Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

P Ob-78/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Marijanki Cindrić Županić, u parničnom postupku tužiteljice IO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik u Jastrebarskom, protiv tužene ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Kristina Sudarić, odvjetnica u Ogulinu, radi poništenja braka, nakon ročišta glavne rasprave zaključene 29. listopada 2024. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i zamjeničke punomoćnice tužene, a objavljene 29. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Poništava se brak sklopljen između ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji brak je sklopljen dana 11. listopada 2021. g., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Pešćenica, za godinu 2021. g., pod rednim brojem 00380.

2. Utvrđuje se da MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nema status zakonskog nasljednika iza pok. ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

3. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju trošak postupka u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici FO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tuženoj ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eur (petsto eura).

III. Odbija se tuženica MO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužiteljica IO podnijela je ovome sudu tužbu protiv tužene ĐO radi poništenja braka. U tužbi navodi da je Rješenjem ovoga suda poslovni broj O- 2779/21. od 11. travnja 2022. prekinut postupak raspravljanja ostavine iza ostavitelja ZO, a tužiteljica je upućena na pokretanje postupka radi osporavanja prava na nasljedstvo tužene ĐO. Pokojni ZO bio je u braku sa suprugom ĐO, a koji brak je sklopljen 11. listopada 2021., a prestao je smrću ZO **.**.2021. Tužiteljica je sestra pokojnog ZO, ima pravni interes za podnošenje ove tužbe, budući je pokojni ostavitelj počinio samoubojstvo dva mjeseca nakon zaključenja braka. Tužiteljica smatra da ZO prilikom sklapanja braka nije bio sposoban za rasuđivanje, isti je unazad određenog vremenskog perioda pokazivao kontinuirano simptomatologiju kronične duševne bolesti. Predlaže da se poništi brak između ZO i ĐO te da se utvrdi da MO nema status zakonskog nasljednika.

2. U odgovoru na tužbu tužena potvrđuje da je s pokojnim KO zaključila brak u građanskom obliku 11. listopada 2021. i to nakon što je matičar utvrdio da su ispunjene pretpostavke za sklapanje braka. Pokojni ZO i tužena planirali su sklapanje braka i ranije, ali zbog situacije sa COVID-om, a kasnije zbog poteškoća sa Zlatkovim zdravljem, odgađali su vjenčanje sve do kolovoza 2021. kada su se zaručili, a potom i kod matičara prijavili vjenčanje. Brak je prestao smrću ZO, a bio je nastavak izvanbračne zajednice koja je trajala od prosinca 2013. Supružnici su zajedno preuredili kat kuće u [adresa] i dogradili pomoćni objekt. Zajednički su brinuli o Zlatkovoj majci koja je pred kraj svojega života teško oboljela i bila nepokretna. Supružnici su kako za vrijeme izvanbračne tako i bračne zajednice provodili zajedničko vrijeme na nekoliko adresa, obzirom da tužena ima stan u [adresa] i apartman na otoku Pagu, gdje su boravili kada nisu bili u [adresa]. Kao dokaz da je postojala izvanbračna zajednica i prije sklapanja braka je osmrtnica majke pok. ZO koja je umrla **.**.2018., na kojoj je među ožalošćenima navedena i tužena kao snaha. Pokojni ZO imao je status HRVI iz Domovinskog rata VII. skupine s 50% oštećenja organizma temeljem bolesti PTSP-a i oštećenja kralježnice nastale u obrani suvereniteta RH. Liječio se od PTSP-a, a u periodu od 26. svibnja 2021., pa do 11. lipnja 2021. Bio je podvrgnut kardiokirurškom liječenju zbog aortne stenoze teškog stupnja te je bio podvrgnut operativnom zahvatu. Poriče da bi pokojni ZO često mijenjao raspoloženja i da u vrijeme zaključenje braka nije bio sposoban za rasuđivanje. Predlaže da se tužiteljica odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Tijekom postupka proveden je dokaz čitanjem Rješenja ovoga suda poslovni broj O-2779/2021-3 od 11. travnja 2022. (list br. 4-5 spisa), vjenčanog lista (list br. 7 spisa), izvoda iz matice rođenih (list br. 8-9 spisa), medicinska dokumentacija (list br. 17-43, 75-245 spisa), preslika osmrtnice (list br. 46 spisa), dopis (list br. 47 spisa), pismo (list br. 48-49 spisa), preslike SMS poruka (list br. 55-59 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list br. 60-62 spisa), tužene (list br. 62-63 spisa), svjedoka ŠO (list br. 247-248 spisa), RO (list br. 248-249 spisa), TO (list br. 249 spisa), JO (list br. 259 spisa), PO (list br. 259-260 spisa), HO (list br. 260-261 spisa), EO (list br. 261 spisa). Provedeno je vještačenje na okolnosti utvrđivanja sposobnosti za rasuđivanje pok. ZO te je izvršen uvid u vještački nalaz (list br. 271-274 spisa).

4. U svom iskazu tužiteljica je navela da je s bratom i roditeljima živjela do 1992., kada se je udala i odselila. Otac je umro 2010., a majka 2018. Dok je majka bila živa posjećivala ju je nedjeljom i tijekom tjedna kad bi stigla. Za pok. brata je iskazala da je bio četiri godine mlađi od nje, liječio se od PTSP-a i imao je psihičkih problema. Nije točno bila upućena u njegovo zdravstveno stanje, a po njegovom pričanju zna da je pio antidepresive. Nakon očeve smrti 2010. brat je dovezao kući tuženu i rekao da mu je to prijateljica koju je upoznao u Zagrebu. Tužena je boravila s bratom u kući po par dana, onda bi otišla u Zagreb, pa bi se ponovno vraćala kod brata. Preko ljeta mjesec dana su zajedno boravili na moru. Ona nije znala da su njezin brat i tužena vjenčani, brat joj to nije rekao. Posljednjih 5-6 godina bratova života brat joj je govorio da će se ubiti, da on to više ne može izdržati, zna da nije mogao spavati. Svake godine pokojni brat je odlazio u bolnici na psihijatriju u Dubravu i tamo bi proveo 2-3 tjedna, a nakon toga bi odlazio na kontrole. Kada je tužena bila s bratom on je bio veseo i razgovorljiv, a kad tužene nije bilo s njim bio je loše volje i nerazgovorljiv. S bratom nije razgovarala o njegovom odnosu s tuženom, no navodi da je on u nju bio zaljubljen jer prije nije imao žena. Godinu nakon majčine smrti, odnosno 2019., pa sve do 2021. nije odlazila kod brata i njihovi odnosi su se zahladili. O bratu je brinula majka dok je bila živa, a kasnije tužena. Ne zna tko je brata vozio na kontrole u Zagreb nakon operacije srca. Troškove sahrane snosila je tužena. Ovaj postupak je pokrenula jer ju boli što je njen tata radio kuću i njeni roditelji su svoj život tamo ostavili. Njen tata se uvijek nadao da će se brat oženiti i imati nasljednike i da će sve njima ostaviti. Ovaj postupak ne bi pokrenula da brat nije imao imovine.

5. U svom iskazu tužena je iskazala da je pokojnog ZO upoznala na odjelu psihijatrije u bolnici u Dubravi u Zagrebu gdje je i ona bila liječena. Upoznala ga je 2006., a od Božića 2013. bili su u vezi. Vrijeme su zajedno provodili u [adresa] i [adresa] i odlazili su na more. ZO je bolovao od depresije, PTSP-a i poremećaja osobnosti i jednom godišnje je odlazio na odjel psihijatrije u Dubravu. Nikada nije pokazivao suicidne namjere. Još dok je Zlatkova majka bila živa ZO je htio da se ožene, no obzirom da je ona tada još vodila sporove s bivšim suprugom to bi joj predstavljalo dodatni stres. Kada je 2021. nakon operacije srca ZO izišao iz bolnice, ponovno ju je molio da se ožene te joj je rekao da ju želi osigurati jer ju ne želi ostaviti s tim "zvijerima", a pri tome je mislio na sestru i nećaka EO koji ga je tražio novac. Zajedno su otišli kod matičara prijaviti namjeru vjenčanja i 10. rujna 2021. su se vjenčali u Matičnom uredu Pešćenica. Poriče navode tužiteljice da je ZO govorio da će se ubiti. Navodi da joj je ZO pričao da je rekao da će se ubiti još dok su mu roditelji bili živi na što mu je sestra odgovorila da kome će onda ostaviti roditelje. Iskazuje da je ZO imao promjene raspoloženja. Nakon operacije kod ZO je došao tužiteljičin sin EO i rekao ZO da više neće moći voziti traktor, pa bi bilo najbolje da ga proda te da na imanju zasade lješnjake, što je ZO uznemirilo. Toga dana kada si je ZO oduzeo život kretala je iz [adresa] u [adresa] i zvala je ZO telefonom, no kako se on nije javljao nazvala je tužiteljicu i susjeda da provjere što je sa ZO i tada je susjed u garaži vidio da se ZO objesio. 6. Tijekom postupka sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠO, RO, TO, JO, VO, HO i EO.

6.1. ŠO iskazao je da je u KB Dubrava radio kao neuropsihijatar. Pacijenti u bolnici liječeni su u dnevnoj bolnici. Sjeća se pok. ŠO koji je u bolnicu dolazio 2-3 puta godišnje kada je imao krize i sjećanja na neke događaje. Tijekom liječenja bio je skoncentriran i usredotočen na realne događaje. U vrijeme kriza kada je tražio liječničku pomoć bio je sposoban za rasuđivanje i nije bilo elemenata za procjenu njegove ubrojivosti. ŠO je povremeno primao terapiju anksioliticima, uglavnom tablete za smirenje i za spavanje i povremeno antidepresive. Bilo je perioda kada ŠO u bolnicu nije dolazio i po godinu – dvije. Sjeća se da je ŠO pričao o mami, spominjao je jezero i da je tamo našao svoj mir te da je sa sobom kada je dolazio na liječenje poveo i tuženu. Sječa se da je rekao da su se upoznali u dnevnoj bolnici.

6.2. Svjedok RO iskazao je da je specijalist psihijatar, subspecijalist forenzične i biologijske psihijatrije. ZO bio je njegov pacijent od srpnja 2018. do srpnja 2020., nakon čega ZO više nije dolazio. Jednom je bio na bolničkom liječenju 10-ak dana. ZO se sjeća iz razloga što mu je on jedini pacijent koji je počinio suicid. ZO je imao napetosti koje su bile vezane za obljetnice, njegova dijagnoza je bila kronični PTSP i povratni depresivni poremećaj. ZO je od lijekova uzimao antidepresive, a hipnotike po potrebi. Pojašnjava svoj nalaz od 27. srpnja 2020. gdje je naveo da je kod ZO prisutna trajna promjena ličnosti, a to znači da se kod pacijenta daljnjim liječenjem njegovo stanje više ne može popraviti. Obzirom na terapiju koju je uzimao mogao je vladati svojom voljom i postupcima. U govoru je spominjao tuženu i govorio "moja ĐO" te da mu puno znači i daje mu veliku potporu. O njoj je govorio kao nevjenčanoj supruzi.

6.3. Svjedok IOI liječnica obiteljske medicine iskazala je da je ZO bio njen pacijent od 2010. do 2021. U ordinaciju je dolazio svakih nekoliko mjeseci kada je trebao uputnicu ili terapiju. Od lijekova je uzimao antidepresive uslijed trajnog poremećaja ličnosti odnosno kroničnog PTSP-a. U kontaktu je bio topao, potpuno koncizan i razgovorljiv. Nije bilo potrebe pokretanja postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti. Kada je ZO trebala terapija ili uputnica tuženica je kontaktirala ordinaciju i o ZO preuzela brigu kada je imao kardioloških problema.

6.4. Svjedok JO iskazala je da je tuženica vjenčana kuma njoj i njenom suprugu, a ona i njezin suprug su vjenčani kumovi ĐO i pok. ZO. ZO je upoznala preko ĐO najmanje 7 godina prije zaključenja njihova braka. Nisu se često družili jer su ĐO i ZO živjeli u [adresa], a oni u Sesvetama. Tri mjeseca prije vjenčanja pitali su ih da im ona i suprug budu kumovi. Po pričanju ZO zna da je imao loše odnose sa sestrom.

6.5. Svjedok VO iskazao je da tuženicu poznaje oko 30-ak godina, a ZO je upoznao 2014. ili 2015., a upoznala ih je tuženica. ZO ga je pitao još prije korone da mu bude kum. Pretpostavlja da ZO i sestra nisu bili u dobrom odnosu jer ZO o njoj nije imao ništa lijepo za reći. Iskazao je da u Zlatkom ponašanju nije primijetio promjene prije zaključenja braka, bio je isti od prvog dana kada ga je upoznao do posljednjeg dana kada ga je vidio. Nakon vjenčanja vidio ga je i više puta čuli su se putem telefona.

6.6. HO, suprug tužiteljice iskazao je da je ZO imao PTSP i liječio se u bolnici Dubrava i imao je dvije operacije srca. Dok su roditelji njegove supruge bili živi dolazili su im u posjetu i ZO je znao govoriti da će se ubiti, a to je ponovio jednom i kada su majka i on bili kod tužiteljice na ručku, on nije bio prisutan, ali mu je to ispričala supruga. ĐO je upoznao nakon smrti supruginog oca i poznato mu je da su tužena i ZO bili u vezi. Nije mu bilo poznato da su se ZO i tužena oženili, a to je saznao na dan Zlatkove smrti. ZO je posljednji put vidio četiri dana prije njegove smrti.

6.7. EO, sin tužiteljice iskazao je da je kod pokojnog ujaka bio par dana prije njegove smrti. Poznato mu je da je imao psihičkih problema, imao je PTSP i uzimao je puno lijekova. Za svoju majku i ujaka navodi da su bili u dobrim odnosima. 6-7 godina poznaje tuženu, znao je da je tužena ujakova djevojka, ali nije znao da će se s njom oženiti jer to nikad nije spominjao.

7. Tijekom postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje medicinske dokumentacije ZO radi utvrđivanja njegove sposobnosti za rasuđivanje u trenutku zaključenja braka i prijave namjere zaključenja braka s tuženom. Za vještaka je imenovan dr. Dragan Lovrović, stalni sudski vještak psihijatrijske struke. Iz dostavljenog nalaza i mišljenja razvidno je da je pok. ZO psihijatrijski liječen pod dijagnozom trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a (F 62.0) i povratnog depresivnog poremećaja (F 33). Dijagnoza Trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnog doživljaja predstavlja kroničnu sekvelu PTSP-a. Kada su promjene uzrokovane traumom toliko trajne i ireverzibilne postavlja se potonja dijagnoza, a onda se u pravilu više ne navodi dijagnoza PTSP-a jer ona, kako sam već naveo, prethodi dijagnozi Trajnih promjena osobnosti po katastrofalnom događaju. Povratni depresivni poremećaj je karakteriziran ponavljanim epizodama depresije. Depresivno raspoloženje odnosno gubitak interesa ili zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima koje su prethodno predstavljale zadovoljstvo za osobu, ključni su simptomi za depresiju. Skoro sve osobe koje obole od depresije se tuže na smanjenje energije ili nesposobnost da obave svoje uobičajene poslove što može biti tako izraženo da moraju kompletno prekinuti s obavljanjem svojih uobičajenih radnih ili socijalnih aktivnosti. Dobar dio bolesnika, gotovo njih 80%, tuži se na smetnje spavanja, osobito na teškoće pri zasnivanju i na rano jutarnje ustajanje. Često im se događa da se uzastopno, više puta bude noću i da tada ne mogu lagano zaspati. Depresivno se raspoloženje u bolesnika razlikuje od uobičajene tuge. Ono u sebi sadrži osjećaj duboke patnje i emocionalnoga bola što je ponekad tako izraženo da predstavlja jedan od vjerojatno najznačajnijih čimbenika pri odluci bolesnika da svoje patnje okonča suicidom. Otprilike dvije trećine depresivnih bolesnika razmišlja o suicidu, a 10-15% svoj život tako i završavaju. Kod znatnog dijela ljudi oboljelih od depresije javlja se i smanjenje apetita i gubitak tjelesne težine. Otprilike polovica bolesnika pokazuje varijacije vezano uz doba dana javljanja njihovih simptoma i karakteristično opisuje pojačane tegobe izjutra i smanjenje tegoba kako dan prolazi da bi se uvečer osjećali gotovo normalno. Postoje i slučajevi tzv. atipične depresije. Karakterizirane su često povećanjem apetita i hipersomnijom, a raspoloženje je obično jače pogoršano uvečer, a ne izjutra. U depresivnog bolesnika često je prisutan i osjećaj krivnje i samooptuživanja. Pri tome bolesnik sebe može optuživati vrlo često za preuveličanu ili sama izmišljenu krivnju, za bolest članova svoje obitelji, za vlastitu bolest, za gubitak različitih materijalnih dobara, za glad, za patnje drugih osoba, za ratove. Smanjenje apetita uzrokuje i pad tjelesne težine. U većini slučajeva bolesnici su izrazito psihomotorno usporeni, iako ponekad mogu biti i agitirani što se često vidi u starijih bolesnika. Klasična je slika depresivnog bolesnika koji sjedi vrlo oskudnih pokreta, klonule glave i pogleda usmjerenog u pod. Najčešće je prisutna evidentna depresija iako u gotovo polovice bolesnika postoji negiranje depresivnih osjećaja, a štoviše ni izgledom ne odaju izraženu depresiju. Međutim, njihova okolina vrlo često zamjećuje njihovo socijalno povlačenje i općenito smanjenje razine aktivnosti. U depresivnih bolesnika mogu se ponekad javiti sumanutosti ili halucinacije pa se tada to opisuje kao psihotična depresija. Depresivni bolesnici doživljavaju sebe i okolinu izrazito negativno. U njihovom misaonom sadržaju stalno se javljaju ideje gubitka, krivnje, patnje, suicida i smrti. Većina njih smanjeno komunicira s okolinom, a na pitanja uglavnom odgovara jednosložnim riječima ili kimanjem glave, a ponekad uskraćuju odgovor. Njihovo je mišljenje usporeno, a ponekad treba pričekati i nekoliko minuta da se dobije odgovor na postavljeno pitanje.

7.1. Kod ZO je na osnovu dokumentacije uložene u spis nedvojbeno da su postavljene dijagnoze bile prisutne i adekvatno, sukladno pravilima struke, iste su i dijagnosticirane. Uzimao je adekvatnu psihijatrijsku medikamentoznu terapiju koja se propisuje u navedenim poremećajima. Niti u jednom dokumentu se ne navodi psihotična depresija što bi moglo imati forenzičnog značaja u kontekstu predmetnog vještačenja. Naime, jedino u psihotičnoj formi povratnog depresivnog poremećaja gubi osoba kontakt s realitetom i tada može biti eventualno razmatrano utječe li bolest na slobodnu volju, a time onda i na sposobnost rasuđivanja. Kada je ista (psihotična depresija) prisutna tada se obavezno kao treća znamenka u šifri navodi broj 3. Dakle konkretno F33.3. Niti u jednom nalazu ista nije zapisana. Iz obimne i adekvatno vođene medicinske dokumentacije razvidno je kako je riječ o čovjeku koji je razvio ratnu traumu, odnosno PTSP koji se kronificirao i prešao u trajnu promjenu osobnosti po traumatskom poremećaju. Nikada nije bio van realiteta, bio je suradljiv u provedbi svojeg liječenja. Odlazio je na liječenje u otvoreni tip psihijatrijskog odjela. Na takav način se adekvatno u bolničkim uvjetima određuje doza terapije, a provode se i psihoterapijske i socioterapijske intervencije. Za provedbu takvog liječenje između ostalog je bitno da pacijent ima uvid, da je suradljiv, da adekvatno testira realitet, odnosno može se reći i da je adekvatne sposobnosti rasuđivanja. Depresivne epizode u povratnom depresivnom poremećaju se povlače i vraćaju, a ponekad i usprkos liječenju može se stanje pogoršati. Suicidalnost se isto često javlja u sklopu depresivnih epizoda. ZO je suicid počinio 08. prosinca 2021.g. Samoubojstvo samo po sebi ne isključuje nužno testiranje realiteta. Nepovoljno na psihičko stanje utjecala je i tjelesna bolest, srčana bolest zbog koje su provođene intervencije. Pritom je ZO trpio bolove, bio je nemoćan što se također nepovoljno odražavalo na psihičko stanje. No bolest ni na jedan način nije utjecala na doživljavanje realiteta i međuljudske odnose, emotivna sfera je bila očuvana kao i kapacitet za realiziranje emotivne veze. Emotivna veza koju je realizirao evidentno je sukladno uloženoj dokumentaciji povoljno utjecala na njegovo psihičko stanje. Veza je održavana dulji niz godina i u jednom trenutku je donio odluku o sklapanju braka. U uloženoj dokumentaciji nema niti jedne naznake da su psihijatrijske bolesti od kojih je nedvojbeno bolovao utjecale na njegovu sposobnost rasuđivanja pa tako i donošenju odluke o sklapanju braka. Lijekovi koji su propisivani u liječenju propisivani su sukladno stručnim smjernicama za liječenje navedenih psihijatrijskih poremećaja, doze u kojima su propisivani su takve da lijekovi nisu utjecali na sposobnost rasuđivanja. U svom zaključku vještak navodi da su kod ZO bile prisutne psihijatrijske bolesti i to Trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a F62.0 i Povratni depresivni poremećaj F33. Nadalje bio je ozbiljno tjelesno bolestan i često je trpio bolove. Psihijatrijski poremećaji su adekvatno liječeni i aktivno je participirao u njihovom liječenju. Bolesti su bile kronične, trpio je patnje, ali njegovo zdravstveno stanje nije utjecalo na njegovu sposobnost rasuđivanja. Lijekovi koje je uzimao adekvatno su propisivani sukladno važećim stručnim smjernicama i u dozi u kojoj su propisivani nisu mogli utjecati na sposobnost rasuđivanja. ZO je u trenutku zaključenja braka s tuženom ĐO **.**.2021. bio sposoban za rasuđivanje i mogao shvatiti značenje svoga postupanja.

8. Vještački nalaz dostavljen je strankama koje nisu isticale primjedbe ni prigovore na isti. Sud nalaz vještaka prihvaća u cijelosti smatrajući da je vještak temeljito analizirao svu liječničku dokumentaciju i zdravstveni karton ZO te detaljno i argumentirano iznio prirodu dijagnoza od kojih je ZO bolovao i utjecaj istih na sposobnost za rasuđivanje.

9. Na temelju svih provedenih dokaza sud nespornim utvrđuje da je brak između tuženice i pokojnog ZO zaključen 11. listopada 2021 u Zagrebu, a koji je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Pešćenica za godinu 2021. pod rednim brojem 00380. Brak je prestao smrću bračnog druga ZO **.**.2021. Pretpostavke za sklapanje braka propisane su u člancima 23. – 28. Obiteljskog zakona, a koje utvrđuje matičar nakon podnošenja prijave namjere za sklapanje braka.

10. Članak 49. Obiteljskog zakona propisuje da tužbu radi poništaja braka može podnijeti bračni drug, Hrvatski zavod za socijalni rad i osoba koja ima pravni interes. Tužiteljica podnosi tužbu za poništaj braka navodeći da ona ima pravni interes, pozivajući se u tužbi na nesposobnost pok. ZO u vrijeme sklapanja braka shvatiti značenje i posljedice sklapanja braka, a zbog dijagnoza koje je isti imao. Na podnošenje tužbe tužiteljica je upućena Rješenjem ovoga suda poslovni broj O-2779/2021-3 od 11. travnja 2022. kojim je prekinut postupak raspravljanja ostavine iza ostavitelja ZO. Iz obrazloženja navedenog Rješenja utvrđeno je da je tužiteljica osporila pravo na nasljedstvo tuženici, odnosno osporila status zakonskog nasljednika iz razloga što u vrijeme zaključenja braka nisu bile ispunjene pretpostavke za valjanost braka.

11. Tijekom dokaznog postupka sud je zatražio od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] podatak da li je bio pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti ZO. Iz dostavljenih podataka nespornim je da nije bio pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti niti je ZO bio u tretmanu Područnog ureda.

12. da u ponašanju ZO nije bilo elemenata koji bi dovodili u sumnju procjenu njegove ubrojivosti i sposobnosti za rasuđivanje, potvrđuju u svojim iskazima i ŠO i RO koji su u KB Dubrava liječili ŠO, te liječnica obiteljske medicine IOI.

13. Na temelju svih provedenih dokaza tijekom postupka, cijeneći svaki dokaz zasbno i i u njihovoj međusobnoj vezi, sud nespornim utvrđuje da je ZO u trenutku sklapanja braka bio sposoban za rasuđivanje i mogao je shvatiti značenje i posljedice sklapanja braka. Stoga je sud tužbu tužiteljice u cijelosti odbio te je presudio kao u točki I.) izreke ove presude.

14. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. Zakona o parničnom postupku te je naloženo tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak. Sud je tuženici priznao parnični trošak zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini jednokratne nagrade po tarifnom broju 7. točka 2. prema kojem odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u visini od 200 bodova u postupcima radi poništenja braka, što ukupno s PDV-om iznosi 500,00 eur.

14.1. Tuženica je odbijena s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa iz već naprijed navedenih razloga.

U Ogulinu 29. studenog 2024.

Sudac

Marijanka Cindrić Županić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba putem ovog suda na županijski sud u roku od 15 dana od dana objave presude.

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. ZOU CO i Vladimir Rađenović, Jastrebarsko, Augusta Šenoe 2A/2

2. Odvjetnica Kristina Sudarić, Ogulin, Ivana bana Mažuranića 7