Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-1062/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice, i
Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PATENT d.o.o., OIB
28977133575, Šibenik, Vrpoljački put 26, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Pletikosa,
odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika NAŠA TEŽNJA d.o.o, OIB 56786516468,
Zagreb, Pavla Radića 9, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Čule, odvjetnik iz
Zagreba, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj P-726/22 od 21. listopada 2022. ispravljene rješenjem tog suda
poslovni broj P-726/22-16 od 10. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 19.
prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-726/22 od 21. listopada 2022. ispravljena rješenjem
tog suda poslovni broj P-726/22-16 od 10. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-726/22 od 21.
listopada 2022. ispravljenom rješenjem tog suda poslovni broj P-726/22-16 od 10.
studenog 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 375.000,00
EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) i
naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 70.981,90 kn /
9.420,92 EUR (točka II. izreke).
2. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe
čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene
materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je neosnovano prvostupanjski sud
odbio dokazne prijedloge tužitelja (saslušanje stranke i predloženih svjedoka na
okolnost sklapanja ugovora i tumačenja njegovih odredaba) zbog čega je činjenično
stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno. Ističe da je pravi smisao i značenje odredbe
čl. 9. III. ugovora o ugovornoj kazni, primjenom odredbe čl. 319. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima, bilo moguće utvrditi izvođenjem predloženih, a neosnovano ______________________________
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj: 53 Pž-1062/2023-2 2
odbijenih, dokaznih prijedloga tužitelja. Nadalje, citira odredbu čl. 354. st. 2. t. 11.
Zakona o parničnom postupku i navodi da je počinjena ta bitna povreda jer
prvostupanjski sud nije detaljno obrazložio razloge odbijanja dokaznih prijedloga
tužitelja, te ističe da, osim toga, odbijanjem tih dokaznih prijedloga nije tužitelju dana
mogućnost da se izjasni o svim zahtjevima i navodima tuženika što je utjecalo na
donošenje zakonite i pravilne odluke. Navodi da je pravilnim tumačenjem odredbe čl.
9.III. ugovora, zbog nesporne činjenice da je tuženik povrijedio svoju ugovornu
obvezu, budući da je kod tuženika došlo do promjene menagementa - uprave,
trebalo zaključiti da je tuženik dužan platiti tužitelju ugovornu kaznu. Ističe da
ugovorna kazna iz čl. 9.III. ugovora ima sasvim drugačije značenje od instituta
ugovorne kazne iz odredbe čl. 350. Zakona o obveznim odnosima na koju se pozvao
prvostupanjski sud, te da je pravi smisao i značenje ugovorne kazne iz odredbe čl.
9.III. ugovora trebalo utvrditi izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka,
što je sud neosnovano odbio, pa je pobijana presuda donesena pogrešnom
primjenom materijalnog prava (čl. 350. Zakona o obveznim odnosima). Predlaže
preinačiti pobijanu presudu ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 44.363,68 kn uvećano za
pristojbu na žalbu po odluci suda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 356. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22 i 144/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.
2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu
odluke o troškovima postupka.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 375.000,00 EUR u
kunskoj protuvrijednosti po osnovi ugovorne kazne na temelju Ugovora o pružanju
konzultantskih usluga od 22. prosinca 2021.
7. Pri donošenju pobijane presude, kao niti u pobijanoj presudi, nisu počinjene
bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj
dužnosti pa niti one na koje u žalbi ukazuje tužitelj.
8. Žalitelj u žalbi citira odredbu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te navodi da je ta
povreda počinjena jer prvostupanjski sud nije obrazložio razloge odbijanja dokaznih
prijedloga tužitelja. Međutim, prema shvaćanju ovog suda pravilno je zaključio i
sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a obrazložio prvostupanjski sud da je izvođenje
tih dokaza nepotrebno. Naime, na temelju činjeničnih navoda stranaka i priloženih
materijalnih dokaza je bilo moguće utvrditi odlučne činjenice za donošenje pravilne i
zakonite odluke, pa je bilo nepotrebno izvođenje dokaza saslušanjem stranaka i
svjedoka koje je predlagao tužitelj (čl. 10. ZPP-a).
Poslovni broj: 53 Pž-1062/2023-2 3
9. Donošenjem pobijane presude nije učinjena niti bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a time što je sud odbio izvesti dokaze
koje je tužitelj predložio. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a, sud odlučuje o tome
koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa
odbijanjem izvođenja dokaza koje je tužitelj predložio, a koje sud nije smatrao važnim
za odluku, tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.
10. Žalitelj neosnovano navodi da je trebalo izvesti dokaz saslušanjem
stranaka i svjedoka radi utvrđenja pravog smisla i značenja ugovorne kazne iz čl.
9.III. Ugovora. Prema odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a stranke su dužne
iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojim temelje svoj zahtjev ili kojim pobija
navode i dokaze protivnika. Žalitelj navodi da bi iz iskaza stranaka i svjedoka sud
utvrdio pravu volju stranaka, a pritom ne navodi koja je to volja, osim one jasno
navedene u čl. 9.III. ugovora. Osim toga, dokazi se ne izvode radi prikupljanja
činjenica, nego radi utvrđenja onih činjenica koje su navedene u tužbi odnosno do
zaključenja prethodnog postupka. Budući da se radi o jasnoj odredbi čl. 9.III.
ugovora, kojom je ugovoreno da ako tuženik jednostrano raskine ugovor, promijeni
menagement ili promjeni poduzeće, tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime
ugovorne kazne iznos u ukupnoj vrijednosti od 3% od vrijednosti tog ugovora,
prvostupanjski sud ju je sukladno odredbi čl. 319. st. 1. („Narodne novine“ broj:
35/05, 41/08, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) pravilno primijenio onako kako ona glasi i
stoga, suprotno žalbenim navodima, nije bilo mjesta za primjenu stavka 2. tog
članka.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim da su parnične stranke sklopile
Ugovor o pružanju konzultantskih usluga 22. prosinca 2021. kojim je u čl. 3.
ugovoreno da će tužitelj pružati tuženiku intelektualne i savjetodavne usluge radi
osiguranja novčanih sredstava za financiranje projekta iz tog ugovora, a u čl. 6. je
ugovoreno da će za pružene usluge tuženik isplatiti naknadu u vrijednosti od 3% od
vrijednosti tog ugovora. Odredbom čl. 9.III. ugovora stranke su suglasno utvrdile da,
ukoliko tuženik jednostrano raskine taj ugovor, promijeni menagement ili promijeni
poduzeće, tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime ugovorne kazne iznos od 1%
od vrijednosti ugovora uvećano za porez na dodanu vrijednost (što iznosi 375.000,00
EUR), u roku od tri dana od dana nastupanja navedenih okolnosti.
12. Tužitelj svoj zahtjev za isplatu ugovorne kazne iz čl. 9.III. ugovora temelji
na tvrdnji da je tuženik promijenio upravu, te da je upis promjene člana uprave
proveden u registru Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju rješenja tog suda od 11.
ožujka 2022.
Odredbom čl. 350. ZOO-a propisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da
će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu
korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je
neuredno ispuni (st. 1.) da se, ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra da je
kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem (st. 2.) te da ugovorna
kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze (st. 3.).
Poslovni broj: 53 Pž-1062/2023-2 4
13. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da su predmetnim ugovorom o
pružanju konzultantskih usluga određeni bitni sastojci ugovora, pružanje usluge od
strane tužitelja i plaćanje naknade od strane tuženika u iznosu od 900.000,00 EUR.
Tuženikova obveza iz ugovora je novčana obveza platiti naknadu tužitelju za pružene
usluge, pa činjenica tko je član uprave tuženika i je li došlo do promjene člana uprave
nije od nikakvog utjecaja na njegovu obvezu plaćanja naknade. Ugovorna kazna iz
čl. 9.III. ugovora nije ugovorena za situaciju zakašnjenja s ispunjenjem obveze,
neurednog ispunjenja ili neispunjenja u smislu čl. 350. st. 1. ZOO-a, već je
ugovorena za situaciju koja ne predstavlja ugovornu obvezu tuženika i koja nije od
utjecaja na postojanje njegove obveze, niti može utjecati na ispunjenje njegove
obveze. Budući da je odredba o ugovornoj kazni iz čl. 350. ZOO-a prisilan propis,
prvostupanjski sud je zaključio da je odredba čl. 9.III. ugovora o pružanju
konzultantskih usluga u dijelu u kojem je ugovorena ugovorna kazna u situaciji ako
tuženik promijeni menagement protivna prisilnoj odredbi čl. 350. st. 1. ZOO-a i time
ništetna sukladno odredbi čl. 332. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO-a. Budući da se radi o
ništetnoj odredbi ugovora na temelju koje tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od
375.000,00 EUR, prvostupanjski sud je zahtjev odbio kao neosnovan.
14. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i
ovaj drugostupanjski sud budući da pravilnost i zakonitost navedenog zaključka
žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
15. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st.
1. i čl. 155. ZPP-a. Žalitelj nije naveo razloge zbog kojih osporava odluku o
troškovima postupka, a ovaj sud odluku o troškovima postupka nije ispitivao po
službenoj dužnosti u odnosu na primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
16. Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud
je pravilno primijenio materijalno pravo, te kako nisu uočene bitne povrede odredaba
parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti,
valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i
potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 19. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Nevenka Marković
Kontrolni broj: 095b2-e764f-cf984
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Nevenka Marković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.