Poslovni broj: Usž-3737/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2896/2023-7 od 4. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2896/2023-7 od 4. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje točke 2. rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/22-26/284, URBROJ: 531-03-4-2-23-4 od 22. rujna 2023.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika točkom 1. izreke poništeno je rješenje Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedište [adresa], KLASA: UP/I 361-02/22-0001/0003, URBROJ: 2181/1-11-06/09-22-0002 od 28. travnja 2022., kojim je odbačen zahtjev VO, ovdje tužiteljice, za ozakonjenje zgrade izgrađene na k. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao nepravodoban. Osporenom točkom 2. izreke rješenja tuženika odbačen je zajednički zahtjev tužiteljice i IO, za izmjenom zahtjeva za ozakonjenje (prvotno podnesenog za ozakonjenje zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] (s.i.) K. O. [katastarska općina], a koji se vodio na ime IO kao podnositeljice zahtjeva), na način da se po izmjeni, uz osnovni zahtjev, vodi postupak i za ozakonjenje po zahtjevu tužiteljice za ozakonjenje zgrade izgrađene na k. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to temeljem „ustupa dijela prava i obveza” IO na tužiteljicu.

2. Tužiteljica je protiv citirane presude podnijela žalbu pobijajući je iz svih zakonom dopuštenih razloga. Prije svega navodi da iako je na pismenu u kojem je bila presuda naznačeno „u vlastite ruke“, punomoćnica za primanje pismena nije od strane ovlaštenog isporučitelja dostavnih usluga bila kontaktirana, niti ostavljanjem obavijesti o prispijeću, niti na bilo koji drugi način, već je pismeno samo ubačeno u njezin poštanski sandučić, a slijedom čega smatra da je došlo do povrede pravila o dostavi.

2.1. Nadalje tvrdi da je u prvostupanjskoj presudi izostalo obrazloženje koje se može ispitati te da se u istoj uglavnom samo citiraju navodi pobijanog rješenja. Pojašnjava da sud samo paušalno navodi kako je za podnositeljicu povoljniji kasniji propis te kako će se u tom smislu primijeniti odredbe kasnijeg Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj: 86/12., 143/13., 65/17., i 14/19. , dalje: ZPNIZ/19), a obzirom da takvo utvrđenje nije obrazložio, isto predstavlja opasno tumačenje osnovnih pravnih načela i dovodi u pitanje pravnu sigurnost i vladavinu prava. Ukazuje na odredbu članka 39. prijelaznih i završnih odredbi citiranog ZPNIZ/19, a pri čemu naglašava da je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnesen dana 27. lipnja 2013. tj. u vrijeme važenja ranijeg Zakona. Iznoseći kronologiju provedenog upravnog postupka, citira mišljenje tuženika od 22. siječnja 2014. i od 27. ožujka 2015. smatrajući, u bitnom, da se odredba članka 45. Zakona o općem upravnom postupku treba tumačiti na način da podnositelj zahtjeva može istog izmijeniti na način da se proširi na zgrade koje u prvotnom zahtjevu nisu navedene, kao i da umjesto prvotno navedene zgrade, zatraži ozakonjenje druge zgrade. Tvrdi da je u prilog ovakvom utvrđenju dostavila i drugostupanjsko rješenje prednika tuženika od 28. studenoga 2014. kojim je ukinuto prvostupanjsko rješenje u istovjetnoj pravnoj stvari, s istovjetnim obrazloženjem istaknutim u dostavljenom mišljenju tuženika. Ukazuje na to da ovakvim dijametralno suprotnim stavom od onog sadržanog u navedenom rješenju dolazi do odstupanja od jednoobraznosti postupanja u istovrsnoj upravnoj stvari za koju se primjenjuju iste odredbe istog propisa, a što je bio i jedan od glavnih povoda podnošenja predmetne tužbe. Slijedom svega navedenog smatra da je bila i jest ovlaštena biti nositeljicom proširenog zahtjeva uz ustupiteljicu zahtjeva, a da je tuženik neutemeljeno i pogrešno tumačio zahtjev za izmjenom zahtjeva kao novi zahtjev. Opetovano naglašava da je predmetni zahtjev podnesen 27. lipnja 2013. godine, dok je zahtjev za izmjenom zahtjeva samo jedna procesna radnja unutar već postojećeg postupka i nikako se ne može tumačiti kao novi zahtjev, već isključivo kao zahtjev za izmjenu u smislu odredbe članka 45. Zakona o općem upravnom postupku te se stoga treba promatrati kao jedinstveni zahtjev, koji je tek uslijed procesno pravnih pravila o mjesnoj nadležnosti presigniran na rješavanje drugom upravnom tijelu. Predlaže poništiti pobijanu presudu i riješiti stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno poništiti pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje nijedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Prije svega, u odnosu na prigovor tužiteljice kojim upire na okolnost da joj dostava pobijane presude nije izvršena sukladno odredbama ZUS-a, valja istaknuti da eventualnom povredom pravila o dostavi, tužiteljica nije izgubila mogućnost konzumirati svoje procesno pravo podnošenja žalbe. Navedenu mogućnost je i iskoristila, zbog čega je ovaj Sud meritorno odlučio o osnovanosti žalbenih navoda.

7. Odredbom članka 10. stavka 1. ZPNIZ/19-a propisano je da se postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju pokreće na zahtjev stranke koji se predaje nadležnom upravnom tijelu. Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se najkasnije 30. lipnja 2018. i nakon isteka toga dana ne može se više podnijeti (stavak 2.). Zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju podnesen nakon 30. lipnja 2018. odbacuje se rješenjem (stavak 3.).

8. Prema odredbi članka 45. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju. Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke (stavak 2.).

9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je 27. lipnja 2013. pred [adresa] KO (podnositeljica zahtjeva) podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

9.1. Nakon smrti podnositeljice zahtjeva predmetni upravni postupak je nastavila voditi njezina kćer - IO koja je 17. ožujka 2022. u spis predmeta prvostupanjskog tijela dostavila ovjerene punomoći iz kojih proizlazi da ona ustupa tužiteljici dio prava i obveza iz navedenog postupka za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a da tužiteljica ujedno prihvaća dio prava i obveza iz tog istog postupka. Osim navedenih punomoći, tom prilikom je ujedno dostavljena i dokumentacija za legalizaciju pomoćne zgrade izgrađene na dijelu k. č. [katastarska čestica] i na dijelu k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (otok Šolta).

9.2. Prvostupanjsko je tijelo predmet, u dijelu koji se odnosi na legalizaciju pomoćne zgrade izgrađene na dijelu k. č. [katastarska čestica] i na dijelu k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (otok Šolta), dostavilo Upravnom odjelu za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko- dalmatinske županije na nadležno postupanje, a koje tijelo je prvostupanjskim rješenjem od 28. travnja 2022. odbacilo zahtjev VO za ozakonjenje zgrade izgrađene na k. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao nepravodoban.

10. Obzirom da je prvostupanjsko tijelo propustilo utvrditi da se radi o zajedničkom zahtjevu tužiteljice i IO, to je osporenim rješenjem tuženika od 22. rujna 2023. poništeno prvostupanjsko rješenje te je ujedno, istim rješenjem, primjenom ovlaštenja iz odredbe članka 117. ZUP-a, tuženik odbacio zajednički zahtjev tužiteljice i IO za izmjenom zahtjeva za ozakonjenje ocjenivši ga nepravodobnim. Ovakvo utvrđenje utemeljeno je na obrazloženju da se u konkretnom slučaju ne radi o izmjeni zahtjeva koja bi bila u skladu s odredbom članka 45. ZUP-a u svezi s odredbom članka 10. ZPNIZ, već o novom zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju, koji je podnesen izvan zakonom propisanog krajnjeg roka, odnosno nakon 30. lipnja 2018. (prema sudskoj praksi 2. srpnja 2018.), pa je isti ocijenjen kao nepravodoban. 11. Imajući u vidu prethodno utvrđeno činjenično stanje, prije svega sadržaj dostavljenih punomoći i dokumentacije od 17. ožujka 2022. proizlazi da su tužiteljica i slijednica podnositeljice zahtjeva (IO), u suštini, tražile da se, uz osnovni zahtjev, vodi postupak i za ozakonjenje po zahtjevu tužiteljice za ozakonjenje zgrade izgrađene na k. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Međutim, obzirom da je riječ o zgradi za koju nije do tog trenutka bila predana potrebna dokumentacija i koja nije ni na koji način povezana sa zgradom izgrađenom na k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za koju je predan osnovni zahtjev, to je pravilno utvrđenje upravnih tijela da je, ustvari, riječ je o dva zahtjeva koji se, u bitnim pretpostavkama ne temelje na istom činjeničnom stanju jer se radi se o drugim podnositeljima i drugim potpuno različitim zgradama koje su izgrađene na različitim katastarskim česticama u dvije različite katastarske općine, a nisu funkcionalno povezane u smislu članka 20. stavka 1. ZPNIZ-a.

12. Stoga i prema mišljenju ovog Suda, ne postoje uvjeti za izmjenu osnovnog zahtjeva od 27. lipnja 2013., budući da je 17. ožujka 2022. podnesen novi zahtjev za legalizaciju od strane druge (dvije) podnositeljice navođenjem potpuno drugačijeg činjeničnog stanja, a koji zahtjev je u skladu s odredbom članka 10. stavkom 3. ZPNIZ- a pravilno odbačen obzirom da je podnesen nakon 30. lipnja 2018. Ovdje se napominje da osim što pravilnost ovakvog utvrđenja proizlazi iz dosljedne upravnosudske prakse (primjerice: Usž-4181/22 od 20. travnja 2023.), pribavljeno mišljenje prednika tuženika, na koje se tužiteljica poziva, nije razlog za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, jer sud sudi na temelju Ustava, zakona i drugih propisa te ga dostavljeno mišljenje ne obvezuje.

13. Kraj činjenice da je, u konkretnom predmetu riječ o zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju koji je i po ZPNIZ/11, kao i po ZPNIZ/19 podnesen izvan zakonom propisanog krajnjeg roka, odnosno nakon 30. lipnja 2018. to su irelevantni prigovori tužiteljice kojima upire na primjenu povoljnijeg ZPNIZ-a, odnosno na nejasnu primjenu odredbe članka 39. stavka 2. ZPNIZ/19-a.

14. Zaključno, glede prigovora tužiteljice o nedostatnom obrazloženju presude treba reći da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

15. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 28. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić