Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: Pn-11/2019-77
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po pun. Davoru Pavičiću, odvjetniku iz OD Pavičić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB:22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po pun. iz OD Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 17. rujna 2024. u nazočnosti punom. tužitelja Davora Pavičića, odvjetnika iz OD Pavičić i Partneri iz Zagreba, a u nenazočnosti tuženika, po objavi 29. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, OIB: 22694857747, platiti tužitelju ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.738,15 €, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje:
na iznos od 103,44 € teku od 15.10.2017. god., pa do isplate,
na iznos od 108,84 € teku od 15.11.2017. god., pa do isplate,
na iznos od 126,22 € teku od 15.12.2017. god., pa do isplate,
na iznos od 150,74 €teku do 15.01.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 87,65 € teku od 15.02.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 10,18 € teku od 15.03.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 131,35 € teku od 15.04.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 17,56 € teku od 15.05.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 141,26 € teku od 15.06.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 168,32 € teku od 15.07.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 119,51 € teku od 15.08.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 161,62 € teku od 15.09.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 79,83 € teku od 15.10.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 138,85 € teku od 15.11.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 175,39 € teku od 15.12.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 139,36 € teku od 15.10.2017. god., pa do isplate,
na iznos od 146,00 € teku od 15.11.2017. god., pa do isplate,
na iznos od 146,00 € teku od 15.12.2017. god., pa do isplate,
na iznos od 106,18 € teku od 15.01.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 152,63 € teku od 15.02.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 119,45 € teku od 15.03.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 146,00 € teku od 15.04.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 86,27 € teku od 15.05.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 152,63 € teku od 15.06.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 139,36 € teku od 15.07.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 146,00 € teku od 15.08.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 152,63 € teku od 15.09.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 86,27 € teku od 15.10.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 152,63 € teku od 15.11.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 146,00 € teku od 15.12.2018. god., pa do isplate,
kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka u iznosu od 2.367,77 eur također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] stradao u prometnoj nezgodi dana 27. kolovoza 2013. Godine, koja se dogodila na kolniku državne ceste br. 1 u mjestu Broćanac, a za koju je odgovoran osiguranik tuženika BĆ iz [adresa]. Isti je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika Euroherc osiguranja d.d. po polici broj [broj police], te prešao na kolničku traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera i frontalno udario u vozilo tuženika. Zbog posljedica štetnog događaja, kako dalje navodi, nalazio se na dugotrajnom bolovanju od 01.rujna 2013. do 15.lipnja 2017, te je već potraživao naknadu štete zbog izgubljene zarade u postupcima koji su se vodili kod ovog suda u predmetima broj P-556/15, koji je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u PULI-Pola broj Gž-661/17, kao i predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-1915/17. Nadalje navodi da je po prestanku privremene nesposobnosti za rad, rješenjem regionalne jedinice HŽ Putničkog prijevoza Zagreb, ocijenjen kao privremeno nesposoban za obavljanje poslova koje je obavljao u vrijeme štetnog događaja – P161 – kondukter u mjestu rada u [adresa] i privremeno je raspoređen na radno mjesto P141 – ekspeditora, a kao mjesto obavljanja rada određen je Glavni željeznički kolodvor u Zagrebu. Slijedom toga, tužitelj u ovom postupku potražuje razliku između prosječne bruto plaće uvećane za naknadu po km/h, koju je primao prije štetnog događaja na radnom mjestu konduktera, te plaće koju od 01.rujna 2017. prima na radnom mjestu ekspeditora. Nastavno dodaje da zbog navedenog trpi gubitak u vidu razlike plaće i terenskog dodatka na koji ima pravo sukladno članku 149. u svezi članka 147. Kolektivnog ugovora HŽ Putnički prijevoz, a kojeg ne ostvaruje na novom radnom mjestu. U tom smislu ističe da je njegova prosječna plaća prije obavljanja poslova na drugom radnom mjestu iznosila 7.095,81 kn bruto, uvećana za naknadu po km/h (6,25 kn), što je razvidno iz Potvrde HŽ Putničkog prijevoza od 08.prosinca 2014. te Nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 27.travnja 2016. izrađenog za potrebe parničnog postupka u spisu P-556/15, a kako mu je plaća na radnom mjestu ekspeditora manja za predmetne iznose, istu razliku plaće potražuje u tužbenog zahtjeva u tužbi, po mjesecima kako već navodi na kraju točke II. tužbe. Naime, na ime manje isplaćene plaće na mjestu ekspeditora potražuje razliku plaće u ukupnom iznosu od 20.219,92 kn, a na ime izgubljene zarade zbog terenskog dodatka iznos od 16.300,00 kn, odnosno ukupno 36.519,92 kn i uz to još 15.000,00 kn na ime duševnih boli zbog odvojenog života od obitelji obzirom je umjesto mjesta rada u [adresa] morao putovati u Zagreb gdje mu je Rješenjem o privremenom obavljanju poslova drugog radnog mjesta određen rad na Glavnom željezničkom kolodvoru u Zagrebu. Slijedom toga, sveukupno potražuje da mu tuženik i isplati iznos od 51.519,92 kn, sve uz troškove postupka i sa zakonskom zateznom kamatom na glavno potraživanje i troškove postupka.
1.1. Na ročištu održanom 11.ožujka 2020. tužitelj povlači tužbu za potraživanje iznosa od 15.000,00 kn, koje se odnosi na povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog duševnih boli zbog odvojenog života od obitelji, a nakon provedenog sudskomedicinskog i prometnog vještačenja po prometnom vještaku i vještaku medicinske struke, te financijskog vještačenja tužitelj precizira svoje potraživanje u podnesku od 18.veljače 2022. list 196 spisa, te potražuje da mu tuženik isplati na ime bruto izgubljene zarade ukupni iznos od 17.136,94 kn, a na ime neto izgubljene zarade temeljem terenskog dodatka ukupni iznos od 15.200,00 kn, odnosno sveukupno iznos od 32.336,94 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće, uz troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.
1.2. Potom još nakon Dopune Nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S od 01.02.2024. konačno uređuje tužbeni zahtjev te na ime neto izgubljene zarade potražuje ukupni iznos od 1.720,76 eur kn, a na ime izgubljenog terenskog dodatka ukupni iznos od 15.200,00 kn / 2.017,39 eur, odnosno sveukupno iznos od 3.738,15 eur s pripadajućim kamatama i troškovima postupka s pripadajućom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori štetni događaj prometne nezgode od 27.08.2013. i sudionike samog događaja, ali osporava da bi nezgodu skrivio vozač osiguranog vozila. Naime, ističe da je tužitelj u mnogome doprinio nastanku i visini štete jer nije koristio sigurnosni pojas, a da je nosio tvrdi da bi ozljede bile izbjegnute ili bitno smanjene. Stoga nastavno ističe da ukoliko se i utvrdi bilo kakva odgovornost tuženika, ona mora biti umanjena za doprinos tužitelja. Nadalje, tuženik navodi kako iz činjeničnih navoda u tužbi proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju u razdoblju od 01.rujna 2013. do 15.lipnja 2017., kada je prestala njegova privremena radna sposobnost, te poriče da bi činjenični navodi iz tužbe bili u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom. Isto tako ističe „činjenicu“ da je tužitelj nakon 15.lipnja 2017. bio posve radno aktivan za obavljanje svih poslova u okviru svoje stručne spreme. Tuženik također poriče da bi tužitelj bio privremeno nesposoban za rad i obavljanje poslova koje je obavljao prije štetnog događaja, a posebno osporava navode iz Rješenja o privremenom obavljanju poslova drugog radnog mjesta. U odnosu na sve ostale činjenične navode u tužbi, uz poricanje istih, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva kako s naslova izgubljene zarade tako i zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Napose iznosi prigovor zastare za sve postavljene zahtjeve, te se protivi da se u ovom postupku koriste dokazi izvedeni u drugim spisima i postupcima, kao i nalaz vještaka koji je sačinjen na zahtjevu tužitelja.
3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu Policijske postaje Slunj, PU karlovačke, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 27.08.2013., u isprave o isplati plaće z tužitelja na listu 10 -27 spisa, u Potvrdu HŽ Putnički prijevoz na listu 28 spisa, u Rješenje o privremenom obavljanju poslova drugog radnog mjesta od 09.08.2017., u Svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika na listu 30 i 31 spisa, u spomenutu presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u predmetu broj P-556/15, u Očitovanje sudskog vještaka Revizija – Vestel od 22.04.2016., u odštetni zahtjev tužitelja s potvrdom o primitku na listu 52 spisa, u pismeno Općinskog građ. suda u Zagrebu na listu 120 spisa, u podnesak vještaka Željka Nahod i korespondenciju s njim, u podnesak financ. vještaka D&S d.o.o. na listu 153,,,286 spisa, u obračunske liste za tužitelja koje je dostavio njegov poslodavac na listu 160-188 spisa, u podnesak tužitelja na listu 201, 206 i 207 spisa, u podnesak vještaka Marije Zavalić na listu 216, 217, 250 i 251 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 17.05.2019. s Nalazom i mišljenjem iz kombiniranog prometno i sudskomedicinskog vještačenja provedenog od strane prometnog vještaka VĆ (od 28.06.2018.), specijaliste sudske medicine Davora Mayer od 07.08.2018. i stalnog sudskog vještaka dipl.ing. stroj. UĆ od 12.07.2017., te Nalazom i mišljenjem spec. med. rada Marije Zavalić od 27.06.2016. i dr. prilozima u privitku, podnesak tuženika od 10.07.2019. i 13.11.2019., podnesak poslodavca tužitelja od 10.12.2019. s pratećom dokumentacijom, podnesak Doma zdravlja Zagreb-Centar sa zdravstvenim kartonom tužitelja u privitku, podnesak tužitelja od 25.05.2020. s dokazom o plaćenom predujmu i njegov podnesak od 22.17.2020. kojim požuruje postupanje, Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Željka Nahod od 30.03.2021., podnesak tužitelja od 17.05.2021., Nalaz i mišljenje med. vještaka Želimira Korać od 16.09.2021., podnesak tužitelja od 15.10.2021., Nalaz i mišljenje fin. vještaka od 17.01.2022., podnesak tužitelja 18.02.2022., iskaz tužitelja osobno, podnesak tužitelja od 04.05.2023. s medicinskom dokumentacijom u privitku, Nalaz i mišljenje vještaka Marije Zavalić, spec. med. rada od 17.06.2023., podnesak tužitelja od 22.09.2023., Dopunu Nalaza i mišljenja fin. vještaka D&S od 01.02.2024., podnesak tužitelja od 05.03.2024. i 05.06.2024. s potvrdom o doplati troška vještačenja, podnesak tuženika od 16.09.2024. godine.
4. Vezano uz nastanak i okolnosti nastanka štetnog događaja, a obzirom na prigovore tuženika, tijekom postupka provedeno je više vještačenja po različitim vještacima, te je saslušan tužitelj osobno i izvršen uvid u provedene dokaze iz drugih postupaka, a napose u dokaze provedene u postupku kod ovog suda u spisu broj P- 556/15, u kojem je tužitelj postavio istovrsni tužbeni zahtjev ali za drugo utuženo razdoblje, t.j. za razdoblje od vremena nastanka predmetne nezgode do 01.rujna 2015. U tom je postupku, a propo utvrđeno, da je tužitelj bio na bolovanju isključivo zbog posljedica ove prometne nezgode. U ovom postupku tuženik evidentno analogno spori tužitelju da bi i u daljnjem razdoblju t.j. utuženom razdoblju iz ovog predmeta, također bio na bolovanju isključivo zbog posljedica ove nezgode, te u odgovoru na tužbu iznosi i druge prigovore, pa su i u ovom postupku provedena sukladna vještačenja kao u drugim predmetima o kojima će više riječi biti u nastavku.
5. Tužitelj je naime uz podnesak od 17.svibnja 2019.godine, kojim se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, pridonio Nalaz i mišljenje iz kombiniranog vještačenja prometnog vještaka VĆ, dipl. ing. s liječnikom vještakom za sudsku medicinu Davorom Mayer, a koji je sačinjen u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1915/17. U tom je nalazu napose utvrđujući mogućnost zadobivanja povreda tužitelja za slučaj vezivanja – nevezivanja sigurnosnim pojasom, na kraju nalaza sadržano Mišljenje: "Tužitelj ŠĆ je stradao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog vozila na čiji prednji lijevi dio je u zanašanju i rotaciji naletjelo drugo vozilo. U dinamici događaja utvrđenoj prometnim vještačenjem, tijelo tužitelja je silovito poletjelo prema naprijed i ulijevo s posljedičnim udarom lijeve strane lica o čvrste prepreke. Istovremeno je došlo do vrlo opsežne deformacije vozila u vidu skraćivanja prednjeg lijevog dijela putničkog prostora utiskivanjem krutih dijelova karoserije prema natrag i prema mjestu vozača, što znači da su se rečene čvrste prepreke približile glavi osobe na mjestu vozača čime je put glave do njihovog dosezanja bio znatno skraćen. Donji dio putničkog prostora vozača također je bio udarno deformiran, što je povećalo opterećenje donjih dijelova tijela i pospješilo mogućnost njihova ozljeđivanja. U ovakvim okolnostima, tužitelj je mogao zadobiti sve stvarno nastale ozlijede neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa."
