Poslovni broj P-1316/2024-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51 410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja HK, vlasnika obrta za promet nekretninama [obrt] iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i dr. iz Rijeke, protiv tuženika SK iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Domagoja Čajkovskog, Dalibora Čajkovskog & Jelene Beg Čajkovski iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17.listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Brguljana, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnika tuženika Dalibora Čajkovskog odvjetnika iz Rijeke te objave 29. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.598,35 EUR sa zateznom kamatom od 5. listopada 2017. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te naknadi parnični trošak u iznosu od 1.329,63 EUR sa zateznom kamatom od 29.studenog 2024. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke 21. lipnja 2017. sklopile ugovor o posredovanju kojim se je tuženik obvezao isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 eura nakon što zaključi kupoprodajni ugovor ili predugovor uz posredovanje tužitelja. Tuženik da je djelomično ispunio svoju obvezu i platio iznos od 18.000,00 kn pa tužitelj potražuje isplatu preostalog iznosa od 12.000,00 kn, sada 1598,35 eur sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev tužitelja te navodi da je nekretninu u Rijeci, na adresi [adresa] razgledao putem posredničke agencije Millennium nekretnine d.o.o. i s tom agencijom da je 10. travnja 2017. potpisao ugovor o posredovanju i posrednički list. Isplatom iznosa od 18.000,00 kn tužitelj da je u cijelosti isplaćen s posredničkom naknadom, a da na dan 27. kolovoza 2018. nije s tužiteljem imao nikakvu poslovnu aktivnost slijedom čega da mu nije jasno na što se odnosi izlazni račun 4/20 s datumom isporuke 27. kolovoza 2018. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o posredovanju zaključen između stranaka 21. lipnja 2017. (list4), ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između LK i tuženika **.**.2017. (list 5-8), izlazne račune broj 4/20 od 27. kolovoza 2018. na iznos od 12.000,00 kn i 14/18 od 28. prosinca 2018. na iznos od 18.000,00 kn (list 9-10), dopis punomoćnika tužitelja upućen tuženiku 15. srpnja 2020. (list 11), posrednički list Millennium nekretnine od 10. travnja 2017. (list 22), ugovor o posredovanju zaključen između Millennium nekretnine i tuženika 10. travnja 2017. (list 23-24), potvrdu od 27. listopada 2017. (list 25), izlazni račun tužitelja broj 18/17 od 27. listopada 2017. na iznos od 7.500,00 kn (list 26), predugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između LK i tuženika **.**.2017. (list 37-39), saslušanjem svjedoka OK i saslušanjem stranaka.

4. Ocjenom provedenih dokaza temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i70/19) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Ugovorom o posredovanju zaključenom između stranaka 21. lipnja 2017. tuženik se obvezao tužitelju isplatiti iznos od 4.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, u koji iznos je uračunat PDV za izvršeno posredovanje u kupoprodaji nekretnine u [adresa].

6. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine između prodavateljice LK i tuženika od 4. listopada 2017. proizlazi da je predmet kupoprodaje stan u [adresa] te da kupoprodajna cijena iznosi 125.000,00 eura time da je u trenutku zaključenja predugovora (21. lipnja 2017.) tuženik isplatio iznos od 11.000 eura, a preostali dio je tuženik isplatio na dan zaključenja kupoprodajnog ugovora.

7. Iz izlaznih računa proizlazi da je tužitelj u vezi posredovanja u kupoprodaji predmetnog stana izdao račune broj 4/20 od 27. kolovoza 2018. na iznos od 12.000,00 kn, broj 14/18 od 28. prosinca 2018. na iznos od 18.000,00 kn i broj 18/17 od 27. listopada 2017. na iznos od 7.500,00 kn.

8. Ugovorom o posredovanju zaključenom između Millennium nekretnine d.o.o. i tuženika od 20. travnja 2017. tuženik se obvezao isplatiti tužitelju posredničku naknadu kod kupoprodaje u visini od tri posto od ugovorene kupoprodajne cijene (3.750,00 eura) i PDV u iznosu od 937,50 eura, odnosno ukupno iznos od 4.687,50 eura.

9. Odredbom čl. 15. st. 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretninama (NN 107/07,144/12 i 14/14, dalje ZPPN) propisano je da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenog pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen. U čl. 21. istog zakona propisano je da se ugovorom o posredovanju posrednik, između ostalog, obvezuje naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi sklapanja posredovanog posla. U čl. 23. istog zakona propisana je obveza nalogodavca da nakon sklapanja pravnog posla isplati posredniku posredničku naknadu čija se visina slobodno određuje ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina u smislu odredbe čl. 27. ZPPN-a.

10. Iz provedenog dokaznog postupka, ocjenom provedenih dokaza uz primjenu citiranih odredbi ZPPN-a sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Nedvojbeno je da tuženik kupio stan u [adresa] temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog 4. listopada 2017. za iznos od 125.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama. Iz ugovora o posredovanju zaključenog između Millennium nekretnine d.o.o. i tuženika 10. travnja 2017. proizlazi da posrednik ima pravo na posredničku nagradu u visini od tri posto od ugovorene kupoprodajne cijene, u konkretnom slučaju ista iznosi 3.750,000 eura. Osim ovog iznosa posrednik ima pravo i na PDV koji iznosi 937,50 eura tako da ukupni iznos posredničke nagrade iznosi 4.687,50 eura.

11. Posredovanjem Millennium nekretnina tuženik stupio u kontakt s prodavateljicom stana u [adresa] te je temeljem zaključenog ugovora o posredovanju i posredničkog lista posrednik Millennium nekretnine d.o.o ostvario pravo na isplatu posredničke naknade u ukupnom iznosu od 4.687,50 eura. Kako je ugovorom o posredovanju u čl. VI ugovoreno da posrednik može prenijeti ovaj sporazum na druge posrednike zaključen je ugovor o posredovanju između stranaka 21. lipnja 2017., odnosno na dan zaključenja predugovora o kupoprodaji nekretnine za stan u [adresa]. Ovaj ugovor zaključen je na inicijativu tuženika što je i logično obzirom da je po ugovoru s tužiteljem tuženik bio dužan platiti nižu posredničku naknadu i to u iznosu od 4.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama.

12. Nesporno je da je tuženik isplatio tužitelju posredničku nagradu u iznosu od 18.000,00 kn 27. listopada 2017., o čemu su stranke sastavile potvrdu na listu 25. spisa. Sporno je, da li je nakon zaključenja ugovora o posredovanju i kupoprodajnog ugovora za predmetni stan došlo do drugačije volje stranaka u odnosu na onu koja proizlazi iz ugovora o posredovanju, odnosno je li isplatom iznosa od 18.000,00 kn tuženik isplatio tužitelju posredničku nagradu u cijelosti. Navod tuženika da je isplatom iznosa od 18.000,00 kn isplaćena posrednička nagrada u cijelosti sud smatra nelogičnim, nedokazanim i protivnim dokumentaciji koja prileži spisu. Iz potvrde od 27. listopada 2017. razvidno je da istom tužitelj potvrđuje da je od tuženika toga dana primio iznos od 18.000,00 kn. Iz ove potvrde razvidno je samo da je tužitelj primio navedeni iznos, ali se ne definira da bi plaćanjem tog iznosa tuženi platio cjelokupnu proviziju u iznosu od 4.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama kako su stranke ugovorile. Tuženik sudu ne daje niti naslutiti iz kojeg bi razloga tuženik odustao od posredničke provizije u iznosu od 1.598,35 EUR nakon zaključenja ugovora o posredovanju, a na koju proviziju je imao pravo. Nema novog momenta koji se je dogodio nakon zaključenja ugovora da se tužitelj odrekne prava na iznos koji iznosi više od trećine ugovorene posredničke naknade. Stranke nisu u dugogodišnjem poslovnom odnosu, ne radi se o dva ili više posredovanja tužitelja za tuženika, ne radi se o ekstremnoj vrijednosti nekretnine da bi se provizija smanjila i da bi isplatom tog iznosa bila u cijelosti isplaćena posrednička naknada. Stranke u postupku i svjedok OK imaju saznanja da je zaključen ugovor o posredovanju između stranaka, o čemu postoji dokumentacija u spisu i da je nesporno isplaćen iznos od 18.000,00 kn. U tom dijelu sud prihvaća iskaze stranaka i svjedoka. U preostalom dijelu koji se odnosi na nelogičnosti izdavanja računa tužitelja, sud uopće ne smatra relevantnim kraj već obrazloženog i činjenice da je teret dokaza na strani tuženika da su se stranke nešto drugo dogovorile od onoga što se navodi u ugovoru o posredovanju. Najprije je zaključen ugovor o posredovanju s Millenium nekretnine d.o.o. prema kojem ugovoru bi tuženi morao platiti na ime posredovanja iznos od 4.687,50 EUR. Zaključenjem ugovora o posredovanju obveza tuženika je smanjena i sada je dužan platiti iznos od 4.000,00 EUR, što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da se je išlo u korist tuženika da plati manji iznos. Građaninu je nebitno da li zaključi ugovor s trgovačkim društvom ili obrtnikom, bitno je da za određenu uslugu plati manji iznos. Iz iskaza tuženika razvidno je da od potpisa ugovora o posredovanju ima negativan stav prema plaćanju provizije te u tom smislu navodi da je ugovor zaključio na haubi automobila nakon što je pogledao ovaj stan, da je bio nezadovoljan što mora platiti naknadu za posredovanje jer tužitelju nije bio nalogodavac niti ga je angažirao da mu nađe stan, već je nazvao broj ispod oglasa o prodaji stana koji je bio broj tužitelja. Nadalje navodi da je u trenutku potpisivanja prvog ugovora bio u složenoj obiteljskoj situaciji, obzirom da se razvodio i izlazio iz bivšeg stana, da nije mislio da potpisuje ugovor o posredovanju, već evidencijski list i da je bio svjestan toga tek kasnije kada je davao kaparu za stan koji je kupio. Nadalje, na upit suca odgovara da je laik i da iz tog razloga nije tražio da se upiše da isplatom iznosa od 18.000,00 kn je isplaćena posrednička naknada u cijelosti. Sve navedeno ukazuje da tuženik ima negativan stav prema ispunjenju svoje obveze iz zaključenog ugovora o posredovanju.

13. Nije odlučno što je tužitelj izdao račune u ukupnom iznosu od 37.500,00 kn, što datumi računa ne odgovaraju datumima isplate već je odlučno ono što su stranke ugovorile da tužitelju pripada na ime posredovanja u kupoprodaji stana u [adresa], a to je iznos od 4.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama. Obveza tuženika je dospjela već zaključenjem kupoprodajnog ugovora u vezi predmetnog stana te tuženik ni sa čim ne dokazuje da bi tužitelj pristao da se smanji iznos posredničke nagrade te da bi ista iznosila 18.000,00 kn kako se to navodi u potvrdi. Pri tom nije odlučno što je tužitelj po struci pravnik niti sadržaj potvrde ukazuje da bi došlo do promjene volje stranaka u odnosu na zaključeni ugovor o posredovanju te do smanjenja posredničke naknade. Eventualni počinjeni prekršaj kod izdavanja računa te nepodudarnost datuma računa s izvršenom isplatom posredničke nagrade također nije relevantan dokaz da bi stranke ugovorile drugu posredničku nagradu u odnosu na onu iz zaključenog međusobnog ugovora o posredovanju niti da bi tužitelj imao pravo na posredničku nagradu u iznosu od 37.500,00 kn koliko ukupno iznose računi koje je izdao tužitelj. Ponovno se citira iskaz svjedoka OK koji u bitnome ima jedino saznanje o tome da je ovaj nesporni iznos plaćen, a o izdavanju faktura ne može se izjasniti sa sigurnošću, a što nije niti relevantno u ovom postupku jer je jedino odlučno da je volja stranaka bila da tuženik plati onaj iznos koji je ugovoren, a nepravilno izdavanje računa ne utječe na obvezu tuženika u ovom postupku.

14. Stoga sud utvrđuje da je između stranaka ugovorena posrednička nagrada u iznosu od 4.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, da je tuženik tužitelju isplatio nagradu u iznosu od 18.000,00 kn pa tužitelju pripada pravo na isplatu preostalog iznosa od 11.979,40 kn, obzirom da je srednji tečaj eura Hrvatske narodne banke na dan 5. listopad 2017. (slijedeći dan nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora) bio 7,494851 kn.

15. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos od 11.979,40 kn kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom od 5. listopada 2017., odnosno dan nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora za predmetni stan po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05,41/08,125/11,78/15 i 29/18).

16. Temeljem odredbi čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12,103/14,118/14 i 107/15 dalje: Tarifa), obvezan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak koji se odnosi na zastupanje odvjetnika i čine ga sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (T.br.7.t.1.), pristup odvjetnika na tri ročišta u iznosu od po 200,00 EUR (T.br. 9. toč. 1.), i sastav podneska od 20. siječnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR (T. br. 8. t.1.), PDV u iznosu od 250,00 EUR (T.br.42.) te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 79,63 EUR što ukupno iznosi 1.329,63 EUR. U Opatiji, 29. studenog 2024.

S u d a c:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika