Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj: P-203/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu toga suda Jasni Grgurić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ine Štukar Marković, u pravnoj stvari tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianić odvjetniku iz Ivanić-Grada, Savska 28, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupano po punomoćniku Miroslavu Leko odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, OIB: 51156809776, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 30. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Nenada Dianić i punomoćnika tuženika odvjetnice Tihane Svetec, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku 29. studenog 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužiteljici ĐO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.971,77 eura zajedno sa zajedno sa zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja na navedeni iznos teče počev od 21. 11. 2007. godine a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve do isplate, kao i da mu naknadi trošak ovog parničnog zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena koja na iznos parničnog troška teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude sve do isplate, koja na:

- iznos od 2,68 EUR-a teče počev od 15.11.2008. pa do isplate

- iznos od 21,57 EUR-a teče počev od 15.01.2009. pa do isplate

- iznos od 21,74 EUR-a teče počev od 15.02.2009. pa do isplate

- iznos od 12,42 EUR-a teče počev od 15.03.2009. pa do isplate

- iznos od 14,13 EUR-a teče počev od 15.04.2009. pa do isplate

- iznos od 14,93 EUR-a teče počev od 15.05.2009. pa do isplate

- iznos od 9,82 EUR-a teče počev od 15.06.2009. pa do isplate

- iznos od 11,92 EUR-a teče počev od 15.07.2009. pa do isplate

- iznos od 8,12 EUR-a teče počev od 15.08.2009. pa do isplate

- iznos od 12,35 EUR-a teče počev od 15.09.2009. pa do isplate

- iznos od 7,59 EUR-a teče počev od 15.10.2009. pa do isplate

- iznos od 11,32 EUR-a teče počev od 15.11.2009. pa do isplate.

- iznos od 9,88 EUR-a teče počev od 15.12.2009. pa do isplate

- iznos od 18,16 EUR-a teče počev od 15.01.2010. pa do isplate

- iznos od 22,96 EUR-a teče počev od 15.02.2010. pa do isplate

- iznos od 20,88 EUR-a teče počev od 15.03.2010. pa do isplate

- iznos od 27,77 EUR-a teče počev od 15.04.2010. pa do isplate

- iznos od 36,32 EUR-a teče počev od 15.05.2010. pa do isplate

- iznos od 37,62 EUR-a teče počev od 15.06.2010. pa do isplate

- iznos od 49,25 EUR-a teče počev od 15.07.2010. pa do isplate

- iznos od 49,70 EUR-a teče počev od 15.08.2010. pa do isplate

- iznos od 71,22 EUR-a teče počev od 15.09.2010. pa do isplate

- iznos od 57,34 EUR-a teče počev od 15.10.2010. pa do isplate

- iznos od 61,12 UR-a teče počev od 15.11.2010. pa do isplate

- iznos od 74,34 EUR-a teče počev od 15.12.2010. pa do isplate

- iznos od 76,37 EUR-a teče počev od 15.01.2011. pa do isplate

- iznos od 71,09 EUR-a teče počev od 15.02.2011. pa do isplate

- iznos od 71,18 EUR-a teče počev od 15.03.2011. pa do isplate

- iznos od 75,25 EUR-a teče počev od 15.04.2011. pa do isplate

- iznos od 82,37 EUR-a teče počev od 15.05.2011. pa do isplate

- iznos od 102,60 EUR-a teče počev od 15.06.2011. pa do isplate

- iznos od 121,64 EUR-a teče počev od 15.07.2011. pa do isplate

- iznos od 149,48 EUR-a teče počev od 15.08.2011. pa do isplate

- iznos od 110,06 EUR-a teče počev od 15.09.2011. pa do isplate

- iznos od 95,55 EUR-a teče počev od 15.10.2011. pa do isplate

- iznos od 97,43 EUR-a teče počev od 15.11.2011. pa do isplate

- iznos od 98,56 EUR-a teče počev od 15.12.2011. pa do isplate

- iznos od 109,79 EUR-a teče počev od 15.01.2012. pa do isplate

- iznos od 112,54 EUR-a teče počev od 15.02.2012. pa do isplate

- iznos od 105,84 EUR-a teče počev od 15.03.2012. pa do isplate

- iznos od 108,01 EUR-a teče počev od 15.04.2012. pa do isplate

- iznos od 108,70 EUR-a teče počev od 15.05.2012. pa do isplate

- iznos od 112,24 EUR-a teče počev od 15.06.2012. pa do isplate

- iznos od 107,10 EUR-a teče počev od 15.07.2012. pa do isplate

- iznos od 106,41 EUR-a teče počev od 15.08.2012. pa do isplate

- iznos od 98,32 EUR-a teče počev od 15.09.2012. pa do isplate

- iznos od 105,26 EUR-a teče počev od 15.10.2012. pa do isplate

- iznos od 109,30 EUR-a teče počev od 15.11.2012. pa do isplate

- iznos od 105,17 EUR-a teče počev od 15.12.2012. pa do isplate

- iznos od 102,79 EUR-a teče počev od 15.01.2013. pa do isplate

- iznos od 101,88 EUR-a teče počev od 15.02.2013. pa do isplate

- iznos od 96,52 EUR-a teče počev od 15.03.2013. pa do isplate

- iznos od 107,49 EUR-a teče počev od 15.04.2013. pa do isplate

- iznos od 94,92 EUR-a teče počev od 15.05.2013. pa do isplate

- iznos od 94,51 EUR-a teče počev od 15.06.2013. pa do isplate

- iznos od 93,69 EUR-a teče počev od 15.07.2013. pa do isplate

- iznos od 94,26 EUR-a teče počev od 15.08.2013. pa do isplate

- iznos od 97,83 EUR-a teče počev od 15.09.2013. pa do isplate

- iznos od 99,46 EUR-a teče počev od 15.10.2013. pa do isplate

- iznos od 101,43 EUR-a teče počev od 15.11.2013. pa do isplate

- iznos od 104,05 EUR-a teče počev od 15.12.2013. pa do isplate

- iznos od 100,90 EUR-a teče počev od 15.01.2014. pa do isplate

- iznos od 105,87 EUR-a teče počev od 15.02.2014. pa do isplate

- iznos od 105,50 EUR-a teče počev od 15.03.2014. pa do isplate

- iznos od 106,09 EUR-a teče počev od 15.04.2014. pa do isplate

- iznos od 101,14 EUR-a teče počev od 15.05.2014. pa do isplate

- iznos od 102,44 EUR-a teče počev od 15.06 .2014. pa do isplate

- iznos od 104,05 EUR-a teče počev od 15.07.2014. pa do isplate

- iznos od 106,06 EUR-a teče počev od 15.08.2014. pa do isplate

- iznos od 106,76 EUR-a teče počev od 15.09.2014. pa do isplate

- iznos od 107,59 EUR-a teče počev od 15.10.2014. pa do isplate

- iznos od 111,69 EUR-a teče počev od 15.11.2014. pa do isplate

- iznos od 110,48 EUR-a teče počev od 15.12.2014. pa do isplate

- iznos od 111,61 EUR-a teče počev od 15.01.2015. pa do isplate

- iznos od 170,04 EUR-a teče počev od 15.02.2015. pa do isplate

- iznos od 158,87 EUR-a teče počev od 15.03.2015. pa do isplate

- iznos od 171,28 EUR-a teče počev od 15.04.2015. pa do isplate

- iznos od 165,73 EUR-a teče počev od 15.05.2015. pa do isplate

- iznos od 164,24 EUR-a teče počev od 15.06.2015. pa do isplate

- iznos od 164,72 EUR-a teče počev od 15.07.2015. pa do isplate

- iznos od 144,61 EUR-a teče počev od 15.08.2015. pa do isplate

- iznos od 139,86 EUR-a teče počev od 15.09.2015. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja na iznos parničnog troška teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.991,00 eura teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio u ovom sporu tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 3.000,00 eura. U tužbi navodi kako su tužitelj i tuženik zaključili 10. lipnja 2006. Ugovor o kreditu broj: 9011303055 kao osnovni ugovor te dodatak ugovoru o kreditu broj 911303055 od dana 16. prosinca 2015. koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Marijana Mišković iz [adresa] pod brojem OV-11808/2015. Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 79.582,82 Cl-IF sve u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Dalje navodi kako je tijekom otplate kredita tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu iz predmetnog ugovora o kreditu, a da pri tomu nije pregovarao sa tužiteljem niti je tužitelj na tu promjenu uopće i mogao utjecati. Navedeno je imalo za posljedicu očitu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovomih stranaka na štetu tužitelja budući da cijena kredita kao bitan sastojak ugovora (i kamate) za tužitelja nije bila precizno odredena a niti je bila odrediva što takvu ugovornu odredbu čini nepoštenom i ništetnom prema čl. 3. st. 1. direktive 93/13/EEZ od 05.04.1993. te prema odredbi čl. 84. i 87. Zakona o zaštiti potrošača sve sukladno stavu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.07.2013. koja je potvrdena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13 od 13.06.2014. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a koja je potvrdena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-249|14 od 9. travnja 2015., utvrđeno je kako su ugovaranja promjenjive kamatne stope na navedeni način uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača te je time tuženik (kao tuženik u navedenom postupku) postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81, 82. i 90. od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Sukladno čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN 125/07, 75/09, 79/09, 89/0; 133/09, 78/12 i 56/13), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 13 1 st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. O navedenom postoji već brojna sudska praksa. Ista ravnoteža je poremećena i u pitanju tečaja budući je kod CHF isti nesrazmjerno narastao, te je takva promjena bila potpun neočekivana, a niti je o istoj, a niti promjeni iste, tuženik izvijestio tužitelje, već je taj tečaj naplaćivao. Posljednja odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesena je u korist onih potrošača koji su zaključici ugovore o kreditu u švicarskim francima, a usput proveli i konverziju. Medutim budući je tužitelju kredi isplaćen u kunama te budući je tužitelj vršio otplatu u kunama to se postavlja pitanje zašto se uopće ugovarala valutna klauzula budući je kuna u RH zakonsko sredstvo plaćanja te je ista stabilna valuta a što vidimo odnosu na poziciju kune prema EUR-u. Navedena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli za CHF, a za koju valutu se govorilo da je stabilna te se i poticalo potrošače da ugovaraju kredite baš u CHF. Ubrzo nakon enormnog rasta tečaja iste u odnosu na kunu, narušila se pravična ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka n štetu tužitelja te se tuženik rastom tečaja CHF neosnovano bogatio. Takova ugovorna odredba o valutno klauzuli u CHF ništetna je. Navedeno proizlazi iz presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 14.06. 2018. Naime isplate po kreditu koje je tužitelj vršio tuženiku radi vraćanja kredita a koj anuiteti su obračunavani na dan odobrenja po srednjem tečaju banke za CHF čine evidentnu neravnotežu ugovornih stranaka i nepoštene ugovorne uvjete za tužitelja uslijed čega je sud u postupcima zaštite kolektivnih prava i interesa takove ugovorne odredbe utvrdio ništetnima. Navedene spomenute presude ( donesene su u postupcima zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači te iste obvezuju sud u ovom konkretnom sporu tužitelja protiv tuženika u smislu odredbe čl. 502 c Zakona o parničnom postupku čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te dostavio tužitelju izračun konverzije kredita nakon čega je tužitelj potpisao Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu čime je izvršena konverzija istoga . Osim toga, u ugovoru o kreditu, ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama. Naime u ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitet plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Otplatna tablica uvezana je uz ugovor i čini njegov sastavni dio; u otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci HNB, sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF, kasnije, temeljem II. Dodatka ugovoru o kreditu, u EUR. Dakle, kune, a osobito iznosi koje navodi tužitelj nigdje i nikada nisu komunicirani klijentu, niti u prethodnim informacijama/izračunima, a ugovor i otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. „Tužiteljica je svojom slobodnom voljom pristupila sklapanju ugovora sa tuženikom, Ugovor o kreditu je solemniziran pa stoga postoji neoboriva pretpostavka da je tužiteljica bila upoznata sa svakom od točaka Ugovora.“ Iz odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da je tuženik upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja ugovorenih valuta, te da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. Završno, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Tijekom postupka radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, provedeni su dokazi koje su stranke predložile na način da je izvršen uvid u dokumentaciju koju su dostavile stranke, uvid u nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka Tomo Dlaka od 15. ožujka 2024. (list 89-95 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.000,00 eura zbog promjene tečajnih razlika.

Među strankama nije sporno da su 10. lipnja 2006. Ugovor o kreditu broj: 9011303055 kao osnovni ugovor a kojim ugovorom je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 79.582,82 CHF sve u kunama po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,15 % sve sukladno čl. 4. Ugovora o kreditu, te je ugovorena kamata na zakašnjela plaćanja dok je rok otplate kredita bio 240 mjeseci.

Također nije sporno da su tužitelj i tuženik 14. prosinca 2015. zaključili i Dodatak ugovora o kreditu broj 911303055 od dana 16. prosinca 2015. koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Marijana Mišković iz [adresa] pod brojem OV-11808/2015 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015).

Među strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i činjenica da li je potraživanje tužitelja iz ovog postupka u zastari. Sporno je da li je sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu prihvaćanjem konverzije prestalo pravo potrošača, odnosno tužitelja zahtjevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog ugovora.

Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP.

Tužitelj je podneskom od 1. listopada 2024., po provedenom vještačenju, uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Tomo Dlaka od 15. ožujka 2024. (list 89-95 spisa).

6. Uvidom u čl. 1. i 2. Dodatka ugovora o kreditu broj 911303055 od 16. prosinca 2015. (list 10-15 spisa) utvrđeno je kako je isti sklopljen radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), te kako su stranke ovdje tužitellj i tuženik, suglasno utvrdile da je Korisnik kredit, ovdje tužitelj, prihvatio Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015.

Uvidom u čl. 3. Dodatka ugovora o kreditu broj broj 911303055 od 16. prosinca 2015. (list 10-15 spisa), utvrđeno je kako ugovorne strane suglasno utvrđuju da nakon konverzije kredita iz čl. 1. ovog Dodatka denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 27.363,98 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos pretplate iznosi 2.903,34 EUR, a koji iznos sukladno čl. 19. c. stavka prvog točke pete Zakona preračunava u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajna Banke važeće na dan 30. rujna 2015. i iznos 22.174,26 kuna.

Uvidom u čl. 5. Dodatka ugovora o kreditu broj broj 911303055 od 16. prosinca 2015. (list 10-15 spisa) utvrđeno je kako ugovorne strane suglasno utvrđuju da ukupni iznos pretplate iz članka trećeg i četvrtog ovog Dodatka iznosi 3.003,78 EUR što preračunato u kune sukladno Zakonu po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste Banke važeće na dan 30. rujna 2015. iznosi 22.941,37 kn, te da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja ovog Didatka, na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50% dospjelog u valutnoj klauzuli EUR utvrđenog u novom otplatnom planu iz članka šestog ovog Dodatka namirivati pretplatom sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi, s tim da za to razdoblje preostalih 50% iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita.

Uvidom u čl. 6. Dodatka ugovora o kreditu broj broj 911303055 od 16. prosinca 2015. (list 10-15 spisa) utvrđeno je kako ugovorne strane suglasno utvrđuju da na dan sklapanja ovog Dodatka, a nakon obračuna učinka konverzije uključivo i učinaka nastalih u prijelaznom razdoblju iz članka četvrtog ovog Dodatka, preostali iznos neotplaćene (nedospjele) glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznosi 26.722,64 EUR.

Dakle, sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) utvrđeno je kako je tuženik dostavio tužitelju izračun konverzije kredita nakon čega je tužitelj potpisao Dodatak ugovora o kreditu broj 9011724524 od 14. prosinca 2015. (list 86-88 spisa), čime je izvršena konverzija istog. Tužitelj u tužbi navodi da iako je predmetni ugovor o kreditu konventiran sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. isti ima pravo na povrat neosnovano stečenih novčanih sredstava od tuženika a na ime nepoštenih te samim time i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF.

Saslušan kao stranka, tužitelj ĐO u svojem iskazu (list 47-48 spisa) iskazuje kako je 2015. s tuženikom sklopio dodatak o konverziji iz razloga što je u to vrijeme bila trudna te su njezina primanja iznosila oko 4.500,00 kn a otplata kredita predstavljala joj je veliko opterećenje.

Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit jer isti nije u suprotnosti s dokumentacijom koja prileži spisu.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Gos 1/2019 od 4. ožujka 2020. riješeno je kako sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Gos 1/2019 od 4. ožujka 2020. dalje se navodi: " radi se o novom posebnom zakonskom uređenju u kojem se i zbog toga ne mogu primijeniti pravila općeg obveznog prava o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, bez obzira na to što je tek naknadno pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnica vezane uz švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/93) i nastavno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e."

Naime, odredbama ZIDZPK/15 uređena je konverzija kredita iz CHF u kredit u EUR, odnosno konverzije kredita u kunama s valutnom klauzulom CHF kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR, zbog čega je sam postupak konverzije usklađen sa ciljevima konverzije, a to je osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika u iznosu i pod uvjetima koje dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnike.

Istim odredbama propisani su uvjeti i način raspodjele troška konverzije između vjerovnika i dužnika, na način da svaka strana snosi određeni trošak sukladno svojim mogućnostima, a uvažavajući pri tome osnovno načelo da stvarno isplaćeni iznos ne bude umanjen ili neravnomjerno povećan na teret druge strane.

Nadalje, tužitelj i tuženik su zaključili 16. prosinca 2015. Dodatak ugovora o broj 911303055 (list 10-15 spisa) i time jasno iskazali svoju volju zbog čega je prestala ranija obveza zaključenjem nove obveze nastale iz tzv. osnovnog ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 10. lipnja 2006. za koju su ispunjeni uvjeti donošenjem propisa tj. stupanja na snagu ZIDZPK/15.

Zaključenjem Dodatak ugovora o kreditu broj 911303055 od 16. prosinca 2015. (list 10-15 spisa), stranke su definirale sve bitne uvjete novonastalog ugovora, pa tako pored načina izračuna konverzije kredita iz CHF u kredit u EUR sa valutnom klauzulom. Jasno je da je promijenjena valuta kredita, definirana je redovna kamata, otplatni plan, a na što je sve tužitelji dobrovoljno i samostalno pristao. Tužbenim zahtjevom se ne traži utvrđenje ništetnosti, nego isplata iznosa od 3.000,00 eura zbog promjene tečajnih razlika na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u članku 4. ugovora o kreditu od 10. lipnja 2006. i to kao pravna posljedica njezine nepoštenosti utvrđene u sporu radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.

Što se tiče pravnih posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala pa stoga i ne može imati učinak u odnosu na potrošača.

Stoga, nepoštena odredba o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate iz članka 4. ugovora o kreditu od 10. lipnja 2006. nakon zaključenog Dodatka ugovora o kreditu broj 911303055 od 16. prosinca 2015. (list 10-15 spisa), ne obvezuje tužitelja, s obzirom na to da je ta nepoštena ugovorna odredba zamijenjena na način kao da je za sve ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.

Treba naglasiti kako su u obračun konverzije uzeti u obzir i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope koja je u sporu kolektivne zaštite utvrđena nepoštenom.

Iako ZID ZKP/2015 ne propisuje ništetnost sporne ugovorne odredbe, u situaciji kad su isplate koje je tužitelj učinio na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope koja je bila sadržana u Ugovoru o kreditu od 27. srpnja 2006. s valutnom klauzulom u CHF, na temelju sklopljenog valjanog Dodatka ugovora o kreditu broj 911303055 od 16. prosinca 2015. (list 10-15 spisa), iskorištene za ispunjenje njegove obveze prema tom Dodatku, ne može se zaključiti da Dodatak uz Ugovor o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope koja je bila sadržana u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZKP/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksom ugovoru o kreditu.

Nadalje, zaključenjem dodatka ugovora o kreditu tužitelj je pristao na prestanak ranijeg ugovora zaključenog između stranaka jer je time iskazao svoju volju prilikom zaključenja ugovora kada je dobrovoljno pristao na zaključenje Dodatka ugovora o kreditu, čime su stranke postojeću obvezu zamijenile novom.

Sud smatra da su zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu broj 911303055 od 16. prosinca 2015. (list 10-15 spisa) stranke na suglasan način riješile svoj odnos nastao poremećajem tečaja CHF, odnosno mogućnošću podizanja kamatne stope bez prethodnog upoznavanja s promjenama korisnika kredita, zbog čega je tužitelji dobio pravnu zaštitu u nastalom pravnom poslu.

Stoga zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu broj 911303055 od 16. prosinca 2015. (list 10-15 spisa), u cijelosti je uređen odnos stranaka koji nastanu u momentu zaključenja ugovora o kreditu od 10. lipnja 2006. pa nadalje, čime je denominacijom, odnosno promjenom valute i utvrđenjem kamatne stope, u cijelosti uređen odnos ovih stranaka nastao iz osnovnog Ugovora o kreditu.

Eventualnim donošenjem presude kojim se prihvaća tužbeni zahtjev došlo bi do stvaranja, dvostruke obveze tuženika spram tužitelja.

Stoga nema pravne osnove za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 10. lipnja 2006. jer su i uplate koje čine tu razliku u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza tuženika na povrat tih iznosa prestala.

Stoga se sud nije ni upuštao u odlučivanje o tome je li osnovan prigovor zastare.

6. Uzimajući u obzir da je tuženik u sporu uspio u cijelosti, sud je tuženiku temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku dosudio i trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.991,00 eura sa zateznom kamatom, koji trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 15.12.2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje 13.12.2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje 13.2.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 12.3.2024. u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od 21.5.2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje 3.10.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 7.10.2024. u iznosu od 50,00 eura, zastupanje 30.10.2024. u iznosu od 200,00 eura, porez na dodanu vrijednost 25% u iznosu od 375,00 eura, te sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 116,00 eura.

Budući je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, tužitelju nije priznat zahtjev za naknadu troškova ovog postupka.

Trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, imajući u vidu vrijednost boda i vrijednost predmeta spora, uvećano za porez na dodanu vrijednost.

Ivanić-Grad, 29 studenog 2024.

Viša sudska savjetnica:

Sudac:

Ina Štukar Marković

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- strankama po pun.

- putem e-oglasne ploče