REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1123/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, upravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Ivan Madirazza, odvjetnik u Madirazza & Partneri, odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Masarykova 21, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. listopada 2024. u prisutnosti odvjetnice Karle Latin, zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice po zaposlenju tuženika, ČU, dana **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivanke Brkić-Šarić, Zagreb, Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića 13, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-251/2023 (Općinski građanski sud u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 17507/2023) od 22. travnja 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.762,62 EUR s zateznim kamatama od 28. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivanke Brkić-Šarić, Zagreb, Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića 13, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-251/2023 (Općinski građanski sud u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 17507/2023) od 22. travnja 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.603,12 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 4.531,48 EUR od 28. veljače 2023. do isplate,

- 71,64 EUR od 3. ožujka 2023. do isplate,

kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 283,33 EUR s zateznim kamatama od 22. travnja 2023. do isplate te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 96,20 EUR, u roku od 8 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 288,91 EUR, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivanke Brkić- Šarić, Zagreb, Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića 13, poslovni broj UPP/OS- Ovrv-251/2023 (Općinski građanski sud u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-17507/2023) od 22. travnja 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 630,40 EUR po osnovi ''kamata obračunatih do 27. veljače 2023.'' te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Ivanke Brkić-Šarić, Zagreb, Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića 13, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-251/2023 (Općinski građanski sud u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-17507/2023) od 22. travnja 2023., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da je temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenog iza pokojnog MU naslijedio samo pokretnine u vrijednosti od 8,44 EUR, slijedom čega da ne može odgovarati za njegove dugove preko toga iznosa, sukladno odredbi čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019., dalje u tekstu: ZN). Osim toga, navodi da je navedeni iznos uplatio tužitelju, slijedom čega da više nije ništa dužan platiti tužitelju.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da je rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog MU utvrđeno da ostavinu čine novčana potraživanja i novčana sredstva na bankovnim računima u neutvrđenom iznosu te osobni automobil, a kako su se svi poznati nasljednici odrekli nasljedstva, to da je nasljednikom, sukladno odredbi čl. 6. ZN-a, utvrđen tuženik koji odgovara za ostaviteljeve dugove (čl. 139. st. 1. ZN-a). Budući da predmet ovrhe radi ostvarenja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini/gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine (čl. 139. st. 6. ZN-a), to da u ovoj parnici nema mjesta raspravljanju o vrijednosti naslijeđene imovine, kao ograničenju odgovornosti tuženika za dugove ostavitelja, već da je to pitanje koje se može postaviti u provedbi ovrhe. Uostalom, navodi da je tuženik osim potraživanja prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje po osnovi preplate premije dopunskog osiguranja, naslijedio i osobno vozilo, tako da ne može tvrditi da odgovara za dugove ostavitelja isključivo do visine iznosa navedene novčane tražbine.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da tužitelj nije dokazao da je pokojnom MU uopće isplatio kredit temeljem Ugovora o kreditu od 25. svibnja 2021., po kojom bi onda mogao imati tražbinu povrata, a i da nije jasno je li MU u određenom dijelu vratio kredit, slijedom čega da osporava i visinu utuženog potraživanja.

5. Tužitelj je dostavio ispravu koja prikazuje promet po predmetnoj kreditnoj partiji 7110696815, a iz kojeg da je vidljivo da je kredit isplaćen MU, iznos kojeg je MU po tom kreditu vratio te preostali neotplaćeni iznos.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvadak iz tužiteljevih poslovnih knjiga od 27. veljače 2023. (list 9. spisa), rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ignaca Vugera, Sesvete, Karlovačka 2, poslovni broj O-1211/2021, UPP/OS-117/2021-14 od 23. rujna 2021. (list 11. – 13. spisa, dalje u tekstu: Rješenje o nasljeđivanju), dopis tužitelja od 3. veljače 2023. (list 15. spisa), Ugovor o kreditu 71410696815 sklopljen 25. svibnja 2021. između tužitelja kao kreditora i MU kao korisnika kredita (list 17. – 27. spisa, dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), dopis tužitelja od 10. veljače 2022. (list 41. – 42. spisa), knjigovodstvena isprava tuženika/izvod iz poslovnih knjiga od 7. veljače 2022. (list 44. spisa), izvadak iz tuženikovih poslovnih knjiga od 15. svibnja 2023. (list 85. – 86. spisa), tužiteljev ispis prometa po kreditu 7110696815 (list 89. – 90. spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću, dipl. ing. prometa (list 103. – 109. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 151. – 152. i 162. spisa – usmeni iskaz vještaka).

7. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora jest naplata kreditnog duga po Ugovoru o kreditu od 25. svibnja 2021. od nasljednika korisnika kredita.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj 25. svibnja 2021. sklopio Ugovor o kreditu s korisnikom kredita MU, da je MU preminuo **.**.2021. te da je rješenjem o nasljeđivanju iza MU utvrđeno da sva njegova ostavina prelazi u vlasništvo tuženika, kao ošasna imovina.

10. Sporno je da li je MU u trenutku svoje smrti imao dug prema tužitelju po osnovi Ugovora o kreditu (je li mu taj kreditni iznos isplaćen), ako jest, u kojem iznosu (koliki dio kredita je vraćen) te do kojeg iznosa tuženik može odgovarati tužitelju za taj dug, uzevši u obzir vrijednost naslijeđene imovine, ako se o tom prigovoru uopće može raspravljati u predmetnoj parnici.

11. Iz platnog naloga pobijanog rješenja o ovrsi, koje je doneseno temeljem tužiteljevog izvatka iz poslovnih knjiga od 27. veljače 2023., proizlazi da je tužitelj u ovom postupku potraživao od tuženika isplatu neplaćene glavnice iz Ugovora o kreditu u iznosu od 7.294,10 EUR i troškova u iznosu od 71,64 EUR, ukupno 7.365,74 EUR, s zateznim kamatama na glavnicu od 28. veljače 2023., a na troškove od 3. ožujka 2023. te da je uz to potraživao isplatu kamata obračunatih do 27. veljače 2023. u apsolutnom iznosu od 630,40 EUR.

12. Međutim, iz podneska tužitelja od 29. siječnja 2024. proizlazi da je tužitelj povukao tužbu u pogledu zahtjeva za isplatu kamata obračunatih do 27. veljače 2023. u apsolutnom iznosu od 630,40 EUR, kojoj dispoziciji se tuženik nije protivio pa je valjalo u tom dijelu ukinuti platni nalog i utvrditi da je tužba u tom dijelu povučena (čl. 193. st. 2. ZPP-a).

13. Valja na početku razjasniti pravnu poziciju tuženika te način na koji isti odgovara za utuženo potraživanje.

14. Naime, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika (čl. 139. st. 3. ZN-a).

15. Prema odredbi čl. 139. st. 6. ZN-a predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.

16. Međutim, ta odredba se ne primjenjuje ako je stvar ili pravo koje je sastavni dio ostavine otuđeno prije podnošenja ovršnog prijedloga, odnosno prijedloga za osiguranje (čl. 139. st. 7. ZN-a).

17. Dakle, ako u trenutku eventualnog podnošenja tužiteljevog ovršnog prijedloga radi namirenja tražbine prema tuženici, tuženica iz bilo kojeg razloga više ne bude raspolagala predmetima iz ostavine MU (ako iste otuđi ili ako iste propadnu), tada se, naravno, ne može primijeniti pravilo o ograničenju ovrhe samo na te predmete ostavine.

18. Odredbom čl. 139. st. 7. ZN-a izrelativiziran je u potpunosti učinak odredbe stavka 6. istog članka, budući da će se u slučaju otuđenja ili propasti naslijeđene ostavine, nasljednik ošasne imovine tretirati kao svaki drugi nasljednik, što znači da će odgovarati za dugove ostavitelja cijelom svojom imovinom, ali samo do vrijednosti naslijeđene ostavine.

19. Upravo iz tog razloga sud mora po prigovoru tuženika u ovoj parnici utvrditi vrijednost imovine koju je on naslijedio iza MU.

20. Međutim, valja razlikovati dugove koje je tuženik naslijedio od ostavitelja MU, dakle, dugove prvotnog korisnika kredita za koje tuženik odgovara kao njegov nasljednik, od duga koje je tuženik samostalno stekao po predmetnom Ugovoru o kreditu kao sveopći pravni sljednik korisnika kredita.

21. Naime, onaj tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik (čl. 5. st. 1. ZN-a), a svaki ugovor, osim što stvara prava i obveze za ugovorne strane, ima učinak i za univerzalne pravne sljednike ugovornih strana, osim ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz naravi samog ugovora (čl. 336. st. 1. i 2. ZOO-a).

22. Tako je i predmetni Ugovor o kreditu, nakon smrti korisnika kredita, MU, dana **.**.2021., počeo stvarati pravne učinke prema tuženiku, kao njegovom univerzalnom pravnom sljedniku, što znači da svi troškovi koji su nastali temeljem tog ugovora nakon smrti MU terete izvorno tuženika pa tuženik za iste odgovara do njihova punog iznosa (a ne do visine vrijednosti naslijeđene imovine).

23. Iz Rješenja o nasljeđivanju proizlazi da ostavinu MU čine pokretnine i to novčano potraživanje u neutvrđenom iznosu prema HZZO-u po osnovi preplaćene premije dopunskog zdravstvenog osiguranja, novčana potraživanja u neutvrđenom iznosu po tri bankovna računa otvorena kod tužitelja te osobni automobil marke Fiat, tipa Panda, broja šasije [broj šasije].

24. Iz tužiteljevog ispisa prometa po kreditnoj partiji 7110699815, dakle, po predmetnom Ugovoru o kreditu, proizlazi da je od ukupno ugovorenog iznosa kredita u visini od 55.309,73 kn MU osobno isplaćen iznos od 50.000,00 kn na njegov račun dana 26. svibnja 2021., dok je iznos od 5.309,73 kn uplaćen Generali osiguranju d.d. po osnovi premije osiguranja.

25. S obzirom da je Ugovorom o kreditu ugovorena otplata kredita izravnim terećenjem korisnikovog bankovnog računa [broj bankovnog računa] u korist određenog računa tužitelja (čl. 7. Ugovora o kreditu), to je tužitelj sva svoja dospjela potraživanja po tom kreditu (anuiteti su dospijevali 1. u mjesecu) automatski naplaćivao iz novčanih sredstava pokojnog MU (svakog 6. u mjesecu), ali kako je nedugo nakon stavljanja kredita u otplatu korisnik kredita preminuo (3. srpnja 2021.), to je tužitelj do tada izravnim terećenjem uspio naplatiti samo dospjele interkalarne kamate u iznosu od 39,95 kn (dana 6. lipnja 2021.) te prvi dospjeli anuitet u iznosu od 592,08 kn (dospio 1. lipnja 2021., a naplaćen 6. srpnja 2021.), koji se sastoji od glavnice u iznosu od 352,40 kn i redovnih kamata u iznosu od 239,68 kn. 26. Dakle, na dan smrti MU, **.**.2021., po Ugovoru o kreditu ostao je neplaćen iznos glavnice od 7.294,10 EUR (55.309,73 kn – plaćenih 352,40 kn = 54.957,33 kn/7.294,09118 EUR ili 7.294,10 EUR), kako je to navedeno i u tužiteljevom izvatku iz poslovnih knjiga od 27. veljače 2023.

27. Nadalje, iz tužiteljevog ispisa prometa po predmetnoj kreditnoj partiji 7110699815 proizlazi da su neplaćene redovne kamate, od dana smrti korisnika kredita, 3. srpnja 2021., do dana otkaza predmetnog Ugovora o kreditu zbog neplaćanja, 8. veljače 2023. (kada je Javni bilježnik Sanja Ledić, na zahtjev tužitelja, putem preporučene pošte poslala tuženiku pisanu izjavu o otkazu ugovora), iznosile ukupno 3.898,53 kn/517,42 EUR.

28. Dug po osnovi ugovornih (redovnih) kamata jest, također, dug prvotnog korisnika kredita MU (jer je isti postojao već u trenutku stavljanja kredita u otplatu, ali je njegova visina ovisila o razdoblju trajanja Ugovora o kreditu) pa bi za njega tuženica odgovarala do visine vrijednosti naslijeđene imovine, da je dug po toj osnovi utužen u ovom postupku, a što nije.

29. Budući da MU nije bio u zakašnjenju s otplatom kredita, to isti nije imao prema tužitelju dug po osnovi zateznih kamata pa bi sav dug koji je po toj osnovi nastao nakon njegove smrti bio izvorno tuženikov dug, za koji bi on odgovarao svojom cjelokupnom imovinom, mada tužitelj u ovom postupku ne potražuje isplatu zateznih kamata obračunatih do otkaza Ugovora o kreditu, već samo zateznih kamata obračunatih na neplaćenu glavnicu nakon otkaza Ugovora o kreditu (ugovor je otkazan 8. veljače 2023. te je tada cjelokupni dug dospio na naplatu, u smislu odredbe čl. 23. Ugovora o kreditu, a tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu zateznih kamata na neplaćenu glavnicu od 28. veljače 2023.).

30. U pogledu potraživanih troškova u visini od 71,64 EUR ističe se da iz isprava u spisu (potvrde Javnog bilježnika Sanje Ledić, broj OU-111/2023-3 od 22. veljače 2023. i računa tog javnog bilježnika – list 16. i 23. – 25. spisa) proizlazi da se radi o javnobilježničkom trošku kojeg je tužitelj platio za slanje pisane izjave o otkazu Ugovora o kreditu tuženiku, a kojeg je tužitelj morao platiti, budući da je odredbom čl. 23. Ugovora o kreditu ugovoreno da se na takav način pisano otkazuje predmetni ugovor.

31. Međutim, kako iz niti jedne odredbe Ugovora o kreditu ne proizlazi da tužitelj taj trošak ima pravo prevaliti na korisnika kredita (u odredbi čl. 2. st. 2. d) Ugovora o kreditu navodi se da je korisnik kredita dužan platiti sve troškove i naknade u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora, a kako se u konkretnom slučaju ne radi o trošku nastalom pružanjem usluge kreditora korisniku kredita, već o trošku nastalom pružanjem usluge javnog bilježnika kreditoru), to tužitelj ne može osnovano zahtijevati plaćanje tih troškova od tuženika.

32. Dakle, tužitelj u ovom postupku ima pravo zahtijevati od tuženika isplatu neplaćene glavnice Ugovora o kreditu do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s zateznim kamatama od 28. veljače 2023. do isplate.

33. Iz Rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je tuženik naslijedio novčane tražbine po tri računa MU otvorena kod tužitelja, ali iz navoda stranaka (dopisa tužitelja od 10. veljače 2022. – list 41. spisa) ne proizlazi da je u trenutku njegove smrti ne tim računima bilo novaca, slijedom čega tuženik po toj osnovi nije ništa naslijedio. 34. Nadalje, iz Rješenja o nasljeđivanju proizlazi i da je tuženik naslijedio novčanu tražbinu prema HZZO-u po osnovi preplate premije dopunskog zdravstvenog osiguranja.

35. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tuženika od 7. veljače 2022. proizlazi da je tog dana zaprimio od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje određene uplate koje se odnose na preplate po policama dopunskog zdravstvenog osiguranja određenih pokojnih osiguranika. Tako je vidljivo da je po osnovi preplate pokojnog MU tuženiku od strane HZZO-a uplaćen iznos od 63,57 kn/8,44 EUR, dok je iz tužiteljevog ispisa prometa po predmetnoj kreditnoj partiji vidljivo da je tuženik taj iznos (8,44 EUR) uplatio tužitelju 15. svibnja 2023.

36. Dakle, tuženik je tužitelju prenio novčani iznos na koji se je odnosila naslijeđena novčana tražbina prema HZZO-u, slijedom čega je tužitelj bio dužan s tom uplatom podmiriti dio kreditnog duga (dio glavnice u iznosu od 8,44 EUR).

37. Stoga je preostalo još samo za utvrditi koliko u trenutku smrti MU **.**.2021. iznosila vrijednost naslijeđenog automobila Fiat Panda.

38. U tu svrhu određeno je izvođenje dokaza prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću.

39. Iz nalaza i mišljenja navedenog prometnog vještaka proizlazi da je u trenutku kada je tuženik naslijedio predmetno vozilo marke Fiat Panda, broja šasije [broj šasije], ''23. rujna 2021.'', isto bilo staro 10 godina i 7 mjeseci, da u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu konkretan model procjenjivanog vozila više nije bio aktualan, ali da se je moglo kao novo nabaviti istovjetno vozilo modernizirano za jednu generaciju. Prema cjeniku novih vozila važećem kod ovlaštenih koncesionara za FIAT vozila iz 2021. da proizlazi da je novo nabavna cijena vozila s uključenim državnim davanjima iznosila zajedno s PDV-om oko 111.310,00 HRK. Predmetno vozilo da je prema nađenoj servisnoj kartici prešlo ispodprosječan broj kilometara te da je na dan nasljeđivanja bilo registrirano. Amortiziranost vozila na dan nasljeđivanja da je iznosila ukupno 81,70% (amortizacija prema starosti 74,70%, prema kilometraži -1,00%, prema općem stanju 1,00%, po osnovi ponude/potražnje 3,00%, po osnovi potrebnih ulaganja 3,00%, po osnovi zastarjelosti tipa vozila 1,00%, po osnovi načina eksploatacije 0,00%), slijedom čega da proizlazi da je vrijednost vozila na dan donošenja rješenja o nasljeđivanju iznosila 100 – 81,70 = 18,30% vrijednosti novog vozila, odnosno zajedno s uključenim državnim davanjima 111.310,00 x 0,183 = 20.369,73 HRK, što da je prema središnjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan podnošenja tužbe od 1 EUR = 7,582113 HRK iznosilo 2.703,53 EUR. Dakle, vještak zaključuje da je vrijednost predmetnog vozila na dan nasljeđivanja, ''23. rujna 2021.'', iznosila 20.369,73 kn ili 2.703,53 EUR. 40. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, ali je iste smatrao suvišnim, iz razloga što tuženik može odgovarati za dugove MU samo vrijednošću konkretno naslijeđenih predmeta, a koje pitanje će se rješavati u ovršnom postupku.

41. Tuženik je prigovorio nalaz i mišljenju prometnog vještaka iz razloga što je vještak kojeg je tuženik privatno angažirao, UU, utvrdio da je vrijednost predmetnog vozila manja te da ista iznosi 2.013,00 EUr, što da je za 690,53 EUR manje od procjene vještaka Jakoplića.

42. Prije svega, valja navesti da sud nije uzeo u obzir naknadno, uz prigovor protiv nalaza i mišljenja vještaka Jakoplića, dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka Nikole Šubića, iz razloga što je ta isprava nastala 3. studenog 2023. pa ju je tuženik mogao i bio dužan predložiti i dostaviti kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka, 26. ožujka 2024., a kako nije, to ista ne može biti uzeta u razmatranje kao dokaz u ovom postupku, sukladno odredbi čl. 299. ZPP-a.

43. Međutim, jasno je vidljivo da je privatno angažirani vještak UU procjenu vrijednosti predmetnog vozila davao prema stanju na dan izrade nalaza i mišljenja, 3. studenog 2023., dok je po sudu određen vještak Jakoplić ispravno kao mjerodavan datum utvrđivanja vrijednosti uzeo stanje automobila na dan kada je tuženik postao njegov nasljednik, što je bilo više od dvije godine prije nego li je to vozilo procjenjivao UU.

44. Dodatno, očitujući se na prigovore tuženika vještak Jakoplić je naveo da u cijelosti ostaje kod onoga što je naveo u pisanom nalazu i mišljenju, uz napomenu da vještak kojeg je angažirao tuženik, UU, a koji je vršio procjenu vrijednosti na dan izrade nalaza 3. studenog 2023., nije uzeo u obzir ispravnu novo nabavnu cijenu predmetnog vozila u 2023., a koja je iznosila 18.949,00 EUR ili 142.770,00 kn, s obzirom da se je radilo o vozilu s pogonom na sva 4 kotača, a što je bitna stavka kod procjene vrijednosti vozila.

45. Iako je prometni vještak utvrdio vrijednost predmetnog vozila na dan donošenja rješenja o nasljeđivanju, 23. rujna 2021., sud je zahtijevao od vještaka da dopunski utvrdi koliko je vrijednost predmetnog vozila Fiat Panda iznosila na dan smrti ostavitelja MU, **.**.2021.

46. Naime, nasljedno se pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti (čl. 4. st. 4. ZN- a). To ujedno znači da ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo (čl. 5. st. 2. ZN-a).

47. Smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određene ZN-om, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći (čl. 6. ZN-a).

48. Dakle, tuženik je postao nasljednik ošasne imovine MU (nakon što su se nasljedstva odrekli svi njegovi zakonski nasljednici) u trenutku njegove smrti, a to je bilo 3. srpnja 2021., a ne na dan donošenja Rješenja o nasljeđivanju, 23. rujna 2021., kao što to navodi vještak u Jakoplić u nalazu i mišljenju.

49. U dopunskom očitovanju vještak Jakoplić je naveo da je predmetno vozilo Fiat Panda na dan 3. srpnja 2021. imalo vrijednost u iznosu od 20.814,97 kn ili 2.762,62 EUR.

50. Sud smatra da je vještak otklonio prigovore tuženika te je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Jakoplića, jer su jasni, logični i, stoga, objektivno provjerljivi te izrađeni u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke.

51. Budući da je tuženik uplatio tužitelju preplatu po osnovi premije dopunskog zdravstvenog osiguranja, to za preostali kreditni dug po Ugovoru o kreditu može odgovarati samo do iznosa od 2.762,62 EUR.

52. S obzirom da tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika isplatu iznosa od 7.365,74 EUR, valjalo je platni nalog održati za iznos od 2.762,62 EUR s zateznim kamatama od 28. veljače 2023. do isplate, a isti ukinuti za iznos od 4.603,12 EUR s zateznim kamatama (na iznos od 4.531,48 EUR od 28. veljače 2023., a na iznos od 71,64 EUR od 3. ožujka 2023. do isplate) te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev. 53. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi koja je odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) određena za potraživanja proizašla iz ugovora koji nisu trgovački.

54. Kako je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 37,51% (dosuđenih 2.762,62 EUR/potraživanih 7.365,74 EUR=0,37506), a tuženik u omjeru od 62,49%, to proizlazi, nakon što se od uspjeha tuženika oduzme uspjeh tuženika, da je tužitelj dužan naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku u omjeru od 24,98% (čl. 154. st. 2. ZPP-a), dok on sam nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

55. Stoga je platni nalog valjalo ukinuti i u pogledu troškova ovršnog postupka u iznosu od 283,33 EUR s zateznim kamatama od 22. travnja 2023. do isplate te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a) te je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan. 56. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 7.365,74 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka u razmjernom iznosu plaćenog predujma za izvođenje dokaza prometnim vještačenjem, konkretno u iznosu od 66,20 EUR(24,98% od plaćenih 265,00 EUR) te u razmjernom iznosu od plaćene sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi, konkretno u iznosu od 30,00 EUR (24,98% od 120,11 EUR), dakle, ukupno mu pripada 96,20 EUR po osnovi naknade troškova parničnog postupka, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 385,11 EUR, za iznos od 288,91 EUR, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan. 57. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. studenog 2024.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćnici