Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1704/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Vlatki Fresl Tomašević, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E.ON Energija d.o.o., OIB 81103558092, Capraška ulica 6, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zec, odvjetniku u Osijeku, Kardinala A. Stepinca 4, protiv ovršenika VŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja o trošku Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Ovr-310/2024-2 od 2. listopada 2024., dana 29. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Ovr-310/2024-2 od 2. listopada 2024. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom daljnjeg troška postupka.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem o trošku suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak izravne naplate u iznosu od 93,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u roku od osam dana.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za dosudom daljnjeg troška postupka žali se ovrhovoditelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se dosudi daljnji traženi trošak postupka uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ.

5. Ovrhovoditelj u žalbi navodi kako mu je sud neosnovano odbio trošak pribave klauzule ovršnosti i pravomoćnosti, te da mu je trošak zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe dosudio po pogrešnoj točki Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23- dalje: Tarifa).

6. Naime, ovrhovoditelj se u žalbi poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-101/2023-5 od 5. lipnja 2023. da „Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz čl. 14. st. 6. OZ, kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.“ i odluku Vrhovnog suda RH Rev-74/2023 od 14. veljače 2023.

7. Vezano uz trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovaj sud se slaže sa stavom prvostupanjskog suda. Naime, odredbom čl. 283. st. 1. OZ propisano je da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a st. 4. istog članka propisano je da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju. Iz prethodno navedenog proizlazi da zatraženi trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi nije ovrhovoditelju niti nastao. Klauzula pravomoćnosti i ovršnosti je potrebna da bi ovrhovoditelj mogao prisilno ostvariti svoju tražbinu, međutim da bi se trošak pribave iste priznao on mora i nastati. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije dokazao da mu je taj trošak doista i nastao, da je na bilo koji način bio angažiran za pribavu klauzule. Postojanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti samo po sebi ne znači da je ovrhovoditelju nastao i trošak, niti to proizlazi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda na koje se ovrhovoditelj poziva. U svom pravnom shvaćanju Vrhovni sud navodi da ovrhovoditelj ima pravo naknade troška „za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku“, a u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije dokazao da je poduzeo i jednu radnju za pribavu iste niti to proizlazi iz stanja spisa. Također bitno je napomenuti da sukladno čl. 10. st. 1. ZPP koji se temeljem čl. 21. st. 1. OZ primjenjuje u ovom postupku, stranke su dužne uz što manje troškova provesti postupak. Izmjene i dopune OZ u kojem je i donesena odredba čl. 283. st. 4. idu za tim da se troškovi ovrhe što više smanje.

7.1. Pregledom spisa je utvrđeno da je javni bilježnik potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti izdao dana 16. kolovoza 2024. bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja i nakon stupanja na snagu čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama ovršnog zakona ( Narodne novine broj 131/20) kojim je dodan st. 4. u čl. 283. OZ.

8. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. u vezi s čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u točki I izreke ovog rješenja.

9. Obzirom da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, to je temeljem odredbe čl. 154. st.

1. i čl. 166. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. studenog 2024.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević