REPUBLIKA HRVATSKA
Povrv-711/2024
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J.F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., OIB 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica iz Samobora, Ferka Ivanščaka 3, protiv tuženika VATROMEHANIKA-DUBRAVA d.o.o., OIB 93543546365, Zagreb, Dubrava 64, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Radeljak, odvjetnica iz Zagreba, Masarykova 13 radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 22. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 28. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović iz Zagreba, Maksimirska 38, poslovni broj Ovrv-120816/2022 od 30. siječnja 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 44,86 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 22,43 eura od 16. travnja 2022. do isplate,
- 22,43 eura od 16. svibnja 2022. do isplate,
po stopi koja se razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović iz Zagreba, Maksimirska 38, poslovni broj Ovrv-120816/2022 od 30. siječnja 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 3,32 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2022. do isplate, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,32 eura sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 138,27 eura u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 6. prosinca 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Javni bilježnik Suzane Serda-Pavlović donijela je rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 48,48 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da nije u ugovornom odnosu s tuženikom. Navodi da nikada nije obaviješten o bilo kakvom otkupu tražbine i njenom prijenosu na novog vjerovnika. Navodi da nema nikakvih dugovanja prema bilo kojem teleoperateru.
3. Tužitelj je tijekom postupka naveo kako je na temelju ugovora o cesiji sklopljenog s Telemach Hrvatska d.o.o. postao imatelj tražbine prema tuženiku. Tražbina se odnosi na nepodmirene račune za ožujak i travanj 2022. godine na ime mjesečne pretplate i potrošnje za broj [broj telefona] po ugovorenoj tarifi koju je tuženik ugovorio s društvom Telemach Hrvatska d.o.o. na temelju zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 15. listopada 2021.
4. Tuženik u tijeku postupka navodi da ne postoji nikakvo njegovo dugovanje prema Telemach Hrvatska d.o.o. pa to društvo nije moglo prenijeti tražbinu tužitelju. Navodi da predmet ugovora o cesiji nije tražbina prema tuženiku. Ističe i prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Navodi da tuženik nije potpisao zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Navodi i to da je tuženik 20. travnja 2022. osporio račun broj 1000896777/R900/900 upućivanjem e-maila društvu Telemach Hrvatska d.o.o. sa zahtjevom za storniranje računa jer je tuženik raskinuo ugovor s 15. veljače 2022. Tuženik je 15. veljače 2022. zasnovao pretplatnički odnos s drugim operaterom, A1 Hrvatska d.o.o., o čemu je tuženik odmah obavijestio društvo Telemach Hrvatska d.o.o. Prijenos na drugog operatera izvršen je 18. veljače 2022. te od tada više nije postojao nikakav ugovorni odnos između tuženika i Telemach Hrvatska d.o.o. Telemach Hrvatska d.o.o. je unatoč tome nastavio izdavati račune tuženiku, koje je tuženik osporio.
5. Tužitelj je naveo kako tuženik nije raskinuo ugovor 15. veljače 2022., već ga je raskinuo 3. svibnja 2022. zahtjevom za isključenje kojeg je podnio direktor tuženika ČZ.
6. U dokaznom postupku sud je pročitao izvod otvorenih stavki (list 9 spisa), ugovor o cesiji (list 39-51 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 52- 54 spisa), račune (list 55-62 spisa), e-mail korespondenciju (list 67-68, 83-84 spisa), opomena pred ovrhu (list 69-70 spisa), prigovor na opomenu (list 71-76, 81-82 spisa), dopis (list 77-80 spisa), zahtjev za isključenje priključka (list 88 spisa).
7. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 29/13, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
8. Sud je uzeo u obzir činjenične navode i dokaze koje je tužitelj iznio u podnesku od 27. rujna 2024. jer je potreba iznošenja tih činjenica i dokaza nastala tek nakon što je tuženik u podnesku od 1. kolovoza 2024. po prvi puta iznio činjenicu da je raskinuo ugovor s Telemach Hrvatska d.o.o. 15. veljače 2022., odnosno prije utuženog razdoblja. Stoga, tužitelj je mogao iznijeti činjenice koje se odnose na raskid ugovora i dostaviti dokaze o tome tek nakon što je tuženik iznio tu činjenicu pa se radi o situaciji da je tužitelj te činjenice i dokaze mogao iznijeti čak i na pripremnom ročištu sukladno odredbi čl. 461.a st. 9. ZPP-a, a tim više i u podnesku prije pripremnog ročišta.
9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za telekomunikacijsku uslugu za koju tvrdi da ju je tuženiku pružio Telemach Hrvatska d.o.o. a koja tražbina je ustupljena tužitelju.
10. Sud je na temelju ugovora o cesiji utvrdio da su tužitelj i Telemach Hrvatska d.o.o. sklopili taj ugovor 5. listopada 2022. Čl. 1. tog ugovora određeno je da da se njime uređuje ustup nenaplaćenih potraživanja s Telemach Hrvatska d.o.o. na tužitelja, a koja Telemach Hrvatska d.o.o. ima prema svojim dužnicima s osnova pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga i prodaje terminalne opreme. Čl. 2. tog ugovora određeno je da sva pojedinačna potraživanja iz čl. 1. tog ugovora koja Telemach Hrvatska d.o.o. prenese na tužitelja su potraživanja dužnika kojima je raskinut pretplatnički odnos. Čl. 3. st. 5. ugovora o cesiji određeno je da je Telemach Hrvatska d.o.o. na datum preuzimanja kako je definiran u čl. 4. ugovora obvezan tužitelju prikazati otvorene stavke za svakog pojedinog dužnika od kojeg su potraživanja prenesena na tužitelja te u roku od 7 dana dostaviti tužitelju originale računa u digitalnom obliku za svakog pojedinog takvog dužnika. Čl. 4. st. 3. ugovora o cesiji određeno je da će Telemach Hrvatska d.o.o. u roku od dva dana od plaćanja predujma naknade iz svojih baza podataka/računovodstvene evidencije izvući potraživanja te specifikaciju tih potraživanja dostaviti tužitelju.
11. U ugovoru o cesiji nije izričito navedena tražbina prema tuženiku kao predmet prijenosa, već je općenito navedeno koje tražbine se prenose. Međutim, iz ugovora o cesiji proizlazi kako će za tražbine koje su prenesene Telemach Hrvatska d.o.o. dostaviti tužitelju specifikaciju potraživanja prema tim dužnicima i originale računa u digitalnom obliku. Uzimajući u obzir da je tužitelj u ovom postupku dostavio račune koje je Telemach Hrvatska d.o.o. ispostavio tuženiku, očito je da je ta tražbina ustupljena tužitelju, odnosno da je ona predmet ustupa jer u protivnom tužitelj ne bi imao te račune. Ovo stoga što je ugovorom o cesiji ugovoreno da će Telemach Hrvatska d.o.o. dostaviti tužitelju račune za svakog dužnika za kojeg je tražbina ustupljena tužitelju. Stoga, sud je utvrdio da je Telemach Hrvatska d.o.o. ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku koja je predmet ovog postupka u smislu odredbe čl. 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
12. U postupku nije sporno da su tuženik i Telemach Hrvatska d.o.o. sklopili pretplatnički ugovor. Da ta činjenica nije sporna proizlazi iz navoda tuženika kojima ističe da je raskinuo ugovor s Telemach Hrvatska d.o.o. 15. veljače 2022. Kako se može raskinuti samo ugovor koji je sklopljen, to iz ovih navoda tuženika proizlazi kako je nesporno da je sklopio ugovor s Telemach Hrvatska d.o.o. Nije odlučno to što zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa koji se nalazi u spisu nije potpisan po tuženiku kada je nesporno da su tuženik i Telemach Hrvatska d.o.o. sklopili pretplatnički ugovor. Tuženik ne tvrdi da je sklopio pretplatnički ugovor nekog drugog sadržaja od onog koji je u spisu, dakle, pretplatnički ugovor za broj [broj telefona].
13. Iz računa i specifikacije računa u spisu proizlazi da je Telemach Hrvatska d.o.o. ispostavio tuženiku sljedeće račune:
- račun broj 1000896777/R900/900 od 31. ožujka 2022. kojim ga je pozvao platiti naknadu u iznosu od 169,00 kn po osnovi mjesečne naknade za mobilne usluge za ožujak 2022. za paket 2stay,
- račun broj 1001402540/R900/900 od 30. travnja 2022. kojim ga je pozvao platiti naknadu u iznosu od 194,00 kn, i to po osnovi mjesečne naknade za mobilne usluge za travanj 2022. u iznosu od 169,00 kn za paket 2stay i naknade za pisanu opomenu u iznosu od 25,00 kn.
14. Tuženik tvrdi da je raskinuo pretplatnički ugovor s Telemach Hrvatska d.o.o. 15. veljače 2022. te je na tuženiku sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a teret dokazivanja činjenice da je raskinuo ugovor prije utuženog razdoblja. Iz dokaza koje je predložio tuženik ne može se na razini izvjesnosti utvrditi da je tuženik raskinuo ugovor 15. veljače 2022. Tuženik nije dostavio nikakav dopis od 15. veljače 2022. kojim raskida ugovor, a niti bilo kakve dokaze o prijenosu broja u A1 Hrvatska d.o.o. s tim danom. Iz korespondencije putem e-maila proizlazi da je tuženik dopisom od 20. travnja 2022. prigovorio računu broj 1000896777/R900/900 navodeći da je raskinuo ugovor s 15. veljače 2022. i zatražio od Telemach Hrvatska d.o.o. da stornira računa. Također, tuženik je u dopisu od 4. kolovoza 2022. naslovljenom prigovor na opomenu pred ovrhu naveo kako je 15. veljače 2022. zasnovao pretplatnički ugovor s drugim operaterom A1 Hrvatska d.o.o. o čemu je obavijestio Telemach Hrvatsku d.o.o. Međutim, ovi dopisi ne predstavljaju izjavu o raskidu ugovora, a niti je pozivanje u tim dopisima na raskid ugovora od 15. veljače 2022. dostatan za utvrđenje da je tuženik zaista tog dana raskinuo ugovor. Kako je već navedeno, tuženik nije dostavio nikakav dopis od 15. veljače 2022. u kojem bi bila sadržana izjava o raskidu ugovora, a niti bilo kakav dokaz da je 15. veljače 2022. zaista zasnovao pretplatnički odnos s drugim operaterom A1 Hrvatska d.o.o. Nadalje, iz zahtjeva za isključenje priključka proizlazi da je tuženik 3. svibnja 2022. podnio Telemach Hrvatska d.o.o. zahtjev za isključenje priključka za broj [broj telefona], paket 2stay. Iz toga proizlazi da je do raskida ugovora došlo 3. svibnja 2022., dakle, nakon utuženog razdoblja koje obuhvaća ožujak i travanja 2022. Ponovno se ukazuje da tuženik nije dostavio isprave, niti predložio druge dokaze iz kojih bi se nedvojbeno moglo utvrditi da je raskinuo pretplatnički ugovor s Telemach Hrvatska d.o.o. 15. veljače 2022. pa stoga tuženik nije sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazao da je ugovor raskinuo prije slanja zahtjeva za isključenje priključka za broj [broj telefona] od 3. svibnja 2022.
15. Sud je odbio tuženikov prijedlog da se od Porezne uprave zatraži podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu po predmetnim računima sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nije bio važan za odluku budući da se njime ne bi utvrdile odlučne činjenice. Činjenica da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza ne može dovesti do drugačije odluke suda jer ta činjenica ne znači da ne postoji tuženikova obveza. Tuženik se ne može osloboditi svoje obveze na način da ne iskoristi pravo na odbitak pretporeza za tražbinu koju ne želi podmiriti. Nadalje, činjenica da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza ne dovodi do zaključka da je tuženik raskinuo pretplatnički ugovor 15. veljače 2022. kako to tvrdi. Stoga, ovim dokazom se ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica, niti bi se mogao promijeniti zaključak sud o tome koje odlučne činjenice su dokazane.
16. Tuženik je kao sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti svoju obvezu i odgovara za njezino ispunjenje sukladno odredbi čl. 9. ZOO-a. Tuženik je na temelju pretplatničkog ugovora koji je bio na snazi u utuženom razdoblju dužan platiti mjesečnu naknadu za paket 2stay za broj mobilnog uređaja [broj telefona]. Visinu naknade sud je utvrdio na temelju računa u spisu iz kojih proizlazi da mjesečna naknada iznosi 169,00 kn, odnosno za ožujak i travanj 2022. ukupno 338,00 kn (sada 44,86 eura). Tuženiku u prigovoru kojeg je podnio društvu Telemach Hrvatska d.o.o. 20. travnja 2022. i 4. kolovoza 2022. nije osporavao račun u pogledu obračunate visine naknade, već navodeći da je raskinuo ugovor prije razdoblja na koje se ti računi odnose. Uz oba računa nalazi se specifikaciju u kojoj je navedeno da mjesečna naknada za paket 2stay iznosi 169,00 kn. Kako tuženik prigovarajući računima nije osporavao samu visinu mjesečne naknade, to je sud na temelju računa i specifikaciju uz račun utvrdio iznos mjesečne naknade. Tuženik je sukladno odredbi čl. 9. ZOO-a dužan platiti pretplatničku naknadu u iznosu od 44,86 eura.
17. Nisu odlučni tuženikovi navodi kako nije obaviješten o ustupu tražbine. Prema odredbi čl. 82. st. 1. ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 82. st. 2. ZOO- a ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti. Sukladno navedenim odredbama, ako tuženik nije obaviješten o ustupu to ne znači da je njegova obveza time prestala ili da do ustupa nije došlo, već je posljedica neobavještavanja dužnika o ustupu samo u tome da onda dužnik (tuženik) može pravovaljano ispuniti svoju obvezu i ustupitelju, a ne samo primatelju. Međutim, to u ovom postupku nije odlučno jer tuženik niti ne tvrdi u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je ispunio obvezu ustupitelju (društvu Telemach Hrvatska d.o.o.).
18. U računu broj 1001402540/R900/900 od 30. travnja 2022. tužitelj je obračunao i naknadu za pisanu opomenu u iznosu od 25,00 kn. Međutim, tužitelj nije dokazao da mu je stvarno nastao trošak te opomene jer u spis nije dostavio nikakvu opomenu koja bi bila izdana prije dana izdavanja računa 30. travnja 2022. Stoga, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a zaključio da tužitelj nije izdao takvu opomenu pa je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 3,32 eura (25,00 kn).
19. Kako tuženik nije podmirio potraživanje po dospijeću, to sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO i čl. 183. st. 1. ZOO duguje i zatezne kamate od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. ZOO za trgovačke ugovore jer pretplatnički ugovor kojeg su sklopili Telemach Hrvatska d.o.o. koji se bavi pružanjem telekomunikacijskih usluga i tuženik koji je trgovačko društvo predstavlja trgovački ugovor iz čl. 14. st. 2. ZOO-a. Dospijeće tražbine sud je utvrdio na temelju računa u spisu jer tuženik nije osporavao sam datum dospijeća.
20. Tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 93,11% pa su mu sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a troškovi ovršnog i parničnog postupka priznati u cijelosti jer se radi o situaciji da tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa).
21. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.
22. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 24,89 eura u skladu s odredbom čl. 5. sukladno odredbi čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22, 154/22 – dalje: Pravilnik).
23. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za ostale odnose.
24. Tužitelju nije zasebno priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku jer vrijednost predmeta spora iznosi 48,18 eura, a prema Tbr. 7. t. 9. Tarife za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1., ukoliko točkama od 2. do 8. ovog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Sastavljanje prijedloga za ovrhu spada u prvostupanjski postupak pa se tužitelju ne priznaje zasebna nagrada za taj trošak, već je uključena u jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak.
25. Tužitelju su priznati parnični troškovi u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 7. t. 9. Tarife, PDV (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, ukupno 138,27 eura.
Zagreb, 28. studenog 2024.
Sudac
Goran Iskra
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 8., 9 . i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
tužitelju po punomoćniku
tuženiku po punomoćniku