeme ručka odgovorila da ona nije idiotkinja, govorio im da ih majčin izvanbračni partner O ljubi i mazi dok one spavaju i dok je njegova majka na poslu dopuštao svom mlt. sinu KV da mlt. AV grize po rukama i nogama uslijed čega je ista imala brojne modrice po tijelu, a nakon podnošenja kaznene prijave protiv njega optuživao mlt. OV da je ona kriva za sve, da ja lagala i sve izmislila pa da sada zbog nje mora ići na policiju i govorio joj da zbog toga što ga je prijavila njoj jedinoj nije kupio poklon za Božić jer da ga nije zaslužila, a u jednom navrtu vraćajući automobilom mlt. OV i AV sa susreta i druženja, približivši se njihovoj majci HV koja je čekala na putu rekao "sad ćemo mamu pogaziti" i dodao gas na automobilu što je uplašilo i uznemirio mlt. OV i AV, a uslijed kojeg opisanog ponašanja da je ugrozio pravilan razvoj mlt. OV i AV

dakle, da je zlostavio djecu,

pa da je time počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola (u daljnjem tekstu državni odvjetnik) podiglo je optužnicu protiv okrivljenog UV (u daljnjem tekstu okrivljenik) kojom ga se tereti da je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 činjenično opisana u izreci ove presude.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovnog broja K-237/14-7, Kov-281/14 od 22. kolovoza 2014.

3. U prisutnosti državnog odvjetnika i braniteljice Marije Budimir, odvjetnice u Puli (u daljnjem tekstu braniteljica okrivljenika) te branitelja Damira Krpana, odvjetnica u Umagu (u daljnjem tekstu branitelj okrivljenika), upitan kako će se očitovati o optužnici, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

4. Iznoseći obranu, negirao je počinjenje kaznenih djela navodeći da ništa što mu se stavlja na teret nije istina. Svi problemi da su počeli kada je on u Centru za socijalnu skrb Poreč izjavio da će plaćati samo alimentaciju i da neće više sudjelovati oko plaćanja kredita i režija. Bivša supruga HV više puta mu je rekla da će ga uništiti i da je to upravo to, da je kćerka OV pod snažnim utjecajem majke te da ako bivša supruga misli da je on tako loš otac, zašto je onda djecu pustila na skijanje s njim i s njegovom sadašnjom obitelji te da zašto onda kćerke kod njega borave više nego kod svoje majke. Dodao je da je danas i sa bivšom suprugom i sa svojom djecom u jako dobrim odnosima i komuniciraju.

5. U dokaznom postupku pročitan je zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 17. prosinca 2013. (list 9 i 10 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] (list 11 spisa), potvrda o terapijskom sudjelovanju za mlt. OV od 9. prosinca 2014. (list 12 spisa), listovi dnevnika mlt. OV (list 13 spisa), preslici listova iz dnevnika mlt. AV (list 19 do 26 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Poreč od 28. ožujka 2014. (list 41 do 44 spisa), nalaz i mišljenje vještaka za mlt. OV i AV od 30. travnja 2014. (list 46 do 56 spisa), dopis psihologa UVC Općinskog državnom odvjetništvu u Puli - Pola (list 86 spisa) te su ispitani svjedoci HV (list 174 do 176 spisa), KV (list 176 i 177 spisa), FVC (list 190 spisa), UVC (list 190 i 191 spisa) i TV (list 177 spisa) i te je pročitan nalaz i mišljenje kombiniranog psihologijsko psihijatrijskog vještačenja mr. Apolonije Lasan i dr. Vesne Jovin (list 129 do 139 spisa) koje su i dodatno ispitane pred sudom (list 152 do 154 spisa). U konačnici, u svojstvu svjedokinje ispitana je i CV (list 250 i 251 spisa).

6. Iz Izvješća Centra za socijalnu skrb Poreč od 28. ožujka 2024. vidljivo je da je Centar obavijestio državnog odvjetnika da se postupak razvoda braka između okrivljenika i HV odvijao početkom 2010. i početkom 2011. kod kojeg su došle do izražaja velike teškoće u komunikaciji supružnika i roditelja, a okolnosti koje su dovele do razvoda braka prouzročile su nepovjerenje između roditelja koje ih i dalje sputava da kvalitetno komuniciraju u interesu svoje djece. Radi problema, roditeljima je izrečeno pisano upozorenje na pogreške i propuste u sadržaju roditeljske skrbi (koje je prilog Izvješću). Razgovor koji je obavljen u Centru 17. ožujka 2014. protekao je otežano uz ubacivanje jedno drugom u riječ, osobito majke koja je navela da ne može slušati laži koje iznosi otac djece i da se ovdje prikazuje u boljem svjetlu nego što ga ona poznaje. Otvoreno su istaknuli da nemaju povjerenje jedno u drugo i još uvijek ne mogu naći uporište da ga steknu. Okrivljenik da izričito negira optužbe koje je iznijela HV i navodi da će poduzeti pravne mjere da se zaštiti od takvih kleveti, izrazivši gnušanje na takve optužbe. Roditeljima da su date jasne upute o načinu međusobnog komuniciranja, osobito izbjegavanja SMS poruka koje stvaraju dodatne teškoće u komunikaciji obzirom da svako interpretira poruku kako mu se čini i osjeća u tom trenutku. Niti nakon razgovora da nisu postigli napredak u međusobnim odnosima te su se razišli s istom dozom nepovjerenja, uz obećanje da će nastojati bolje komunicirati, dogovarati se direktno kada je to potrebno da ne bi dolazilo do nesporazuma i prenositi važne informacije u cilju dobrobiti zajedničke djece.

7. Svjedokinja HV, nesrodna s okrivljenikom, bivša supruga, propisno opomenuta izjavila je prvotno da nikad nije htjela da dođe do ovakvog postupka te da je okrivljenika prijavila policiji kako bi oni s njim malo porazgovarali i da se smiri, a da je policija to dalje proslijedila državnom odvjetništvu. Želi i uvijek je željela da djeca imaju oca i da imaju dobar odnos i kontakte s ocem. Sigurna je da djeca tada nisu lagala kada su joj govorila o ponašanju svog oca, a na pitanje što su joj tada djeca govorila, odgovorila je da se zbog proteka vremena više ne sjeća. Situacija se smirila i već je dugo vremena mirna. Sjeća se da su djevojčice rekle da su bile na ručku kod oca kada su pitale šta je to u juhi, a da su im otac i njegova supruga A rekli "govna" i da je otac CV tada kuhačom udario po glavi. Jednom da ju je otac vukao po makadamu u mjestu Banki kada su tamo živjeli. Također, izjavila je da su CV i AV bile psihički uznemiravane od strane oca na način da su one primjerice pitale gdje mu je kombi, a on im je odgovorio da je prodao kombi jer da mora platiti odvjetnike, da jedva čeka da navrše osamnaest godina da ne mora plaćati alimentaciju. Djeca su je pitala što to znači alimentacija. CV je trebala gumica i nekakva masa (glinamol) za školu i zbog radnog vremena nije stigla u knjižaru po te stvari pa je rekla da pita oca, na što joj je otac odgovorio da on majci plaća alimentaciju pa neka joj majka kupi.

8. Svjedokinji su se predočili napisani listići papira s listu 13 kao i preslike te iste bilježnice s lista 19 do 26 spisa, nakon čega je svjedokinja izjavila da je to Nikin rukopis i da je to ona sebi pisala u bilježnicu. Na pitanje ima li neposredna ili posredna saznanja o inkriminaciji, izjavila je da joj se CV prva požalila na ponašanje oca prema njoj i rekla joj je: "Mama pomogni mi", ispričavši joj što se dešava te da je ona sve to zapisivala u bilježnicu. Nije mogla shvatiti zbog čega takvo ponašanje okrivljenika prema djeci, te se obratila za pomoć u Zdravi Grad Poreč gđi. NV, kod koje je vodila djecu, koja je s njima razgovarala, nakon čega je okrivljenika prijavila policiji. Za pomoć se obratila i centru za socijalnu skrb.

9. Sjeća se da je teta A govorila AV da je K jer je crna, AV da joj je rekla da ona nije K, da je smeđa a ne crna, a A da joj je na to rekla: „Pa kako nisi K kad ti je mama K“. Poslije su AV rekli da su se na to samo šalili. Također, CV joj je rekla da je bilo nešto sa knjigom iz lektire, da ju je okrivljenik grubim glasom požurivao da ju donese i da ju je istukao jer da mora ići brže, sjeća se i toga da se govorilo poslije o njezinom svjedočenju na sudu i da je ona rekla da ne želi govoriti na sudu jer da se boji da bi joj bilo još gore. Situacija se poslije smirila, djeci je kod oca sada dobro što je jedino i htjela postići svojim odlaskom na policiju, a ne da se „vucara“ po sudovima.

10. Na pitanje državnog odvjetnika svjedokinja je odgovorila da CV i AV sada ne odlaze ni na kakve razgovore kod psihologa jer za to nema potrebe, budući da se situacija smirila. Glede događaja kojega je opisala u prethodnom postupku da je okrivljenik nabio gas i rekao: „Sad ćemo mamu pogaziti“ se dogodio u naselju Stancija Portun ispred kućnog broja 18, ali ona to nije čula već joj je to ispričala CV. Na pitanje braniteljice okrivljenika, svjedokinja je odgovorila da je povod njezine prijave bio upravo ponašanje okrivljenika prema djeci, a posebno ju je razljutilo kada joj je CV rekla da joj otac govori da ih O ljubi i dira dok spavaju. O tome je pokušala razgovarati s okrivljenikom, međutim on je odbijao razgovarati s njom. Razgovarala je i s okrivljenikovim bratom te ga zamolila da razgovara s okrivljenikom, da mu kaže da prestane s takvim ponašanjem, na što joj je okrivljenikov brat rekao da mora razumjeti da je to njemu još sve novo, obećavši joj da će razgovarati s njim. U svibnju ili lipnju 2013. počela je živjeti s O.

11. Braniteljica okrivljenika predočila je svjedokinji da je kaznena prijava podnesena 28. studenog 2013. te postavila pitanje je li nakon toga pustila djecu na skijanje s okrivljenikom u [adresa], na što je svjedokinja odgovorila da se nakon toga konzultirala s policijskim službenikom gdje je podnosila prijavu i da je po njegovu savjetu odlučila ne zabranjivati kontakte s ocem i odlaske kod oca, navodeći da joj je policijski službenik rekao da to ne smije zabraniti. Dodala je da se CV veselila skijanju, ističući da okrivljenikovo ponašanje nije uvijek bilo loše. Jedan vikend da bi bilo sve u redu i djeca su rado htjela ponovno ići kod njega, uvijek su voljele oca, vole ga i danas, ali onda bi se idući vikend nešto desilo pa se onda ne bi htjele vratiti kod njega. Od kada ga je prijavila policiji, situacija se počela poboljšavati.

12. Svjedokinja je zaplakala kada je govorila da njoj nije bila intencija da okrivljenik završi na sudu, već da je samo htjela izreagirati u tom trenutku da se situacija smiri, ponovivši da djeca vole svog oca.

13. Na pitanje braniteljice okrivljenika odgovorila je da kad je došlo do prekida njihove zajednice, djeci je rekla da mama i tata više neće živjeti skupa jer da tata ima tetu A, koja je radila u vrtiću u koji su išle i one te čim je saznala za tu vezi, djecu je ispisala iz vrtića. Navela je da činjenica da je okrivljenik s drugom ženom, nije bilo povezano s njezinom kaznenom prijavom. Djeci o A nikada nije ružno govorila niti nju smatra odgovornom.

14. Svjedok KV, nesrodan s okrivljenikom, propisno opomenut izjavio je da okrivljenika poznaje od 1994., poznaje i njegovu bivšu suprugu HV, te da je nakon njihovog razvoda ostao u dobrim odnosima s njih oboje. Okrivljenik mu je kućni prijatelj i zna da iz prvog braka dvije kćerke, CV i AV. U drugom braku ima sina KV i kćerku H te s njima živi i suprugov sin T. CV i AV kad dođu kod oca druže se s tom djecom, obraćaju se jedni drugima sa brat i sestra, dobro se slažu i lijepo se igraju. Odnos okrivljenika prema AV i CV je uvijek bio više nego dobar, i u 2013. i 2014., ističući da je po njemu čak i predobar, jer im je previše udovoljavao. Za Božić 2013./2014. bio je s njima na skijanju u [adresa], AV je tada imala rođendan kojega su proslavili te pamti da joj je okrivljenik kupio veliku tortu s kojom je ona bila oduševljena. Nije primijetio ništa neuobičajeno ili grubo.

15. Na pitanje braniteljice okrivljenika odgovorio je da ne zna razlog njihovog razvoda, ali zna da je okrivljenik izašao iz stana gdje su živjeli, a koji stan se nalazi u obiteljskoj kući njegovih roditelja, te je sve pustio HV i djeci. Izjavio je da je dobar i s okrivljenikovim ocem te mu je poznato da je okrivljenik nosio novac za plaćanje kompletnih režija toga stana. Viđao je AV i CV uvijek kad bi došao kod okrivljenika, a koliko zna djeca su dolazila onda kada im je njihova majka to dopuštala, ovisno o njezinoj volji. CV i AV nisu mu se ni na što požalile, a okrivljenikova supruga A je uvijek bila dobra prema CV i AV, i još je uvijek, navodeći da je čak oko njih bila više angažirana od okrivljenika jer im je ona odlazila kupovati sve što im je trebalo kada bi neki put došle kod oca bez rezervne robe, knjige i sve što treba za školu. Izjavio je da im to HV nije nikad kupovala, već je poslala djecu kod oca da im on kupi.

16. Svjedokinja TV nesrodna s okrivljenikom, propisno opomenuta izjavila je da poznaje okrivljenika još iz vremena dok je bio dijete, poznaje i HV od kad je s njim bila u braku, te je dobra i s jednim i s drugim, a također i s okrivljenikovom suprugom A. Okrivljenik i HV iz svog braka imaju kćerke CV i AV, a s A KV i H. Okrivljenikov je kućni prijatelj, često su se posjećivali te u njegovom ponašanju 2013. i 2014. prema AV i CV nije bilo ništa grubo i neuobičajeno, s njima je uvijek normalno razgovarao. Bili su zajedno na skijanju oko Nove godine 2013./2014. te ni tamo nije bilo nikakvog neprimjerenog ponašanja već dapače, svi su se dobro zabavili i lijepo se družili, a AV je tamo slavila rođendan. Nikada nije čula da bi okrivljenik vrijeđao CV i AV ili da bi im nešto ružno govorio, navodeći da su na skijanju sedam dana bili svi zajedno u istoj kući, i da se dešavalo nešto neprimjereno i grubo, to bi sigurno vidjela.

17. Na pitanje braniteljice okrivljenika, svjedokinja je odgovorila da je njoj poznato da je okrivljenik ostavio HV, iselio je iz stana u kojem su živjeli, navodeći da su živjeli u obiteljskoj kući okrivljenikovog oca. U konačnici je izjavila da je okrivljenik prema svoj svojoj djeci jako dobar, kupuje im sve što im treba i oblači ih.

18. Svjedokinja FVC, psihologica, zaposlena u ustanovi Zdravi grad Poreč, nesrodna s okrivljenikom, izjavila je da je ravnateljica te Ustanove ujedno i voditeljica psihološkog savjetovališta te ja pamti da je okrivljenik bio kod nje 21. kolovoza 2014., u rukama je imao nekakav nalaz vještaka u kojem je bilo mali segment navoda psihologice UVC pa ga je interesiralo zbog čega je ona nešto rekla to što je rekla po kojoj osnovi. Na kraju su ustanovili da je on pogrešno mislio da je kolegica UVC za njega rekla nešto što nije rekla, a čitanjem cijelog nalaza i mišljenja, za kojega je izjavila da se radilo o opsežnom tekstu kojega nije preslikala i zadržala u svojoj dokumentaciji, su došli do zaključka da to što je navedeno u nalazu nije rečeno od strane psihologice UVC. Nije ni na koji način radila s okrivljenikovim kćerkama CV i AV, a niti s njegovom bivšom suprugom HV.

19. Na pitanje braniteljice okrivljenika odgovorila je da ne zna jesu li CV i AV dolazile kod njih na terapiju. Potvrde o terapijskom sudjelovanju izdaju na traženje osobe koja dolazi ili roditelja za djecu, u svrhu kad ih to traži liječnik, ili za školu, za odvjetnika i slično. Pojasnila je da svaki terapeut vodi pisanu evidenciju za osobe koje dolaze kod terapeuta.

20. Svjedok UVC, psihologica – terapeut, zaposlena u ustanovi Zdravi grad Poreč, nesrodna s okrivljenikom, izjavila je da je kod nje na razgovoru bila mlt. CV sa svojom majkom 2. prosinca 2013. Majka da je došla znatno uznemirena i rekla je da djeca budu uznemirena kad se vrate od oca te da sumnja na nasilje, jer da joj se djeca žale. Navela je da obično uzme anamnezu na početku od majke, a djeca u tom trenutku budu vani. Popričala je s CV, koja joj je rekla da ima sa sobom rokovnik u kojega zapisuje ružne stvari koje se znaju desiti kod oca pa joj je tako dijete reklo da im otac ne dozvoljava da se uvijek tuširaju kad su tamo, da je bila neka svađa, da su bili neki radnici i da je otac rekao da su svi glupi i ona da mu je na to nešto rekla, a on da ju je s priborom za jelo udario po glavi. Rekla joj je da kad je kod oca, da spava sa sestrom i polubratom u sobi i da ne može spavati jer da kad se polubrat koji je mali probudi, ona ga mora odvesti na wc i da je ona odgovorna za njega pa da se zbog toga ne može naspavati. Majci je napomenula da nije vještak koji provodi vještačenje, već da se njezin rad bazira na razgovoru s osobom koja traži moju pomoć, ona uzme bazu u smislu toga što joj je ta osoba rekla, te ju je uputila da se za pomoć obrati policiji, na što joj je majka rekla da je prije toga planirala ići na policiju. Pojasnila je da se terapija obično radi jednom tjedno pa je idući termin za CV zakazala za sedam dana. CV joj je tada rekla da otac nije suglasan da ona tu dolazi, nakon čega ju je pitala što je lijepog kod oca, tako da su razgovarale samo o dobrim stvarima i nakon toga ju više nije pozivala na savjetovanje jer je ovdje izostala suglasnost oca.

21. Na pitanje državnog odvjetnika odgovorila je da dok je razgovarala s CV, majka je cijelo vrijeme bila vani. CV je u ruci imala rokovnik, dnevnik za kojega joj je rekla da u njega upisuje ružne stvari koje joj se dešavaju kod oca. Nije vršila uvid u taj rokovnik niti ju je tražila da joj ga pokaže, jer to je bio njihov prvi susret i s CV je najprije trebala stvoriti nekakav odnos povjerenja pa onda tek nakon toga bi eventualno vidjela sadržaj tog rokovnika. Kad su u drugom susretu pričale ono što je lijepo kod oca, CV joj je rekla da joj je lijepo kod oca i da voli one dane kad on nije nervozan.

22. Na pitanje braniteljice okrivljenika, svjedokinja je odgovorila da joj je CV spomenula da se otac razljutio zbog nekih radnika, misli da se radilo o tome da je pukla neka cijev, te da kada je otac rekao da su svi glupi, da je mislio na te radnike. Nije se obraćao djetetu. CV kad je bila kod nje, imala je devet godina. Jednom prilikom je dovela i mlađu kćerku, no s njom nije odradila nikakvo savjetovanje jer je znala da nema pristanka oca. Majka joj je prilikom uzimanja anamnestičkih podataka rekla, u bitnome, da djeca izražavaju negodovanje zbog nasilja oca prema njima. Rekla joj je da su njezini odnosi s okrivljenikom jako narušeni zbog čega ju je poslala kod vještaka. Na zahtjev majke, izdala joj je potvrdu o terapijskom sudjelovanju koja joj je trebala za policiju. U potvrdi je napisala da je majci dala kratke sugestije u radu s kćerkama, objasnivši joj premda su se ona i okrivljenik razveli, da su i dalje roditelji te djece i da nije poželjno da se u odnosu s djecom ističu samo negativne stvari, već da treba biti koncentriran i na ono što je u odnosu s ocem dobro, jer da djeca i dalje trebaju i oca i majku. Nije se upuštala u procjenu jesu li navodi o nekakvom nasilju istiniti ili ne. Ima saznanja da je okrivljenik dolazio u Zdravi grad Poreč, no njoj se osobno nije obratio već je tražio razgovor s ravnateljicom.

23. Tijekom postupka provedeno je kombinirano psihologijsko psihijatrijsko vještačenje mlt. CV i AV po vještacima mr. Apoloniji Lasan i dr. Vesni Jovin iz kojega je vidljivo da se kod mlt. CV i AV ne bilježe simptomi duševne bolesti, nedovoljnog duševnog razvitka niti nekih drugih težih duševnih smetnji, djevojčice su adekvatnog mentalnog razvoja (sukladno njihovoj dobi) te odgovarajućeg senzomotornog razvoja, bez indikatora za eventualnu cerebralnu disfunkciju. Njihova intelektualna funkcionalnost je na visoko prosječnom (prema nadprosječnom) nivou, mnestičke funkcije su uredne, sposobnost njihovog opažanja, memoriranja i reproduciranja događaja (pa i onih vezanih za aktualni postupak) je adekvatna, sukladna dobi i njihovom mentalnom razvoju. Razlikuju istinu od laži i maštu od stvarnosti i imaju razvijen, primjeren stupanj moralnog zaključivanja te nisu uočene tendencije preuveličavanju i/ili izmišljanju. U prezentiranju inkriminiranih događaja nisu uočeni elementi koji bi upućivali da djevojčice ulažu napore kako bi ponudile konstrukcije koje ne predstavljaju njihovo autentično iskustvo. Odgajane su u nepovoljnim emocionalnim uvjetima razilaženja njihovih roditelja koji nisu uspjeli kvalitetno razriješiti svoje partnerske odnose i emocionalno su involvirane u cjelokupnu situaciju, posebice stoga što su se nepripremljene našle u vrlo složenoj dinamici emocionalne veze njihovog oca s njihovom „tetom“ iz vrtića kao i rođenja polubrata po ocu, što je za obje predstavljalo naglašeno emocionalno opterećenje. Obje su se u novonastaloj situaciji intenzivnije identificirale s majkom s kojom su ostale živjeti, no svako neprimjereno zbivanje ili ponašanje roditelja je za njih predstavljalo intenzivnu emocionalnu povredu i na njih nepovoljno odražavalo. Ne bilježe se simptomi disfunkcionalnosti niti psihotraumatizacije (PTSP).

24. Obje su djevojčice, osim za majku, emocionalno vezane i za oca, no po razdvajanju roditelja neriješen partnerski odnos roditelja i nesuglasice te bilo kakav oblik neprimjerenog ponašanja oba roditelja, su nepovoljno odražavale na odnos djevojčica i oca s kojim nisu ostale živjeti. Kod mlt. CV se javio osjećaj straha, poniženosti, razočaranja, emocionalne povrede, odbačenosti i krivnje, dok je kod mlt. AV naglašena anksioznost i nesigurnost. Ni jedna djevojčica ne verbalizira mržnju prema ocu.

25. Mlt. CV sadržajnom verbalizacijom logički i koherentno opisuje segmente zbivanja tijekom razilaženja roditelja i u vezi inkriminiranih događaja s elementima koji su primjereni njezinoj mentalnoj razvijenosti i karakteristikama ličnosti, sadržaje na pitanje potkrijepi detaljima i prati adekvatnim afektivnim izričajem, no nema tendenciju pripisivanja ocu nekih drugih negativnih iskustava, spontano navodi i pozitivna iskustva s ocem i sa drugim članovima očeve nove obitelji.

26. Mlt. AV događaje opisuje logički na način primjeren njezinoj dobi, sadržaje potkrijepi detaljima i ne ustručava se reći da se nečeg ne sjeća, nema tendenciju popunjavanja praznina u sjećanju izmišljenim konstrukcijama. Kod nje su aktualno prisutni simptomi nesigurnosti, anksioznosti, pojačane senzitivnosti koji se ne mogu smatrati samo posljedicom inkriminiranih zbivanja, već su isti determinirani cjelokupnim nepovoljnim emocionalnim miljeom u kojem su se djevojčice nalazile.

27. Na raspravi su dopunile svoj nalaz i mišljenje navodeći da što se tiče osjećaja emocionalne povrede, odbačenosti i krivnje kod mlt. CV se osim verbalizacije da je razočarana, psihologijskim testovima pronašao i osjećaj krivnje, povrijeđenosti, strah od emocionalnog napuštanja. Kod djevojčica da su uočeni i simptomi nesigurnosti, anksioznosti i slično koji da se ne mogu smatrati samo posljedicom inkriminiranog zbivanja ukoliko su se isti i dogodili, već cjelokupnom nepovoljnim emocionalnim miljeom u kojem su se djevojčice nalazile.

28. Na pitanje braniteljice okrivljenika glede psihologijskih testova, odgovorile su da oni prvenstveno odražavaju psihološko stanje djeteta u vrijeme ispitivanja, ali da postoje osobine koje čine osnovu emocionalnog reagiranja djeteta koje su bazične kao npr. emocionalna senzibilnost koja čini povoljnu podlogu da u opetovanim stresnim situacijama dijete razvije određenu karakteristiku ponašanja i reagiranja, kao npr. preosjetljivost, pojačana anksioznost i slično. Pojasnile su da kada se govorilo o predmetnim događajima, odnosno kada su se postavljala ciljana pitanja po onome što je inkriminacija, da je bilo samo prolazne napetosti i ničeg drugog, a to vjerojatno stoga što su se odnosi u međuvremenu značajno popravili. Djevojčica CV da se vrlo pozitivno izražavala o konkretnim aktualnim okolnostima u obitelji oca i njegove druge supruge, a sve to što se dešavalo ranije, odnosno što je navedeno da se dešavalo ranije, pratila je u svom iskazivanju samo sa prolaznom napetosti. Tako da postoji razlika u odnosu na ono što je bilo i ono što je sada, ali da se neke bazične osobine ličnosti u testovima uvijek dobiju pa djeca koja su bazično emocionalno osjetljivija na neke okolnosti koje mogu doživjeti kao stresne reagiraju više nego djeca koja nisu primarno emocionalno osjetljivija.

29. Mlt. AV jako je emocionalno vezana za oca, ali i za majku obzirom da je ostala uz majku, navodeći da se to inače uvijek vidi kada dijete odrasta uz jednog roditelja više nego uz drugog, najčešće je privrženije tom roditelju uz kojeg odrasta. Vještakinja je navela da su Norina sjećanja vrlo skromna u odnosu na inkriminirana događaja, AV sama navodi da je neke stvari čula od CV, da ih nije osobno vidjela, da se ne sjeća da je tata govorio ružno niti da je njoj ništa ružno rekao niti se sjeća da bi bila prisutna ako je nešto CV govorio, osim jednog incidenta kojega nije vidjela, ali je vidjela CV da plaće pa ju je pitala što je bilo i onda je ona njoj rekla da ju je tata udario po glavi. Mlt. CV je više privržena majci, dijelom opet zato što je uz nju odrastala, a dijelom zato što je isticala neka izvjesna zbivanja koja su opisana od strane državnog odvjetništva pa tako ističe događaj u kojem ju je otac udario priborom za jelo, nekim dugačkim kojim se vadi krumpir, pa događaj kada je jednom odbila otići kod oca a tata je bio ljut, ali kaže da se toga baš ne sjeća jer je bilo davno, a na sva ostala ciljana pitanja vezana za zbivanja koja su istaknuta u optužnici, mlt. CV uglavnom navodi da se ne sjeća, da je to bilo davno i da je sada sve dobro. Da je otac ranije znao biti nervozan, a da sada više nije. O bebi koju je tata dobio s drugom suprugom što je doživjela jako stresno, nije imala osobnih saznanja nego je tu priču čula od majke. Zbog te priče o bebi i priče o drugoj supruzi oca o čemu im je pričala majka, smatraju da su oba roditelja na neki način odgovorna za nepovoljni emocionalni milje budući da takve priče nisu priče da roditelji, u ovom slučaju majka, treba iznositi pred djecom, na način kako je to prezentirano.

30. Glede mlt. CV su izjavile da kada su se roditelji razišli, imala je pet i pol godina i cijela dinamika koja se zbivala oko nje sigurno je bila vrlo nepovoljna, navodeći da u to doba djevojčica nije bila u stanju vrlo vjerojatno razgovarati o toj situaciji. Osim toga, obzirom na dinamiku koja se zbivala oko njezine majke vrlo vjerojatno se manje vodilo računa o osjećanjima djece pa su i razgovori vezani za njihova osjećanja izostajali. Nije ništa posebno pričala o dnevniku tako da vještakinje ne znaju da li ga još uvijek vodi.

31. Involvacija mlt. CV u roditeljski odnos je krenula od momenta kada je majka saznala, što je vještak utvrdio iz podataka u spisu, za očevo novo dijete. Tada to majka neprimjereno komentira pred djevojčicama, odnosno pred mlt. CV, o čemu je iskazivala tijekom vještačenja da je to saznala od majke. Potom je djevojčica uključena i u, mjesec dana kasnije, onemogućavanje oca da posjećuje djecu, što je bila odluka majke, navodeći da je i to neprimjereno jer se trebalo rješavati među roditeljima i ne miješati djecu. Odluku da djeca prekinu odlaziti u vrtić u kojem radi teta koja je poslije postala druga supruga njihovog oca, bila je majčina odluka. Djeca su za tu tetu bila vezana, o njoj su dok su pohađale vrtić imale pozitivan stav, a kasnije negativni stav su preuzele od majke, pojasnivši da kada se dešava bilo kakva velika promjena u životu za djecu kao što je odlazak oca iz kuće i kasnije proces razvoda, bilo bi puno uputnije da ostali objekti za koje su djeca vezana budu stabilni, ističući da se ovdje radi o specifičnoj situaciji budući da je jedan od subjekta teta za koju su djeca vezana ušla u vezu s ocem i posredno bila uključena odnosno istaknuta kao razlog za razvod braka pa je onda majka odlučila da djecu od te osobe treba maknuti, što da je bila trauma za djecu.

32. Vještak je naveo da je to bio nepovoljan segment koji je bio teško rješiv obzirom na činjenicu da su djevojčice ostale uz tetu A u vrtiću, pa je bilo pitanje susreta majke tete A prilikom preuzimanja djece, na sastancima, koji bi ponovno rezultirali vrlo vjerojatno neugodnim situacijama.

33. Mlt. CV da je vrlo traumatično doživjela prijavljivanje oca državnom odvjetniku, jako ju je dugo brinulo kako će se otac ponašati prema njoj jer se tu identificirala s majkom na način da je govorila: "Mi smo ga prijavili".

34. Vještaci su naveli da nisu našli elemente psihotraumatizacije kod djece, da obje djevojčice na izravno pitanje odgovaraju da imaju osjećaj da ih otac voli te navode da i one vole oca. Nisu ih izravno pitali da li se majka nepovoljno izražavala o teti A i ocu, a spontano one o tome nisu govorile, no istaknule su da je majka bila ta koja je u negativnoj konotaciji označila očevo dijete sa A, njegovu vezu s A i ostalo te da je te tekstove mlt. CV čula, a do tada sama nije imala stav o tome, i da je to razlog zbog čega su istaknuli oba roditelja u ovoj priči a ne samo oca. Vještak je naveo da je mlt. CV spontano verbalizirala da je teta A u vrtiću bila dobra teta te da se može reći da je CV nije u potpunosti preuzela eventualno majčin negativni stav prema teti A niti da je on bio značajno njoj prezentiran jer bi u tom slučaju CV imala potrebu iskazivati više negativnih osobina tete A čime bi prekrila bilo kakvu pozitivnu osobinu. CV je iskustveno kasnije verbalizirala negativna ponašanja tete A prema njima, rekla je da je AV ciganka i prezentira upravo situacije koje su bile njenog iskustva. Djevojčice da su svo vrijeme bile intenzivno uključene u nepovoljne relacije koje su nastupile emocionalnom vezom njihovog oca s tetom iz vrtića, što da se svakako nepovoljno odražavalo uključujući majčino snalaženje, odnosno nesnalaženje u toj situaciji.

35. Vještak je pojasnio da u situacijama gdje dijete ostaje živjeti s jednim roditeljem s kojim se uglavnom velikim dijelom identificira dječja sjećanja, mogu biti kompromitirana sjećanjima ili prezentacijom određenih situacija djetetu i u sjećanjima samog djeteta. Naročito ukoliko je to često prisutno i izostaje adekvatna mogućnost da djeca dobiju i neke druge informacije, te da u takvim situacijama takva sjećanja djeca doživljavaju i prezentiraju kao vlastita sjećanja. Također je pojasnio da nije na vještacima suditi je li ono što je naznačeno u optužnici doista i bilo, već utvrditi mogu li djeca vjerodostojno svjedočiti i imaju li tu sposobnost te da li su instrumentalizirani, navodeći da je to u ovom slučaju od strane majke. Navela je da je pravilan razvoj mlt. CV i AV ugrožen, ali ne samo onim što je naznačeno u optužnici, nego ponašanjem oba roditelja. A hoće li se odvijanje ovog postupka odraziti nepovoljno na djecu, da ovisi opet o ponašanju jednog i drugog roditelja, jer ako otac primjerice bude okrivljen za ovo što mu se stavlja na teret pa nešto neprimjereno o tome kaže djeci, djeca će osjećati krivnju, ili s druge strane ako bude oslobođen, a majka bude nezadovoljna tim pa nastavi i dalje prijavljivati za neke druge stvari ili svoje nezadovoljstvo verbalizira pred djecom na način da on nije kažnjen za ono što je učinio, onda će se to svakako nepovoljno odraziti na djecu, jer će ih ponovno uključivati u dio priče koji njima ne bi trebao spadati. Napomenula je da je prema navodima Nike, otac kada je prijavljen postupio prema djeci vrlo korektno, odnosno onako kako bi trebalo postupiti budući da se taj negativan stav koji je morao imati zbog prijave nije reflektirao na njegov odnos s djecom, što je CV očekivala pa je istaknula da je otac nakon toga bio puno bolji i da su se odnosi normalizirali.

36. Vještak je pojasnio da je svaki razvod braka roditelja za dijete stresan i vrlo nepovoljan za njihov emocionalni razvoj, a ukoliko dinamika nepovoljnosti perzistira, svakako da se to vrlo negativno odražavana na emocionalnu stabilnost djece i nepovoljno utječe općenito na njihov psihički razvoj.

37. Na pitanje kako bi obustava ovog postupka djelovala na djevojčice, vještak je odgovorio da bi to prvenstveno ovisilo o ponašanju majke na način da ukoliko bi majka bila nezadovoljna takvim ishodom i svoje nezadovoljstvo verbalizirala pred djevojčicama, onda bi to ponovno dovelo do porasta napetosti. Dodala je da su se od vremena inkriminacije do danas stvari stabilizirale i značajno poboljšale u kontaktima djece s ocem i njihovim međusobnim kontaktima jer o tome djeca pozitivno iskazuju, pa da bi se daljnje vođenje ovakvog postupka moglo nepovoljno odraziti na djecu.

38. Sud je u konačnici u svojstvu svjedoka ispitao i CV, okrivljenikovu kćerku, koja je propisno opomenuta, nakon što se odrekla blagodati uskrate iskaza izjavila je da je tada bila samo dijete čiji roditelji su se razveli. Ne sjeća se što se 2013. i 2014. dešavalo, sa svojim ocem sada ima lijepi odnos kao i sa majkom, i kod oca može otići i ode kada god želi, kao i kod majke.

39. Na pitanje braniteljice okrivljenika odgovorila je da je završila jezičnu gimnaziju i trenutno je na policijskoj akademiji. Živi u [adresa], studentica je. Na pitanje kako se osjećala prilikom razvoda roditelja, odgovorila je da se više toga ne sjeća, sjeća se da majka i otac više nisu živjeli skupa. Nakon njihovog razvoda ostala je živjeti s majkom i majka joj je tada bila skrbnik, no nastavila je odlaziti kod oca. Ne sjeća se kakvi su odnosi tada bili između nje i oca, sjeća se da su išli u park i misli da su odnosi bili dobri.

40. Kada su joj se predočavale stranice na listu 19 do 26 spisa, nakon što ih je pregledala, odgovorila je da se ne sjeća je li to ona pisala. Ponovila je da ima lijepi odnos s ocem, da kada god ima problema otvoreno razgovara s ocem i druže se. Sestra AV je učenica trećeg razreda srednje škole i također ima lijepi odnos s ocem.

41. Budući da daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo, državni odvjetnik je u završnoj riječi izjavio da smatra da je na temelju provedenog i završenog dokaznog postupka dokazano da je okrivljenik počinio kaznena djela na način kako mu se to stavlja na teret optužnicom, te je predložio da ga sud oglasi krivim i osudi na predloženu sankciju iz optužnice.

42. Branitelj okrivljenika smatra da provedenim postupkom nije dokazano da bi okrivljenik na bilo koji način zlostavljao svoju djecu, što da jasno proizlazi iz iskaza CV koja govori i o tome kako se okrivljenik ponaša i prema drugoj kćerki, a da su o tome svoje mišljenje dale i vještakinje Lasan i Jovin. Zamolio je sud da se okrivljenik oslobodi optužbe.

43. Braniteljica okrivljenika dodala je da se optužnica temelji na tvrdnjama svjedokinje HV i to njezinim tvrdnjama koje je navela prilikom ispitivanja u prethodnom postupku, koje pred sudom nije potvrdila. S obzirom na iskaze vještakinja, posredna saznanja svjedokinje HV jednako kao i sadržaj dnevnika tada mlt. CV, da se ne može pouzdano prihvatiti kao vjerodostojan u smislu da je ono što je u tom dnevniku zapisano doista se i dogodilo, a s obzirom na zategnute odnose između okrivljenika i HV koji su u to vrijeme bili obilježeni nesuglasicama uslijed razvoda. Vještačenjem da je utvrđeno da su djeca u to vrijeme bila pod utjecajem HV kao majke te da zbog tada narušenih odnosa koji su u to vrijeme postojali između okrivljenika i HV su djeca moguće reagirala hipersenzibilno na inače normalne životne situacije koje se uobičajeno događaju u odnosima između roditelja i djece. S obzirom na rezultate vještačenja da se ne može isključiti da je tada mlt. CV naprosto zapisala stavove svoje majke odnosno projicirala ih kao svoje. Naglasila je da su listovi Nikina dnevnika istrgnuti selektivno, dakle bez ostatka dnevnika u kojem je dijete o svome ocu pisalo pozitivno, a da je na taj način postupano sa dnevnikom potvrdila je svjedokinja HV. Uzimajući u obzir kvalitetu i kvantitetu radnje za koje se okrivljenik tereti i vremenski raspon u kojem su se navodno dogodile, objektivno da se iste ne mogu podvesti pod obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11 u modalitetu zlostavljanja djeteta, jer bi se u tom slučaju praktički svaki roditelj mogao naći u svojstvu okrivljenika pred sudom odgajajući svoju djecu. Također, navela je da za sve to nije dokazana niti potrebna izravna namjera. Tijekom postupka je ispitano više svjedoka od kojih niti jedan nije potvrdio činjenične navode za koje se okrivljenik tereti, navodeći da je protekom vremena ovaj postupak postao davno bespredmetan, i to naročito što je okrivljenik uspostavio korektne odnose s bivšom suprugom, što da je to i ona potvrdila ističući da ovaj postupak nije niti željela ocjenjujući ga nepotrebnim i opterećujućim za cijelu obitelj. Predložila je da se okrivljenik osloboditi optužbe.

44. Okrivljenik se pridružio navodima branitelja.

45. Nakon ovako provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika, čitajući materijalne dokaze u spisu te cijeneći iskaze ispitanih svjedoka i vještaka, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da nije dokazano da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti.

46. Člankom 177. stavkom 2. KZ/11 („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12) je propisano da tko zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava, kaznit će se (…).

47. U ovom postupku nije sporno da je razveden brak između okrivljenika i HV, oca i majke mlt. CV i ĐV, da su mlt. CV i ĐV ostale živjeti s majkom, a da su s ocem održavale susrete. Nije sporno da se otac drugi puta oženio s njihovom tetom iz vrtića, A i da s njom u braku ima još dvoje djece.

48. Sporno je da li je okrivljenik u razdoblju od listopada 2013. do veljače 2014. u Poreču, na adresi [adresa], kao otac djece mlt. CV AV i mlt. AV za vrijeme održavanja susreta i druženja sa kćerkama, istima u više navrata govorio da su idiotkinje, budale, konjine, glupače a mlt. AV da je debela, da ih je u više ih navrata istukao kad ne bi bile poslušne ili ako ne bi dovoljno brzo došle do njega nakon što ih pozove, da im je branio da pred njim kažu da vole svoju majku a ako bi to ipak rekle tada ih je znao udariti, u više navrata branio im tuširanje u njegovom stanu, u jednom navrtu istukao mlt. CV jer nije dovoljno brzo donijela knjigu iz lektire, a u jednom navratu udario mlt. CV priborom za jelo po glavi nakon što mu je za vrijeme ručka odgovorila da ona nije idiotkinja, govorio im da ih majčin izvanbračni partner O ljubi i mazi dok one spavaju i dok je njegova majka na poslu dopuštao svom mlt. sinu KV da mlt. AV grize po rukama i nogama uslijed čega je ista imala brojne modrice po tijelu, a nakon podnošenja kaznene prijave protiv njega da je optuživao mlt. CV da je ona kriva za sve, da ja lagala i sve izmislila pa da sada zbog nje mora ići na policiju i govorio joj da zbog toga što ga je prijavila njoj jedinoj nije kupio poklon za Božić jer da ga nije zaslužila, a u jednom navrtu vraćajući automobilom mlt. CV i AV sa susreta i druženja, približivši se njihovoj majci HV koja je čekala na putu rekao "sad ćemo mamu pogaziti" i dodao gas na automobilu, a uslijed kojeg ponašanja da je to uplašilo i uznemirio mlt. CV i AV i da je ugrozio pravilan razvoj mlt. CV i AV, odnosno da je zlostavio dijete i time počinio dva kaznena djela povrede djetetovih prva iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

49. Zlostavljanje djeteta predstavlja ponašanje prema djetetu koje je izvan pravila ponašanja i uključuje značajnu opasnost od nanošenja tjelesnog ili emocionalnog oštećenja.

50. Okrivljenik se branio da je sve krenulo od kada je bivšoj supruzi HV rekao da će plaćati samo alimentaciju i da neće više sudjelovati oko plaćanja kredita i režija, nakon čega mu je bivša supruga više puta rekla da će ga uništiti i da je to sada upravo to. Da je kćerka CV pod snažnim utjecajem majke te da ako bivša supruga misli da je on tako loš otac, zašto je onda djecu pustila na skijanje s njim i s njegovom sadašnjom obitelji te da zašto onda kćerke kod njega borave više nego kod svoje majke.

51. Iz iskaza svjedoka KV i TV, okrivljenikovih prijatelja čije iskaze je sud prihvatio istinitim i vjerodostojnim, sud nije utvrdio navode iz činjeničnog opisa kaznenih djela, kao ni iz iskaza svjedokinje FVC, ravnateljice ustanove Zdravi grad Poreč. Iz iskaza svjedokinje UVC, psihologice – terapeuta Zdravog grada Poreč čiji iskaz sud cijeni istinitim i iskazanim u pravilima struke, sud je utvrdio da je popričala s CV koja joj je rekla da ima sa sobom rokovnik u kojega zapisuje ružne stvari koje se znaju desiti kod oca pa da joj je tako dijete reklo da im otac ne dozvoljava da se uvijek tuširaju kad su tamo, da je bila neka svađa, da ju je otac s priborom za jelo udario po glavi. Činjenične navode potvrđuje svjedokinja HV, okrivljenikova bivša supruga i majka njihove zajedničke djece, a također i pisani dijelovi dnevnika djevojčice, tada mlt. OV.

52. No, je li okrivljenik na opisani način počinio dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11?

53. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka prof. Apolonije Lasan i dr. Vesne Jovin koje su sačinile kombinirano psihologijsko psihijatrijsko vještačenje obaju djevojčica, smatrajući ga stručnim, jasnim i objektivnim, u njihovom nalazu i mišljenju nije našao nikakvih nejasnoća, a ni stranke nisu imale nikakvih primjedbi, iz kojeg je utvrđeno da aktualno nisu dobiveni podaci koji bi upućivali da su se inkriminirani događaji nepovoljno odrazili na psihički razvoj djevojčica. Vještačenjem nisu uočeni elementi koji bi upućivali da djevojčice ulažu napore kako bi ponudile konstrukcije koje ne predstavljaju njihovo autentično iskustvo. Utvrđeno je da su bile odgajane u nepovoljnim emocionalnim uvjetima razilaženja njihovih roditelja koji nisu uspjeli kvalitetno razriješiti svoje partnerske odnose i da su emocionalno involvirane u cjelokupnu situaciju, posebice stoga što su se nepripremljene našle u vrlo složenoj dinamici emocionalne veze njihovog oca s njihovom „tetom“ iz vrtića kao i rođenja polubrata po ocu, što je za obje predstavljalo naglašeno emocionalno opterećenje. Nadalje, da je za njih neprimjereno zbivanje ili ponašanje roditelja predstavljalo intenzivnu emocionalnu povredu i na njih se to nepovoljno odražavalo te da nisu kod djevojčica zabilježeni simptomi disfunkcionalnosti niti psihotraumatizacije (PTSP). Također, utvrđeno je da su osim za majku, djevojčice emocionalno vezane i za oca, ali da su se po razdvajanju roditelja neriješen partnerski odnos roditelja i nesuglasice te bilo kakav oblik neprimjerenog ponašanja oba roditelja, nepovoljno odražavale na odnos djevojčica i oca s kojim nisu ostale živjeti. Vještačenjem je nadalje utvrđeno da ni jedna djevojčica ne verbalizira mržnju prema ocu, da OV nema tendenciju pripisivanja ocu nekih drugih negativnih iskustava, spontano navodi i pozitivna iskustva s ocem i sa drugim članovima očeve nove obitelji, a AV da je jako emocionalno vezana za oca, da su njezina sjećanja vrlo skromna u odnosu na inkriminirana događaja, sama da je navela da je neke stvari čula od OV i da ih nije vidjela osobno, ne sjeća se je li otac govorio ružno niti da je njoj išta ružno rekao niti se sjeća da bi bila prisutna ako je nešto OV govorio, osim jednog incidenta kojega nije vidjela, ali je vidjela OV da plaće pa ju je pitala što je bilo i onda je ona njoj rekla da ju je tata udario po glavi. Kod djevojčica da su uočeni i simptomi nesigurnosti i anksioznosti koji da se ne mogu smatrati samo posljedicom inkriminiranog zbivanja ukoliko su se isti i dogodili, već cjelokupnom nepovoljnim emocionalnim miljeom u kojem su se djevojčice nalazile.

54. Također, da je involvacija OV u roditeljski odnos krenula od momenta kada je majka saznala za očevo novo dijete, kada je to majka neprimjereno komentira pred OV, a potom da je OV bila uključena i u, mjesec dana kasnije, onemogućavanje oca da posjećuje djecu, što da je bila odluka majke, a što da je bilo neprimjereno jer da su se odnosi među roditeljima trebali rješavati između njih samih i ne miješati djecu te da su time djevojčice od strane majke bile instrumentalizirane.

55. U konačnici, utvrđeno je da vještaci nisu našli elemente psihotraumatizacije kod djece, da obje djevojčice na izravno pitanje odgovaraju da imaju osjećaj da ih otac voli te navode da i one vole oca, da je otac nakon što je bio prijavljen policiji, postupio prema djeci vrlo korektno, odnosno onako kako bi trebalo postupiti budući da se taj negativan stav koji je morao imati zbog prijave nije reflektirao na njegov odnos s djecom, što je OV očekivala pa je istaknula da je otac nakon toga bio puno bolji i da su se odnosi normalizirali.

56. Iz iskaza svjedokinje OV utvrđeno je da ista sa svojim ocem sada ima lijepi odnos kao i sa majkom, i da kod oca može otići i ode kada god želi, kao i sestra AV.

57. Tijekom postupka nije utvrđena namjera kod okrivljenika da negativno utječe na razvoj svog djeteta. Da bi se ostvarilo biće ovog kaznenog djela potrebna je namjera, izravna ili neizravna. Dakle, da bi se radilo o tom kaznenom djelu potrebno je utvrditi je li okrivljenik to kazneno djelo počinio s izravnom ili neizravnom namjerom. Člankom 26. stavkom 2. KZ/11 propisano je da počinitelj postupa s izravnom namjerom kad je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće ili je siguran u njegovo ostvarenje, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je neizravna namjera kad je počinitelj svjestan da može ostvariti obilježje kaznenog djela pa na to pristaje. Kako je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da kod djevojčica nisu nađeni elementi psihotraumatizacije, okrivljenikovo ponašanje u inkriminiranom razdoblju nije utjecalo na psihofizički razvoj mlt. OV i mlt. AV, već kompleksni i zategnuti odnose između okrivljenika i HV koji su u to vrijeme bili obilježeni nesuglasicama uslijed razvoda, a vještačenjem je utvrđeno da su djevojčice u to vrijeme bile pod utjecajem majke te da zbog tada narušenih odnosa koji su u to vrijeme postojali između okrivljenika i HV su djeca moguće reagirala hipersenzibilno na inače normalne životne situacije koje se uobičajeno događaju u odnosima između roditelja i djece.

58. Slijedom navedenog, zaključuje se da nije dokazano da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario zakonska obilježja kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. A to stoga jer u objektivnom smislu nije dokazano da je okrivljenik svojim radnjama mlt. OV i mlt. AV prouzročio znatan stupanj psihičke (pa ni fizičke) neugode, a niti u subjektivnom smislu da je okrivljenik u kritičnom razdoblju prema mlt. OV i mlt. AV postupao bezosjećajno, bezdušno, zlurado ili nečovječno.

59. Stoga, budući da nije dokazano da je okrivljenik svojim ponašanjem počinio djelo za koje se optužuje, sud je okrivljenika na temelju članka 453. točke 3. KZ/11 oslobodio optužbe i odlučio kao u izreci presude.

60. Budući da je okrivljenik oslobođen optužbe, troškovi kaznenog postupka iz odredbe članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.

Pula - Pola, 29. studenog 2024.

Zapisničarka

Sutkinja za mladež

Samanta Šijan

Diana Debeljuh

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao drugostupanjski sud.

Dna:

• Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola na broj KMP-DO-18/14 • Okrivljenom UV

• Branitelju okrivljenika Damiru Krpanu, odvjetniku u Umagu

• Braniteljici okrivljenika Mariji Budimir, odvjetnici u Puli

• Majci i zz mlt. OV i mlt. AV HV

• Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Porče – Parenzo – po pravomoćnosti

• Policijskoj postaji Poreč – Parenzo na broj K-955/13 – po pravomoćnosti