6. U predmetu pak vođenom kod ovog suda pod oznakom i brojem Pn- 162/15 stalni sudski vještak za cestovni promet, strojarstvo, procjenu motornih vozila i plovila, dipl. ing. stroj. Zlatko Toth, HR-10.000 Zagreb, Vrtlarska 12, u svrhu vještačenja mehanizma nastanka nezgode i kombiniranog sudsko medicinskog vještačenja s vještakom dr. Davorom Strinovićem dao je slijedeće ,,Mišljenje":
"- Osobno vozilo FIAT kojim je upravljao tužitelj se kretalo u pravcu Rakovice svojom desnom trakom kolnika, a vozilo GOLF se kretalo njemu u susret u pravcu Slunja. Neposredno prije sudara vozilo GOLF je u zanašanju prešlo potpuno na svoju lijevu stranu kolnika, odnosno na traku kolnika kojom se kretalo vozilo FIAT i došlo je do sudara.
- Brzine kretanja vozila prije sudara se ne mogu utvrditi, a u trenutku sudara brzina vozila GOLF je iznosila oko 40 km/h, a vozila FIAT oko 50 km/h.
- Prilikom sudara je došlo do kontakta između stražnjeg desnog ugla vozila GOLF i prednjeg lijevog kotača i blatobrana te prednjih lijevih vrata vozila FIAT. U trenutku sudara uzdužne osi vozila su bile ukošene pod kutem od oko 20°.
- Do sudara je došlo na udaljenosti od oko 16,0 m sjevernije od PTM 1., a u odnosu na širinu kolnika do sudara je došlo na desnoj krajnjoj traci vozila FIAT, na desnom rubu te trake.
- Nezgoda je bila uzrokovana prelaskom vozila GOLF na lijevu stranu kolnika i presjecanjem putanje kretanja vozila FIAT, a koje se kretalo po svojoj desnoj polovici kolnika.
- U slučaju da vozilo GOLF nije u zanašanju prešlo na lijevu stranu kolnika, tada bi vozilu FIAT za prolaz bila slobodna njegova traka kolnika i time bi nezgoda bila izbjegnuta.
- Pri sudaru je na vozilo i vozača djelovalo ubrzanje od oko 150,2 m/s2, a što iznosi oko 15,3 gravitacija.
- S obzirom na vektore sudarnih brzina tijelo vozača vozila FIAT je u trenutku sudara poletjelo u lijevo i nešto prema naprijed.“
6.1. Vještak dr. Davor Strinović, koji je s prethodnim vještakom izvršio kombinirano prometno medicinsko vještačenje, na kraju svog nalaza je naveo: "Sve utvrđene ozlijede tužitelj je mogao zadobiti i u slučaju vezivanja ili nevezivanja sigurnosnim pojasom. Naime, kod ovakve dinamike prometne nesreće kada se tijelo kreće prema bočno i naprijed sigurnosni pojas ne sprečava gibanje tijela prema bočno, dolazi do polijetanja tijela prema bočno i kontakta s bočnom stranom kabine vozila."
7. U daljnje provedenom postupku i predmetu ovog suda koji se vodio pod brojem P-556/15, a u kojem je donesena presuda broj P-556/2015-36 dana 06. travnja 2017., koja prileži na listu 32-37 ovoga spisa, prim. dr. sc. Marija Zavalić, specijalista medicine rada je, nakon opsežnog elaboriranja dokaza po uvidu u medicinsku dokumentaciju u spisu, pregleda tužitelja TĆ te uvida u njegov zdravstveni karton, između ostalog za potrebe tog postupka navela da je tužitelj ŠĆ bio na bolovanju u razdoblju od 01. rujna 2013. godine do 01. rujna 2015. godine "isključivo zbog štetnog događaja i posljedica štetnog događaja“, a na poziv da utvrdi druge činjenice u skladu s pravilima struke odgovorila je: „Tužitelj ŠĆ je i nakon 01. rujna 2015. godine i dalje bio na bolovanju isključivo zbog štetnog događaja i posljedica štetnog događaja.“
8. Pozvana pak da se očituje u ovome predmetu, u kojem dakle tužitelj potražuje od tuženika isplatu izgubljene zarade u iznosu od 17.136,94 kn i isplatu neto izgubljene zarade temeljem terenskog dodatka u periodu od 01.rujna 2017. do studenog 2018. ista sudska vještakinja za sudsku medicinu Marija Zavalić, očitujući se na okolnost zdravstvene sposobnosti tužitelja za obavljanja poslova konduktera u utuženom periodu iz ovog postupka (navodi razdoblje listopad 2017.- prosinac 2018.), pozvana da se očituje o postojanju uzročno posljedične veze između štetnog događaja i nastale posljedice, odnosno između zadobivenih povreda na strani tužitelja i mehanizma nastanka nezgode, kako je već predloženo od strane tužitelja daje slijedeće očitovanje, list 260 i dr. spisa:
"Tužitelj je najprije bio od 13.07.2017. privremeno, a zatim od 09.01.2018. nadalje i trajno zdravstveno nesposoban obavljati poslove konduktera, a sve sukladno odredbama Pravilnika o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti, načinu i postupku utvrđivanja prisutnosti alkohola, opojnih droga i psihotropnih tvari u organizmu izvršnih radnika željezničkog sustava (NN 122/2016). Ovaj period privremene, a zatim i trajne nesposobnosti za rad na poslovima konduktera obuhvaća i utuženi period (listopad 2017. do prosinca 2018.)
Uzrok zdravstvene nesposobnosti za rad na poslovima konduktera su trajne posljedice štetnog događaja: skraćena lijeva noga u odnosu na desnu za 4,2 cm, umjerena kontraktura u lijevom kuku i lijevom koljenu te trajno depresivno stanje, poremećaji ličnosti i poremećaji ponašanja uzrokovani štetnim događajem. Postoji jasna uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale posljedice, odnosno između zadobivenih povreda na strani tužitelja i štetnog događaja i nemogućnosti rada na poslovima konduktera, ali je kod tužitelja preostala radna sposobnost za poslove koji nisu poslovi izvršnog radnika na željeznici, u slučaju tužitelja to su poslovi blagajnika, a bili su i poslovi radnika na razvrstavanju pošte.
Poslodavac se dužan držati ocjene zdravstvene sposobnosti koju prema citiranom Pravilniku (isti je prenesena Direktiva EU) donose spec. medicine rada i psiholog, a potpisuje spec. medicine rada u Svjedodžbi koju izdaje, bez obzira je li prema Rješenjima HZMO, a nakon vještačenja neovisnog tijela ZOSI-ja, kod tužitelja utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz čl. 39. ZOMO. Mehanizam nastanka ozljede opisani su u kombiniranom vještačenju prometnog vještaka i vještaka specijalista kirurga -traumatologa."
9. Naime, sukladno prethodnom nalazu i provedenom kombinirano sudsko medicinskim i prometnim vještačenjima u drugim predmetima, iznesene su činjenice o samom štetnom događaju i uzročno posljedičnom slijedu bitnih činjenica od kojih ovisi meritorna odluka i u ovom predmetu, obzirom je u ovom predmetu provedeno kombinirano sudsko medicinsko i prometne vještačenje po stalnim sudskim vještacima prim. dr. Želimiru Korač i dipl. ing. Željku Nahod. Naime, prometni vještak Željko Nahod u svom Nalazu od 30. ožujka 2021. o načinu nastanka nezgode sukladno je iznio i sažeo u početnom dijelu Mišljenja datog na kraju nalaza, s time da je u završnom dijelu Mišljenja napose istaknuo da je u trenutku sudara, za koji je dakle apsolutno odgovoran osiguranik tuženika jer je prešao na kolnu traku namjenjuju za promet vozila iz suprotnog smjera i udario u vozilo tužitelja, tijelo tužitelja krenulo u lijevo i naprijed, te je na njegovo tijelo djelovalo ubrzanje od oko 137 m/s[2,] što iznosi oko 14 gravitacija. Također je naveo da bi sudar bio izbjegnut da vozilo GOLF (kojim je dakle upravljao osiguranik tuženika) nije prešlo na suprotni trak kolnika te presjeklo putanju kretanja vozila FIAT (kojim je prometovao tužitelj). Nastavno je iznio i da je prema dostupnim fotografijama vozila FIAT iz nalaza vještaka Zlatka Totha, dipl. ing. te opisu oštećenja iz zapisnika o očevidu PP Slunju vidljivo kako je došlo do znatnog oštećenja kabine vozila (Fiat) odnosno putničkog prostora vozača t.j. tužitelja iz ovog predmeta, te prodiranja dijelova vozila u unutrašnjost njegova vozila, pa je zaključak ovog vještaka da u tom slučaju treba imati u vidu "manje zaštitno djelovanje sigurnosnog pojasa", što bi značilo da sigurnim pojasom taman da je i korišten ne bi doveo do drugačijih posljedica niti bi dakle nastale manje štetne posljedice na tijelu tužitelja.
10. U svezi s prijeporom sukladno je u odnosu na ranije medicinske vještake u kombiniranim vještačenjima zaključio i stalni sudski vještak prim. dr. sc. Želimir Korač, dr. med. spec. kirurg i traumatolog, koji je za potrebe ovog postupka u svom Nalazu od 16. rujna 2021. dao očitavanje kako medicinska dokumentacija ukazuje da su kod tužitelja u prometnoj nezgodi ozlijeđeni lijeva strana glave i lica tužitelja te lijeva natkoljenica. Vještak se pri tom pozvao na položaj u kojem se našlo tijelo vozača navodeći; sjedio je uz lijeva vrata, a njegovo se tijelo u trenutku sudara naglo pokrenulo naprijed i lijevo, te je deformitet lijevih vrata i lijevog prednjeg dijela kabine smanjio vozačev (tužiteljev) prostor i došlo je do izravnog sraza dijelova tijela tužitelja s dijelovima kabine vozila. Uz okolnost da je na tijelo tužitelja djelovala vrlo velika sila – 14 gravitacija, ovaj je vještak analogno zaključio da su sve navedene ozlijede mogle nastati i u slučaju vezivanja i u slučaju nevezivanja tužitelja sigurnosnim pojasom. "Ovo poglavito iz razloga izostajanja ozljeda prsnog koša, lijevog ramena i nadlaktice te izostajanja još težih, pa i fatalnih ozljeda glave. U slučaju nevezivanja sigurnosnim pojasom kod tako velikog ubrzanja kretanja tijela tužitelja u trenutku sudara i djelovanja tako velike sile na njegovo tijelo, bilo bi za očekivati još više ozljeda, moguće izlijetanje tijela van vozila, vjerojatno i smrtni ishod", kako vještak nadalje zaključuje, a što ponovi dovodi do utvrđenja da sama okolnost nekorištenja sigurnosnog pojasa nije bila od odlučnog utjecaja, te se izostanak korištenja imajući u vidu obveze iz prometnih propisa može vrednovati najviše do 10 %. No, u konstelaciji svih utvrđenih elemenata koji vode do odgovornosti osiguranika tuženika, a time i tuženika kao osiguravajućeg društva, napose imajući u vidu okolnost prelaska osiguranika tuženika na kolnu stazu namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera, te frontalni udarac odnosno udarac pod kutem kako se to već utvrđuje od svih prometnih vještaka, sud nije našao da bi trebalo umanjivati naknadu štete koju potražuje tužitelja zbog njegovog iole značajnijeg doprinosa nastanku štetnih posljedica koje se u u ovom slučaju očituju u vidu izgubljene zarade na način kako ju već potražuje tužitelj u ovom predmetu.
11. To je potvrđeno i kroz iskaz tužitelja koji je prvenstveno naveo da se sam događaj prometne nezgode zbio davno 2013.godine, ali i istaknuo da za sam događaj "nije bio ni malo kriv" i pozvao se na provedeno vještačenje, te je istaknuo da je nakon toga započelo dugotrajno liječenje. Više ne zna koliko je točno operacija imao, 6, 7 ili 8, a tijekom liječenja i nakon operacija su nastale komplikacije, kako navodi, na način da je pukao šeraf u bedrenoj kosti ili se umjesto okoštavanja počeo raditi nekakav umjetni zglob (kako mu je rečeno), pa je to njegovo liječenje produženo. Naime, šipka je ulazila u patelu i strugala mu koljeno koje nije mogao pregibati pa se ta šipka koja je trebala ostati u tijelu najzad morala vaditi. Stoga je u razdoblju od 2013. kada se dogodila nezgoda pa se do 6. mjeseca 2017. bio na bolovanju. Po završenom bolovanju morao je izvršiti liječnički pregled kako bi se utvrdila njegova sposobnost za obavljanje poslova konduktera i dostaviti svu dokumentaciju o liječenju. Po izvršenom pregledu utvrđena je njegova privremena nesposobnost, a sam postupak je trajao oko 6 mjeseci, te mu je poslodavac pokušao naći radno mjesto za obavljanje poslova s takom umanjenom radnom sposobnošću. No, poslodavac nije našao adekvatno radno mjesto pa je „radio neke nebitne poslove koji nisu zahtijevali posebnu radnu sposobnost“, kako doslovno navodi, te i dalje nisu znali što će s njim i bio je tehnološki višak, pa su njegove papire poslali prema burzi rada. Međutim, i dalje je ostao u radnom angažmanu da bi ga najzad od 12. mjeseca 2018. do 2020. ili 2021., možda ipak 2020., rasporedili na mjesto blagajnika, te je u 9. mjesecu dobio trajno rješenje za rad blagajnika u Dugom selu, a tek je u 3. mjesecu 2022. zaposlen na radnom mjestu blagajnika u [adresa]. Stoga tvrdi da je za cijelo to vrijeme dobivao manju plaću i bio oštećen u primanjima, jer je dugo vremena t.j. 2 i pol godine imao svega po 2.130,00 kn a 18 mjeseci 4.300,00 kn. U svakom slučaju smatra da je oštećen i da postoji izgubljena zarada i dodaje kako mu se prije isplaćivala plaća „obzirom na km/ sat“, te je plaća ovisila o fondu sati rada svakoga mjeseca i dobivao je oko 1.100,00 kn obzirom na km/ sat i osnovnu plaću od cca 5.000,00 kn odnosno sve zajedno više od 6.000,00 kn. Sada je vrijednost kilometar sata veća možda 7,5 ali više ne radi te poslove pa nema točnog uvida. Na upit pun. tuženika navodi da je prije nezgode isključivo radio poslove konduktera na stalnim relacijama prometovanja vlakova i u danu znao raditi po 8-12 sati minimalno i u uglavnom u kontinuitetu. Ponekad bi unutar redovnog obavljanja posla bilo stanki, ne većih od cca sat vremena – sat i pol, koje je provodio u predviđenim prostorijama na željezničkom kolodvoru, za koje vrijeme mu je također bila isplaćena spomenuta naknada po km/sat. Na daljnji upit odgovara da za vrijeme stanke nikom nije bila osigurana hrana niti piće, te je on osobno nosio hranu od kuće.
12. Dakle, u svakom slučaju nakon ovako provedenog postupka i dokaza u postupku za istaknuti je da prigovori tuženika koji se tiču osporavanja uzročno posljedične veze između zadobivenih povreda tužitelja i štetnog događaja, kao i mogućnosti obavljanja poslova na radnom mjestu konduktera, nisu ocijenjeni osnovanima, pa je tužitelju najzad dosuđena predmetna naknada štete koju je potraživao u ovom postupku jer je utvrđeno da je osnovano njegovo potraživanje.
13. Naime, u vrijeme štetnog događaja na snazi je bio Zakon o obveznim odnosima ( "Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO), koji u članku 1095. st. 1. ZOO-a propisuje: "Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnost za rad za vreijem liječenja." Odredba članka 1089. st. 1. i 3. ZOO-a propisuje da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, a da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posbenim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu štete sa osnova razlike plaće koja bi mu bila isplaćivana da je radio i naknade za bolovanje koju je primao za vrijeme bolovanja, te ima pravo na naknadu novčanog iznosa onog dijela terenskog dodatka koji bi u normalnim okolnostima uštedio.
14. U ovom predmetu provedeno je financijsko knjigovodstveno vještaćenje po vještaku D&S d.o.o. iz [adresa] , list 192 spisa, koji između ostalog, analizom dostavljenih obračunskih lista tužiteljevih plaća nalazi da je tužitelj 7 % radnog vremena u utuženom razdoblju bio na bolovanju, na teret poslodavca koje se plaća 90 % od osnovice plaće. Budući da usporedni radnici nisu bili na bolovanju u jednakom približnom trajanju kao tužitelj vještak navodi da je trebalo radi usporedivosti izvršiti preračun njihovih plaća na način da se utvrdi prosječna cijena svakog sata provedenog izvan bolovanja (rad, ostale 100 % naknade i dodaci) i da se potom tako izračunata satnica (stupac 17 tablice u nastavku) primjeni kod izračuna plaće koju bi tužitelj primao da je radio na radnom mjestu konduktera. Potom u stupcima 5 do 14 Nalaza i mišljenja od 1. veljače 2024. vještak daje pregled bruto plaća koju su ostvarili usporedni radnici (1 i 2) koji su radili na radnom mjestu konduktera. Pri tom napominje da HŽPP, iako je od njega tražen nije dostavio podatke o plaći usporednih radnika za studeni 2018. godine, pa je vještak plaću svakog od usporednih radnika za taj mjesec utvrdio kao prosječnu plaću svih prethodnih mjeseci. U stupcu 15 tablice dao je pregled ukupnih bruto plaća koju su ostvarili usporedni radnici, te je dijeljenjem ukupno ostvarene bruto plaće s ukupno ostvarenim satima rada vještak došao do prosječne mjesečne satnice koju su usporedni radnici ostvarili u razdoblju od rujna 2017. do studenog 2018. godine (stupac 17 tablice iz nalaza id. vještaka).
14.1. Na osnovu ovako utvrđene satnice vještak potom računa bruto plaću koju bi tužitelj ostvario u utuženo razdoblju da je radio na radnom mjestu konduktera umjesto na radnom mjestu ekspeditora. Vrijednost bolovanja utvrđuje iz obračunske liste kao 90% satnicu i dodatno na utvrđeni iznos plaće koju bi tužitelj ostvario u radu s dodacima. U stupcu 22 tablice dani su ukupni iznosi bruto plaće koju bi tužitelj ostvario u radu i od naknade za bolovanje, a u stupcu 23 su navedeni iznosi isplaćenih bruto plaća iz obračunskih lista tužitelja (spis list 13 do 27), te te na osnovu izvršenih obračuna vještak utvrđuje da bi tužitelj da je radio na radnom mjestu konduktera umjesto na radnom mjestu ekspeditora ostvario višu bruto plaću u iznosu od 17.136,94 kn. Također utvrđuje da je u istom utuženom vremenu tužitelju trebao biti isplaćen terenski dodatak u iznosu od 15.200,00 kn. Pri tom napominje kako poslodavac nije označio isplaćuje li se ovaj dodatak u bruto ili neto iznosu, pa obzirom ovaj dodatka nije sadržan u obračunskim listama, a trebao bi biti ukoliko se na njega plaćaju porezi i obavezni doprinosi, vještak iznosi mišljenje da se radi o isplatama u neto iznosu. Dakle, na osnovu provedenog nalaza, utvrđuje se da izgubljena zarade tužitelja za vrijeme od mjeseca rujna 2017. do studenog 2018. godine iznosi 17.136,94 kn s osnova bruto plaće koju bi tužitelj primio da je radio na radnom mjestu konduktera i 15.200,00 kn s osnova terenskog dodatka za povećane troškove na putu.
14.2. U Dopuni nalaza i mišljenja od 1. veljače 2024., a nakon dostavljenih obračuna plaća tužitelja za razdoblje od rujna 2017. do studenog 2018., vještak utvrđuje da bi tužitelju u utuženom razdoblju s osnove izgubljene neto zarade pripadala razlika u iznosu od 12.695,04 kn odnosno 1.720,76 eur, a s osnova terenskog dodatka za povećane troškove na putu da bi mu pripadala razlika plaće u iznosu od neto 15.200,00 kuna odnosno 2.017,71 eur, dakle sveukupno razlika plaće u iznosu od 28.165,04 kune odnosno 3.738,15 eura, pa je ista naknada dosuđena tužitelju i donesena je odluka kao u izreci.
15. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, podnesaka od 15.5.2019., 14.10.2021. (zaprimljen u spisu dan kasnije), 18.02.2022., 22.09.2023. i 5.3.2024. te za zastupanje na ročištu od 11.03.2020., 09.02.2023. i 05.03.2024., sve u iznosu od po 100,00 eur za svaku radnju, prema vrijednosti dosuđenog iznosa i uz uvećanje za pdv. Za ročište održano dana 09.07.2019. i 12.11.2019. priznat je 50%-tni iznos naveden naknade jer se na istima u pravilu samo procesno raspravljalo, a za podneske od 22.05.2020., 13.05.2021.( zaprimljen u spisu 17.05.2021.), 18.03.2022., 8.12.2022. (zaprimljen u sudu dan kasnije), 04.05.2023., 10.10.2023. i 21.12.2023. i 05.06.2024. priznata je 25%-tna naknada koja se plaća za podneske sukladno Tbr. 8. točka 3. Odvjetničke tarife. Tužitelju nije kao opravdan priznat trošak za sastav podneska od 21.07.2020. ( zaprimljen u sudu 22.07.2020.), i 19.09.2022. jer isti podnesci nisu bili potrebni niti je na dostavu istih bio pozvan. Ukupno je za navedene radnje tužitelju priznat trošak postupka u iznosu od 1.300,00 eur, odnosno iznos od 1.625,00 eur t.j. s pdv.-om iznos od 365,63 eur, obzirom je tužitelj uspio na razini od 20%. Navedenom iznosu pridodan je još trošak za vještačenje u iznosu od 544,08 eur koliko je prema obvezi koja tereti tužitelja isplaćeno id. vještaku, te je nadalje pridodan iznos od 114,81 eur koliko je stvarno platio sudsku pristojbu za tužbu, dok mu je za sudsku pristojbu za presudu priznat trošak u iznosu od 83,88 eur. Stoga je sveukupno tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.367,77 eur sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki dijelu točke I. izreke presude, koju kamatu je precizirao u Troškovniku predanom na završnom ročištu.
U Karlovcu 29. studenog 2024.
Sudac:
Vesna Gračan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.
Dna:
1. Tužitelju po pun. Davoru Pavičiću, odvjetniku iz OD Pavičić i Partneri iz Zagreba.
2. Tuženiku po pun. iz OD Grgić i Partneri iz Zagreba.
