Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-924/2020-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Anamaria Zubović-Bogosavljev, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Zorane Trbović, u kaznenom predmetu protiv 1.optuženog BA i 2-optuženog TA, zbog kaznenog djela iz članka 241. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 70/17, 118/18, 126/19), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-4601/2020 od 28. listopada 2020., nakon održane rasprave 26. studenog 2024 u nazočnosti zamjenice ODO u Rijeci EA, prvooptuženog BA i drugooptuženog TA, dana 29. studenoga 2024. donio je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) kazneni nalog ovog suda broj 12 K-924/2020-2 od 25. siječnja 2021. stavlja se izvan snage.

II. Prvooptuženi BA, OIB [osobni identifikacijski broj], sina TA i NA rođ. B, rođenog **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina RH, po zanimanju profesora matematike i informatike, zaposlenog s mjesečnim primanjima od 300,00 eura ( radi dva sata dnevno) zaposlen u obrtu [obrt], [adresa] 33, otac troje djece, dvoje punoljetno i jedno maloljetno neoženjenog, pismenog, sa završenim Filozofskim fakultetom, bez imovine, lošeg imovnog stanja po vlastitom kazivanju, vojsku služio u Benkovcu i Visu 1988./1989. g., neosuđivan, na slobodi,

Drugooptuženi TA OIB: [osobni identifikacijski broj], sina T i ŠA, rođenog **.**.1934. u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, umirovljenika s mirovinom od 1.000,00 eura oženjen, oca jednog djeteta, pismenog, sa završenom tehničkom školom, vlasnik kuće na adresi prebivališta u [adresa], vojsku služio, neosuđivan, na slobodi,

k r i v i  s u

što su:

tijekom lipnja i srpnja 2019. godine u Rijeci, zajedno i dogovorno, u nakani da u budućem ovršnom postupku onemoguće naplatu tražbine ovrhovoditeljice BAŠ prema BA u iznosu od 302.055,10 kn, a koja tražbina se temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1389/2018 od 20. veljače 2019. godine, iako svjesni da II- TA nema potraživanja prema svom sinu I- BA kao i da se predmetna tražbina BAŠ može u ovršnom postupku namiriti prodajom ½ suvlasničkog dijela koji BA ima na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], na kč. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], II- TA pred Općinskim sudom u Rijeci, poradi naplate nepostojećeg duga, podnio protiv I- BA tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na ½ dijela gore opisane nekretnine, nakon čega je BA priznao tužbeni zahtjev svoga oca, osnovom čega je dana 18. srpnja 2019. godine Općinski sud u Rijeci donio presudu na temelju priznanja poslovnog broja P-1828/2019, temeljem koje presude je ishodovan upis stečenog prava vlasništva na ime II- TA na gore opisanoj nekretnini, a na koji način su spriječili namirenje potraživanja BAŠ,

dakle, prvooptuženi BA s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika, prije ovršnog postupka otuđio svoju imovinu, a drugooptuženi TA s namjerom pomogao drugome da osujeti namirenje vjerovnika i prije ovršnog postupka otuđi svoju imovinu,

čime su počinili kaznena djela protiv imovine i to prvooptuženi BA povredom tuđih prava, opisano u čl. 241. st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 241. st. 1. KZ/11, a drugooptuženi TA pomaganjem u povredi tuđih prava - opisano u članku 241. stavak 2. u svezi čl. 38 KZ/11, a kažnjivo po članku 241. stavak 1. KZ/11 u svezi čl. 38. KZ/11.

III. pa se 1.-optuženi BA po članku 241.st.1 KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

pa se 2.-optuženi TA po članku 241.st.1 KZ/11 u svezi čl. 38. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

IV. Temeljem članka 56 stavka 1. -3- KZ/11 prema 1. optuženi BA i

2.optuženi TA se primjenjuje

UVJETNA OSUDA

pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako 1. optuženi BA i 2.optuženi TA u tom roku ne počine novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 148 st. 1 u svezi čl. 145 st. 1 i 2 točka 6 ZKP-a, 1.-optuženi BA i 2.-optuženi TA dužni su naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura) svaki.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci je optužnicom broj KO-DO-4601/2020 od 28. listopada 2020. optužilo je BA i TA za počinjenje kaznenog djela protiv imovine i to 1.optuženika BA povredom tuđih prava, opisano u članku 241. stav 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 241. stav 1. KZ/11, a 2.- optuženika TA BA pomaganjem u povredi tuđih prava – opisano u članku 241. stav 2. u svezi članka 38. KZ/11, a kažnjivo po članku 241. stav 1. KZ/11, u svezi s člankom 38. KZ/11,

2. Na presudu kojom je izdan kazneni nalog od 25. siječnja 2021., optuženi su, po braniteljima, izjavili prigovor, te je isti ovom presudom sukladno odredbi članka 544. stav. 1. ZKP/08, stavljen izvan snage.

3. Optuženici su se očitovali da se ne smatraju krivima u odnosu na kazneno djelo za koja se terete optužnicom.

4. U dokaznom postupku pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija i to rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. R1-Ob-847/2016 ( list 8-9 spisa), prijedlog radi razvrgnuća suvlasništva, zapisnik Općinskog sida u Rijeci u premetu posl. br. R1- 206/2018 ( list 12-13 spisa), presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ob-540/2017 ( list 14-19 spisa), klauzula pravomoćnosti ( list 20 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci pol. br. Ob-540/2017 ( list 21 spisa), e mail ( list 22 spisa), žalba tužitelja ( list 23-25 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-Ob-432/19 od 23. travnja 2019g ( list 26-27 spisa), presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P- 1389/2018 ( list 28-30 spisa), tužba radi utvrđivanja prava vlasništva ( list 32 spisa), Presuda na temelju priznanja posl. br. P-1828/2019 ( list 34-35 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga ( list 36-39 spisa), klauzula pravomoćnosti ( list 40 spisa), Rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Z-15916 ( list 41 spisa), prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave na nekretninu ovršenika ( list 42-44 spisa), prijedlog za upis ( list 45-46 spisa), Rješenje Općinskog suda u Rijeci posl, br. Ovr-947/2019, izvadak iz BZP ( list 48-49 spisa), prijedlog za upis zabilježbe spora ( list 50-51 spisa), Rješenje suda u Rijeci posl. br. Z-15196/2019 ( list 52 spisa), žalba ovrhovoditelja (čist 53-55 spisa), ugovor o nagodbi zaključen između TAŠ i BA i TA od 13.10.2023.g ( list 137-143 spisa) te je saslušana oštećena EAŠ i reproducirana je snimka prvog ispitivanja osumnjičenika BA (list 64 spisa) i s tim u vezi pročitan je zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika od istog datuma (list 61-62 spisa), reproducirana je snimka prvog ispitivanja osumnjičenika TA (list 68 spisa) i s tim u vezi pročitan je zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika od istog datuma,(list 65-66 spisa) Na kraju dokaznog postupka , izvršen je uvidu izvadak iz kaznene evidencije za 1. i 2. optuženika.

4.1. Sud je na temelju odredbe članka 421. stav 1. točka 3. ZKP/08, odbio dokazni prijedlog 2. okrivljenika da sud zatraži od Fine podatke koliko je bilo novčanih sredstava po računima svih banaka u kojima su bili otvoreni računi TA i supruge NA kao i da se izvrši uvid u spis Općinskog suda u Rijeci R-I- 206/18 te u spis Općinskog suda u Rijeci P-OB-236/21, s obzirom da se činjenice koje su navedene u činjeničnom opisu optužnice mogu utvrditi iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, te je isto ocjenjeno suvišno.

5. U svojoj obrani 1. optuženi BA iznesenoj prilikom prvog ispitivanja u II Policijskoj postaji Rijeka 10. kolovoza 2020. godine, DVD kojeg ispitivanja je reproduciran na raspravi 26. studenoga 2024 . godine, 1. optužen je naveo da se ne osjeća krivim, da dug koji je priznao je bio postojeći. Novac je posuđivao od svog oca u razdoblju od 9-10 godina ali isti nije vraćao jer nije bio u mogućnosti. U jednom razgovoru je rekao je ocu ako ne bude mogao vratiti mu novac da će mu dati pola kuće. Kada je otac vidio da ne vraća novac pokrenuo je parnični postupak. Bivša supruga nije znala da je on posuđivao novac od oca, te je ista nakon uknjižbe njegovog oca ne predmetnoj nekretnini pokrenula ovrhu na toj nekretnini s time da se na novčanim sredstvima pokušala naplatiti ranije. Nadalje je naveo da nikad nije s ocem potpisivao nikakve papire oko posudbe novca te da se radilo o iznosu od oko 100,000,00 kuna te da i danas od oca posuđuje novac .

5.1. Na raspravi 1. optuženi je naveo da ostaje kod svoje obrane koju je iznio prilikom prvog ispitivanja kao i da kuća na adresi njegova prebivališta koju je gradio za vrijeme braka sa NAŠ nije mogla biti izgrađena bez da nije posuđivao novac od svog oca, a od oca je posuđivao novac i kasnije te je između njih bio interni dogovor da će mu novac vratiti a ako to ne učini da ću mu prepisati svoju polovicu kuće. Ta kuća je građena i završena bez kredita, supruga je radila za minimalac a ista je uzela i neplaćeno za svako od dvoje djece do tri godine starosti. Kako on nije ocu vraćao novac isti je protiv njega podigao tužbu i on je to sve priznao te je se isti i trebao uknjižiti odnosno postati vlasnik njegove polovice kuće. Na dalje navodi da je otac imao novac na svojim računima te mu je i posuđivao zadnjih 10-ak godina odnosno od izgradnje kuće pa do danas.

5.2. Nadalje naveo je da je sa svojom bivšom suprugom sklopio nagodbu jer nisu mogli dokazati da je to tako bilo.

6. U svojoj obrani 2. optuženi TA iznesenoj prilikom prvog ispitivanja u II Policijskoj postaji Rijeka 10. kolovoza 2020. godine, DVD kojeg ispitivanja je reproduciran na raspravi 26. studenoga 2024 . godine, 2. optužen je naveo da je svom sinu BA posuđivao novac oko 9 godina i to dosta veliku sumu međutim ne zna datume kada je novac posuđivao nisu o tome vodili evidenciju. Kada je vidio da BA ne može vratiti dug da je on zatražio kako bi zaštitio svoje napravio je ugovor i dio kuće je prepisan na njega, uknjižio se kada je vidio da mu je sin u nevolji. EAŠ nije ga nikad tražila novac i ne zna da li je ista znala da je on davao novac svom sinu.

6.1. Na raspravi 2. optuženi je naveo da ostaje pri svojoj obrani koju je iznio prilikom prvog ispitivanja. Dodao je da nije počinio navedeno djelo da je dosta novca imao doma kao i u Americi gdje mu živi sestra, također supruga i on su imali visoke plaće.

6.2. Nadalje je naveo da je BA njegov sin jedinac te kome će davati nego svom sinu.

7. Svjedok-oštećena EAŠ saslušana na raspravi navela je da je sa 1. optuženim BA bila u braku do 2017.g a nakon toga je podigla tužbu u 11. mjesecu radi isplate novčanih sredstava koje je našla na tajnom računu. Dobila je taj spor i dobila je presudu Županijskog suda u Zagrebu 10.6. 2019. te je navedena presuda postala i pravomoćna. Do tada su bili u zemljišnim knjigama uknjiženi kao suvlasnici na nekretnini njihovog prebivališta. Tada je vidjela da se dešavaju neke promjene na gruntovnici da je upisana zabilježba spora te da je otac od bivšeg supruga podnio tužbu protiv bivšeg supruga radi utvrđivanja prava vlasništva na nekretnini gdje prebiva, te je suprug priznao i donesena je presuda na temelju priznanja te je po toj presudi bivši suprug morao predati svoju polovinu kuće odnosno na istu se knjižio njegov otac, a sve to je napravljeno kako ona ne bi mogla naplatiti svoja potraživanja koja je imala po presudi Županijskog suda u Zagrebu te je podnijela i prijedlog za ovrhu ali to joj je odbijeno. Nadalje navodi da su 2023.g zaključili nagodbu te da ona više nema nikakvih potraživanja prema bivšem suprugu i njegovom ocu odnosno 1. i 2. optuženiku i iz tog razloga niti ne postavlja imovinsko pravni zahtjev i nije zainteresirana za ovaj kazneni postupak.

7.1. Svjedok-oštećena EAŠ saslušana na ODO u Rijeci 2. listopada 2020.( list 70-72 spisa) navela je da je BA njezin bivši suprug. U braku su bili od 25. listopada 1997. do 20. ožujka 2017.g, a prije toga su bili sedam godina u vezi. Nakon što su se rastali nisu razriješili imovinsko pravne odnose odnosno bračnu stečevinu, a tu prvenstveno misli na suvlasništvo kuće na adresi prebivališta. Poradi toga je bivši suprug tijekom 2018.g podnio prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom. Također je ona tijekom 2016. g. saznala za tajni račun koji je BA imao u jednoj od banaka, a misli da se radilo o Reiffaisen banci. Na tom računu je bilo prilično novaca i misli da je bilo otprilike 90.000 Eura-a. Pokrenula je parnični postupak radi utvrđivanja bračne stečevine i isplate toga novca i taj spor je u veljači 2019.g dobila, a na koju presudu se on žalio te je ta presuda u drugom stupnju riješena u njezinu korist, a radi se o presudi iz travnja 2019.g i to je presuda Županijskog suda u Zagrebu. Tu presudu nije odmah dobila u travnju 2019.g. Sjeća se da je za tu presudu saznala 10.06.2019.g. Njezin bivši suprug BA u svom vlasništvu imao je i obrt " Mediacom" koji se bavi informatikom odnosno programiranjem raznih programa. Taj obrt je on 06. lipnja 2019.g ustupio svojoj partnerici koja je prethodno taj obrt ušla kao ortak tako da je on iz obrta mogao izaći bez da ona njemu plati bilo kakve naknade.

7.2. Sjeća se da je bio lipanj 2019.g kada je otac bivšeg supruga, podnio tužbu protiv svog sina radi utvrđivanja prava vlasništva na nekretnini na kojoj prebiva, a iz te tužbe je proizlazilo da u stvari otac tuži sina za povrat nekih novaca pa u stvari kako mu ne bi vraćao novce njemu će sin ustupiti nekretninu. Tamo je stajalo da je drugooptuženik njezinom bivšem suprugu dao neki novac te ukoliko mu ga njezin bivši suprug ne vrati dužan je svom ocu predati u vlasništvo nekretninu. Također tamo stoji da je otac njezinog bivšeg supruga u nekoliko navrata u periodu 10 godina pozajmljivao svom sinu odnosno njezinom bivšem suprugu veće iznose novac koje ovaj nije vratio.

7.3. Sve gore navedeno a to se odnosi na navode njezinog bivšeg supruga i njegovog oca u toj tužbi je neistina. Naime, ona je sa svojim bivšim suprugom bila 27 godina i u tom periodu njegov otac mu nikada nije pozajmljivao novce, a kamoli toliku količinu novaca. Ne vjeruje da bi njoj ostalo nepoznato da je njezin suprug pozajmljivao novce od svoga oca jer je dobro zarađivao, a tome svjedoči i novac na tajnom računu. Živjeli su prilično skromno jer su gradili kuću. Gradnju te kuće su financirali tako što je prodan jedan stan i od njega kupljen teren te su oni živjeli kod njezinih roditelja i zbog toga nisu imali velike troškove, a njezin bivši suprug je izrazito dobro zarađivao i od toga se financirala gradnja.

7.4. Vezano za presudu po njezinoj tužbi za isplatu novaca s tog tajnog računa njoj je trebalo biti isplaćeno 302.055,10 kn i trebali su biti isplaćeni i odvjetnički troškovi kao i kamata. Također trebao je i platiti trošak izgubljenog spora vezano za tužbu radi isplate a koja se odnosila na njegovo traženje da mu ona plati stanarinu. U ovoj prvoj presudi vezano za novce s tajnog računa može se vidjeti da je bivši suprug cijelo vrijeme izjavljivao da je on vlasnik predmetne nekretnine odnosno suvlasnik kuće na adresi njenog prebivališta te je tamo na zapisnik više puta izjavio da nije nikada imao pozajmica niti kredita. U slučaju da je uzimao pozajmice od svog oca pretpostavlja da bi to tako i rekao pred sudom međutim niti tijekom sudskog postupka koji se odnosio na isplatu stanarine niti on niti njegov otac, a niti njegova partnerica nisu govorili da bi njezin bivši suprug posuđivao novce od bilo koga a kamo li od svog oca. Od novca sa tog tajnog računa njezin bivši suprug je kupio stan i to u svibnju 2017.g te je i taj stan stavio na svog oca. Smatra da ukoliko bi mu otac i posuđivao novce da je on svome ocu kupio stan i na taj način po njoj vratio nepostojeći dug.

7.5. Drugooptuženik, otac njezinog bivšeg supruga je 10. lipnja 2019.g podnio gore navedenu tužbu protiv njezinog bivšeg supruga te je u toj parnici donesena presuda 17. srpnja 2019.g, a uknjižba je uslijedila već u kolovozu.

7.6. U srpnju 2019.g podnijela je prijedlog za ovrhu na predmetnoj nekretnini, a to je učinila jer je pregledom e-gruntovnice utvrdila da se sa nekretninom nešto događa, vidjela je prijedlog za zabilježbu spora. Bilo joj je jasno da se nešto događa i zbog toga je podnijela gore navedeni prijedlog za ovrhu koji je odbijen s obrazloženjem da je nekretnina u međuvremenu upisana na drugo optuženika, a ne na njezinog bivšeg supruga.

7.7. Smatra da je njezin bivši suprug nakon što je izgubio pravomoćno postupak za vezano uz novce za tajni račun znao da će uslijediti naplata po toj presudi te je htio pod svaku cijenu osujetiti tu naplatu i zbog toga je prenio i vlasništvo svog obrta na drugu osobu kako se ona ne bi mogla naplatiti putem obrta te je prenio vlasništvo nad svojom polovicom nekretnine na svoga oca iako za to nije bilo nikakve pravne osnove, odnosno njemu njezin bivši suprug nije dugovao nikakve novce.

7.8. Poradi navedenog pokrenuli su postupak pobijanja dužnikovih pravnih radnji u odnosu na bivšeg supruga i njegova oca i taj je postupak u tijeku. Htjela bi još napomenuti da je onaj prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice o kojem je na početku govorila bivši suprug povukao u siječnju 2020.g, a nakon toga je njegov otac podnio isti takav prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice obzirom da je on sada u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik.

8. Svjedok-oštećena EAŠ saslušana na raspravi ostala je u cijelosti kod navedenog iskaza.

8.1. Na daljnji upit navela je da svi postupci koji su pokrenuti su u međuvremenu riješeni sa nagodbom od 2023.g što je njen punomoćnik dostavio u spis.

8.2. Na daljnji upit navela je da je sa 1. optuženikom bila u braku od 1997. do 2017.g oboje su radili i zajedno su gradili navedenu kuću na adresi prebivališta.

9. Kazneno djelo povrede tuđih prava iz članka 241. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika prije ili tijekom ovršnog postupka otuđi, uništi, ošteti ili sakrije dijelove svoje imovine ili imovine osobe čije interese zastupa.

10. Analizirajući provedene dokaze i dovodeći ih u međusobnu vezu sud je našao utvrđenim da je prvooptuženi BA počinio kazneno djelo povrede tuđih prava iz članka 241. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a drugooptuženi TA kazneno djelo u pomaganju povrede tuđih prava iz članka 241. stavak 2. u svezi stavka 1.,. i članka 38. KZ/11 i to na način kako je činjenično i pravno opisano u izreci presude.

11. Iz rješenja Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1-Ob-847/2016 (list 8-9 spisa)proizlazi da su ŠAŠ i BA bili u braku od 25.10.1997 godine te su sporazumno se razveli 20. ožujka 2016.g.

12. Iz prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice proizlazi da je isti podnio dana 30. rujna 2018 godine 1.optuženik pred Općinskim sudom u Rijeci na nekretnini

– kuće koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina], u odnosu na koju su tada nekretninu oštećena i 1. optuženi bili suvlasnici svaki u jednoj polovini dijela.

13. zapisnik Općinskog suda u Rijeci u premetu posl. br. R1-206/2018 ( list 12- 13 spisa), iz kojeg je vidljivo da je 1.optuženik povukao svoj prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice.

14. presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ob-540/2017 ( list 14-19 spisa), klauzula pravomoćnosti ( list 20 spisa), 1.optuženiku se nalaže da 1. optuženik oštećenoj isplati iznos glavnice od 302.055,10 kn zajedno sa pripadajućim kamatama, 1. optuženi se žalio na navedenu presudu (list 23-25 spisa)te je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-Ob-432/19 od 23. travnja 2019g ( list 26-27 spisa), odbijena žalba 1. optuženika kao neosnovana i potvrđena gore navedena presuda. Drugostupanjsku presudu su 1. optuženi i oštećena zaprimili putem svojih punomoćnika 10.lipnja 2019 . godine

15. Početkom lipnja 2019. drugooptuženi podnio je tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva ( list 32 spisa) na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] , u jednoj polovini dijela

16. Iz presude na temelju priznanja posl. br. P-1828/2019 od 18. srpnja 2019 ( list 34-35 spisa),proizlazi da 1. optuženik priznaje pravo vlasništva na jednoj polovini dijela kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] te drugooptuženik postaje vlasnik jedne polovine dijela gore navedene nekretnine

17. Prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave na nekretninu ovršenika ( list 42-44 spisa), podnijela je oštećena dana 16. srpnja 2019.g. Općinskom sudu u Rijeci radi naplate iznosa od 300.000,00 kuna od 1. optuženika te kao sredstvo ovrhe na kojem želi provesti ovrhu predložila jednu polovinu dijela gore navedene nekretnine

18. Rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. Ovr-947/2019 od 5. rujna 2019 godine sud je odbacio gore navedeni prijedlog kao nepodoban budući vlasnikom iste nekretnine nije više bio 1. optuženik već njegov otac 2. optuženik. Na navedeno rješenje Općinskog suda u Rijeci oštećena je izjavila žalbu 16. rujna 2019 ali je istu žalbu svojim rješenjem Gž Ovr-4/2020 kao neosnovanu odbio Županijski sud u

Zagrebu dana 21. siječnja 2020

19. ugovor o nagodbi zaključen između TAŠ i BA i TA od 13.10.2023.g ( list 137-143 spisa) s kojim ugovorne strane uređuju međusobne odnose u svezi sudskih postupka koji se vode na Općinskom sudu u Rijeci te međusobnim potraživanja, kao i da je njezin imovinsko pravnih zahtjev u cijelosti namiren te se odriče prava na potraživanje troškova kaznenog postupka.

20. Dakle, iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je brak bivših supružnika prvooptuženog HA i oštećene EAŠ razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1- OB-847/2016 godine te da isti nisu riješili svoje imovinske odnose glede u braku zajednički stečene imovine te su pokrenuli brojne postupke pred Općinskim sudom u Rijeci koje su riješili ugovorom o nagodbi 13.10.2023.g. Dana 30. rujna 2018.g. provoptuženik BA je Općinskom sudu u Rijeci podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini-kuće koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] a u odnosu na koju nekretninu su tada oštećena i I. -optuženi BA bili suvlasnici svaki u jednoj polovini djela. Predmetni postupak je pravomoćno okončan budući je I. -optuženi BA povukao svoj prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na ročištu dana 16. siječnja 2020. godine. Dana 20. studenoga 2019. oštećena je podnijela tužbu radi isplate, u kojem postupku je dana 29. veljače 2019.g. Općinski sud u Rijeci u predmetu poslovni broj Pob-540/2017 donio presudu kojom se I-optuženom BA nalaže da oštećenoj isplati iznos glavnice od 302.055,10 kn zajedno sa pripadajućom kamatom. I.-optuženi se žalio na navedenu presudu , međutim ista je postala pravomoćna 23. travnja 2019. godine. Drugostupanjsku presudu su i-optuženi BA i oštećena putem svojih punomoćnika primili početkom mjeseca lipnja 2019. godine. Početkom lipnja 2019. godine II-optuženi TA je Općinskom sudu u Rijeci podnio tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva na nekretnini-kuće koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] u jednoj polovini dijela. Navedeno se dogodilo upravo nakon što je pravomoćno utvrđeno da je I-optuženi BA dužan bivšoj supruzi-oštećenoj HAŠ iznos od 300.000,00 kuna. Po primitku tužbe u predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1828/19 I-optuženik podneskom priznaje pravo vlasništva na jednoj polovini djela kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] te Općinski sud u Rijeci u predmetu navedenog poslovnog broja dana 18. srpnja 2019. godine donosi presudu na temelju priznanja kojom II-optuženi TA postaje vlasnik jedne polovine dijela nekretnine koja je do tada bila u vlasništvu I-optuženika koji svojoj supruzi sada duguje iznos od preko 300.000,00 kuna. Oštećena je dana 16. srpnja 2019. Općinskom sudu u Rijeci podnijela prijedlog za ovrhu radi naplate gore navedenog iznosa od I-optuženika te kao sredstvo ovrhe na kojem želi provesti ovrhu predložila jednu polovinu gore navedene nekretnine ali Općinski sud u Rijeci svojim rješenjem od 05. rujna 2019 godine odbacio je prijedlog kao nepodoban budući vlasnikom iste nekretnine nije više bio I-optuženi BA već njegov otac II- optuženi TA.

21. Dakle, prvooptuženi BA premda svjestan da pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. Pob-540/2017 od 29. veljače 2019. oštećenoj mora isplatiti iznos od 302.055,10 kn zajedno sa pripadajućom kamatom po pravomoćnosti iste njegov otac II-optuženi TA podnosi Općinskom sudu u Rijeci tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva na gore navedenoj nekretnine u jednoj polovini djela te njegov sin I-optuženi BA podneskom priznaje pravo vlasništva na jednoj polovini navedene nekretnine te Općinski sud u Rijeci poslovni broj P-1828/19 od 18. srpnja 2019 donosi presudu na temelju sporazuma kojom II- optuženi postaje vlasnik jedne polovine djela nekretnine koja je do tada bila u vlasništvu I-optuženika.

22. Upravo navedeno dokazuje da je prvooptuženik BA raspolagao svojom gore navedenom nekretninom u jednoj polovini dijela, te kada je pravomoćno utvrđeno da je isti dužan svojoj bivšoj supruzi CAŠ iznos od 302.055,10 kuna zajedno sa pripadajućom kamatom otuđio je svoju imovinu u korist svog oca TA a sve kako se oštećena ne bi mogla namiriti svoja potraživanja spram I-optuženika BA, što uz činjenicu da BA ne raspolaže s nikakvom dokumentacijom da je svom ocu bio dužan određeni iznos, nadalje da je novac posuđivao oko 10-tak godina a da njegova bivša supruga o tome nije ništa znala kako je sam iskazao prilikom iznošenja obrane, a da je istu otuđio baš u vrijeme kada je trebao platiti bivšoj supruzi gore navedeni iznos, odnosno kada je ista podnijela prijedlog za ovrhu radi naplate navedenog iznosa te kao sredstvo ovrhe na kojem želi provesti ovrhu predložila jednu polovinu dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] da jasno upućuje na zaključak kako je presudom na temelju sporazuma prvooptuženi BA otuđio svoju jednu polovinu dijela gore navedne nekretnine u cilju da onemogući vjerovnika svoju bivšu suprugu ĐAŠ da temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci broj: Pob-540/17 od 29. veljače 2019. naplati svoju tražbinu.

23. Iz obrane prvooptuženika BA i drugo optuženika TA koji svojoj obrani navode da nemaju nikakvih dokaza o tome da bi drugooptuženi CA posuđivao svoj novac sinu prvooptuženom BA, nadalje u svojoj obrani drugooptuženi TA navodi da je posuđivao novce svom sin jedincu prvooptuženom BA i da nema kome dati novac nego njemu. Osim toga, prvooptuženi BA u svojoj obrani ne daje suvisao odgovor iz kojeg razloga je svoju polovinu dijela nekretnine otuđio u korist oca drugooptuženog TA i to baš u trenutku kada je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj: Pob-540/17 od 29. veljače 2019. treba isplatiti svoj bivšoj supruzi SAŠ iznos od 302.055,10 kuna zajedno sa pripadajućom kamatom, te sud smatra da su obrane 1. i 2. optuženika neuvjerljive te iznesene samo kako bi otklonili svoju kaznenu odgovornost a iste nisu niti životne niti logične da ukoliko je drugooptuženi davao neke novce svojem sinu da ih nije posuđivao nego poklanjao te sve upućuju na neistinitost i iskonstruiranost njihovih obrana.

24. Iz iskaza svjedoka-oštećene EAŠ proizlazi da je sa svojim bivšim suprugom bila 27 godina i u tom periodu njegov otac mu nikada nije pozajmljivao novce, a kamoli toliku količinu novaca. Ne vjeruje da bi njoj ostalo nepoznato da je njezin suprug pozajmljivao novce od svoga oca jer je dobro zarađivao, a tome svjedoči i novac na tajnom računu, njezin bivši suprug je izrazito dobro zarađivao i od toga se financirala gradnja, te da je prvooptuženi BA na način kako je to detaljno i okolnosno opisala otuđio svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini u korist svog oca drugoptuženog ĐA a sve kako s ne bi mogla naplatiti u ovršnom postupku a čiji iskaz sud cijeni istinit jer je isti potkrepljen i materijalnom dokumentacijom koja se navodi pod točkom 4.

25. Nadalje, kada se uzme u obzir i vremenski redoslijed događaja koji su rezultirali počinjenjem ovog kaznenog djela odnosno razvidno je da su prvooptuženi BA i drugooptuženi TA imali namjeru osujetiti oštećenu u naplati njenog potraživanja na način kako to proizlazi iz izreke presude a sve obzirom da su početkom lipnja 2019 godine kada su zaprimili rješenje Županijskog suda u Zgrebu kojim se odbija žalba 1.optuženika BA i presuda postaje pravomoćna te tražbina oštećenice postaje naplativa odmah u razmaku od svega nekoliko dana je drugooptuženi SA pokrenuo postupak glede naplate svoje tobožnje tražbine i odmah stavlja zabilježbu spora u zemljišnim knjigama na vlasnički dio sporne nekretnine tada još u vlasništvu prvooptuženika BA. Dakle, odmah nakon što je pravomoćno utvrđeno da je prvooptuženik BA bivšoj supruzi JAŠ dužan iznos od 302.055,10 kuna zajedno sa pripadajućom kamatom, drugooptuženi podnosi tužbu protiv svog sina prvooptuženog E tvrdeći da je on na ime duga njegovog sina prema njemu vlasnik te nekretnine a što nije učinio u periodu od 10 godina kada je po iskazima prvo i drugo optuženika dug nastao. Dakle, isključivo su djelovali kako bi osujetili naplatu pravomoćno potvrđene tražbine oštećene BAŠ prema 1.optuženiku BA.

26. Dakle, iz svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je prvooptuženik svojim radnjama podneskom/ odgovorom u parničnom predmetu posl. Br. P-1828/2019 u kojem priznaje da je drugooptuženi SA vlasnik jedne polovine dijela kuće koju su on i njegova supruga zajednički sagradili, kuća za koju je 2017. inicirao izvanparnični postupka radi diobe/razvrgnuća suvlasničke zajednice, počinio kazneno djelo iz članka 241 s.t.1. i 2. KZ/11 budući je njegova radnja u vidu priznanja prava vlasništva na jednoj polovini dijela gore navedene nekretnine koje je on tada bio vlasnik učinjena jedino i isključivo s namjerom da prije ovršnog postupka otuđi imovinu s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika-oštećene BAŠ temeljem gore navedene presude Općinskog suda u Rijeci psol.br. POB-540/2017. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da mu je u tome pomogao njegov otac drugooptuženi TA tako što je pokrenuo sudski postupak radi utvrđivanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini

27. Nakon što je utvrđeno da su prvooptuženi BA i drugooptuženi TA počinili kaznena djela iz izreke presude trebalo je odlučiti i o krivnji optuženih. Temeljem članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

27.1.Ubrojivost prvooptuženika BA i drugooptuženika TA nije bila upitna pa ih je sud smatrao ubrojivim počiniteljima. Prilikom počinjenja kaznenih djela prvooptuženik i drugooptuženik postupali su s izravnom namjerom pri čemu su bili svjesni svojih radnji i postupaka i htjeli su štetnu posljedicu, a do navedenog utvrđenja sud je došao nakon prosudbe cjelokupnog dokaznog materijala. Stoga, sud optuženika drži krivima za počinjenje kaznenog djela.

27.2. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani prvo i drugo optuženika. Olakotna okolnost koju je ovaj sud cijenio na strani prvo i drugo optuženika je njihova dosadašnja kaznena neosuđivanost kao i da su sklopili nagodbu te oštećenoj podmirili sva njezina dugovanja. Otegotne okolnosti na strani prvo i drugo optuženika nisu pronađene.

28. Kaznenopravnu sankciju je potrebno odmjeriti tako da se njome izrazi društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela, a istovremeno da se ostvari i retribucija prema počinitelju. Isto tako bitno je da se izrečenom kaznom ostvari i generalna i specijalna prevencija.

29. Uzimajući u obzir utvrđene olakotne i u nedostatku otegotnih okolnosti kao i stupanj krivnje i visinu propisane kazne za počinjena kaznena djela, jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra te svrhu kažnjavanja, sud je prvooptuženika BA i drugooptuženika TA osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci svaki, a potom im je temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ako prvo i drugo optuženi u vremenu provjeravanja od 1 godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo,

30. Sud smatra da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići ovako odmjerenim kaznama, odnosno izrečenim uvjetnim osudama. Po stavu suda postići će se cilj specijalne prevencije na način da se utječe na optuženike da usklade svoje ponašanje s pravnim poretkom i klone se od ponovnog činjenja kaznenih djela. Osim, toga, ovakva sankcija jača društveni moral i odvraćat će buduće moguće počinitelje kaznenih djela.

31. Sud nije odlučivao o imovinskopravnom zahtjevu oštećene obzirom da ista nije postavila imovinsko pravni zahtjev jer su isti sklopili nagodbu te joj je namiren tražbina

32. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je prvooptuženiku BA i drugooptuženiku TA naložio da svaki od njih u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude nadoknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura) . Navedeni iznos od 200,00 eura predstavlja paušalni trošak kaznenog postupka koji je određen imajući u vidu broj radnji koja su državna tijela poduzela tijekom ovog postupka, kao i trajanje i složenost postupka.

33. Slijedom svega naprijed iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Rijeci 29. studeni 2024.

Sutkinja

Anamaria Zubović-Bogosavljev

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u 3 (tri) primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda.

Dostavna naredba:

1. ODO u Rijeci

2. 1. okr. BA

3. 2.okr. TA

4. pun.oštečenika Saša Jelušić odvj. iz Rijeke