Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-36/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OO, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 6. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog OO podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Kzd-3/2023. od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice optuženog OO te braniteljice optuženika, odvjetnice Dragane Kovačević kao zamjene za odvjetnika Dražena Oreškovića,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog OO kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2024. broj Kzd- 3/2023. optuženi OO proglašen je krivim zbog, dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. KZ/11. kažnjivog po članku 158. stavak 6. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude, te kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 1. i 5. KZ/11., a kažnjivog po članku 166. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 2. izreke pobijane presude, te kaznenog djela protiv spolne slobode – teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 2. u vezi sa člankom 153. stavak 1. KZ/11., a kažnjivog po članku 154. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 3. izreke pobijane presude te kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka – iskorištavanje djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. KZ/11., a kažnjivog po članku 163. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 4. izreke pobijane presude. Za počinjena kaznena djela optuženom OO po članku 51. KZ/11. utvrđene su pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz članka 158. stavak 6. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od tri godine, za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od šest godina, za kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od četiri godine te za kazneno djelo iz članka 163. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od dvije godine te je optuženi OO osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom OO u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je uhićenje i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2023. pa nadalje.

3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. 80/22. i 36/24., – dalje: ZKP/08.) oštećena PO s imovinskopravnim zahtjevom od 500.000,00 eura upućena je u parnicu.

4. Na temelju članka 163. stavak 4. KZ/11. od optuženog OO oduzet je mobilni uređaj marke XIAOMI, crne boje, sa SIM karticom serijskog broja [broj SIM kartice], privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave osječko-baranjske, Sektor kriminalističke policije serijskog broja [serijski broj] od 7. veljače 2023. koji će se uništiti po pravomoćnosti presude.

5. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. i članka 145. stavak 2. točka 2. i 6. ZKP/08. optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.601,23 eura koji se odnose na troškove isplaćene svjedocima CO, ĐO, BO, LO, ZO i EO u ukupnom iznosu od 61,86 eura, troškove isplaćene vještaku Ivana Požgainu u iznosu od 459,37 eura, vještaku Marini Perković-Kovačević u iznosu od 780,00 eura i paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura te nagradu i nužne izdatke opunomoćenice oštećene PO, o kojim troškovima će se, sukladno odredbi članka 148. stavak 4. ZKP/08. donijeti posebno rješenje budući da nedostaju podaci o visini troškova, a na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. oslobađa se plaćanja troškova obrane po službenoj dužnosti u iznosu od 1.493,13 eura.

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog odluke o kazni. Predlaže da se preinači pobijana presuda i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

7. Optuženi OO žali se po branitelju Draženu Oreškoviću, odvjetniku u Osijeku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže prihvaćanje žalbe i ukidanje pobijane presude u cijelosti i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik u kojem predlaže da se odbije žalba optuženika kao neosnovana.

9. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

10. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti optuženog OO, kao i braniteljice, odvjetnice Dragane Kovačević kao zamjene za odvjetnika Dragana Oreškovića dok uredno pozvani državni odvjetnik nije pristupio što sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.

11. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

12. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik navodi da razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi su u znatnoj mjeri proturječni uslijed čega da se presuda ne može ispitati. To iz razloga jer je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog psihologijskog vještačenja, navodeći da bi se viktimiziralo žrtvu. Nadalje u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo da je optuženiku kao olakotna okolnost cijenjena činjenica da doživljeno spolno zlostavljanje kod oštećenice nije dovelo do znatnijih posljedica na njezino duševno zdravlje niti budući spolni život, pri tome se pozivajući na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra koji između ostaloga u svojem nalazu i mišljenju navodi da oštećenica posebno u prvim godinama odnosa nije imala iskustvo nelagode nego dapače ugode, pažnje i nježnosti što joj je nedostajalo u primarnoj obitelji. Zbog toga da su navedeni razlozi proturječni s obzirom da prvostupanjski sud odbija dokazni prijedlog obrane za novim psihologijskim vještačenjem kako se oštećenicu ne bi izložilo sekundarnoj viktimizaciji, a s druge strane navodi da je optuženiku cijenjena kao olakotna okolnost činjenica da oštećenica nije bila izložena primarnoj viktimizaciji što prvostupanjsku presudu čini nerazumljivom i ne može se preispitati.

12.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upire u žalbi jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i u pogledu provedenog psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja. Naime, prvostupanjski sud je pod točkom 7.1. obrazloženja pobijane presude naveo zbog čega je odbio dokazni prijedlog obrane optuženika za provođenjem novog vještačenja te je to valjano i obrazložio jer je provedeno profesionalno i stručno kao i da je to samo jedan od dokaza koji služi za valoriziranje cjelokupnog dokaznog materijala, a odnosi se na sposobnost žrtve za iskazivanje. Naime, optuženik u žalbi pogrešno poima posljedice kaznenih djela na psihičko zdravlje djeteta žrtve, te pogrešno zaključuje da nije bila žrtva kaznenih djela za koja se optuženik tereti. U pobijanoj presudi nema proturječnosti u razlozima o odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kaznena djela kako je to opisano u izreci pobijane presude, a potom i obrazložio i na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Stoga, u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upire u žalbi, te time nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., jer nije povrijeđeno pravo obrane na pošteno i nepristrano suđenje kako se paušalno navodi u žalbi.

13. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na točku 4. izreke pobijane presude optuženik navodi da iz sadržaja njegove obrane ne proizlazi postojanje namjere, za pribavljanjem i posjedovanjem dječje pornografije uslijed čega da nisu ostvarena obilježja tog kaznenog djela na strani optuženika jer se isto može počiniti samo s namjerom. Stoga bi optuženik eventualno bio u zabludi o biću kaznenog djela, a ne zabludi o protupravnosti te je prvostupanjski sud iz utvrđene činjenice izveo pogrešan zaključak u tom pogledu pa je ostvarena povreda kaznenog zakona.

13.1. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije povrijeđen kazneni zakon kako se navodi u žalbi optuženika jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao jasne i valjane razloge za pravnu ocjenu inkriminiranih radnji u odnosu na kazneno djelo iz članka 163. stavak 2. KZ/11. navodeći da je optuženik ostvario elemente bića kaznenih djela za koje je proglašen krivim i to kako u objektivnoj tako i u subjektivnoj komponenti što sve proizlazi iz točke 80. obrazloženja pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Stoga u konkretnom slučaju nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju se optuženik poziva u žalbi. Nadalje optuženik nije bio ni u zabludi o protupravnosti, a ni o biću kaznenog djela, jer je u trenutku počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, svjestan protupravnosti postupanja, a djelo je počinio s izravnom namjerom svjestan obilježja kaznenog djela za koje se tereti, jer je pohranio ukupno 44 fotografije dječje pornografije u mobitel, a ne jednu, čime je nedvojbeno manifestirao svoje htijenje za počinjenjem ovog kaznenog djela. Stoga prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.

14. Suprotno žalbenim navodima optuženika činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kako se navodi u žalbi. Optuženik navodi da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi zaključak o tome da je oštećena PO iskazivala vjerodostojno u skladu sa autentičnim doživljajem i sjećanjem, a da se to temelji na nalazu i mišljenju vještaka koji da su utvrdili da je sposobna valjano i istinito iskazivati o ranije proživljenim događajima. To da je neprihvatljivo iz razloga što sud treba utvrditi vjerodostojnost iskazivanja žrtve ocjenjujući iskaz pojedinačno kao i u odnosu s ostalim provedenim dokazima te to obrazlaže u žalbi. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kako se navodi u žalbi, jer vjerodostojno iskazivanje žrtve PO nije utvrđeno psihologijskim- psihijatrijskim vještačenjem kako se navodi u žalbi, nego je prvostupanjski sud to utvrdio nakon ocjene provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u zbiru, a što proizlazi iz točke 21. obrazloženja pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, provedenim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem djeteta žrtve utvrđeno je da je sposobna valjano i istinito iskazivati o proživljenim događajima, dok je sud nakon provedenih dokaza i njihove ocjene zaključio da je oštećenica iskazivala vjerodostojno i u skladu sa autentičnim doživljajem i sjećanjem. Nadalje iskaz djeteta žrtve potvrđen je i dokaznom radnjom prepoznavanja, te drugim dokazima i to obavljenim ginekološkim pregledom, pregledom njezinog mobitela, pretragom mobitela optuženika, pribavljenom dokumentacijom centra za socijalnu skrb te i iskazima ispitanih svjedoka u njihovim pojedinim dijelovima. Stoga utvrđenim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem suprotno žalbenim navodima vještaci nisu izašli iz okvira postavljenih pitanja suda u nalazu i mišljenju.

14.1. Prvostupanjski sud se izjasnio i u pogledu prijedloga obrane za provođenjem novog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja o čemu je dao valjano obrazloženje pod točkom 7.1. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je naveo da će odluku u pogledu vjerodostojnog iskazivanja žrtve donijeti sud nakon analize iskaza oštećenice samog za sebe i u vezi sa drugim dokazima, što je i učinjeno. Suprotno žalbenim navodima optuženika u pogledu iskazivanja djeteta SO, FO te svjedokinje ĐO, ZO činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, kao ni ispitivanjem ostalih svjedoka koji su navedeni u žalbi, a u odnosu određene okolnosti jer su njihovi iskazi ocijenjeni vjerodostojnim s obzirom da određeni svjedoci imaju samo posredna saznanja o inkriminiranim događajima i to na temelju razgovora s djetetom žrtvom. Ostali ispitani svjedoci i to LO, NO, JO, TO i RO povremeno su dolazili u kuću u [adresa] i imaju neposredna saznanja o izgledu i uređenosti objekta i izjašnjavali su se u pogledu tih okolnosti, a ne konkretno u odnosu na počinjenja kaznenih djela od strane optuženika. Stoga je ispravno prvostupanjski sud pod točkom 56. obrazloženja pobijane presude ocijenio iskaze takvih svjedoka vjerodostojnima jer unatoč manjim razlikama u iskazima vezano za obavljanje radova na kući u [adresa] to su svjedoci koji nemaju saznanja o inkriminiranim događanjima i kojim iskazima nije potvrđena niti osporena mogućnost počinjenja kaznenog djela. Osim toga prvostupanjski sud se izjasnio i u pogledu prihvaćanja iskaza svjedoka EO i VO te ih je ocijenio vjerodostojnim s obzirom da se radi o osobama koje su svjedočile samo o činjenicama o kojima imaju neposredna saznanja kao što je to i u odnosu na iskaz svjedokinje ZO koja je svjedočila u odnosu na činjenice koje su joj poznate, dok o događajima koji su predmet postupka nije imala saznanja. Nadalje iz iskaza djeteta žrtve proizlazi da se po preseljenju u [adresa] dogovarala putem SMS poruka sa optuženikom pa i bez obzira na kratko vrijeme njihovog komuniciranja, a osim toga žrtva je prepoznala optuženika kroz provedenu radnju prepoznavanja te je izvršena pretraga mobitela optuženika o čemu se prvostupanjski sud sve izjasnio pod točkama 43.-47., te 52. i 53. obrazloženja pobijane presude što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Zbog toga činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno pa nisu osnovani ni žalbeni navodi u tom pravcu.

15. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik u žalbi navodi da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora kao i jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen preblage, a to iz razloga jer suprotno stavu prvostupanjskog suda izrečena kazna zatvora nije dostatan izraz društvene osude pogotovo za kaznena djela pod točkom 1., 2. i 3. izreke pobijane presude. To iz razloga jer je prvostupanjski sud pogrešno kao olakotnu okolnost u odnosu na ta djela cijenio da nije došlo do znatnijih posljedica na duševno zdravlje žrtve s obzirom da se vještak psihijatrijske struke u nalazu izjasnio da kod žrtve nisu nastupile duševne smetnje zbog njezinih intelektualnih ograničenja, te da sud nije uzeo u obzir mišljenje vještaka psihologijske i psihijatrijske struke koji su istaknuli opasnost od promiskuitetnog ponašanja žrtve u starijoj dobi kao i da je sa spolnim odnošajem izjednačena spolna radnja jednako pogubna za dijete, dok činjenica što optuženik sa žrtvom nije imao spolni odnos nego je to namjeravao kada navrši 18 godina, govori o perfidnosti i manipulativnosti optuženika. U žalbi nadalje ističe da prvostupanjski sud nije dovoljno uzeo u obzir da je optuženik dijete žrtvu spolno zlostavljao kontinuirano od 2013. do 2021. čime je iskazao snažnu kriminalnu volju, upornost i bezobzirnost. Stoga državni odvjetnik predlaže izricanje pojedinačnih kazni zatvora kao i jedinstvene kazne zatvora u duljem trajanju. Iako optuženik ne navodi izrijekom ovu žalbenu osnovu, njegova žalba, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08. sadrži i žalbu zbog odluke o kazni pa je u tom smislu navedeni dio prvostupanjske presude i ispitan.

16. Prvostupanjski sud je ispravno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Naime kao otegotnim cijenio je visoki stupanj kriminalne volje na strani optuženika kao i da je žrtva u početku počinjenja kaznenih djela bila u dobi od osam i pol godina za razliku od optuženika koji je bio u dobi od 50 godina, te da su kaznena djela počinjena iz razloga jer je optuženik primarno nastojao zadovoljiti svoje seksualne potrebe, da je i sam roditelj, a posjedovao je fotografije sa sadržajem dječje pornografije znajući da je za izradu istih zlouporabio dijete. Kao olakotno cijenjeno mu je okolnost da doživljeno spolno zlostavljanje žrtve nije dovelo do težih posljedica na nju te dosadašnju neosuđivanost. Slijedom iznesenog uzimajući u obzir olakotne, te sve otegotne okolnosti prvostupanjski sud je optuženiku ispravno utvrdio kazne zatvora za pojedina kaznena djela i to za kazneno djelo iz članka 158. stavak 6. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od tri godine, za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od šest godina, za kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, a za kazneno djelo iz članka 163. stavak 2. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina. Upravo ovako odmjerenom kaznom i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispuniti će se svrha kako generalne tako i specijalne prevencije te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način. Istovremeno će se utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja čime će se ostvariti svrha kažnjavanja, a uzimajući u obzir i osobine ličnosti počinitelja i to da je i sam roditelj, pobude iz kojih je počinio djela, razliku u životnoj dobi u odnosu na žrtvu i manipulativnost u ponašanju prema žrtvi. Stoga žalbe državnog odvjetnika i optuženika u ovom dijelu nisu osnovane.

17. Sukladno članku 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži pored ostalog i žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta, pa se ovaj sud osvrnuo i na to. Naime, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 7. izreke pobijane presude, na temelju članka 163. stavak 4. KZ/11. od optuženog OO oduzeo određeni mobilni uređaj sa SIM karticom, a što je sve i obrazložio pod točkom 85. pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud navodeći da postoji realna opasnost da će se navedeni predmeti ponovo uporabiti za počinjenje istih ili istovrsnih kaznenih djela zbog čega su mu oduzeti.

18. Kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 476. stavku 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, donesena je odluka kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 28. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić