Poslovni broj Kzd-71/2023-30
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu za mladež toga suda Dubravki Pavišić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Kristine Habunek kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LI, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a, čl. 177. st. 2. i čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-31/2023, nakon održane rasprave zaključene dana 26. studenog 2024. u prisutnosti ZODO Velika Gorica, okrivljenika i majke i zakonske zastupnice oštećenih, a koja presuda je objavljena dana 29. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Okrivljeni LI, OIB: [osobni identifikacijski broj],
sin L i F rođen Ć,
rođen **.**.1981. u [adresa], sa prijavljenim prebivalištem u [adresa]
[adresa], državljanin
Republike Hrvatske, zrakoplovni prometnik, razveden, otac dvoje djece,
sa završenom srednjom školom,
k r i v j e
što je
- u vremenskom razdoblju od sredine 2017. godine do kraja 2017. godine u [adresa], protivno odredbama čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao suprug FI i otac djece mldb. ĆI (rođene 2011.) godine i mldb. UI (rođene 2012.), u cilju da svoju suprugu FI omalovaži i obezvrijedi, te pristajući da takvim ponašanjem ugrozi pravilan psihofizički rast i razvoj svoje djece ĆI i UI, istu u prisutnosti djece vrijeđao i omalovažavao raznim pogrdnim riječima pa joj je tako pred ljeto 2017. godine, u verbalnom sukobu, prilikom obiteljskog odlaska na more, u prisutnosti djece rekao: „smeće, govno materijalističko, sama se snađi za novce za more, kurvetino jedna,“ zbog čega su djeca UI i ĆI cijeli dan plakale i bile u stanju šoka, da bi se zatim, nekoliko dana od povratka s mora, ponovno nasilnički ponašao prema supruzi, te istu, dok su svi bili u stanu na gore navedenoj adresi, bez ikakvog povoda verbalno vrijeđao riječima: “smeće, obična kurvetino, droljo, niš koristi, govno!“, te joj je u jednom trenutku bacio vrećicu sa duhanom u glavu, na što su njihova zajednička djeca UI i ĆI uplakane otrčale majci u zagrljaj, da bi tada isti došao do svoje supruge te fizički nasrnuo na nju na način da ju je rukom primio za obraze, na što ga je ona odgurnula od sebe te sa djecom otišla u njihovu sobu gdje je tu noć na podu prespavala, pa nakon što se krajem 2017. godine razvela i s djecom otišla od supruga, isti se od ožujka 2021. ponovno počeo nasilnički ponašao prema sada bivšoj supruzi, verbalno je vrijeđajući i omalovažavajući prilikom komuniciranja oko djece putem telefona, sve do dana 11. ožujka 2023. godine, izuzev događaja od dana 12. ožujka 2022. godine za što je osuđen Presudom Prekršajnog suda br. PP-1352/2022 od 19. listopada 2022., a da bi dana 11. ožujka 2023. godine, nakon mu je bivša supruga sa svog broja mobitela poslala videosnimku njihove kćeri ĆI u kojoj se ista natječe za male autore, za pjesmu koju je ĆI sama napisala, isti sa svog broja mobitela [broj telefona] na broj [broj telefona] kojim se koristi FI poslao više poruka u kojima ju je vrijeđao i te joj, u cilju da je ustraši, rekao: „pazi kuda se krećeš, govorim ti to dobronamjerno, pazi koga ima, kad prijetim to ispunim, tamna je noć, dabogda crkla, crkni i ti i tvoji“, a kojim je ponašanjem kod FI izazvao opravdan osjećaj poniženja, uznemirenosti, tjeskobe i straha te ugrozio pravilan psihofizički rast i razvoj svoje djece ĆI i UI,
- dakle, teškim kršenjem propisa o zaštiti od nasilja u obitelji kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi te zlostavio dijete,
- čime je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to – jedno kazneno djelo nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje: KZ/11), dva kaznena djela povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11, te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavak 2. i 3.KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona.
pa se okrivljenom CI u odnosu na kazneno djelo iz čl. 179a., a u svezi s čl. 49. KZ/11, a na štetu supruge FI
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI
pa se okrivljenom CI u odnosu na kazneno djelo iz čl. 177. st.2., a u svezi s čl. 49. KZ/11, a na štetu djeteta ĆI
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI
pa se okrivljenom CI u odnosu na kazneno djelo iz čl. 177. st. 2., a u svezi s čl. 49. KZ/11, a na štetu djeteta UI
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI
pa se okrivljenom CI u odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st. 3., KZ/11, a na štetu FI
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI
te se temeljem čl. 51. i čl. 48. i čl. 49. KZ/11
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
te mu se na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
pa se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen, neće izvršiti ako isti u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 73. KZ/11 okrivljeniku se
i z r i č e
SIGURNOSNA MJERA – zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve FI u trajanju od 5 (pet) godina.
Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 – dalje: ZKP/08.) okrivljenik je dužan nadoknaditi troškove u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo je optužnicu pod naprijed navedenim brojem, protiv okrivljenog LI, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a, čl. 177. st. 2. i čl. 139. st. 3. KZ/11.
2. Na raspravi dana 26. studenog 2024. okrivljeni LI je naveo da u cijelosti priznaje počinjenje predmetnih kaznenih djela. Djela su se dogodila na način kako je navedeno u optužnici. Žao mu je zbog počinjenja istih. Zamolio je da mu se nikako ne izriče zatvorska kazna jer je sada zaposlen, uredno plaća uzdržavanje, ima dobre odnose sa djecom, od žene se razveo još 2017. godine i nema s njom nikakvih kontakata te je naveo da ju sigurno neće niti na koji način uznemiravati, niti joj se približavati, tako da je suglasan s time da mu se izrekne uvjetna osuda i sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećene tj. bivše žene.
3. U dokaznom postupku pročitana je cjelokupna dokumentacija i dokazi koji prileže spisu i to: Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu na ime LI, broj 02144848 od 11. ožujka 2023. (list 7 spisa), Službena zabilješka o dojavi od 11. ožujka 2023. (list 8 spisa), Ispis WhatsApp poruka LI i FI (list 17-26 spisa), Optužni prijedlog PP Velika Gorica, broj 511-19-36-22-1 od 18. srpnja 2022. protiv LI (list 27 spisa), Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika LI od 13. ožujka 2023. sa DVD snimkom ispitivanja (list 45- 48 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve FI od 26. travnja 2023. (list 65-66 spisa), Izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Velika Gorica od 5. svibnja 2023. o osobnim i obiteljskim prilikama obitelji FI (list 69-71 spisa), Izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije.
4. Na navedenoj raspravi dana 26. studenog 2024. majka i zakonska zastupnica oštećenih FI navela je da iskazuje sukladno kao na zapisniku od 27. travnja 2023. (list 65-66 spisa), a kako je to navedeno i u obrazloženju optužnice, iz kojeg iskaza proizlazi da ista tereti okrivljenog za počinjenje predmetnih kaznenih djela upravo na način kako se to okrivljeniku stavlja na teret u činjeničnom opisu optužnice, a koja kaznena djela je okrivljenik u cijelosti priznao. Nadodala je da moli sud da se okrivljenom nikako ne izreče zatvorska kazna. Naime, niti zbog sebe niti zbog djece koja su s njim u dobrim odnosima, ne bi bilo uputno da mu se sada izriče zatvorska kazna. Naime on nju nikada nije fizički napadao, odnosno tukao, a niti djecu već su to bile verbalne svađe, osobito kada bi bio pod utjecajem alkohola, tako da se ona još tijekom 2017.g. razvela od optuženog. Uredno joj se skidaju sa njegove plaće iznosi na ime uzdržavanja djece, što joj puno znači, jer ne bi sama mogla uzdržavati djecu, a također nije nikada kršio izrečene mu mjere opreza. Dakle, nikako ne bi željela da on sada završi u zatvoru zbog svega što je naprijed navela. Želi samo mir u životu i da joj se ne približava te da ju ne uznemirava niti na koji način, Dakle po njenom mišljenju u ovom slučaju bilo bi najsvrsishodnije izriči okrivljenom uvjetnu osudu i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja nje.
5. Da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela proizlazi ne samo iz njegovog iskaza u kojem on u cijelosti priznaje počinjenje predmetnih kaznenih djela, već i iz u spisu priležećih naprijed navedenih dokaza, osobito iskaza oštećene FI, čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio, jer je okolnostan, vjerodostojan i u skladu s ostalim provedenim dokazima, pa je evidentno da su u ponašanju okrivljenika stečeni subjektivni i objektivni elementi bića predmetnih kaznenih djela.
6. Valja istaći da temeljem odredbe čl. 459. st. 6. i 7. ZKP-a proizlazi da ako se optuženik o svim točkama optužbe očitovao na način da se smatra krivim, tada obrazloženje presude treba sadržavati samo one okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne.
7. Dakle, zbog navedenog okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen po zakonu, a razmišljajući o vrsti i visini sankcije sud je kao olakotno uzeo činjenicu da je priznao počinjenje predmetnih kaznenih djela u cijelosti, iskazao je iskreno žaljenje zbog počinjenja istih i obećanje da tako nešto neće više nikada činiti. Od predmetnog razdoblja tj. još od 2017. godine više se nije javljao kao počinitelj kaznenih djela. Osim svega kao olakotno uzeto je to što je okrivljenik do sada kazneno neosuđivana osoba (list 85 spisa), a isto tako pri odmjeravanju kazne uzet je u obzir iskaz oštećene FI dat na raspravi dana 26. studenog 2024. gdje je navela kako ona nikako ne bi željela da okrivljenik završi u zatvoru zbog ovog postupka jer on nju nikada nije fizički napadao odnosno tukao, a niti djecu, već su sve to bile samo verbalne svađe, osobito kada je bio pod utjecajem alkohola te je od njega razvedena još tijekom 2017. godine i od tada s njim nema nikakvih problema. Sada joj okrivljenik uredno plaća uzdržavanje za djecu što joj puno znači jer ne bi mogla sama uzdržavati djecu, a osim toga on nikada nije kršio izrečene mu mjere opreza. Stoga je po njenom mišljenju najsvrsishodnije okrivljenom izreći uvjetnu osudu, a što i ovaj sud smatra najadekvatnijom sankcijom zbog svih okolnosti ovog slučaja a koji su naprijed navedeni, kao i zbog činjenice da su ova kaznena djela činjena još tijekom 2017. godine, dakle prije više od 7 godina. U međuvremenu okrivljenik i oštećena su se razveli još te 2017. godine i od tada okrivljenik se nije više pojavljivao kao počinitelj kaznenih niti prekršajnih djela te se brine za djecu i uredno im plaća uzdržavanje.
8. Kao otegotno uzeta je okolnost da se radi o kaznenim djelima izrazite društvene opasnosti protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – iz čl. 179.a Kaznenog zakona, kaznenim djelima – povredom djetetovih prava – iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona na štetu djece i bivše supruge.
9. Dakle, imajući u vidu sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa tako stupanj krivnje okrivljenika, društvenu opasnost djela, okolnosti pod kojima su djela počinjena, osobne prilike okrivljenika i njegovo priznanje, pa mu je sud u odnosu na kazneno djelo iz čl. 179 a, a u svezi s čl. 49. KZ/11 a na štetu supruge FI utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, u odnosu na kazneno djelo iz čl. 177. st. 2., a u svezi s čl. 49. KZ/11, a na štetu djeteta ĆI utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, u odnosu na kazneno djelo iz čl. 177. st.2., a u svezi s čl. 49. KZ/11, a na štetu djeteta UI utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, u odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11, a na štetu FI utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
10. Nadalje, temeljem čl. 51. i čl. 48. i čl. 49. KZ/11 okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu je na temelju čl. 56. st.
1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako isti u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, jer sud smatra da je navedena sankcija primjerena u konkretnom slučaju, te da će u potpunosti djelovati na istoga, i da će se takvom kaznom tj. uvjetnom osudom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju, obzirom na stav okrivljenika koji u cijelosti priznaje djela i iskazuje iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenja istih, a osim toga sama žrtva FI navela je kako nikako ne bi željela da okrivljenik završi u zatvoru već da je najsvrsishodnije izricanje uvjetne osude. Naime, valja istaći da se ovdje radi o dvoje maloljetne djece za koje okrivljenik uredno plaća uzdržavanje jer je u radnom odnosu. Razveo se od sada bivše supruge još tijekom 2017. godine, ima dobre odnose s djecom, nikada nije kršio izrečene mu mjere opreza. Oštećena je životno i okolnosno navela da bi joj bilo teško uzdržavati dvoje djece da ne dobiva uzdržavanje za djecu i ista smatra da nikako nije uputno izreći mu zatvorsku kaznu zbog svega navedenog.
11. Sud je kod donošenja odluke primijenio institut ublažavanja kazne iz čl. 48. i 49. Kaznenog zakona jer za predmetna kaznena djela propisane su kazne i to za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 propisana je kazna od 1 do 3 godine zatvora. Za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 propisana je kazna od 1 do 5 godina zatvora, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 propisana je kazna od 6 mjeseci do 5 godina zatvora. Međutim, kako je okrivljenik u cijelosti kaznena djela priznao, iskazao žaljenje zbog počinjenja istih, dakle očito je shvatio svu štetnost svog protupravnog ponašanja.
12. Dakle, očito se ovdje radi o takvoj obiteljskoj i životnoj situaciji gdje se svrha kažnjavanja može najbolje postići izricanjem u izreci navedene kazne tj. uvjetne osude, što je jedino moguće putem primjene instituta ublažavanja kazne, a sve kako bi se u ovoj obitelji postigla najadekvatnija svrha jer je okrivljenik u stalnom radnom odnosu, oštećenici žive na drugoj adresi i to još od kraja 2017. godine kada su se okrivljenik i oštećena FI razveli, dakle djela su počinjena prije više od 7 godina, okrivljenik od tada više nije ni na koji način kažnjavan, djeci je potrebno osigurati sve uvjete za život i školovanje koje bi inače bilo samo na teret majci, a koja je i sama navela u svome iskazu da bez pomoći okrivljenika ne bi mogla sama uzdržavati djecu. Stoga zbog svega navedenog nikako nije svrsishodno izricati zatvorsku kaznu okrivljenom i to zbog svih ovih navedenih razloga, a osobito stoga što je i sama oštećena FI zamolila da se okrivljenom nikako ne izriče zatvorska kazna iz svih razloga navedenih u njenom iskazu kao i naprijed u tekstu.
13. Dakle, sud ocjenjuje da će se primijenjenom uvjetnom osudom u ovom konkretnom slučaju uz primjenu instituta ublažavanja kazne zbog svih naprijed navedenih okolnosti ovoga slučaja, u potpunosti ostvariti svrha na planu generalne i specijalne prevencije, te da će izrečena kazna utjecati kako na okrivljenika tako i na ostale građene da ubuduće ne čine kaznena djela te ukazati da je kažnjavanje počinitelja pravedno, a činjenje kaznenih djela pogibeljno.
14. Sud je temeljem čl. 73. Kaznenog zakona okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru – zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve FI u trajanju od 5 (pet) godina. Sve to kako bi se spriječilo mogućnost ponavljanja kaznenih djela takve ili slične vrste i pružila adekvatna zaštita oštećenoj. Naime, svrha je sigurnosne mjere otklanjanje okolnosti koje bi mogle dovesti do ponovnog počinjenja djela. Navedenu sigurnosnu mjeru sud nalazi primjerenu s težinom počinjenih kaznenih djela, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, obzirom što se radi o osobi koja do sada nikada nije činila kaznena djela, pa je realno za očekivati da će navedena sigurnosna mjera u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika. S time da je žrtva FI u svom iskazu pored ostalog navela da smatra potrebnim izreći i naprijed navedenu sigurnosnu mjeru kako bi bila u potpunosti zaštićena od svakog uznemiravanja od strane optuženika. Uz napomenu da su se i okrivljenik i oštećena suglasili s izricanjem ove sigurnosne mjere.
15. Sud je temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 odlučio da je okrivljenik dužan nadoknaditi troškove u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude, jer je svojim protupravnim postupanjem uzrokovao vođenje ovog postupka, a iz odredbe čl. 148. stavak 1. proizlazi da kada sud okrivljenika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka. Obzirom što se kod okrivljenika radi o osobi koji je u radnom odnosu a što proizlazi iz iskaza okrivljenika i oštećene, stoga mu je sud dao rok od 3 mjeseca za plaćanje naprijed navedenih troškova, kako bi isti bio u mogućnosti u tom roku nadoknaditi naprijed navedene troškove u tom minimalnom iznosu, a takav dulji rok dat mu je i iz razloga da ne bi bila ugrožena njegova materijalna egzistencija kao i egzistencija njegove obitelji, obzirom što isti također uredno plaća uzdržavanje za svoju maloljetnu djecu, a kako je to navela majka djece tj. oštećena FI kao i okrivljenik.
16. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Velikoj Gorici 29. studenog 2024.
ZAPISNIČAR:
SUDAC ZA MLADEŽ:
Kristina Habunek
Dubravka Pavišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Žalba se predaje u 5 (pet) primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.