Povrv-389/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja FORTIS PROJEKT d.o.o., OIB 86877525325, Zagreb, Nova cesta 184, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bradvica, Odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupa punomoćnik Davor Palatinuš, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 28. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, Petrinjska 4, poslovni broj Ovrv-6928/2021 od 5. siječnja 2022. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 117.518,63 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena i za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.298,53 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 822,43 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da mu tuženik plati zatezne kamate na iznos od 822,43 eura za razdoblje od 4. listopada 2021. do 17. travnja 2024., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 19.075,00 eura u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe iz podneska od 18. travnja 2024. isticanjem zahtjeva za isplatu iznosa od 822,43 eura sa zateznim kamatama od 4. listopada 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 4. listopada 2021. i javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 885.444,11 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da osporava tužiteljevo potraživanje. Navodi da tužiteljevo potraživanje nije dospjelo, da tužitelj nije u zakašnjenju i da njegovo potraživanje nije novčano potraživanje.

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je između stranaka 11. studenog 2014. sklopljen okvirni ugovor o pristupu i zajedničkom korištenju elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme Hrvatskog Telekoma d.d. Na temelju tog ugovora i standardne ponude tužitelj je bio obvezan platiti određene novčane iznose tuženiku s naslova najma vodova i kabela, a tuženik je za radove obavljene od strane tužitelja dužan isplatiti ugovorenu cijenu. Na osnovu pruženih usluga tužitelj je tuženiku ispostavio račune koje je tuženik bio dužan podmiriti. Tuženik je bio u zakašnjenju s isplatom novčanih tražbina koje proizlaze te tužitelj potražuje zatezne kamate.

4. Tuženik je u tijeku postupka naveo da nije sporno kako su stranke sklopile okvirni ugovor. Navodi da je tuženik omogućio tužitelju pristup i zajedničko korištenje elektroničke komunikacijske infrastrukture, što podrazumijeva davanje u najam tužitelju dio slobodnog prostora u kabelskoj kanalizaciji, za koji je tužitelj bio dužan plaćati najamninu. Tuženik je obvezan tužitelju refundirati troškove rada i utrošenog materijala za radove polaganja zaštitne cijevi po jediničnim cijenama navedenim u troškovniku prema količini koja se dokazuje dokaznicom mjera izvedenih radova, što predstavlja i osnovu za refundaciju. Navodi da refundacija troškova nije rezultat narudžbe tuženika. Tužitelj tuženiku nije pružao nikakvu uslugu, već je tužitelj bio zakupac koji radi obavljanja svoje djelatnosti vrši ulaganja svojih optičkih kablova u mikro cijevi u kabelsku kanalizaciju tuženika. Tuženik trošak ulaganja refundira umanjenjem najamnine jer mikro cijevi ostaju tuženiku nakon prestanka ugovora. Navodi da je račun broj 286/1/1 predmet postupka Povrv-2823/18 pa u tom dijelu ističe prigovor dvostruke litispendencije. Navodi da je tužitelj obračunao kamate i za period od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020. kada je bio moratorij zbog pandemije Covid 19. Navodi i to da je tuženikova obveza nenovčana. Navodi da je Pravilnikom HAKOM- a određeno da se obveza refundiranja troškova ispunjava na točno određeni način u točno određeno dospijeće. Poziva se na odredbe čl. 13. st. 3. i 4. Pravilnika i čl. 6.5. standardne ponude. Navodi da osnova za refundaciju nije račun tužitelja, već tehničko rješenje i dokaznica mjera. Račun tužitelja je samo dokument za koji je tužitelj odlučio da će u knjigovodstvu koristiti kao temeljnicu za knjiženje troškova te ispostavljanje računa nema utjecaja na dospijeće obveze. Navodi da je dospijeće određeno čl. 13. st. 3. i 4. Pravilnika i čl. 6.5. standardne ponude. Kao način refundacije propisano je umanjenje računa za najam pa tužitelj ne može od tuženika zahtijevati refundaciju isplatom u novcu, već isključivo umanjenjem računa za najam. U odnosu na dospijeće određeno da se obveza ispunjava umanjenjem računa za najam za tekuću godinu pa ako to nije dovoljno, umanjenjem od sljedećeg računa za najam sve do končanog namirenja. Namirenje tužiteljevog računa za najam u cijelosti slijedi dinamiku dospijeća tuženikovog računa po osnovi najma te se tužiteljeva tražbina namiruje s dospijećem potraživanja tuženika po osnovi najma i ne može dospjeti prije. Navodi da je tuženik uredno ispunjavao ugovorenu obvezu refundacije troškova umanjivanjem svakog dospjelog računa za najam sve dok na taj način nije ispunio obvezu tužitelja.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 7 spisa), obračune kamata (list 8-65 spisa), dopise (list 88 spisa), okvirni ugovor o pristupu i zajedničkom korištenju elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme Hrvatskog Telekoma d.d. broj 099/14 (list 161-165, 677-681 spisa), standardnu ponudu Hrvatskog Telekoma d.d. (list 166-184 spisa), obračune kamata, račune i izjave o prijeboju (list 185-667 spisa), e-mail korespondenciju (list 707-718, 728-729 spisa), račune (list 719-722 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Vještak Tkalec d.o.o. (list 760-1154, 1268 spisa), obračun kamata (list 1304-1305 spisa), izvršen je uvid u spis Povrv-2207/2021.

6. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 70/19 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 118.341,06 eura po osnovi obračunatih zateznih kamata.

8. Tužitelj je u podnesku od 18. travnja 2024. preinačio tužbu na način da je uz postojeći zahtjev istaknuo i zahtjev za isplatu iznosa od 822,43 eura sa zateznim kamatama od 4. listopada 2021. do isplate. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a jer je svrsishodna za končano uređenje odnosa između stranaka. Tužitelj je preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim, radi se o situaciji da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka pa sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave. Tužitelj je mogao preinačiti tužbu tek nakon dostave pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka jer je tek nakon toga mogao znati da obračunate zatezne kamate iznose ukupno 118.341,06 kn pa je tek nakon toga mogao postaviti tužbeni zahtjev sukladno izračunu iz nalaza i mišljenja vještaka.

9. Tuženikov prigovor dvostruke litispendencije nije osnovan.

10. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu u ovom postupku Povrv-389/2022 4. listopada 2021. kojim je zahtijevao isplatu iznosa od 885.444,11 kn.

11. Iz obračuna kamata broj 100 (list 8 spisa) koji je priložen uz prijedlog za ovrhu proizlazi da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu zahtijevao isplatu iznosa od 180.361,24 kn po osnovi zateznih kamata obračunatih na tražbinu po računu broj 286- 1-1, obračunate za razdoblje od 27. prosinca 2018. do 11. studenog 2019. Iz računa broj 286-1-1 od 26. studenog 2018. proizlazi da je ispostavljen na iznos glavnice od 4.669.856,59 kn.

12. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio dva računa pod istim brojem 286-1-1. Drugi račun 286-1-1 je ispostavljen 4. rujna 2019. na iznos glavnice od 214.895,99 kn. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu potražuje zatezne kamate na tražbinu po ovom računu u iznosu od 9.723,80 kn, obračunate za razdoblje od 5. studenog 2019. do 8. lipnja 2020., kako to proizlazi iz obračuna kamata broj 115 (list 23 spisa)

13. Dakle, radi se o dvije različite tražbine, premda je tužitelj ispostavio račun pod istim brojem za te dvije tražbine, jedan račun 286-1-1 je od 26. studenog 2018., a drugi račun 286-1-1 je od 4. rujna 2019. Tužitelj u ovom postupku potražuje zatezne kamate na tražbinu po oba ta računa, pri čemu za tražbinu po računu 286-1-1 od 26. studenog 2018. potražuje zatezne kamate obračunate za razdoblje od 27. prosinca 2018. do 11. studenog 2019., a za tražbinu po računu 286-1-1 od 4. rujna 2019. potražuje zatezne kamate obračunate za razdoblje od 5. studenog 2019. do 8. lipnja 2020.

14. Tužitelj je u ovom postupku postavio konačan tužbeni zahtjev u podnesku od 18. travnja 2024., nakon izvođenja financijskog vještačenja, kojim zahtijeva isplatu iznosa od ukupno 891,640,70 kn (118.341,06 eura), a koji iznos je obračunat u nalazu i mišljenju vještaka Vještak Tkalec d.o.o. Kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev sukladno izračunu sudskog vještaka, to znači da konačnim tužbenim zahtjevom potražuje zatezne kamate na tražbinu po računu broj 286-1-1 od 26. studenog 2018. u iznosu od 184.331,26 kn jer su u tom iznosu obračunate u nalazu i mišljenju vještaka (list 772-773 spisa). Zatezne kamate potražuje za razdoblje od 27. prosinca 2018. do 11. studenog 2019.

15. U odnosu na drugi račun pod istim brojem 286-1-1 od 4. rujna 2019. tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom potražuje zatezne kamate obračunate na tražbinu po računu 286-1-1 od 4. rujna 2019. u iznosu od 9.795,97 kn jer su u tom iznosu obračunate u nalazu i mišljenju vještaka (list 778 spisa). Zatezne kamate potražuje za razdoblje od 5. studenog 2019. do 9. lipnja 2020.

16. Iz podneska tužitelja od 7. veljače 2020. u predmetu ovog suda Povrv- 2823/2019 (koji predmet sada ima poslovni broj Povrv-2207/2021) proizlazi da je tužitelj i u tom postupku zahtijevao isplatu zateznih kamata na tražbinu po računu broj 286-1-1 od 26. studenog 2018. ispostavljenog na iznos glavnice od 4.669.856,59 kn. Iz spisa Povrv-2207/2021 (Povrv-2823/2018) proizlazi da tužitelj u tom postupku nije zahtijevao isplatu zateznih kamata obračunatih na drugi račun s istim brojem 286-1-1 od 4. rujna 2019.

17. Prema tome, tužitelj i u postupku Povrv-2823/2019 (sada Povrv-2207/2021) i u ovom postupku Povrv-389/2022 potražuje isplatu zateznih kamata obračunatih na tražbinu po računu broj 286-1-1 od 26. studenog 2018., koji je ispostavljen na iznos glavnice od 4.669.856,59 kn.

18. U postupku Povrv-2823/2019 (sada Povrv-2207/2021) parnica je u svakom slučaju počela ranije teći s obzirom na to da je iz podneska od 7. veljače 2020. vidljivo da tužitelj već u prijedlogu za ovrhu zahtijeva isplatu zateznih kamata na tražbinu po računu broj 286-1-1 od 26. studenog 2018., a postupak Povrv-389/2022 pokrenut je nakon toga, tek 4. listopada 2021., dakle, u svakom slučaju već i nakon podneska od 7. veljače 2020. iz predmeta Povrv-2823/2019.

19. Za ocjenu radi li se o dvostrukoj litispendenciji potrebno je utvrditi za koje razdoblje tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na tražbinu po računu broj 286-1-1 od 26. studenog 2018. u ovom postupku broj Povrv-389/2022, a za koje razdoblje u postupku Povrv-2207/2021 (ranije Povrv-2823/2019) te radi li se o obračunu zateznih kamata na istu glavnicu.

20. Kako je već obrazloženo, u ovom postupku Povrv-389/2022 tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom postavljenim 18. travnja 2024. potražuje zatezne kamate na tražbinu po računu 286-1-1 od 26. studenog 2018. u ukupnom obračunatom iznosu od 184.331,26 kn, obračunate za razdoblje od 27. prosinca 2018. do 11. studenog 2019.

21. Uvidom u predmet Povrv-2207/2021 utvrđeno je da je tužitelj u tom postupku postavio konačan tužbeni zahtjev podneskom od 19. prosinca 2023. kojim zahtijeva isplatu iznosa od 525.511,25 kn (69.747,33 eura). U tom podnesku je naveo kako usklađuje tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka Zrinka Ručevića od 26. svibnja 2022. i dopunskim nalazom i mišljenjem istog vještaka od 2. studenog 2023.

22. Kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev sukladno izračunu sudskog vještaka Zrinka Ručevića u predmetu Povrv-2207/2021 (ranije Povrv-2823/2019), to znači da konačnim tužbenim zahtjevom potražuje zatezne kamate na tražbinu po računu broj 286-1-1 od 26. studenog 2018. u iznosu od 4.200,35 kn jer su u tom iznosu obračunate u nalazu i mišljenju vještaka Zrinka Ručevića u predmetu Povrv-2207/2021 (ranije Povrv-2823/2019). To je vidljivo iz tablice na posljednjoj stranici nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića od 27. svibnja 2022. gdje je navedeno da zatezne kamate na račun broj 286-1-1 od 26. studenog 2018. ispostavljenog na iznos od 4.669.856,59 kn, obračunate za razdoblje od 26. prosinca 2018. do 25. siječnja 2019. iznose 4.200,35 kn. Međutim te zatezne kamate nisu obračunate na cijeli iznos računa broj 286-1-1, već iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da se radi o obračunu kamata na plaćeni dio računa, i to na način da je kompenzacijom broj 0090 podmiren taj račun u iznosu od 595.159,38 kn 25. siječnja 2019. Dakle, zatezne kamate su obračunate na dio koji je podmiren kompenzacijom broj 0090 od 25. siječnja 2019., dakle na iznos od 595.159,38 kn.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka Vještak Tkalec d.o.o. u ovom predmetu Povrv- 389/2022 proizlazi da zatezne kamate nisu obračunate na iznos koji je podmiren kompenzacijom broj 0090. U tablici 1 nalaza i mišljenja vještaka Vještak Tkalec d.o.o. navedeni su iznosi i osnova podmirenja računa broj 286-1-1 od 26. studenog 2018. te su navedena podmirenja prijebojima broj 0268, 0377, 0620, 0785, 0825, 0971, 0988, 1153, 1269, 1335 i K-1384. Dakle, predmet postupka u ovoj pravnoj stvari nisu zatezne kamate obračunate na iznos glavnice koji je podmiren kompenzacijom 0090. To je vidljivo i iz tablice 2 nalaza i mišljenja vještaka Vještak Tkalec d.o.o. u ovom predmetu Povrv-389/2022. U toj tablici sadržan je obračun zatezne kamate te je vidljiv iznos svake pojedine glavnice na koju je obračunata zatezne kamata. Kamate su obračunate na podmirene iznose glavnice za razdoblje od 27. prosinca 2018. do dana podmirenja pojedinačnih iznosa te nije obračunata zatezna kamata na iznos od 595.159,38 kn koji je podmiren kompenzacijom broj 0090.

24. Dakle, predmet postupka u predmetu Povrv-2207/2021 (ranije Povrv- 2823/2019) i u ovom postupku Povrv-389/2022 nije identičan jer se radi o različitom obračunu zateznih kamata. U predmetu Povrv-2207/2021 (ranije Povrv-2823/2019) tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos podmirenja računa broj 286-1-1, koji je podmiren kompenzacijom broj 0090 u iznosu od 595.159,38 kn. Dakle, zahtijeva isplatu zateznih kamata obračunatih na jedan dio računa broj 286-1-1 u iznosu od 595.159,38 kn koji je podmiren kompenzacijom broj 0090 od 25. siječnja 2019. (ukupno, račun broj 286-1-1 je ispostavljen na iznos od 4.669.856,59 kn). Međutim, u ovom predmetu Povrv-389/2022 tužitelj ne zahtijeva isplatu zateznih kamata obračunatih na podmirenu glavnicu po kompenzaciji broj 0090, kako to proizlazi iz obračuna u nalazu i mišljenju vještaka Vještak Tkalec d.o.o., a u skladu s kojim je tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev. U postupku Povrv-389/2022 tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata obračunatih na preostali dio računa broj 286-1-1 od 26. studenog 2018. Iz tablice 2 nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su zatezne kamate obračunate na sljedeće podmirene iznose računa broj 286-1-1 od 26. studenog 2018.: 11.212,11 kn, 447.617,85 kn, 9.547,11 kn, 487.907,40 kn, 9.547,11 kn, 562.557,91 kn, 9.547,11 kn, 9.547,11 kn, 15.000,00 kn, 451.519,44 kn, 9.547,51 kn, 508.397,28 kn, 8.755,73 kn, 524.311,75 kn, 10.817,33 kn, 395,628,84 kn, 10.817,33 kn i 552.878,70 kn. Dakle, zatezne kamate su ukupno obračunate na glavnicu računa broj 286-1-1 u iznosu od 4.035.157,62 kn (taj račun ispostavljen je na iznos od 4.669.856,59 kn).

25. Prema tome, predmet spora u ovom postupku Povrv-389/2022 nisu zatezne kamate obračunate na cijelu glavnicu računa broj 286-1-1, već na dio tog računa u iznosu od 4.035,157,62 kn i taj obračun zateznih kamata nije identičan zateznim kamatama koje tužitelj zahtijeva u postupku Povrv-2207/2021 (ranije Povrv- 2823/2019). U tom drugom postupku tužitelj zahtijeva zatezne kamate obračunate samo na dio računa broj 286-1-1 u iznosu od 559.159,38 kn (ukupno račun broj 286- 1-1 je ispostavljen na iznos od 4.669.856,59 kn), a koji iznos je podmiren kompenzacijom broj 0090. Međutim, u postupku Povrv-389/2022 tužitelj zahtijeva zatezne kamate obračunate na podmirene iznose računa broj 286-1-1 prijebojima broj 0268, 0377, 0620, 0785, 0825, 0971, 0988, 1153, 1269, 1335 i K-1384, a ne i na iznos podmirenom kompenzacijom broj 0090.

26. Stoga, ne postoji dvostruka litispendencija jer se radi o različitim tražbinama zateznih kamata, tj. zateznim kamatama obračunatim na različitu glavnicu u predmetu Povrv-2207/2021 (ranije Povrv-2823/2019) i ovom predmetu Povrv-389/2022.

27. U postupku nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili okvirni ugovor o pristupu i zajedničkom korištenju elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme (kabelske kanalizacije) Hrvatskog Telekoma d.d. broj 099/14.

28. Prema čl. 2.1. tog ugovora predmet ugovora je definiranje uvjeta i postupaka vezanih uz zajedničko korištenje izgrađene EKI koja se odnosi na pristup i zajedničko korištenje izgrađene kabelske kanalizacije HT-a.

29. Prema čl. 3.1. tog ugovora pristup i zajedničko korištenje EKI HT-a podrazumijeva davanje u najam operatoru korisniku dijela slobodnog prostora u kabelskoj kanalizaciji HT-a, koja obuhvaća cijevi kanalske kanalizacije, kabelske zdence i kabelske galerije.

30. Prema odredbi čl. 1. tog ugovora sastavni dio ugovora je i standardna ponuda.

31. Čl. 6.5. Standardne ponude Hrvatskog Telekoma d.d. o načinu i uvjetima pristupa i zajedničkog korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme (kabelske kanalizacije) Hrvatskog Telekoma d.d. određeno je da će HT operatoru korisniku koji je u skladu s važećim propisima položio zaštitne cijevi malog promjera ili mikrocijevi u slobodni prostor izgrađene kabelske kanalizacije refundirati troškove materijala i radova po cijenama navedenim u troškovniku, a po stvarno izvedenim radovima koji su sastavni dio tehničkog rješenja, ovjerenih od ovlaštene nadzorne osobe. Osnova za refundiranje su stvarno izvedeni radovi po jediničnim cijenama iz tehničkog rješenja, a količina radova se dokazuje sukladno dokaznici mjera izvedenih radova. Refundiranje će se obaviti na način da će se za navedeni iznos jednokratno umanjiti račun za najam po drugim ugovorima za zajedničko korištenje kabelske kanalizacije. U slučaju da se cjelokupni iznos ne može refundirati od najma za tekuću godinu, preostali iznos će se refundirati od sljedećeg računa i tako sve do končanog refundiranja ukupnog troška.

32. U postupku nije sporno da je tužitelj ispostavio tuženiku račune za refundaciju troškova materijala i radova za polaganje cijevi u kabelsku kanalizaciju tuženika, i to:

- račun broj 286/1/1 od 26. studenog 2018. u iznosu od 4.669.856,59 kn,

- račun broj 3/1/1 od 14. siječnja 2019. u iznosu od 134.278,15 kn,

- račun broj 138/1/1 od 20. svibnja 2019. u iznosu od 858.921,60 kn,

- račun broj 163/1/1 od 31. svibnja 2019. u iznosu od 7.780,35 kn,

- račun broj 179/1/1 od 28. lipnja 2019. u iznosu od 24.226,76 kn,

- račun broj 180/1/1 od 28. lipnja 2019. u iznosu od 225.297,86 kn,

- račun broj 210/1/1 od 26. srpnja 2019. u iznosu od 26.930,28 kn,

- račun broj 234/1/1 od 31. srpnja 2019. u iznosu od 451.317,61 kn,

- račun broj 235/1/1 od 31. srpnja 2019. u iznosu od 190.500,39 kn,

- račun broj 236/1/1 od 31. srpnja 2019. u iznosu od 125.995,07 kn,

- račun broj 237/1/1 od 31. srpnja 2019. u iznosu od 7.047,01 kn,

- račun broj 240/1/1 od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 98.080,98 kn,

- račun broj 241/1/1 od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 93.842,95 kn,

- račun broj 242/1/1 od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 94.891,74 kn,

- račun broj 243/1/1 od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 94.395,93 kn,

- račun broj 244/1/1 od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 93.954,49 kn,

- račun broj 245/1/1 od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 91.336,67 kn,

- račun broj 246/1/1 od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 94.567,45 kn,

- račun broj 247/1/1 od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 97.665,36 kn,

- račun broj 251/1/1 od 26. kolovoza 2019. u iznosu od 88.094,40 kn,

- račun broj 286/1/1 od 4. rujna 2019. u iznosu od 214.895,99 kn,

- račun broj 287/1/1 od 6. rujna 2019. u iznosu od 95.212,10 kn,

- račun broj 288/1/1 od 6. rujna 2019. u iznosu od 361.671,98 kn,

- račun broj 292/1/1 od 23. rujna 2019. u iznosu od 166.298,27 kn,

- račun broj 346/1/1 od 9. rujna 2019. u iznosu od 247.687,12 kn,

- račun broj 348/1/1 od 11. svibnja 2020. u iznosu od 92.132,98 kn,

- račun broj 349/1/1 od 18. listopada 2020. u iznosu od 5.086,37 kn,

- račun broj 351-1-1 od 18. listopada 2019. u iznosu od 265.866,55 kn,

- račun broj 353/1/1 od 21. listopada 2019. u iznosu od 96.916,62 kn,

- račun broj 356/1/1 od 24. listopada 2019. u iznosu od 98.234,92 kn,

- račun broj 357/1/1 od 25. listopada 2019. u iznosu od 146.694,50 kn,

- račun broj 387/1/1 od 18. studenog 2019. u iznosu od 81.656,16 kn,

- račun broj 388/1/1 od 18. studenog 2019. u iznosu od 781,10 kn,

- račun broj 389/1/1 od 18. studenog 2019. u iznosu od 789.558,24 kn,

- račun broj 391/1/1 od 18. studenog 2019. u iznosu od 198.242,99 kn,

- račun broj 392/1/1 od 19. studenog 2019. u iznosu od 703.448,32 kn,

- račun broj 394/1/1 od 19. studenog 2019. u iznosu od 40.893,19 kn,

- račun broj 397/1/1 od 21. studenog 2019. u iznosu od 98.723,77 kn,

- račun broj 398/1/1 od 22. studenog 2019. u iznosu od 509.398,61 kn,

- račun broj 399/1/1 od 22. studenog 2019. u iznosu od 199.947,16 kn,

- račun broj 401/1/1 od 27. studenog 2019. u iznosu od 397.449,48 kn,

- račun broj 402/1/1 od 27. studenog 2019. u iznosu od 198.301,80 kn,

- račun broj 429/1/1 od 13. prosinca 2019. u iznosu od 995.391,53 kn,

- račun broj 430/1/1 od 13. prosinca 2019. u iznosu od 945.557,59 kn,

- račun broj 432/1/1 od 16. prosinca 2019. u iznosu od 20.337,82 kn,

- račun broj 433/1/1 od 16. prosinca 2019. u iznosu od 7.573,98 kn,

- račun broj 439/1/1 od 23. prosinca 2019. u iznosu od 112.201,40 kn,

- račun broj 5/1/1 od 15. siječnja 2020. u iznosu od 7.573,98 kn,

- račun broj 6/1/1 od 16. siječnja 2020. u iznosu od 49.464,33 kn,

- račun broj 7/1/1 od 20. siječnja 2020. u iznosu od 345.285,40 kn,

- račun broj 46/1/1 od 24. veljače 2020. u iznosu od 270.393,97 kn,

- račun broj 53/1/1 od 28. veljače 2020. u iznosu od 800.701,35 kn,

- račun broj 79/1/1 od 12. ožujka 2020. u iznosu od 245.463,04 kn,

- račun broj 80/1/1 od 13. ožujka 2020. u iznosu od 631.665,94 kn,

- račun broj 81/1/1 od 13. ožujka 2020. u iznosu od 4.534,62 kn,

- račun broj 202/1/1 od 19. svibnja 2020. u iznosu od 416.378,66 kn.

33. Nije sporno da je tužitelj izveo sve radove polaganja cijevi navedene u tim računima. Nije sporno niti to da je tuženik podmirio sve tražbine iz tih računa.

34. Sporno je je li tuženik zakasnio s ispunjenjem obveze i visina obračunatih zateznih kamata.

35. Stranke su u Okvirnom ugovoru predvidjele da će tužitelj položiti zaštitne cijevi malog promjera ili mikrocijevi u slobodni prostor izgrađene kabelske kanalizacije, a da će tuženik naknadu za navedene radove podmiriti na način da se jednokratno umanji račun za najam po drugim ugovorima za zajedničko korištenje kabelske kanalizacije. Da bi se mogla umanjiti tužiteljeva obveza najma za korištenje kabelske kanalizacije, ona mora biti izražena u novcu pa je osnovano tužitelj izvršio obračun troškova sukladno stvarno izvršenim radovima i ispostavio račune. Stoga, tužiteljeva tražbina je novčana, a ne nenovčana kako to smatra tuženik.

36. Sama činjenica što su stranke dogovorile podmirenje međusobnih tražbina prijebojem ne znači da uopće ne postoje njihove međusobne novčane tražbine (pa tako niti tražbina za plaćanje kamata zbog zakašnjenja) te da tužiteljeva tražbina ne može dospjeti prije nastanka tuženikove tražbine. Prijeboj je način ispunjenja obveze sukladno odredbi čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO). Ugovaranje podmirenja obveze prijebojem ne predstavlja ujedno i ugovaranje roka dospijeća tražbine, već samo načina podmirenja obveza.

37. Standardnom tuženikovom ponudom u čl. 7.1.1. određeno je da se naknada tuženiku plaća na osnovi fakture, do posljednjeg radnog dana u mjesecu za uslugu u tekućem mjesecu; tuženik se obvezao ispostaviti fakturu Operatoru korisniku (tužitelju) najkasnije do 10. u mjesecu. U čl. 7.1.3. Standardne ponude određeno je da u slučaju zakašnjenja u plaćanju računa, tuženik će zaračunati zateznu kamatu sukladno važećim propisima.

38. Pravilnikom o načinu i uvjetima pristupa i zajedničkog korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme („Narodne novine“ broj 36/16) u čl. 13. st. 4. propisana je obveza operatera korisnika (dakle tužitelja) snositi sve troškove vezane uz radove na polaganju kabela, s time što će navedeno naplatiti (refundirati) od tuženika i to jednokratnim umanjenjem računa za najam po drugim ugovorima. Dakle, isto kako je propisano i Okvirnim ugovorom i Standardnom tuženikovom ponudom.

39. Stranke nisu ugovorile da tužiteljeva obveza na plaćanje najma dospijeva na dan kad dospijeva tuženikova obveza na plaćanje tužiteljevih troškova vezanih uz polaganje kablova i vodova jer takva odredba nije sadržana u ugovoru. Ispunjenje tužiteljeve tražbine nije određeno dinamikom izdavanja računa za najam, a niti dospijećem tih računa te nije ugovoreno istovremeno dospijeće međusobnih obveza, jer to nije sadržano u njihovom ugovoru. U suprotnom to bi značilo da je već unaprijed isključena mogućnost dolaska tuženika u zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze prema tužitelju.

40. Stranke su okvirnim ugovorom i standardnom ponudom ugovorile rok dospijeća samo tuženikove tražbine, a nisu ugovorile rok dospijeća tužiteljeve tražbine.

41. Prema odredbi čl. 173. st. 2. ZOO-a ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom.

42. Odredbom čl. 11. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15 i 114/22

– dalje: ZFPPN) propisano je da ako ugovorom među poduzetnicima nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana.

43. Prema odredbi čl. 11. st. 4. ZFPPN-a rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od:

1. dana kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu, ili 2. dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu:

- ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili,

- ako je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije negoli je vjerovnik ispunio svoju obvezu, ili

3. dana isteka roka za pregled predmeta obveze, ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije isteka toga roka.

44. Niti jedna stranka ne navodi kada je tuženik primio račune, niti su datumi primitka računa vidljivi iz spisa. Stoga, dan primitka računa nije moguće sa sigurnošću utvrditi. Stoga, sukladno odredbi čl. 11. st. 4. alineja 2 rok za ispunjenje obveze počinje teći od dana kada je tužitelj ispunio svoju obvezu, a to je u svakom slučaju najkasnije na dan ispostavljanja računa s obzirom na to da je račune ispostavlja nakon što je izvršio predmetna uvlačenja cijevi i svjetlovodnih kablova.

45. Slijedom navedenog, kako nije ugovoreno dospijeće tužiteljeve tražbine, to sukladno odredbi čl. 173. st. 2. ZOO-a i čl. 11. st. 3. i 4. tužiteljeva tražbina dospijeva u roku od 30 dana od dana uvlačenja cijevi i svjetlovodnih kablova, a to je u svakom slučaju najkasnije od dana ispostavljanja računa za obavljene radove polaganja kablova/uvlačenja cijevi i svjetlosnih kabela.

46. Sud je utvrdio visinu obračunatih zateznih kamata na temelju nalaza i mišljenja vještaka Vještak Tkalec d.o.o., pri čemu su zatezne kamate obračunate u granicama tužiteljevog zahtjeva, s obzorom na to da za tražbinu po računu broj 286-1- 1 od 26. studenog 2018. potražuje zatezne kamate počevši od 27. prosinca 2018. (dakle, prvi dan nakon dospijeća sukladno čl. 173. st. 2. ZOO-a i čl. 22. st. 3. i 4. ZFPPN-a), a za ostale račune počevši od 60 dana od izdavanja računa, dakle i od kasnijeg dana od samog dospijeća.

47. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Vještak Tkalec d.o.o. utvrdio da obračunate zatezne kamate ukupno iznose 891.640,70 kn, što sada iznosi 118.341,06 eura (1 euro = 7,53450 kn).

48. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i to da tuženik svoje račune za najam nije umanjivao za troškove refundacija koji su u tom trenutku postojali, već ih je ispostavljao u neumanjenom iznosu i potom po tako ispostavljenim neumanjenim računima proveo prijeboje s računima tužitelja.

49. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Iz nakaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi razdoblje za koje je obračunata zatezna kamata na svaku pojedinačnu tražbinu glavnice, kao i kamatna stopa koja je primijenjena. Vještak je u izračunu primijenio kamatnu stopu za trgovačke ugovore. Ugovor između stranaka jest trgovački ugovor u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a s obzirom na to da su obje stranke trgovačka društva, a njihov ugovor se odnosi na predmet poslovanja ne samo jedne, već obje stranke. Također, iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi kada je svaka pojedinačna tražbina glavnice podmirena. Ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju nalaz i mišljenje vještaka te je vještak stručnim razlozima odgovorio na sva pitanja stranaka i otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenje.

50. Pogrešno tuženik smatra da zatezne kamate ne teku od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020. zbog pandemije Covid19.

51. Odredbom čl. 25.a st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20) propisano je da posebne okolnosti podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu.

52. Prema odredbi čl. 25.a st. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz stavka 1. toga članka Financijska agencija će zastati s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima u odnosu na ovršenike fizičke osobe.

53. Prema odredbi čl. 25.b st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz članka 25.a toga Zakona ne teče zatezna kamata.

54. Sukladno navedenim odredbama, Financijska agencija će u razdoblju posebnih okolnosti zastati s provođenjem ovrhe protiv fizičkih osoba i u tom razdoblju zastoja provođenja ovrhe ne teku zatezne kamate.

55. U odnosu tužitelja i tuženika ne radi se o provođenju ovrhe pa se ne radi niti o zastoju ovrhe zbog posebnih okolnosti prouzročenih pandemijom Covid19 pa slijedom toga ne radi se niti o tome da zatezne kamate ne teku u smislu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

56. Odredbom čl. 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima („Narodne novine“ broj: 53/20) određeno je da se tim Zakonom propisuju posebne interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2.

57. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima određeno je da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu toga Zakona zastaje se s postupanjem u svim ovršnim postupcima.

58. Odredbom čl. 7. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima propisano je da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu toga Zakona ne teku zatezne kamate.

59. Sukladno navedenim odredbama, Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima propisuje zastoj postupanja u svim ovršnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti prouzročenih pandemijom Covid19 te da za vrijeme posebnih okolnosti u smislu tog Zakona ne teku zatezne kamate. Dakle, zatezne kamate ne teku za vrijeme dok je zbog posebnih okolnosti došlo do zastoj s postupanjem u ovršnim postupcima. To ne znači da zatezne kamate uopće ne teku zbog zakašnjenja dužnika, već znači da ako se provodi ovršni postupak pa je došlo do zastoja s postupanjem u tom ovršnom postupku zbog pandemije Covid19 tada neće teći zatezne kamate u tom razdoblju.

60. U odnosu tužitelja i tuženika ne radi se o provođenju ovrhe pa se ne radi niti o zastoju ovrhe zbog posebnih okolnosti prouzročenih pandemijom Covid19 pa slijedom toga ne radi se niti o tome da zatezne kamate ne teku prema Zakonu o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima.

61. Kako je tuženik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze to je dužan platiti zatezne kamate sukladno odredbi 29. st. 1. ZOO-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za trgovačke ugovore, a koje zatezne kamate ukupno iznose 118.341,06 eura (891.640,70 kn).

62. Prema odredbi čl. 31. st. 1. ZOO-a na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno.

63. Prema odredbi čl. 31. st. 2. ZOO-a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

64. Tužitelj je podnio zahtjev za isplatu zateznih kamata u iznosu od 117.518,63 eura (885.444,11 kn) podnošenjem prijedloga za ovrhu 4. listopada 2021. Stoga, zatezne kamate na taj iznos teku od 4. listopada 2021.

65. Međutim, tužitelj je zahtjev za isplatu zateznih kamata u daljnjem iznosu od 822,43 eura (6.196,59 kn) postavio tek u podnesku od 18. travnja 2024. pa zatezne kamate na taj iznos teku od 18. travnja 2024., a ne od 4. listopada 2021. kako to tužitelj potražuje.

66. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a za odnose iz trovačkih ugovora.

67. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka TĆ i LĆ i dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka IĆ sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku. Sve odlučne činjenice mogu se utvrditi iz isprava u spisu i nalaza i mišljenja vještaka, kako je obrazloženo u prethodnim točkama ovog obrazloženja. Tuženik je predložio saslušanje svjedoka ĆĆ na okolnost načina polaganja cijevi i od čega se sastoji pravni odnos stanaka. U postupku nije sporno da je tužitelj položio cijevi, a niti visina troškova refundacije za izvršena polaganja, dok se okolnosti od čega se sastoji pravni odnos mogu utvrditi iz ugovora u spisu pa saslušanje svjedoka o ovim okolnostima nije potrebno. Tuženik je predložio saslušanje svjedoka LĆ na okolnosti financijskih odnosa stranaka o pitanju zatvaranja troškova refundacije. Time se ne bi utvrdile odlučne činjenice s obzirom na to da financijski odnosi stanaka o pitanju zatvaranja troškova refundacije nisu od utjecaja na prava i obveze stranaka koje proizlaze iz ugovora i koje se mogu utvrditi iz ugovora. Iz istih razloga sud je odbio i tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka IĆ, kojeg je predložio na iste okolnosti.

68. Sud je, u granicama konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 117.518,63 eura (885.444,11 kn) sa zateznim kamatama od 4. listopada 2021. te naložio tuženiku platiti tužitelju i daljnji iznos od 822,43 eura (6.196,59 kn) sa zateznim kamatama od 18. travnja 2024. Ukupno, tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 118.341,06 eura (891.640,70 kn) sa zateznim kamatama koje na iznos od 117.518,63 eura teku od 4. listopada 2021. do isplate, a na iznos od 822,43 eura od 18. travnja 2024. do isplate.

69. Tužitelj je u pogledu glavnog potraživanja uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove ovršnog i parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

70. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa).

71. Prema Tbr. 52. st. 3. Tarife sud primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke.

72. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

73. Vrijednost predmeta spora u stadiju postupka do podnošenja podneska od 18. travnja 2024. iznosi 117.518,63 eura, a u stadiju postupka od tog podneska pa do okončanja postupka iznosi 118.341,06 eura. O troškovima postupka odlučeno je prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje.

74. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om (25%) sukladno odredbi čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22, 154/22 – dalje: Pravilnik) u iznosu 829,52 eura (6.250,00 kn) i trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.175,21 eura (8.854,40 kn) prema Tbr. 11. t. 1. Tarife, uvećano za PDV (25%) u iznosu od 293,80 eura (2.213,60 kn), sveukupno 2.298,53 eura (17.318,00 kn).

75. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za ostale odnose u granicama postavljenog zahtjeva.

76. Tužitelju su priznati parnični troškovi sastava podneska od 9. lipnja 2022. u iznosu od 1.770,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, podneska od 19. rujna 2022. u iznosu od 1.770,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, podneska od 19. prosinca 2023. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, podneska od 18. travnja 2024. u iznosu od 1.780,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, podneska od 28. svibnja 2024. u iznosu od 1.780,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 4. listopada 2022. u iznosu od 1.770,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za ročišta od 20. svibnja 2024., 25. lipnja 2024. i 17. listopada 2024. u iznosu od 1.780,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 14.260,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 3.565,00 eura i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 1.250,00 eura pa ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 19.075,00 eura.

77. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer tužitelj nije određeno naveo iznos troška koji potražuje sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 28. studenog 2024.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku