Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-277/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od Igora Delina, predsjednika
vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice
vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T., OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćniku Š. M., odvjetniku u Š., protiv tuženika G. V., OIB: …, zastupanog po gradonačelniku, a ovaj po punomoćniku F. S., odvjetniku u V., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1490/2022 od 14. veljače 2023., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika G. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1490/2022 od 14. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj I. T., R., OIB: … vlasnik dijela čest. zem. 2468/1 K.O. Č. označenog slovima A-B-C-D-A, u površini od 176 m2, sukladno skici mjesta očevida od 08. listopada 2021.godine, koju izradio B. B., ing. geod., a koja skica je sastavni dio ove presude.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.513,04 EUR (11 400,00 kuna)."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s
prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije
tužbeni zahtjev tužitelja te mu se naloži naknaditi tuženiku parnični trošak zajedno s
troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet
vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je prvostupanjski
sud utvrdio osnov stjecanja vlasništva tužitelja temeljem dosjelosti, iako nije nigdje
utvrdio, a ni u presudi naveo, kada je počelo teći dosjedanje, koliko najmanje
vremena dosjedanja i od kada treba proteći da bi se steklo vlasništvo nad
predmetnom nekretninom, a ni o kakvoj kakvoći posjeda se u konkretnom slučaju

2 Poslovni broj: 13 Gž-277/2023-2

radi. Stoga se pobijana presuda ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku.
Nadalje, ističe kako nije uredno zaprimio poziv za očevid zakazan za dan 8. listopada

2022. i unatoč tome taj je očevid održan bez prisutnosti punomoćnika tuženika, što
predstavlja nezakonito postupanje suda. Punomoćnik tuženika je tek dan prije,
odnosno 7. listopada 2022. saznao za očevid te telefonskim putem zamolio za
odgodu očevida zbog kratkoće vremena za organiziranje zamjene. Upravo na temelju
takvog očevida, na kojemu je uskraćeno prisustvovanje tuženiku, temelji se nalaz i
mišljenje vještaka, a na istom su saslušani svjedoci, čije iskaze sud prvog stupnja
smatra dovoljnim za pobijanu presudu. Na ovaj način počinjena je bitna povreda
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku,
što pobijanu presudu čini nezakonitom.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka
iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11
– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje
temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne
novine", broj 80/22) koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena pred
sudom prvog stupnja. Naime, sud prvog stupnja odbio je prijedlog tuženika za
odgodom ročišta zakazanog na licu mjesta za dan 8. listopada 2021., nakon čega
punomoćnik tuženika nije tražio povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka, a
nakon što mu je uručen zapisnik sa očevida na licu mjesta na zaprimljeni nalaz i
mišljenje vještaka te na iskaze svjedoka saslušanih na očevidu na licu mjesta nije
imao primjedbi. Osim toga, presuda suda prvog stupnja donesena pod poslovnim
brojem P-1719/21 od 24. svibnja 2022. ukinuta je rješenjem ovog drugostupanjskog
suda poslovni broj Gž-727/2022 od 5. srpnja 2022. i predmet vraćen istom sudu na
ponovno suđenje, na kojem tuženik nije imao nikakvih dokaznih prijedloga.

5.1. Stoga tuženiku nije onemogućeno da raspravlja pred sudom, budući da je istome
dana mogućnost da se izjasni o nalazu i mišljenju vještaka mjerničke struke, kao i da
istakne primjedbe na iskaze saslušanih svjedoka na očevidu na licu mjesta.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi
ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama,
dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost
između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o
iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista
može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski
sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik dijela čest.zem. 2468/1
k.o. Č. označenog slovima A-B-C-D-A, površine 166 m2, sukladno skici mjesta

3 Poslovni broj: 13 Gž-277/2023-2

očevida od 8. listopada 2021., a koje vlasništvo je stekao nasljeđivanjem bake pok.
C. T., a ova dugogodišnjim mirnim i nesmetanim posjedovanjem.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza i postupajući po uputi iz
ukidnog rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-727/2022 od 5. srpnja 2022., utvrdio kako se predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazila unutar građevinskog područja naselja u obuhvatu dokumenata prostornog uređenja tadašnje O. Š., da je vještak mjernik sa sigurnošću identificirao predmetnu nekretninu, a način korištenja iste potvrdili su svi ispitani svjedoci, koji su govorili o načinu korištenja predmetne nekretnine po tužitelju i njegovim prednicima, slijedom čega smatra kako je tužitelj nedvojbeno dokazao pravni osnov stjecanja predmetne nekretnine dosjelošću, sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP).

10. Donošenjem ZVDSP, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., odredbom čl. 159.
st. 4. je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske
stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko
vrijeme od onog propisanog u st. 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20
godina), dakle, protekom 20, odnosno 40 godina, a istovremeno je odredbom čl. 388.
st. 4. navedenog Zakona bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina
koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme
posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane
Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-
237/1997., U-I-1053/1997. i U-I-1054/1997), prema shvaćanju Europskog suda za
ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a
koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-
158/2017-2 od 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje
suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego
sama država.

11. Naime u ovim presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo
protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj
zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao
neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava
drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav
neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju
je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta
kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U
svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela
mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice
kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

12. Dakle, prema naprijed citiranom stajalištu Europskog suda za ljudska prava, a
koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog
posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom
vlasništvu i prije 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje
prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo
utvrditi dosjelost tužitelja na spornoj nekretnini do 17. studenoga 1999. do kada je
bila na snazi ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP pri tome vodeći računa da pravu
posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

4 Poslovni broj: 13 Gž-277/2023-2

13. Tvrdnje tužitelja da se u posjedu predmetne nekretnine nalazi temeljem nasljeđivanja svoje prednice C. T. po rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika M. G., kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-21907/17 UPP/OS-297/17 od 18. prosinca 2017., a koja je predmetnu nekretninu stekla dugogodišnjem mirnim i nesmetanim posjedovanjem, potvrđene su u postupku kako iskazima saslušanih svjedoka M. T., M. T. i A. T., tako i materijalnim dokazima u spisu, iz kojih proizlazi da se tužitelj osobno i putem svoje prednice u posjedu predmetne nekretnine, neometan od ikoga, nalazio zasigurno preko 40 godina računajući od studenoga 1999. pa unatrag, budući da su
o njihovu posjedu suglasno i detaljno iskazivali saslušani svjedoci.

14. Naime, saslušani svjedoci iskazali su da se na predmetnoj nekretnini nalazi kuća s okućnicom koju je početkom 60-tih godina prošlog stoljeća gradila baka tužitelja C. T., koja je od početka bila u sadašnjim gabaritima, s time da je svjedocima M. T. i A. T. poznato i da je do te izgradnje na mjestu spora postojala sjenica za sklanjanje stoke, te da su na tom mjestu prednici tužitelja, njegovi pok.
baka i djed, držali stoku, s time da svi svjedoci suglasno potvrđuju da nitko nikada
tužitelja ni njegovu prednicu nije ometao u korištenju te nekretnine, iz čega proizlazi da pravu tužitelja kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

15. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje
pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbu čl. 159. ZVDSP prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

16. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 19. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Delin