Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-Us-169/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog RN, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 257. stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog RN podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-Us-141/2024. (Kov-Us- 50/2020.), u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog RN kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu na temelju odredbe članka 43. stavka 4. i 6. i članka 44. stavka 3. KZ/11. osuđenom RN izrečena novčana kazna od 60 dnevnih iznosa, odnosno 1.327,23 eura (ranije 10.000,00 kuna), zamijenjena je kaznom zatvora u trajanju 60 dana.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni RN, putem branitelja odvjetnika Davora Marića, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, ukine rješenje te provede zakonom određenu proceduru pribave OIB-a, posljedično i prisilnu naplatu, tek potom postupi u skladu s ovim rješenjem.
3. Na temelju članka 495. stavka 1. u vezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine2 broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.; dalje: ZKP/08.) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Okrivljenik u žalbi osporava pobijano rješenje navodeći da se u točki 5. pobijanog rješenja obrazlaže kako prisilna naplata nije bila moguća obzirom da osuđenik nije imao OIB te FINA nije bila u mogućnosti izvršiti traženo. Nadalje, OIB je sud, kao nadležno tijelo moglo pribaviti, a što nije učinjeno, na koji se način stranog državljana dovelo u neravnopravan položaj s osuđenicima iz Republike Hrvatske, poglavito kada stroga zakonska dikcija opisana u članku 43. stavku 6. KZ/11., rad za opće dobro kao soluciju za osobu koja nema stalno prebivalište i boravište u [adresa] ne propisuje.
6. U odnosu na navedeni žalbeni navod, vezan uz tvrdnju žalitelja da prisilna naplata nije bila moguća jer osuđenik nije imao OIB, treba reći da navedena okolnost uopće nije relevantna za zamjenu novčane kazne kaznom zatvora, jer je odredba članka 43. stavka 6. KZ/11. o načinu na koji se novčana kazna zamjenjuje s kaznom zatvora izričita. Stoga, protivno žalbenim navodima osuđenika, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u slučaju kada osuđenik, koji je stranac te nema prebivalište ili boravište u [adresa], ne plati novčanu kaznu, sud će novčanu kaznu zamijeniti kaznom zatvora. No, isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluka o zamjeni izvršenja kazne zatvora će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršit će se samo preostali dio navedene kazne (članak 43. stavak 5. KZ711.).
7. Kako slijedom navedenog žalbenim navodima osuđenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
