REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2418/2024-3

(ranije P-977/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško i Buntak iz Zagreba, Radnički dol 23, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 8. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 29. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912 iznos od 104,76 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2021. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 277,12 EUR sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od 104,76 EUR po kamatnoj stopi iznad stope dosuđene točkom I. izreke do zatražene stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, naknaditi tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, troškove parničnog postupka u iznosu od 186,88 EUR sa zakonskim kamatama koje teku od 29. studenoga 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,62 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR sa zateznim kamatama počev od 29. studenog 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 20. studenoga 2019. na 71,950 km autoceste A4 (Zagreb-Goričan), dionici d9 (Komin-Sveta Helena) oko 16:40 sati dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala dva motorna vozila na način da je motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] naletjelo na vozilo koje se kretalo ispred njega reg. oznake [registarska oznaka] pri čemu je došlo do izlijetanja vozila i udara u zaštitnu ogradu u vlasništvu tužitelja koja je prilikom naleta oštećena. Motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]. Radi popravka oštećenja nastalih u štetnom događaju tužitelju su nastali troškovi u ukupnom iznosu od 969,20 EUR / 7.302,45 kn. Tužitelj se 20. prosinca 2019. obratio tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva - Prijava štete broj štete: 1646/19/AOO na temelju kojeg zahtjeva je tuženik isplatio tužitelju iznos od 587,33 EUR / 4.425,23 kn. Isplatom nespornog iznosa tuženik nije u cijelosti nadoknadio štetu tužitelju te je ostala razlika u iznosu od 381,87 EUR / 2.877,22 kn. Stoga tužitelj potražuje isplatu iznosa od 381,87 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2019. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu. Ističe prigovor aktivne legitimacije jer je šteta nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske. Osim toga, dio štete nije ni nastao jer se radi o redovnom održavanju. Redovno održavanje „ predviđa uobičajene aktivnosti zimskog održavanja autoceste, nadziranje i pregled autoceste (ophodnja), održavanje kolnika, objekata, sustava odvodnje, zemljanih dijelova autoceste (košnja trave), prometnih znakova, signalizacije i opreme te sustava za nadzor i upravljanje prometom, elektroenergetskih objekata i postrojenja, specijalističkih elektrosustava, električnih i strojarskih uređaja i instalacija i drugo. Redovno održavanja financira se cestarinama te je isto jasno propisano čl. 9. st. 3. Zakona o cestama. Radi se o paušalnoj naknadi koju svi korisnici plaćaju unaprijed i neovisno o stvarnom trošku koji je korisnik prouzročio tako da tužitelj sada traži da se ovaj navodni trošak sanacije ograde dva puta plati, jednom od strane korisnika i drugi put od strane tuženika. Nadalje, tužitelj štetu temelji na svom internom troškovniku kojim je sam utvrdio cijene, kao i navodne posljedice prometne nesreće. Poziva se na sudsku praksu u odlukama posl. br. Rev-x-750/13-2 od 26. veljače 2014. i Rev-x-837/17 od 12. rujna 2019. Ističe da su sve stavke troškovnika od 11. prosinca 2019. sporne. Sporan je sam troškovnik. Osporava istinitost troškovnika. Navodi da troškovnik nema pečat i potpis. Nema dokaza da bi se radilo o tolikoj količini potrebne površine koju je radnik ručno pomeo u sklopu svog radnog vremena i radnog zadatka. Ukazuje da tužitelj pokušava dva puta naplatiti postavljanje prometne signalizacije po cijeni od 303,43 kn. Navodi da tužitelj istovremeno traži naknadu za intervenciju ophodara, a ne navodi što ona znači, te za postavljanje signalizacije i čišćenje, pa se postavlja čitanje zar to nije intervencija. Ukazuje da se mora utvrditi potrošenog oštećene stvari te je li otpisana iz imovine tužitelja te na koji način otpisana. Ističe da je ograda stara dvadeset godina te da je amortizirana. Osporava tijek i visinu kamata.

3. Tužitelj u podnesku od 6. listopada 2022. pojašnjava da ima aktivnu legitimaciju pozivajući se na čl. 4. i čl. 81. Zakona o cestama. Ističe da sanacija štete iz prometne nezgode se ne može podvesti pod redovno održavanje, odnosno radove koji su unaprijed predviđeni operativnim programom tužitelja obzirom da prometna nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika i u kojoj je oštećena oprema ceste ne predstavlja redovan tijek događaja. Poziva se na Pravilnik o održavanju cesta i Pravilnik o ophodnji javnih cesta te ističe da su svi troškovi opravdani i učinjeni u skladu s zakonom i podzakonskim propisima. Nadalje, navodi da je tužitelj dužan održavati autocestu tako da je oprema autoceste u stanju koje odgovara standardu redovitog održavanja autoceste. Zaštitne ograde moraju biti netaknute, pravilno postavljene i pravilno funkcionirati.

4. Tuženik u podnesku od 23. svibnja 2023. navodi da se ograde moraju popravljati, kao i zbog korozije mijenjati. Osporava da bi se ograda mogla koristiti 50 godina.

5. Tijekom postupka sud je pročitao potvrdu MUP, PU zagrebačka, I. postaja prometne policije od 21. studenoga 2019. s fotografijama (listovi 4. i 5. spisa), razgledao fotografije (listovi 6. – 82. spisa), pročitao zapisnik o prometnoj nesreći s fotografijama (listovi 83. – 86. spisa), dnevnik rada (list 87. spisa), ophodarski dnevnik (list 88. spisa), putni radni list (listovi 89. i 90. spisa), troškovnike (listovi 91. - 102. spisa), prijavu štete (list 103. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi od 17. siječnja 2020., sklopljen između stranaka (list 118. spisa), pisanu izjavu svjedoka ČU od 14. srpnja 2022. (listovi 124. i 125. spisa), fotografija autoceste (list 135. spisa), obrazloženje financijskog plana tužitelja za 2020. i projekcija plana za 2021. i 2022. (listovi 136. – 148. spisa), izvještaj o poslovanju tužitelja za 2020. i 2019. (listovi 149. – 310. spisa), saslušao svjedoka OU (listovi 340. – 342. spisa), pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Boška Mišlova, dipl. ing. građ. od 4. ožujka 2024. (listovi 357. – 361. spisa) i usmeni iskaz stalnog sudskog vještaka Boška Mišlova (listovi 419. i 420. spisa).

6. Također, sud je pročitao i dostavljenu sudsku praksu, pa tako presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-751/2022 od 3. svibnja 2023. (list 320. – 326. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-752/2022 od 11. listopada 2023. (listovi 328. – 338. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1136/2022 od 20. travnja 2023.(listovi 374. - 380. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-981/22 od 20. travnja 2023. (listovi 382. – 389. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-746/22 od 20. travnja 2023.(listovi 390. – 397. spisa),

7. Raspravnim rješenjem od 8. studenoga 2024. (list 421. spisa) sud je odbio sve predložene, a neizvedene, dokazne prijedloge, kao nevažne, za utvrđivanje odlučnih činjenica.

8. Sud nije provodio prometno vještačenje jer je tužitelj na glavnoj raspravi 8. studenoga 2024. povukao navedeni dokazni prijedlog (list 420., 8. odlomak).

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 381,87 EUR / 2.877,22 kn na ime naknade štete uzrokovane tužitelju uslijed prometne nezgode koja se dogodila 20. studenoga 2019., a koju je skrivio osiguranik tuženika, koji je upravljao motornim vozilom reg. oznaka VŽ 820OA.

11. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja – prometne nezgode koja se dogodila 20. studenoga 2019. na 71,950 km autoceste A4, dionici D9, oko 16.40 sati, u kojoj prometnoj nezgodi su sudjelovala vozila reg. oznaka [registarska oznaka] i [registarska oznaka]. Između stranaka nije sporno da je navedenu prometnu nezgodu uzrokovalo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka]. Između stranaka nije sporno da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, čime je tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu. Između stranaka nije sporno da je uslijed predmetne prometne nezgode nastala šteta tužitelju. Ujedno između stranaka nije sporno da je tuženik tužitelju platio u mirnom postupku iznos od 587,33 EUR / 4.425,23 kn.

12. Među strankama je sporna aktivna legitimacija. Između stranaka je sporan osnov i visina.

13. Prema odredbi iz čl. 3. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014 – dalje u tekstu ZC) javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvo Republike Hrvatske.

14. Prema odredbi iz čl. 81. st. 1. ZC-a Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojim upravlja koncesionar sukladno odredbama toga Zakona.

15. S obzirom na to da na temelju odredbe iz čl. 81. st. 1. ZC-a tužitelj upravlja, gradi, rekonstruira, održava autoceste, to je upravo tužitelj i aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, suprotno neosnovanom osporavanju tuženika.

16. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

17. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

18. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

19. Tužitelj u tužbi navodi da mu je uslijed prometne nezgode, koja se dogodila 20. studenoga 2019., oštećena ograda (list 1. spisa). Tužitelj ističe da su mu radi popravka oštećenja nastali troškovi specificirani u troškovniku kojeg dostavlja uz tužbu (list 2. u vezi s listovima 91. i 92. spisa). Pritom valja navesti da tužitelj u samom činjeničnom supstratu tužbe ne specificira na čemu mu je nastala šteta već samo kratko upućuje na ispravu, koju kao dokaz, dostavlja u spis.

20. Tek uvidom u troškovnik (listovi 91. i 92. spisa) mogu se utvrditi štetne posljedice predmetne prometne nezgode, a koje su raščlanjene na štetne posljedice iskaze opisno i po cijeni u odnosu na sam štetni događaj, otklon štete te razne radove. Iz troškovnika od 11. studenoga 2019. proizlazi da je tužitelju, zbog otklanjanja štetnih posljedica predmetne prometne nezgode nastala šteta u vidu: intervencije ophodara- uklanjanja posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata u cijeni od 629,07 kn, intervencija ophodara-uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata u količini od 2 sata i to 1 satu u vrijednosti od 259,76 kn, odnosno ukupno 519,52 kn, postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2-osiguranje mjesta nesreće po cijeni od 303,43 kn (šteta po samom štetnom događaju u ukupnom iznosu od 1.152,02 kn), postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2-osiguranje mjesta rada po cijeni od 303,43 kn, demontaža uništenog žičanog pocinčanog pletiva visine 1,4 m u količini od 28 m, a po jediničnoj cijeni od 17,33 kn, odnosno ukupno od 485,24 kn, montaža novog pocinčanog žičanog pletiva visine 1,4 m s pripasivanjem na postojeći dio u dužini od 28 m, a jediničnoj cijeni od 97,33 kn, odnosno ukupno 2.725,24 kn, pocinčani stup 4x6 cm, dužine 2,2 m, vađenje uništenog s potrebnim razbijanjem i postava novog s betoniranjem temelja u količini od 4 komada, a po jediničnoj cijeni od 391,49 kn, odnosno ukupno 1.565,96 kn, ravnanje deformirane zelene površine debljine 0,02 m3/m2 sa sijanjem trave u količini od 20, a po jediničnoj cijeni od 21,15 kn, odnosno ukupno 423,00 kn (šteta po otklonu navedene štete u ukupnom iznosu od 5.502,87 kn). U troškovniku su specificirani i razni radovi, pa tako obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika po cijeni od 209,51 kn i dovoz potrebnog alata i materijala na gradilište te odvoz po potrebi radova, kamion 3t, prosječna udaljenost je 10 km po cijeni od 438,05 kn (razni radovi u ukupnom iznosu od 647,56 kn). Iz troškovnika proizlazi da je predmetni štetni događaj tužitelj specificirao da mu je nastala šteta po štetnom događaju, otklonu štete i na ime raznih radova u ukupnom iznosu od 969,20 EUR / 7.302,45 kn, bez PDV-a, odnosno s PDV-om šteta u iznosu od 1.211,50 EUR / 9.128,06 kn.

21. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istinitost troškovnika od 20. studenoga 2019. Ujedno tuženik osporava da je navedeni troškovnik ovjeren pečatom i potpisom tužitelja. Po ovako istaknutom prigovoru, tužitelj tijekom postupka ne dostavlja izvornik osporavanog troškovnika dok uvidom u sam troškovnik proizlazi da troškovnik nije ovjeren pečatom i potpisom tužitelja ali je u njemu naznačeno mjesto i datum kada je sačinjen te je kompjutorski naznačeno ime i prezime osobe koja ga je sačinila, a to je RU (tuženik ne osporava da je RU zaposlenik tužitelja, odnosno osoba ovlaštena za sastavljanje predmetnog troškovnika).

22. Zbog ovakvih osporava tuženika sud je izvršio uvid u sve isprave koje prileže spisu, kao što je prethodno navedeno, saslušao je svjedoka te je proveo građevinsko vještačenje.

23. Stoga uvidom u potvrdu MUP-a, PU zagrebačke, I. PPP Zagreb, Klasa: 211- 04/19-P/15774, Ur.br.: 511-19-44/06-P/1775/2019 od 21. studenoga 2019. (listovi 4. i 5. spisa) proizlazi da je pod točkom 5, kao opis oštećenja na vozilima i objektima, evidentirana žičana ograda i 4 metalna stupa žičane ograde, posebice uvid u list 5. spisa.

24. Razgledavanjem fotografija očevida na listovima 21., 22., 23., 24., 26., 27., 50., 51., 52., 65. – 67. vidljivo je da je ophodarsko vozilo izašlo na teren te da su na mjestu prometne nesreće postavljani znakovi koji upućuju na prometnu nezgodu, kao i da su na mjesto prometne nezgode izašli djelatnici tužitelja u radnoj odjeći. Nadalje, razmatranjem fotografija na listovima 54., 58., 61. vidljivo je da je oštećena žičana ograda.

25. Iz zapisnika o prometnoj nesreći od 20. studenoga 2019. (listovi 83. i 84. spisa) vidljivo je da je evidentirana predmetna prometna nesreća te su specificiran šifre i opisi oštećenja, pa tako; A-3-obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika, D-7-montaža novog pocinčanog žičanog pletiva visine 1,4 m s pripasivanjem na postojeći dio (količina 28), E-3-postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E-osiguranje mjesta nesreće, A-2-intervencija ophodara- uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja preko 3 sata (količina 2), D-1-demontaža uništenog žičanog pocinčanog pletiva visine 1,4 (količina 28) i D- 12-pocinčani stup 4 x 6 cm, dužine 2,2 m, vađenje uništenog s potrebnim razbijanjem i postava novog s betoniranjem temelja (količina 4).

26. Sva navedena oštećenja iz zapisnika o prometnoj nesreći (listovi 83. i 84. spisa) evidentirani su i u troškovniku (listovi 91. i 92. spisa).

27. Istovremeno troškovnik sadrži još i četiri stavke koje nisu evidentirane u zapisniku o prometnoj nesreći, a jesu evidentirane u troškovniku. To su intervencija ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata, postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2- osiguranje mjesta rada, ravnanje i deformiranje zelene površine debljine 0,02 m2/m3 sa sijanjem trave količina 20 i dovoz potrebnog alata i materijala na gradilište te odvoz po izvedbi radova, kamion 3 t, prosječna udaljenost 10 km.

28. Uvidom u dnevnik rada (list 87. spisa), ophodarski dnevnik (list 88. spisa) i putni radni list (listovi 89. i 90. spisa) proizlazi da su radnici tužitelja obavljali radove uzrokovane predmetnom prometnom nesrećom, kao i količina utrošenih sati na obavljane radove.

29. Iz HAC-troškovnik radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća (listovi 95. – 102. spisa) proizlazi da se radi o troškovniku tužitelja s pojedinačno specificiranim radovima te jedinično prikazanim cijenama za svaki od radova. Međutim, navedeni troškovnik tužitelja predstavlja i jest samo interni akt tužitelja te je time obvezujući samo za tužitelja, a ne i za treće osobe, ovdje konkretno tuženika, kao osiguranika štetnika. Stoga se, prema stavu ove sutkinje, iz njega ne može crpiti, te pomoću njega utvrditi jedinična, odnosno ukupna cijena svakog pojedinačnog obavljenog rada od strane djelatnika tužitelja, a koji su djelatnici tužitelja obavljali zbog prometne nesreće u kojoj je oštećena žičana ograda i metalni stupovi tužitelja (nije adekvatan dokaz). Ukratko, troškovnik tužitelja, koji prileži spisu na listovima 91. i 92. spisa, sastavljen je, po osnovi i visini, na temelju HAC-troškovnika radova za obavljanje posljedica prometnih nesreća, koji prilaži spisu na listovima 95. – 102. spisa, no, navedeni HAC troškovnik predstavlja samo interni akt koji je obvezujući samo za osobu koji ga je donijela, ovdje tužitelja. Takav pravni stav zauzet je i u odlukama Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-x- 742/2017-2 od 23. veljače 2022., Rev-x-353/2015-2 od 9. srpnja 2019., Rev-x- 1208/2017-2 od 21. siječnja 2020., Rev-1222/2008-2 od 10. travnja 2019., Rev-x- 837/2017-2 od 12. rujna 2019., Rev-2981/2019-2 od 23. srpnja 2019. i Rev-x- 750/2013-2 od 26. veljače 2014.

30. U pravu je tužitelj kada navodi da je svim svojim radnjama koje je poduzimao odmah nakon prometne nesreće te tijekom otklanjanja uzroka prometne nesreće ispunjavao sve svoje zakonske i podzakonske obveze, pa tako i obveze propisane odredbama Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine br. 90/2014.) i Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine br. 75/2014).

31. Naime, prema odredbi iz čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta upravitelj cesta, ovdje tužitelj, je u obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Pritom će upravitelj ceste, ovdje tužitelj, prema čl. 3. Pravilnika o održavanju cesta osigurati da se održavanje ceste provodi u skladu s odredbama toga Pravilnika i prema posljednjim propisima koji uređuju gradnju dok je pri održavanju cesta dopušteno upotrijebiti samo građevne i druge proizvode koji ispunjavaju uvjete propisane posebnim propisima koji uređuju gradnju, posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju tih zakona (st. 2. navedenog čl.). Ujedno je prema odredbama iz čl. 6. Pravilnika o održavanju cesta upravitelj ceste, ovdje tužitelj, u obvezi organizirati područje na kojem se izvode radovi održavanja cesta, a ugovorni izvođač radova održavanja ceste, u cilju osiguravanja sigurnosti pri izvođenju radova i odvijanja prometa, u obvezi je označiti i osigurati cestu s propisnom prometnom signalizacijom kako bi se osiguralo sigurno odvijanje prometa i sigurno izvođenje radova (st. 1.) dok privremenu privremenu regulaciju postavljenu radi osiguravanja sigurnosti u izvođenju radova, ugovorni izvođač radova održavanja ceste u obvezi je ukloniti odmah nakon prestanka potrebe za istom (st. 2.).

32. Također, prema odredbi iz čl. 36. st. 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine br. 75/2014) radi zaštite javne ceste i sigurnosti prometa na njoj ophodar mora tijekom ophodnje stalno nadzirati sve aktivnosti na javnoj cesti i njenom zaštitnom pojasu. Pod osobito štetnim aktivnostima na javnoj cesti smatra se, među ostalim, oštećivanje, uklanjanje, premještanje, zakrivanje ili na bilo koji drugi način mijenjanje postojećeg stanja prometne signalizacije, prometne opreme te cestovnih uređaja (st. 3. t. 1. navedenog čl.).

33. Međutim iz svih isprava u spisu ne može se utvrditi koja je točno količina pojedinih radova potrebna za uklanjanje posljedica prometne nezgode, a niti njihova jedinična cijena. Kao što je prethodno navedeno jedinična cijena ne može se izvesti iz troškovnika tužitelja jer se radi o internom aktu tužitelja koji ne može i nije obvezujući za treće osobe, u konkretnom slučaju za osiguravatelja štetnika. Zbog navedenog, radi utvrđenja odlučnih činjenica točnih količina, odnosno površina, odnosno broja radnih sati te cijene pojedinog rada potrebno je provesti stručna vještačenja (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., sve u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

34. Nadalje, kao što je već navedeno između stranaka nije sporno da je tuženik djelomično podmirio štetu i to u iznosu od 587,33 EUR / 4.425,23 kn. Međutim, nijedna od stranaka tijekom postupka ne navodi što je djelomičnim podmirenjem štete, odnosno djelomičnim plaćanjem u iznosu od 587,33 EUR podmireno, odnosno zatvoreno. Sud eventualno može nagađati, a čime se sud ne bavi, da tuženik nije podmirio iznose kod kojih stoji naznaka minusa u troškovniku, pa tako intervenciju ophodara-uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja preko 3 sata (količina 2), demontaža uništenog žičanog pocinčanog pletiva visine 1,4 m (količina 28) i ravnanje deformirane zelene površine debljine 2,02 m3/m2 sa sijanjem trave (količina 20). Valja ponoviti da je svaka od stranaka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima dokazuje iznesene činjenice, odnosno kojima dokazuje iznesena osporavanja. S navedenim u vezi, ponavlja se da ni jedna od stranaka nije navela do zaključenja prethodnog postupka (pa i zaključenja glavne rasprave), što je zatvoreno odnosno plaćeno iznosom od 587,33 EUR, a koji iznos je na ime naknade štete tuženik platio tužitelju. Zbog navedenog, sud je o spomenutom odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a te zaključio da je iznosom od 587,33 EUR tuženik tužitelju platio štetu u navedenom iznosu dok istovremeno sud nije mogao utvrditi na što se točno navedena uplata odnosi, odnosno koje je točno stavke iz troškovnika tužitelja na listu 91. i 92. spisa tuženik tužitelju podmirio.

35. Sud je saslušao svjedoka OU, na glavnoj raspravi 16. listopada 2023. (listovi 340. – 342. spisa) koji je naveo da radi kod tužitelja na radnom mjestu ophodara, da je na mjesto predmetne prometne nezgode izašao s još dvojicom djelatnika te da su tamo našli auto koji je sletio u kanal. Bila je oštećena žičana ograda i metalni stupovi koji su ju držali. Bilo ih je u tom broju jer su bili u zimskom sastavu službe. Pojasnio je da se ograda u tom trenutku privremeno popravlja, a zatim trajno sanira u roku od 2-3 dana. Naveo je da je obavio i radnje osiguranja i sanacije mjesta prometne nezgode, kako bi se osigurali sudionici prometne nezgode. Istakao je da je tu dionicu ceste već prije obišao toga dana jer svaku dionicu mora obići dva do tri puta unutar 24 sata. Pojasnio je da je postavio privremenu regulaciju, pa tako prometne znakove "sudar", čunjeve te prometne znakove "suženje prometne trake" i "strelica u lijevo". Trajni popravak žičane ograde vrši služba održavanja. Tužitelj i inače mijenja žičanu ogradu ako se na njoj utvrde oštećenja, a navedena ograda nije mijenjana zbog starosti. Ograda je pocinčana, pa tu nema korozije ili se radi o sitnoj koroziji. Misli da je protekom dvije godine nakon prometne nezgode stavljena viša žičana ograda radi sprečavanja ulaska životinja na područje autoceste.

36. Sud je u cijelosti, kao istinit, prihvatio iskaz svjedoka OU je je svjedok iskazivao sukladno ispravama u spisu, u kojima je i naveden kao ophodar koji je izašao na teren nakon što se dogodila predmetna prometna nezgoda, dok je istovremeno svjedok iskazivao životno, logično i uvjerljivo.

37. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, a uz istovremeno što veće smanjenje troškova postupka, sve uz uvažanje načela ekonomičnosti postupanja iz čl. 10. st. 1. ZPP-a, sud je proveo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Bošku Mišlovu, dipl. ing. građevine koji je sačinio nalaz i mišljenje od 4. ožujak 2024. (listovi 357. – 361. spisa).

38. Iz navedenog nalaza i mišljenja od 4. ožujak 2024. proizlazi da ukupni troškovi sanacije štete iznose 969,20 EUR, odnosno 1.211,50 EUR s PDV-om, a da je troškove sanacije potrebno umanjiti za vrijednost sirovine u vidu žičano pocinčanog pletiva i pocinčanih stupova. Radovi i količine navedene u troškovniku odgovaraju radovima i količinama stvarno potrebnim za otklanjanje štete dok jedinične cijene odgovaraju tržišnim cijenama iz tog vremena.

39. Na nalaz i mišljenje od 4. ožujka 2024. tuženik je istakao prigovore u podnesku od 20. ožujka 2024. (listovi 369. i 370. spisa) u kojem je naveo da je vještak cijenio nove dijelove, da je pogrešno prepisao troškovnik, da je potrebno utvrditi amortizaciju, da je potrebno troškove umanjiti za vrijednost sirovine dok je ujedno istakao da troškovni, kao što su; postavljanje privremen regulacije prometa i trošak obavljanja očevida nije i ne može biti predmet građevinskog vještačenja.

40. Zbog prigovora tuženika, a i očite činjenice da građevinski vještak nije stručna osoba koja može utvrditi osnovanost, površinu, odnosno količinu radova, kao što su postavljenje privremene regulacije prometa i obavljanje očevida, sud je pozvao vještaka Boška Mišlova na glavnu raspravu 8. studenoga 2024. radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja.

41. Stalni sudski vještaka Boško Mišlov je pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja (listovi 419. i 420. spisa) ostao u cijelosti kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja. Naveo je da je pravilno prepisao troškovnik. U odnosu na zamjenjive dijelove objasnio je da se moraju koristiti novi dijelovi jer je to uobičajen način postupanja u struci. U odnosu na ogradu ne može se promatrati amortizacija jer ograda u potpunosti mora biti ispravna dok kod žičane ograde ni nema amortizacije jer je ona jednaka i u trenutku postavljanja i protekom vremena. Vrijednost sirovine iznosi otprilike od oko 10 – 15 % novonabavne vrijednosti. Vrijednost žičane, čelične ograde iskazao je po pravilima struke, po težini i veličini, a sve temeljeno na podacima s burze tržišta metala. Poslovi privremene regulacije i očevida, po vještaku, predstavljaju poslove nadodržavanja, odnosno interventnog održavanja. Vrijednost radova iz troškovnika iskazana je bagatelno, odnosno podcijenjeno. U odnosu na stavku poravnavanja deformirane zelene površine naveo da je u spisu o takvom radu i nema fotografija.

42. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Boška Mišlova u odnosu na stavke troškovnika i to: a) demontaža uništenog žičanog pocinčanog pletiva u količini od 28, po jediničnoj cijeni od 17,33 kn, odnosno ukupno 485,24 kn, b) montaža novog pocinčanog žičanog pletiva u količini od 28, po jediničnoj cijeni od 97,33 kn, odnosno ukupno 2.725,24 kn , c) pocinčane stupove 4 x 6 cm, dužine 2,2 m, vađenje uništenog s potrebnim razbijanjem i postave novog s betoniranjem temelja u količini od 4, po jediničnoj cijeni od 391,49 kn i d) dovoz potrebnog alata i materijala na gradilište te odvoz po izvedbi radova, kamion 3 t, prosječna udaljenost 10 km u iznosu od 438,05 kn, odnosno ukupno 1.565,96 kn. Dakle, sud je prihvatio pojedine radove prethodno navedene (a, b, c i d), iskazane količine navedenih radova te njihovu visinu kako je stalni sudski vještak i utvrdio, sve u ukupnom iznosu od 692,08 EUR / 5.214,49 kn. Navedeno stoga jer je u tom dijelu nalaz i mišljenje stalni sudski vještak sačinio detaljno i stručno dok je prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja odgovorio na sve upite stranaka i suda. Posebice stoga jer je vještak stručan upravo za područje davanja odgovora na osnov i visinu radova navedenih pod a, b, c i d dok je vještak izričito iskazao da se radi o cijenama radova koje su iskazane prenisko. Ujedno navedenim radovima (a, b, c i d), njihovim količinama i visinama stranke nisu ni prigovarale. Nadalje, sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka i u odnosu na navode da se oštećeni dijelovi ograde zamjenjuju novom ogradom jer je takvo postupanje u struci, kao i u dijelu da točno takva žičana, odnosno čelična ograda ne može korodirati, pa se ne može ni govoriti o amortizaciji navedene ograde. Ovaj navod nalaza i mišljenja sud je prihvatio jer je dan stručno, a posebice stoga što je životan i logičan te se od tužitelja, kao od pravne osobe koja upravlja tako važni prometnicama poput autocesta, ne može očekivati da potrganu ogradu miče i na njeno mjesto stavlja neku staru ogradu, a sve kako bi tužitelj postupao sukladno svojim zakonskim i podzakonskim obvezama, kao što su prethodno navedene. Ujedno navod o amortizaciji i korodiranju u odnosu na čelične ograde potvrdio je i tijekom postupka saslušani svjedok, koji obavlja poslove ophodara, te kraj konkretnih ograda prolazi i više puta svaki dan zbog čega neposredno i u realnom vremenu može utvrditi je li ograda korodirala i u kojoj mjeri je korodirala. Uz navedeno, svjedok je naveo da se predmetna ograda nikada do tada (do oštećenja u predmetnom štetnom događaju) nije ni mijenjala.

43. Slijedom iznesenog, tužitelju je uslijed predmetnog štetnog događaja nastala šteta u iznosu od 692,08 EUR. S obzirom na to da između stranaka nije sporno da je tuženik tužitelju u mirnom postupku već platio iznos od 587,32 EUR / 4.425,23 kn, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela od 104,76 EUR (692,08 EUR – 587,32 EUR = 104,76 EUR), a zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

44. Na dosuđeni iznos glavnice od 104,76 EUR valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od 20. prosinca 2019. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate na temelju odredbi iz čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023.) i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje u tekstu: ZOO), a po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, suprotno osporavanjima tuženika (točka I. izreke). Naime, radi se o nerepariranoj (nenovačnoj) imovinskoj šteti.

45. Ova sutkinja smatra da nema u konkretnom predmetu mjesta dosuditi štete (točnije visine štete) po slobodnoj ocijeni, odnosno da nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 464.a ZPP-a jer se ne radi o situaciji u maličnom sporu kada bi utvrđivanje činjenica važnih za rješavanje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima. Navedeno stoga jer je kogentnim odredbama ZOO-a propisano što se smatra štetom (čl. 1046. ZOO-a), te kako se utvrđuje visina štete (čl. 1085. st. 1. i čl. 1090. ZOO-a).

46. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještak je naveo da je prepisivao stavke iz troškovnika te da u spisu ne prilaže fotografije poravnavanja zelene površine. Pritom vještak nije naveo da je nakon izvođenja radova demontaže i montaže žičane, čelične ograde potrebno izvesti poravnavanje zelene površine na koju se demontira, odnosno postavlja žičana ograda. Stoga sud u tom dijelu (u odnosu na poravnavanje zelene površine) nije prihvatio nalaza i mišljenje. Naime, tužitelj nije tijekom postupka, sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazao da je uslijed štetnog događaja, odnosno nakon štetnog događaja poravnavao zelenu površinu, kao i da nije dokaza o u kojoj veličini je poravnavao zelenu površinu, odnosno s tim u vezi koliko radnika je radilo na eventualnom poravnavanju zelene površine i u kojem broju sati to je taj dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 423,00 kn neosnovan.

47. Također, sud nije prihvatio nalaz i mišljenje ni u dijelu radova koji se ne odnose na struku kojom se vještak bavi, pa tako sud nije prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u odnosu na radove intervencije ophodara u iznosu do 3 sata od 329,07 kn, intervencije ophodara preko 3 sata u količini od 2, jediničnoj cijeni od 259,76 kn, ukupno 519,52 kn, postavljanja privremene regulacije – osiguranje prometne nesreće u iznosu od 303,43 kn, postavljanje privremene regulacije – osiguranje mjesta rada u iznosu od 303,43 kn te obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije u iznosu od 209,51 kn. Navedeno stoga jer navedeno izlazi iz domene građevinsko vještaka već se može utvrditi drugim stručnim vještačenjem, pa tako prometnim vještačenjem, kojim bi se moglo utvrditi na koliko se površine dogodila prometna nezgoda, koliko površine se moralo ograditi, označiti, na koji način, kako, sa koliko radnika, u kojem broju sati su ti radnici morali raditi, kako neposredno nakon same prometne nezgode, tako i prilikom otklanjanje samih uzroka prometnete nezgode i privremenom i trajnom popravljanju žičane ograde. Međutim, a kako je tužitelj povukao dokazni prijedlog provođenja prometnog vještačenja, sud to takav dokazni prijedlog nije provodio. Zbog navedenog, a kako sud iz provedenih dokaza nije mogao utvrditi prethodno navedene, odlučne činjenice, dok ih je istovremeno tuženik tijekom postupka osporavao, sud je odlučio na temelju odredbi iz čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. u vezi čl. 221. a ZPP-a te utvrdio da ne može utvrditi količinu, površinu, ni cijenu, odnosno visinu štete, zbog čega je tužbeni zahtjev u iznosu od 277,12 EUR (329,07 kn + 519,52 kn + 303,43 kn + 303,43 kn + 423,00 + 209,51 = 2.087,96 kn / 277,12 EUR) neosnovan. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

48. Također, valjalo je odbiti previsoko tražene zatezne kamate po kamatnoj stopi iznad stope dosuđene točkom I. izreke, sve primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Navedeno stoga jer se u ovom postupku radi o naknadi štete, a ne o potraživanju proizašlom iz trgovačkih ugovora (čl. 14. st. 2. ZOO-a).

49. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

50. S obzirom na to da je tužitelj, po osnovi, uspio s 50 %, po visini s 27 %, odnosno ukupno 77 % (50 % + 27 % - osnov i visina), a što je potrebno dijeliti sa dva (osnov i visina), to je tužitelj uspio sa omjerom od 38,50 % (77 : 2 = 38,50 %), navedeno sve primjenom odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a. Kako je tužitelj uspio sa 38,50 %, tako je tuženik uspio sa 61,50 %, odnosno tuženik je u većoj mjeri uspio u sporu. Veći uspjeh od 61,50 % valjalo je umanjiti za manji uspjeh od 38,50 %, zbog čega je stranci koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, ovdje konkretno tuženiku (čl. 154. st. 2. ZPP-a), valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u omjeru od 23 %.

51. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), sastava podnesaka od 23. svibnja 2023. i 20. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 19. rujna 2023., 16. listopada 2023. i 8. studenog 2024., za svako iznos od 100,00 EUR (Tbr. 9. 1. Tarife) te 22. svibnja 2024. iznos od 50 EUR (Tbr. 9.2. Tarife), sve uvećano za PDV. Slijedom iznesenog, tuženiku je valjalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 812,50 EUR, a u konačnici dosuditi omjer od 23 % (čl. 154. st. 2. ZPP-a), odnosno 186,88 EUR. Zbog navedenog, valjalo je naložiti tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 186,88EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO-a), a po kamatnoj stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke.

52. Međutim, valjalo je kao neosnovan odbiti dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, a koji se odnosi na sastava podneska od 13. listopada 2022. i 11. listopada 2023. jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Ujedno, trošak zastupanja na ročištu 22. svibnja 2024. suđen je po Tbr. 9.2 Tarife, a ne pun trošak kako ga je tražio tuženik jer se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Također, valjalo je odbiti dio zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u omjeru iznad omjera od 23 %, kao što je prethodno obrazloženo i dosuđeno po čl. 154. st. 2. ZPP-a. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke.

53. Nadalje, s obzirom da tužitelj ne bi djelomično uspio u sporu (sa osnovom i visinom) bez provođenja građevinskog vještačenja, to je tužitelju u cijelosti dosuđen trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 1.400,00 EUR, sve primjenom odredbe iz čl. 156. st. 1. ZPP-a jer se tuženik protivio i osnovi i visini tužbe u cijelosti), a na navedeni trošak suđenu su zatezne kamate počev od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO-a), a zbog čega je odlučeno kao u točki V. izreke.

54. Preostale troškove postupka tužitelja, valjalo je odbiti radi čega je odlučeno kao u točki VI. izreke, sve primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je tužitelj stranka koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu.

U Zagrebu 29. studenoga 2024.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 13,27 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana