REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-365/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja SOP-ING d.o.o., OIB 03306056895, Zagreb, Antuna Šoljana 37, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Šimac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kunstek, Halle & Šimac d.o.o. u Zagrebu, Ilica 31, protiv tuženika KRALJEVIĆ ULAGANJE I GRADITELJSTVO d.o.o., OIB 64053219777, Zagreb, Jabukovac 16, kojeg zastupa punomoćnica Helena Kugler, odvjetnica u Zagrebu, Dragutina Domjanića 13, radi isplate iznosa od 2.730,16 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1882/2021 od 21. prosinca 2022., 29. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1882/2021 od 21. prosinca 2022. u točki I. izreke.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1882/2021 od 21. prosinca 2022. u točki III. izreke i sudi:
Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 322,61 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj Povrv-1882/2021 od 21. prosinca 2022. Trgovački sud u Zagrebu održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-30/2021 od 26. srpnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 9.944,70 kn / 1.319,89 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i naknadi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 250,00 kn / 33,18 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinuo je navedeni platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 10.625,70 kn / 1.410,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te je u tom dijelu odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev (točka II. izreke), te je naložio tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn / 497,71 EUR (točka II. – pravilno: III. izreke).
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu iz koje proizlazi da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u parnici (točke I. i III. izreke), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka te je predložio presudu u pobijanom dijelu preinačiti ili ukinuti. Cjelokupan sadržaj žalbe odražava nezadovoljstvo tuženika utvrđenjem suda o relevantnim činjenicama i zaključcima prvostupanjskog suda o relevantnim činjenicama pri čemu tuženik iznosi svoju ocjenu činjeničnog stanja smatrajući da je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja trebao odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Smatra da je i odluka o troškovima postupka nerazumljiva te da njome sud pogoduje tužitelju koji je uspio s 48% svog zahtjeva i da je sud trebao uzeti u obzir uspjeh stranaka u postupku.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.
5. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na osnovi odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je ona pravilna i u skladu sa zakonom.
6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni one iz odredaba članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi istaknuvši da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud svoju ocjenu o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva razumljivo obrazložio, pozvavši se na činjenice utvrđene u dokaznom postupku.
7. Predmetni postupak započeo je podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa na iznos od 2.730,16 EUR, a javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi kojim je naložio tuženiku isplatu navedenog iznosa.
8. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tvrdnjom da tužitelju ništa ne duguje. Pojasnio je da je 22. srpnja 2021. uplatio tužitelju iznos od 10.625,70 kn koji iznos predstavlja nesporni dio po tužiteljevoj Ponudi broj 8/2019 od 25. listopada 2019. za izradu etažnog elaborata. Naveo je da taj iznos odgovara umnošku neto površine nekretnine za koju je predmetni elaborat izrađen po cijeni od 15 kn/m2 netto površine, kako je to sve opisano u navedenoj ponudi i da pobijani račun nije u skladu s tom ponudom.
9. Prvostupanjski je sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tuženik od tužitelja naručio uslugu izrade etažnog elaborata, da je tužitelj izradio naručeni elaborat, ispostavio mu utuženi računa na iznos od 20.570,40 kn i da je tuženik nakon pokretanja predmetne parnice platio iznos od 10.625,70 kn. Među strankama je bila sporna stvarna površina građevine za koju je tužitelj izradio navedeni elaborat jer je u tužiteljevoj ponudi navedeno da je cijena radova 15 kn/m2 za cca 860 m2 i da će se cijena korigirati u odnosu na stvarnu površinu. Iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja, kojem je poklonio vjeru, sud je utvrdio da je stvarna površina predmetne građevine 1.523 m2, dok iskazima zastupnika po zakonu tuženika i saslušanog svjedoka nije poklonio vjeru ocijenivši iskaz zastupnika po zakonu tuženika manje uvjerljivim od iskaza zastupnice po zakonu tužitelja, dok je iskaz saslušanog svjedoka ocijenio nelogičnim, neživotnim i neuvjerljivim. Stoga je primjenom odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) u vezi s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog za iznos od 1.319,89 EUR, dok je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a ukinuo platni nalog i dobio tužbeni zahtjev za podmireni iznos od 1.410,27 EUR jer se tuženik protivio povlačenju tužbe u navedenom dijelu.
10. Iako je tuženik u žalbi naveo da pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, iz žalbenih navoda proizlazi da tuženik zapravo ukazuje na navodno pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
11. Međutim, ovakvi žalbeni navodi u ovom postupku nisu dopušteni s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a, a na temelju članka 467. ZPP-a.
12. Stoga je na osnovi utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije u suprotnosti s priloženim ispravama, prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 590. ZOO-a naložio tuženiku isplatu od 1.319,89 EUR, te zateznu kamatu zbog zakašnjenja u isplati ovih novčanih obveza.
13. Neodlučno je tuženikovo ukazivanje na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1857/2012 od 25. ožujka 2013., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-451/17 od 19. svibnja 2021. jer se u navedenim odlukama radi o činjenično drugačijim situacijama nego u ovom predmetu dok je u rješenju Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3133/08 od 28. svibnja 2008. utvrđeno da je došlo do propusta u dostavi pismena, o čemu se ovdje ne radi.
14. Odlučujući o naknadi troškova prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a budući da je tužitelj uspio s 48%, a tuženik s 52% stoga je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
15. S obzirom na navedeno, trebalo je na osnovi odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, te primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti je u dijelu kako je to navedeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
16. Naknada troškova za sastav žalbe protiv pobijane presude tuženiku ne pripada, jer je s tom žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu – samo u odnosu na odluku o naknadi parničnih troškova, pa je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu tog troška (točka III. izreke ove drugostupanjske presude).
Za ukazati je da je prvostupanjski sud u izreci presude u dijelu u kojem je odlučio o troškovima parničnog postupka zbog očite grešku u pisanju brojeva umjesto točka „III.“ naveo točka „II.“ Stoga se skreće pažnja prvostupanjskom sudu da postupi sukladno odredbi članka 342. ZPP-a.
Zagreb, 29. studenog 2024.
Sudac
Ružica Omazić
