koiu REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić Grad, Športska 2
Poslovni broj: Pr-21/2023-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, iz Zagreba, OIB 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimiru Balogu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 28. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 29. studenoga 2024. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da tužitelju PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 1. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2022. isplati iznos od 7.240,60 EUR bruto, sa zakonskim zateznim kamatama
na iznos od 191,09 EUR od 15.09.2017. pa do isplate
na iznos od 209,26 EUR od 15.10.2017. pa do isplate
na iznos od 191,43 EUR od 15.11.2017. pa do isplate
na iznos od 186,47 EUR od 15.02.2018. pa do isplate
na iznos od 195,23 EUR od 15.04.2018. pa do isplate
na iznos od 234,48 EUR od 15.09.2018. pa do isplate
na iznos od 215,72 EUR od 15.10.2018. pa do isplate
na iznos od 187,59 EUR od 15.11.2018. pa do isplate
na iznos od 243,98 EUR od 15.01.2019. pa do isplate
na iznos od 145,48 EUR od 15.04.2019. pa do isplate
na iznos od 227,24 EUR od 15.05.2019. pa do isplate
na iznos od 265,04 EUR od 15.07.2019. pa do isplate
na iznos od 169,82 EUR od 15.08.2019. pa do isplate
na iznos od 25,36 EUR od 15.09.2019. pa do isplate
na iznos od 203,26 EUR od 15.10.2019. pa do isplate
na iznos od 216,81 EUR od 15.12.2019. pa do isplate
na iznos od 123,70 EUR od 15.01.2020. pa do isplate
na iznos od 193,09 EUR od 15.02.2020. pa do isplate
na iznos od 222,07 EUR od 15.03.2020. pa do isplate
na iznos od 201,89 EUR od 15.04.2020. pa do isplate
na iznos od 252,36 EUR od 15.05.2020. pa do isplate
na iznos od 201,89 EUR od 15.07.2020. pa do isplate
na iznos od 12,07 EUR od 15.08.2020. pa do isplate
na iznos od 198,29 EUR od 15.09.2020. pa do isplate
na iznos od 201,89 EUR od 15.10.2020. pa do isplate
na iznos od 75,71 EUR od 15.11.2020. pa do isplate
na iznos od 132,19 EUR od 15.12.2020. pa do isplate
na iznos od 220,04 EUR od 15.02.2021. pa do isplate
na iznos od 14,44 EUR od 15.03.2021. pa do isplate
na iznos od 196,92 EUR od 15.05.2021. pa do isplate
na iznos od 222,01 EUR od 15.06.2021. pa do isplate
na iznos od 79,47 EUR od 15.08.2021. pa do isplate
na iznos od 185,43 EUR od 15.09.2021. pa do isplate
na iznos od 222,01 EUR od 15.11.2021. pa do isplate
na iznos od 152,63 EUR od 15.02.2022. pa do isplate
na iznos od 58,28 EUR od 15.03.2022, pa do isplate
na iznos od 202,71 EUR od 15.04.2022, pa do isplate
na iznos od 83,25 EUR od 15.05.2022, pa do isplate
na iznos od 138,35 EUR od 15.06.2022. pa do isplate
na iznos od 276,70 EUR od 15.07.2022, pa do isplate
na iznos od 264,68 EUR od 15.09.2022, pa do isplate
osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 15 dana tužitelju PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.050,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od dana donošenja ove presude 29. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan za iznos od 150,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1.1 Tužitelj PO podnio je u ovom radnom sporu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, te u tužbi navodi da je od 1. rujna 2017. zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba, i to zrakoplovni tehničar u vojarni „ [adresa] u [adresa]. Dalje navodi kako je raspoređen na rad u sastavu tzv. „dežurnog borbenog dvojca“, kada poslove obavlja u specifičnom obliku dežurstva koje traje sedam dana neprekidno. Zatim tužitelj upućuje na pojedine propise kojima je određeno radno vrijeme i pravo na slobodne dane, a osobito odredbe čl. XIX Odluke o rasporedu radnog vremena. To stoga što ove odredbe propisuju u slučaju kada dežurstvo u sustavu „dežurnog borbenog dvojca“ traje pet i više dana, tada djelatne vojne osobe za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva stječu pravo na korištenje jednog slobodnog dana, kao i za svaki dan dežurstva u neradni dan također jedan slobodni dan. Prema odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 106/17) vrijeme korištenja slobodnih dana pisanim nalogom određuje zapovjednik bojne odn. zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, ili osoba koju on za to ovlasti. Tužitelj tvrdi da mu u razdoblju od kolovoza 2017. do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 15. srpnja 2022. (list 9-11) tuženica nije omogućila korištenje ukupno 87 slobodnih dana po ovoj osnovi, pa u ovoj parnici potražuje od tuženice novčanu naknadu za ove neiskorištene slobodne dane. Tužitelj je prvobitno tužbom i tužbenim zahtjevom (omaškom) potraživao još i naknadu za neiskorištene dnevne stanke, što je ispravio podneskom od 30. siječnja 2023. (list 15).
1.2 Nakon što je tuženica u spis predmeta dostavila relevantnu dokumentaciju, te nakon provedenog dokaza vještačenjem, tužitelj je konačno tužbeni zahtjev definirao u podnesku od 18. rujna 2024. (list 422-424) na način da po osnovi neiskorištenih slobodnih dana potražuje isplatu bruto iznosa od 7.240,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate, te parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2.1 U odgovoru na tužbu (list 16-18) i tijekom cijelog postupka tuženica je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženica je potvrdila da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno radio u dežurstvu u sastavu tzv. dežurnog borbenog dvojca sedam uzastopnih dana, kako se to i tvrdi u tužbi. U vrijeme kad nije radio u tom dežurstvu, tužitelj je radio u redovnom radnom vremenu od 8.00 do 16.00 sati. Međutim tuženica osporava da bi tužitelj po osnovi dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca imao pravo na korištenje slobodnih dana. Kao i tužitelj, u pogledu radnog vremena djelatnih vojnih osoba upućuje na Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) kao temeljni pravni akt, i podzakonske akte donesene na temelju tog zakona. Tu spada Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18), Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18, 54/19), i Odluka o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovjedanjem NATO CAOC-a za 2016. od 28. prosinca 2015. Tuženica precizira da je tužitelj tijekom dežurstva u sastavu dežurnog borbenog dvojca radno angažiran u obliku pripravnosti za vrijeme dnevne svjetlosti, tako da od sumraka do svitanja vrijeme može koristiti prema vlastitom nahođenju, pa čak i napustiti prostorije dežurstva. Upravo zbog ovog specifičnog režima rada i radnog vremena ministar obrane je za 2016. godinu donio Odluku od 28. prosinca 2015. (list 4, list 71-72, list 76) prema kojoj zrakoplovni tehničari za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju pravo na posebnu novčanu naknadu u neto iznosu od 150,00 kn. Odredbama točke IV te Odluke izričito je isključena mogućnost ostvarivanja prava na slobodne dane i prekovremene sate. U tom istom pitanju tuženica se poziva još i na zapovjedi od 15. siječnja 2016. (list 74- 75), od 21. siječnja 2016. (list 69-70), od 13. srpnja 2016. (list 78), od 14. srpnja 2020. (list 79-80), i sudsku praksu (list 81-88, list 103-122).
2.2 Zbog ovih razloga tuženica je predložila da sud presudom tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka.
2.3 Među strankama nije sporno (list 190) da po osnovi dežurstva u sustavu „dežurnog borbenog dvojca“ tužitelju nije odobren niti je iskoristio niti jedan slobodni dan.
3 Tijekom postupka provedeni su svi dokazi koje su stranke predložile. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi naknade za neiskorištene slobodne dane osnovan, pa je presuđeno kao pod toč. I izreke.
4.1 Saslušan kao stranka, tužitelj PO navodi (list 123-124) kako još od 2005. kao zrakoplovni tehničar radi u timu koji čini dežurni borbeni dvojac, a sastoji se od dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara. Režim rada sastojao se od sedmodnevnog kontinuiranog dežurstva, pri čemu dužnost traje samo za dnevne svjetlosti. Preciznije, radni angažman počinje približno pola sata prije zore odnosno dnevne svjetlosti, kada se obavlja pretpoletni pregled aviona jer za dnevne svjetlosti oba aviona moraju biti u svakom času spremni za polijetanje. Tijekom dnevnog svjetla ne smije napuštati vojarnu. U pojedinim iznimnim slučajevima događalo se da su radovi na avionu potrajali i dovršeni su tek za mraka, ako je trebalo nešto popraviti, ili je trebalo obaviti radove na avionu koji je sletio na drugi aerodrom. Po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu tuženica mu je počela odobravati slobodne dane od kraja 2022.
4.2 Uz suglasnost stranaka (list 437) pročitani su zapisnici sa iskazima svjedoka SO, HO, i NO sa zapisnika od 5. lipnja 2023. u parnici ovog suda Pr-17/2023. sa istovjetnim predmetom spora (list 128-131). Svjedok ĐO je zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a od 2016. do 2018. bio je zapovjednik zrakoplovne baze koja je bila sjedište dežurnog borbenog dvojca. Poznaje tužitelja i druge zrakoplovne tehničare i ima saznanja o režimu rada i radnog angažmana djelatnih vojnih osoba u dežurstvu borbenog dvojca. Objasnio je da dežurni borbeni dvojac čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara različitih specijalnosti. Tijekom sedmodnevnog neprekidnog dežurstva svi moraju biti nazočni u zrakoplovnoj bazi, ali samo za dnevne svjetlosti. Tijekom dnevne svjetlosti svi tehničari moraju biti spremni izvesti bilo kakav rad na avionima kako bi oba aviona u svakom trenutku bili spremni za polijetanje. Isto tako moraju biti spremni opslužiti avion nakon slijetanja. To vrijedi za razdoblje dnevne svjetlosti stoga što avioni polijeću samo za dnevne svjetlosti, pa su po noći svi zrakoplovni tehničari oslobođeni svojih dužnosti do slijedećeg jutra, i kroz to vrijeme mogu i napustiti zrakoplovnu bazu. Svakoga dana tri puta se dovoze obroci za vojne osobe angažirane u dežurnom borbenom dvojcu u njihov dio vojarne. Prema tome zrakoplovni tehničari konzumiraju tri obroka dnevno, pa na taj način i u to vrijeme koriste dnevni odmor odnosno gablec. U bitnome istovjetno je iskazao zapovjednik 91. krila svjedok LO, uz još potvrdu da zrakoplovni tehničari po osnovi dežurstva u sastavu borbenog dvojca nisu koristili slobodne dane. Svjedok NO je pilot koji dežura u sastavu dežurnog borbenog dvojca tako da ima saznanja o tom režimu rada. U svojem iskazu opisao je režim rada u ovoj vrsti dežurstva u bitnome istovjetno kao svjedoci ĐO i LO, samo uz još neke detalje u vezi vježbovnih i borbenih uzbuna.
4.3 Sud prihvaća kao istinite iskaze tužitelja i svjedoka SO, HO i NO, jer su o svim bitnim činjenicama tužitelj i ovi svjedoci iskazali suglasno. Iz ovih suglasnih iskaza, odgovora na tužbu, odluka o rasporedu (list 6-8), kao i liste angažiranosti na dežurstvu (list 67) proizlazi bitna činjenica da je tužitelj kao djelatna vojna osoba u utuženom razdoblju nesporno bio raspoređen na rad u zrakoplovnu bazu, eskadrilu borbenih aviona, satniju za održavanje višenamjenskog borbenog aviona, kao zrakoplovni tehničar, i to u specifičnom režimu rada pod nazivom „dežurstvo borbenog dvojca zaduženog za nadzor i zaštitu zračnog prostora“. Među strankama nije sporno da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno po sedam dana neprekidno radio u dežurstvu borbenog dvojca, dok je preostale dane u mjesecu radio u drugačijem režimu rada.
5.1 Radi razrješenja spora koji je predmet ove parnice potrebno je prvo utvrditi kojim je propisima reguliran radni odnos tužitelja kad radi u „dežurstvu borbenog dvojca“. Za razdoblje počev od 26. lipnja 2013. pa na dalje temeljni pravni akt u tom pitanju jest Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13), jer je taj Zakon stupio na snagu 26. lipnja 2013. Međutim, odredbe ovog Zakona ne reguliraju detaljno i u cijelosti radno vrijeme niti druge pojedinosti vezane uz radni odnos odnosno službu zrakoplovnih tehničara, kao u slučaju tužitelja. Zbog toga su za razrješenje ovog spora mjerodavni podzakonski akti ministra obrane doneseni prema ovlaštenju iz čl. 153 st. 3 spomenutog Zakona, koji reguliraju radne odnose djelatnih vojnih osoba. Ove zakonske odredbe ministru obrane izričito daju ovlast da svojom odlukom utvrđuje (među ostalim) raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba.
5.2 Tako je koristeći ova ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama RH ministar obrane za razdoblje počev od 1. lipnja 2014. pa na dalje donio Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18 – u daljnjem tekstu: Odluka) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. Prema ovoj Odluci, radno vrijeme djelatnih vojnih osoba podrazumjeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. III. Odluke). Redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) ovlast odrediti drugačije (čl. V. st. 3 Odluke). Međutim radni angažman tužitelja kao zrakoplovnog tehničara kada radi u sastavu dežurnog borbenog dvojca svakako spada u radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Radi se o dežurstvu iz čl. XIII st. 1 Odluke, odnosno konkretno tužitelj je radio u specijalnom obliku dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem. Prema odredbama čl. XIX Odluke, kada ovakvo dežurstvo traje pet i više dana djelatna vojna osoba stječe pravo na jedan slobodni dan, a za svaki neradni dan dežurstva također jedan slobodni dan, kako ispravno tvrdi tužitelj.
5.3 Tijekom postupka nije bilo sporno da tijekom utuženog razdoblja tuženica tužitelju po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu nije priznala pravo na slobodne dane, niti je uostalom tuženica tijekom postupka tvrdila drugačije. Iz naloga za korištenje slobodnih dana (list 162-170, 179-186) vidljivo je kako je tužitelj doduše ostvarivao pravo na korištenje slobodnih dana, ali po raznim drugim osnovama. Tuženica je tijekom postupka tvrdila da po osnovi dežurstva u borbenom dvojcu tužitelj nije uopće niti mogao steći pravo na slobodne dane, pa da prema tome tužitelju nije niti dužna isplatiti bilo kakvu naknadu za neiskorištene takve slobodne dane. Kod toga tuženica upućuje na Odluku od 28. prosinca 2015. o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovjedanjem NATO CAOC-a za 2016. godinu (list 4, list 71-72, list 76), koja u toč. IV izričito propisuje da (među ostalima) zrakoplovni tehničari po osnovi takvog dežurstva nemaju pravo na prekovremene sate i slobodne dane. Međutim, u samom nazivu te odluke jednako je izričito rečeno da se radi o odluci koja se odnosi samo na 2016. godinu. Obzirom na utuženo razdoblje (kolovoz 2017. – kolovoz 2022.) prema pravnom shvaćanju ovoga suda ta Odluka ne dolazi do primjene u ovom konkretnom slučaju.
5.4 U prilog svog pravnog stava tuženica se također pozivala i na zapovjedi (list 69-70, list 74-75, list 78, list 79-80). Međutim, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, niti jedan zapovjednik ne može svojom zapovjedi derogirati propise sadržane u relevantnom podzakonskom aktu, kao što je u konkretnom slučaju Odluka o rasporedu radnog vremena, koju je donio ministar obrane po osnovi izričitog ovlaštenja iz Zakona o službi u Oružanima snagama RH. Takvo ovlaštenje taj Zakon nije podijelio zapovjednicima. Tu ništa ne mijenja što zapovjednici određene razine prema odredbama čl. V st. 3 Odluke o rasporedu radnog vremena imaju ovlast odrediti (samo) drugačiji početak i završetak (samo) redovnog radnog vremena. U hijerarhiji pravnih akata kao izvora prava zapovjed zapovjednika svakako je niže rangirani izvor prava, i sigurno ne može derogirati odluku ministra obrane ni u kojem dijelu, pa ni u pitanju prava na slobodne dane.
5.5 Dakle prema pravnom shvaćanju ovoga suda po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu tužitelj je ostvario pravo na korištenje slobodnih dana suglasno odredbama čl. XIX Odluke o rasporedu radnog vremena, i to za svako takvo dežurstvo u trajanju od pet i više dana po jedan slobodan dan, kao i za svako takvo dežurstvo u neradni dan također jedan slobodan dan. Kako tuženica nije tužitelju omogućila korištenje slobodnih dana po ovoj osnovi, duguje tužitelju isplatiti novčanu naknadu za te neiskorištene slobodne dane.
6.1 Radi utvrđenja novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost neiskorištenih slobodnih dana proveden je dokaz vještačenjem po dipl. oec. Vatroslavu Zovku, vještaku za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku, koji je u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje od 27. prosinca 2023. (list 145- 154), i nakon dostave dodatne dokumentacije dopunski pisani nalaz i mišljenje od 5. rujna 2024. (list 235-242).
6.2 Vještak Vatroslav Zovko u nalazu prvo navodi koju je dokumentaciju iz spisa predmeta analizirao i koje je propise pri vještačenju primjenio, uz citiranje pojedinih najbitnijih odredaba propisa. Kako bi udovoljio zadatku vještačenja, vještak je prvo izračunao i u tablici 1 prikazao osnovnu plaću tužitelja po mjesecima kroz utuženo razdoblje. Za taj izračun vještak je uzeo u obzir ustrojbena mjesta, osobni čin, ustrojbeni čin, koeficijente radnih mjesta na kojima je radio, i duljinu ostvarenog radnog staža (minuli rad), kroz utuženo razdoblje.
6.3 Što se tiče korištenja slobodnih dana, vještak konstatira da je tužitelj u utuženom razdoblju u režimu dežurnog borbenog dvojca radio sveukupno 34 tjedna, što obuhvaća 184 radnih i 75 neradnih dana (list 149). Prema mišljenju vještaka, po toj osnovi tužitelj je stekao pravo na korištenje ukupno 87,8 slobodnih dana, pri čemu je vještak za svaki radni dan proveden u dežurstvu borbenog dvojca obračunao 0,2 slobodna dana, a za svaki neradni dan proveden u dežurstvu borbenog dvojca po jedan slobodan dan (list 148). Budući nije sporno da po ovoj osnovi tužitelj nije iskoristio niti jedan slobodni dan, vještak je izračunao protuvrijednost ovih slobodnih dana u iznosu od 7.240,60 EUR i prikazao u tablici 2 (list 240-242).
6.4 Tuženica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka (list 430-431), ali ne u pogledu matematičke točnosti izračuna vještaka u tablicama nalaza i mišljenja, već su ovi prigovori tuženice isključivo pravne naravi. Zbog toga se tuženica suglasila (list 437) da se pročitaju pisani nalazi mišljenja vještaka Vatroslava Zovka. Kazano u najkraćem, tuženica zapravo ponavlja svoj navod iz odgovora na tužbu, koji se svodi na konstataciju da tužitelj uopće nema pravo na slobodne dane po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu, opet pozivom na već spomenutu odluku od 28. prosinca 2015. Pri tome je tuženica na ročištu 28. listopada 2024. (list 437) ispravila datum te odluke. Međutim, takav pravni stav tuženice ne može se prihvatiti iz razloga kako je već obrazloženo gore pod toč. 5.
6.5 Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka Vatroslava Zovka, jer je vještak u svakom dijelu nalaza i mišljenja i u svakom navodu jasan i nedvosmislen. Vještak je pri vještačenju analizirao nesporne isprave, a za svaki izračun dao jasno i logično obrazloženje. I nakon dopunskog vještačenja tuženica je ustrajala na primjedbama na nalaz i mišljenje, koje su međutim isključivo pravne naravi i neosnovane, kako je već obrazloženo. Tuženica ne osporava matematičku točnost izračuna sadržanih u mišljenju vještaka. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je formulirao tužbeni zahtjev (list 422-424), koji je sud usvojio kao osnovan, te je presuđeno kao pod točkom I izreke.
7.1 Pod točkom II izreke sud je odlučio o troškovima postupka primjenom čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u sporu uspio u cijelosti.
7.2 Tužitelj je troškovnikom (list 441) potraživao trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.300,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Troškovi se sastoje od troškova vještačenja 550,00 EUR i troškova zastupanja prema odredbama odvjetničke Tarife 2.750,00 EUR, polazeći od vrijednosti predmeta spora. Zastupanje se sastojalo od sastavljanja prijedloga za izvansudsko rješenje spora 200,00 EUR po Tbr. 28 odvjetničke Tarife, sastavljanja jednog dopisa 50,00 EUR, sastavljanje tužbe 200,00 EUR po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja sedam obrazloženih podnesaka 200,00 EUR (za svaki podnesak) po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, pristupa na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi 200,00 EUR (za svako ročište) po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife, i ročišta za objavu i uručenje presude 100,00 EUR po Tbr. 9.3 odvjetničke Tarife. Tužitelj je prema odredbama čl. 11 st. 1 toč. 3 Zakona o sudskim pristojbama u ovoj parnici oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
7.2 Primjenom odredbama čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku sud tužitelju nije priznao kao potreban trošak sastavljanja dopisa od 19. prosinca 2022. (list 13, poleđina) u iznosu od 50,00 EUR, jer se ne radi o prijedlogu iz Tbr. 28 odvjetničke Tarife, niti o podnesku iz ove parnice, niti uostalom o potrebnom trošku. Sud također nije tužitelju priznao kao potreban dio troška vještačenja u iznosu od 100,00 EUR. Ovo stoga što je tužitelj kao trošak vještačenja podmirio 300,00 EUR (list 125 i 158), i zatim još 150,00 EUR (list 224, 330, 419), ili ukupno 450,00 EUR. Tako je sud tužitelju trošak vještačenja dosudio u iznosu od 450,00 EUR kao u cijelosti potreban trošak, jer bez izvođenja ovog dokaza tužitelj nije mogao dokazati visinu tužbenog zahtjeva.
7.3 O trošku zastupanja koji se odnosi na pristup ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 EUR sud će odlučiti naknadno, ovisno o tome da li će na to ročište pristupiti punomoćnik tužitelja.
7.4 Sve druge troškove zastupanja sud je tužitelju dosudio razmjerno uspjehu u sporu u iznosu od 2.600,00 EUR. To se odnosi na trošak sastavljanja prijedloga za izvansudsko rješenje spora po Tbr. 28 odvjetničke Tarife, sastavljanje tužbe po Tbr.
7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja sedam obrazloženih podnesaka po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, te pristupa na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife. Ovi troškovi učinjeni su izravno u toku i u povodu spora, a bili su potrebni za uspjeh tužitelja u sporu, i tužitelju su dosuđeni u zatraženim iznosima kao u troškovniku, odnosno gore pod 7.2.
7.5 Zaključno, sud je tuženici naložio da tužitelju naknadi trošak vještačenja u iznosu od 450,00 EUR i trošak zastupanja u iznosu od 2.600,00 EUR, ili ukupno 3.050,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama primjenom čl. 151 st. 3 Zakona o parničnom postupku, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan odbijen za iznos od 150,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
U Ivanić-Gradu, 29. studenoga 2024.
Sudac:
Nenad Tudor
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.
